Osiguravajuce kuce u CG

[savjetnik u osiguranju]

Bonja, samo da napomenem/podsjetim da u čitavoj onoj priči o profesoru Vukotiću uopšte nisam ulazio u ispravnost njegovog poslovnog, državnog i profesorskog angažmana, u njegovu stručnost i u efekte njegovog činjenja - to nisam nigdje pominjao i komentarisao jer je ovo konkretna tema o osiguranju.

[savjetnik u osiguranju]

Pa o čemu ja sve vreme pričam?!

To je njihov posao!

...Da vode računa o dobrobiti Vaše najbliže familije kojoj sledi dobitak od 100.000 evra u slučaju Vaše pogibije u sobraćaju, a uplatili ste dotad samo 100 Evra.

Zamolio bih izvjesne da ne izmišljaju (koliko god im eventualno to bilo teško), jer nisam rekao 100.000, nego PREKO 100.000.

A ne bi to trebalo nazvati dobitkom, nego isplatom od osiguravajuće kuće po konkretnoj ugovorenoj polisi, kao naknada za nastali osigurani slučaj u skladu sa izabranim programom. A da li je taj novac dobrodošao nasljedniku u takvoj situaciji (bez obzira na to da li ja vodim računa o njihovoj dobrobiti kada im nudim polisu i pomažem da izaberu program) - to najbolje znaju oni kojima se dogodilo da ostanu bez bližnjeg i kojima je isplaćena pripadajuća suma novca zahvaljujući postojanju polise.

[Bonja the Zmaj]

Bonja, samo da napomenem/podsjetim da u čitavoj onoj priči o profesoru Vukotiću uopšte nisam ulazio u ispravnost njegovog poslovnog, državnog i profesorskog angažmana, u njegovu stručnost i u efekte njegovog činjenja - to nisam nigdje pominjao i komentarisao jer je ovo konkretna tema o osiguranju.

Jasno, to sam ja potencirao - jer obje price - i Vesa i ovo o cemu polemises sa hercijem vezuje ista nit: priuceni skolarci Vesa Vukotica vole da raspravljaju o svacemu i to iskljucivo iz vizure onog sto im je prof. Vukotic nametnuo kao dogmu. Sve sto se ne poklapa s njegovim ucenjem ili nidaobogjaki ukazuje da je to ucenje pogresno - oni o tome ne mogu da pricaju i onda sagovornike otpisuju kao neznavene, nekulturne, zlonamjerne i sto ti ga vec znam.

To je ta rak rana naseg drustva - prepuni smo fakultetlija koji su vise dogmatizovani nego studenti Bogoslovije. I ako mislis da to znanje mogu da primijene na bilo koji crnogorski problem - dzaba se nadas: nisu za to skolovani.

[Gojko Rodić]

Zamolio bih izvjesne da ne izmišljaju (koliko god im eventualno to bilo teško), jer nisam rekao 100.000, nego PREKO 100.000.

A ne bi to trebalo nazvati dobitkom, nego isplatom od osiguravajuće kuće po konkretnoj ugovorenoj polisi, kao naknada za nastali osigurani slučaj u skladu sa izabranim programom. A da li je taj novac dobrodošao nasljedniku u takvoj situaciji (bez obzira na to da li ja vodim računa o njihovoj dobrobiti kada im nudim polisu i pomažem da izaberu program) - to najbolje znaju oni kojima se dogodilo da ostanu bez bližnjeg i kojima je isplaćena pripadajuća suma novca zahvaljujući postojanju polise.

O Dobar dan g/sin Savjetniče,

lijepo je što ste me zamijetili .... Izvinjavam se za grešku, preko 100.000 evra, dakako, maože i 200.000 šta fali...Ma da ne cjepidlaćomo da zaokružomo na milion ... Neka , samo da se ovčica primi i osigura .. Što više to bolje ..

No kad smo to riješili ajmo dalje ... Dakle pitanje prvo

1. KOLIKO VRIJEDE VAŠI SAVJETI I OBEĆANJA KADA SE OSIGURAVAJUĆE KUĆE KOJE ZASTUPATE. GRAWE I WIENER ŠTETIŠE U STARTU OD NJIH OGRAĐUJU I KADA U PONUDI GRAWEA PIŠE DA VI NISTE OVLAŠĆENI DA SKLAPATE UGOVOR?

