Mišljenja smo da se, sve dok se ne pronađe Izvještaj koji pominje da je sačinio Boško Đuričković dan nakon zločina, ili neki drugi izvještaj koji je po mnogim izvorima sačinjavan nakon rata, kalkulisaće se ciframa i proizvoljnim tumačenjima. Cinično zvuči konstatacija ”da kada ubijete jednog nevinog čovjeka da je to zločin, a kada ubijete stotine njih, da je to statistika”. Odokativne metode u toj statistici su samo neutemeljena mišljenja, ako ne povjerujemo kolegi Đuru Vujoviću koji u svojoj knjizi o NOB-u Crnoj Gori o ”barskom masakru” skoro i ne govori, već citira Boška Đuričkovića a i nas obavještava da je ”obaviješten da o ovom slučaju postoji izvještaj Veljka Mićunovića, onda načelnika OZNE za Crnu Goru”.[7]


Uvjereni smo da ono što je bilo niko ne može promijeniti i da će dodatna istraživanja ove problematike učiniti besmislenim napor političkih paradera i profitera, intelektualnih egzibicionista i drugih, da ovo pitanje eksploatišu kao još jednu ”bijelu mrlju” naše novije istorije.


Autor je redovni član CANU, BANU i DANU


Kraj


__________


[1] Đuričković, n. d. 1990, 325-327; Nikolić 95.


[2] Vidi: Balje, 103.


[3] Ibid.


[4] Autor ovih redova se u to vrijeme sreo sa pomenutim profesorom Canom, koji je očigledno bio praćen od državnih organa i tada nijesam imao saznanja da odgovorim na pitanje: gdje može biti grobnica pobijenih, ali sam kasnije saznao da je Cana pronašao neki lokalitet negdje oko Tuđemila za koji je tvrdio da bi mogao biti lokalitet grobnice.


[5] Nikolić Goran, n.d. 90.


[6] Vidi: Vladimir Dedijer, n.d. str. 910.


[7] Vujović Đuro, Crna Gora u Narodnooslobodilačkom ratu 1941-1945, Podgorica 1997.


Koliko je zaista bilo žrtava?