Odje neki mnogo grdno zbore o svojemu narodu. Kakovi smo u kuccu za nas same jedna je pricca, a kakovi prema susjedima sasvijem druga. Neki zaboravljaju diferencijaciju koja nas je zadesila potomnjijeh godissta. Istina je e su neki onovremeni Crnogorci ruke okrvavili, obraz ocrnjeli, ali je istina i da se najvecci dio njih (da ne budem bass izkljucciv) odreka Crne Gore i svojega, crnogorskoga naroda. Ja sam uvjeren (na osnovu onoga te sam moga vidjet tijekom ratnijeh zbivanja) kako tvrdi Crnogorci, a i najvecci dio onijeh te bi rado na dvije stolice $edjeli nijesu bili pristasse rata, nijesu zzeljeli zla nikakovoga svojijem susjedima i radje bi se "o svojemu jadu zabavili". Ona manjina koja je stvorila tu crnu sliku Crne Gore danas i nijesu Crnogorci, niti im je CG draga, niti je priznaju. Stoga podrzzavam Staru Kost. Ni ja neccu dozvolit da zlodjela potomnjijeh neprijatelja Crne Gore budu nassa slika. Istina je, bilo je u njinijem redovima i nassijeh konformista, "malijeh Muja", no ne smijemo zaboravit da su oni ipak "vrnuli dostojanstvo Crnogorcima" (kako recce jedan bivssi "Srbin"). Nije im prosslost za primjer, no nije ni mnogijema drugijema ssirom svijeta koje njine nacije slave zbog samo jedne velike stvari koju su za svoju zemlju uccinjeli. Pamti se samo njino veliko djelo.
Ali, kako su Britanci velikoga Ccerccila "skinuli" s vlasti odmah nakon rata, tako bi trebali i mi te nasse velikane skinut s vlasti i spasit njino veliko djelo i njinu slavu. Od njih samijeh. Samo.. imamo li izbora?