[hercules]

Nevjerovatni zaključci - u sve ove tri rečenice. A ovo što se tiče banaka - čudi me da bankar ovo kaže.

1) Potpuno promašen zaključak.

2) Takođe i ovaj. Nije ekspanzija zbog toga. Pridade ti bankama veliki značaj i zasluge. Banke kao obezbjeđenje ne traže izričito štednu polisu životnog osiguranja, već može i tzv. riziko polisa, koja spada u neživotna osiguranja jer nema štedni karakter - banci je svejedno sa koje vrste polise će joj biti isplaćen ostatak duga za kredit u slučaju smrti klijenta, jer za obadvije vrste polisa svrha vinkulacije je ista. Čak banke preferiraju riziko polisu, da sad ne objašnjavam detalje oko toga. Ja kao savjetnik u osiguranju predlažem klijentu da se zbog kredita odluči za riziko polisu, jer mu je ona "jeftinija" gledano iz njegovog ugla potreba, iako je moja provizija od riziko polise veoma mala (i smiješno je upoređivati je sa provizijom od odgovarajuće životne polise). Tako savjetujem jer, kao što sam i ranije rekao, radim u njegovom interesu, a ne za osiguravajuću kuću, koja bi više voljela da im klijent uplaćuje štednu polisu. A u klijentovom interesu je i da uplati riziko polisu umjesto da eventualno vinkulira svoju postojeću životnu polisu, jer bi se, u slučaju nastupa smrti, banka naplatila od riziko polise a nasljedniku bi pripao sav novac od životne polise bez obzira na to kad se smrt dogodila, dok bi se za slučaj vinkulacije životne polise moglo desiti da nasljednik od nje dobije manje novca (koliko manje zavisi od nekoliko parametara, npr. od toga u kom trenutku tokom trajanja polise se desila smrt, a moguće je i da nasljednik ne dobije ništa ako smrt nastupi na početku trajanja polise).
Opet, sve ovo gore rečeno u smislu prednosti riziko polise može i drugačije da se posmatra, u nekom širem kontekstu. Osiguranje nije baš jednostavna priča, koja se može usko posmatrati.

3) Eto kako neko rezonuje. I koliko zna o konkretnim stvarima.
Može li to tako da prođe? Što radi banka ako klijent "batali" sa uplatom polise? Da li je on osiguran ako više ne uplaćuje? I što ako potom nastupi smrt klijenta? U tom slučaju nema polise koja bi izmirila dug za kredit i od koje bi moguće nasljedniku ostalo novca (a taj iznos ostatka opet zavisi od nekih parametara), a kredit se mora vratiti. Ko će to da vrati? Kako? I onda npr. familija ostane bez nekretnine koja je data u hipoteku.
Hercules, u ovom slučaju ne može se reći da se "narod svještio", jer se ništa pametno sa ovim ne postiže. Inače, što misliš, da li ljudi koji kupuju stanove imaju toliko para da mogu uplatiti polisu životnog osiguranja?

Nadam se da sam bio od koristi i da su sada makar malo zadovoljniji neki koji kritikuju moj doprinos ovoj temi. A trudim se, u skladu sa mojom procjenom na što, kako i kada treba odgovoriti, a bogomi i u granicama vremena koje imam na raspolaganju (i ja imam dušu, valjda).

1. Aj dobro neka bude. Tek tako ćemo zaključit da je promašen. A vrijeme će pokazat koliko se polisa životnog osiguranja sa godine na godinu sklopi i obnovi.
2. Zavisi od banke do banke što traži. Iz mog iskustva znam što banka (u kojoj radim traži).
3. A što misliš, da li bih ja napisao da po važećim zakonima, banka može da raskine ugovor o kreditu ako neko ne plaća životnu polisu? U momentu odobrenja kredita banka da uslvoe pod kojima se kredit može odobriti, klijent ipsuni uslove, donese ti polisu i podigne pare. Nakon toga, dok ne zakasni ugovorm predviđeni iznos, banka sa polisom ne može klijentu ništa da uradi, niti može da ga primora da plaća polisu. Raskidom može da prijeti u prazno. Narod se itekako svještio.
Da li neko ko kupuje stan ima para za polisu životnog osiguranja - moj odgovor je da ima, ali na to gleda kao na trošak bez kojeg se može. Isto kao privrednici što neće da osiguraju hale zbog par hiljada eura godišnje.

Oko izvrćanja riječi, baš je teško zaključit ko je čije riječi više izvrćao i ko nije odgovorio na pitanja a ko jeste. Nego dobro, nema potebe dalje se raspravljat, zaključismo već da sam ja sve pogriješio, da nemam pravilnu percepciju u osiguranju i da treba tj već sam ti se izvinio.

Samo bih te zamolio da me ne prozivaš bez potrebe, jer je suvišno. Više forumaša pored mene ti je postavilo par pitanja, tražilo da napišeš pravilno razumijevanje osiguranja ali ništa od toga. Jedino što nam ostade, jeste da ja ne kapiram je li se narod svještio ili ne.

Ne sumnjam da je i Bonja dao osvrt na raspravu, i ukazao na moju zaslijepljenost. Dobar je on za promašene zaključke vazda bio.

[Bonja the Zmaj]

Ne sumnjam da je i Bonja dao osvrt na raspravu, i ukazao na moju zaslijepljenost. Dobar je on za promašene zaključke vazda bio.

Ma potpuno se slazem hercy, ti se dijamantski egzemplar nove crnogorske kriticke misli. Dometi tvog obrazovanja i primjene istog su vec presli granice ovog foruma.

Nemoj se ti slucajno brinut sto vec godinama, kao pravi intelektualac, svaku pricu o promasenim ekonomskim i finansijskim politikama svog mentora i The profesora junacki ignorises, a istovremeno zelis da predstavis sebe kao svestranog ekonomistu. I jos se bunis kad ljudi takav tvoj pristup izvrgnu ruglu. E ne ide to hercy. Zato je mozda i bolje za tebe da se manes ekonomskih tema i drzis onih za koje si usko specijaliziran, tj da sa svojim zavidnim urbano-kulturnim stazom klikujes ovudijen "Podgorica Podgoricanima", pa dako se Veso sjeti da te metne na neko bolje mjesto

[hercules]

Piše li Bonja piše. Vjerovatno sam ja i dalje kriv za sve i njegovo "sljepilo". Bravo tebe bravo.

[savjetnik u osiguranju]

Izvinjavam se za grešku, preko 100.000 evra, dakako, može i 200.000 šta fali...Ma da ne cjepidlaćomo da zaokružomo na milion ...Što više to bolje ..

Zamolio bih izvjesne da ne izmišljaju i dalje, da ne pišu proizvoljno ako ne znaju: ne može milion, a ni 200.000, ali preko 100.000 može (sa onakvom uplatom). Da izvjesni ne bi više nagađali, a još ako nisu iz Crne Gore pa im nije lako da saznaju konkretne cifre - radi se o cifri od 114.409,30 eura.

A naravno može i više, ako ugovarač želi i ako, naravno, uplaćuje više.
I naravno da je "što više to bolje", jer je bolje što više nego što manje, ako klijent želi i može da uplaćuje, da time ima što bolju polisu.

A izvjesnom inspektoru Gojku ću svakako odgovoriti na neke njegove ranije pisanije, kao što sam bio i najavio. Zaslužio je, jer se izuzetno trudi na ovom forumu i na svom blogu, a to mu nije nimalo lako s obzirom na ogromnu, suštinsku i logičku manjkavost njegove priče i argumentacije.

[savjetnik u osiguranju]

Nisam ja nigdje rekao da shvatam stvari jer poenta mog ukljucivanja je da shvatim a ne da imam pogresne stavove i da na osnovu toga definitivno odlucim sta je najbolja solucija.

Pa oćeš li da doneseš odluku na osnovu priče na forumu???? I recimo da ti se svidi priča na forumu, možeš li na forumu završiti sve oko otvaranja polise - izabrati, popuniti, potpisati, uplatiti, itd, ili ipak moraš u vezi toga sa nekim da se vidiš? Ako te stvarno zanima da razmotriš otvaranje polise, ne troši previše svoje dragocjeno vrijeme, nego pokušaj da na najbolji način dobiješ informacije koje te zanimaju, a forum nije pouzdano mjesto iz par prostih razloga: prvo, na forumu ne možeš dobiti potpunu informaciju, a najbolje je odluke donositi na osnovu potpunih informacija; drugo, uvjek će biti "bombardera" sa strane i protivnika bilo čega, a ne samo osiguranja, pa ćeš tako na razne teme uvjek naći one koji smatraju da nešto o čemu se raspravlja nije dobro, iako nisu u pravu.

Ali ti se ne trudis nikako da opovrgnes konkretne cinjenice koje oni tvrde, zato i kazem da ne vidim poentu.

A koje činjenice???? Znam na koje "činjenice" misliš, ali pošto to nisu prave činjenice, što to imam da opovrgavam? I zbog čega bih morao to da se trudim? Da opovrgavam da rijeka Morača teče kroz London zato što je Lepa Brena predsjednik Finske? "One činjenice" su predstavljene iz pogrešnog ugla gledanja i ne poznavajući materiju, pa se izvuče neki detalj, ne uzimajući u obzir kompletnu priču, bez koje nije moguće pravilno sve sagledati. A objašnjenje kompletne priče koja se odnosi na određene detalje nije jednostavno pomoću dopisivanja na forumu, a naročito ne nekome ko ima određena nepromjenljiva predubjeđenja i/ili predrasude iako ne poznaje materiju (ne mislim na tebe nego generalno).

Ja ne zelim formirati misljenje(stav) iz herculesovog teksta ili iz tvog vec iz oba tj. iz svakog texta ovdje.

Ja ti savjetujem da uopšte ne FORMIRAŠ mišljenje na osnovu pisanja na forumu i slažem se da je dobro i lijepo pročitati sve što se napiše. A što se tiče formiranja mišljenja, tj. zauzimanja stava, zamolio bih te da razmisliš i na sljedeći način. Ako voliš da razmotriš više mišljenja/opcija - neka bude npr. 4 - i ako ti treba npr. ljekarska usluga, da li ćeš se obratiti četvorici ljekara, pa čuti što svako od njih ima da ti predloži (već ako više glava više zna), ili ćeš uzeti u razmatranje i predloge bilo koga ko se ne bavi medicinom? Ili za pravne stvari - je li bolje konsultovati pravnike/advokate, ili ne mora da znači? Ili bankare, za pitanja bankarstva? A za osiguranje - da li je najbolje pitati/osloniti se na one koji se sa tim bave i to kompletno poznaju? Hvala.

Nirre, ne možeš da očekuješ da ti neko od nas kaže šta je najbolje za tebe. Zašto ne počneš da se baviš analiziranjem svega toga što ti nude, i sam izvučeš zaključak.

Eto vidiš.

[Bøgíñjå]

Savjetniče, vi ste stvarno jedan diplomata, gdje se na kraju vašeg izlakanja figurativno rečeno, ne zna da li je neko na utakmici primio gol ili nije. Od svih mojih naknadnih diskusija vi izdvajate jedno rečinu koja je potpuno nebitna, sa komentarom "eto vidiš."

Gdje je vaš odogvor kolika je stvarna cifra koju će kornik polise osiguranja izgubiti ako prestane da plaća nakon 3 godine. Imali ste konkretne cifre, samo vam je ostalo da po vašem izboru primijenite to na neku polisu životnog osoiguranja ili to uradite na vašu. Znači, odogvori koji su od krucijalne važnosti vješto izbjegavate, a dobijam konstataciju 'Eto vidiš' na nebitnu stvar u svemu ovome.

Mogli ste konkretno odogvoriti kao što je to Gojko uradio...

[savjetnik u osiguranju]

Mene su 2 osiguravajuće kuće pokušale da 'uvuku' u biznis, prisustvovala sam na 2 seminara i ne da nisam postala dio toga, nego nisam ni uzela polisu životnog osiguranja.

Naravno da nisi uzela polisu kad ti je nisu ponudili na pravi/normalan način (praksa to govori), kad im je najbitnije da uđeš u biznis, a tvoj primarni interes treba da bude da imaš polisu, a biznis može biti drugi dio priče. Nije trebalo da ti pominju i nude nikakav biznis, nego samo da razmotrite pitanje otvaranja tvoje polise, pa ako je uzmeš da tek onda - ako si zainteresovana - otvorite temu angažmana u osiguranju. Ovako, ti si u kontaktu sa njima više primjetila njihov, nego svoj interes za otvaranje polise, pa je i normalno da te je to odbilo.
Uostalom, neko uzme polisu, neko ne, nije to za svakoga, niti je svako mora imati. Većina u razvijenom svijetu je ima, to je "proizvod" koji opstaje i potvrđuje se njegova potreba i korist ogroman broj godina, a to valjda nešto znači.

Da ti malo pomognem:
1. Ukoliko moja polisa životnog osiguranja bude xxx € na godišnjem nivou, koliko ću dobiti posle 10, 20, 30, 40 godina? Pa dobiješ konkretnu cifru. Pa razmisliš, šta bi se desilo da sma taj novac stavljao na štednju kod banke? Da li je ta cifra veća od ovog šta nude osiguravajuće kuće?
2. Šta se dešava ako obolim od teške bolesti? Da li se meni prekida osiguranje? Zašto neke osiguravajuće kuće prekidaju osiguranje a druge ne? Koliko mi plaćaju boravak u bolnici?
3. Šta se dešava sa novcem ako više ne budem u mogućnosti da plaćam polisu životnog osiguranja? Da li postoji razlika ako se to desi u početnku ili nakon 5 godina? Koliko ću izgubiti svog novca? Obično se polise životnog osiguranja potpisiju i do 40 godina, a ti možeš ostati bez posla i bez novca od osiguranja...
4. Koliko sam ja za njih rizična osoba, i koliko će mi smanjiti koeficijent? Da li imam neki hobi koji smatraju rizičnim?
...

1) Tako je, treba analizirati, razmisliti. Ali ne samo tako što će se razmišljati na način kako si napisala, jer je to previše usko gledanje i to ne samo iz razloga što klijent ne može nikako znati što bi se desilo da toliko dugi niz godina "stavlja na štednju kod banke" (niti može znati kolike će biti kamatne stope u banci u budućem periodu, a svakako će se smanjivati - neko je dobro primjetio koliko su pale te stope na zapadu, pa čak i da ima štednje sa negativnom kamatnom stopom, niti može biti siguran da će disciplinovano 30 godina uplaćivati novac u banku ili da neće dio tog novca u međuvremenu podići). Polisa ima jednu funkcionalnu, ciljanu štednu komponentu (pored komponente osiguranja), za rješavanje KONKRETNIH stvari, tj. potreba. Štednja je štednja ako je ciljana, a u osiguranju je ciljana i dugoročna. Polisom čovjek MOŽE da finansijski PLANIRA svoju budućnost. U osiguranju primarni cilj nije dobit (za to postoje drugi načini ulaganja novca), nego SIGURNOST. A taj pojam sigurnosti je višeznačan i između ostalog obuhvata sigurnost novca, tj. sigurnost isplate. Klijent ne mora da razmišlja da li će osiguravajuća kuća postojati za 30-ak godina, jer je njegov novac osiguran i reosiguran, bez obzira o kolikoj ugovorenoj osiguranoj sumi se radi (a može i da nastavi polisu u drugoj osiguravajućoj kući u slučaju da ne želi da mu se propašću osiguravajuće kuće prekida polisa i isplaćuje novac). Ne mora ni da razmišlja da li će neko saznati detalje o njegovoj polisi, jer se ona tretira kao privatna stvar i tajnost je zagarantovana. Ne mora ni da razmišlja/brine da li će mu novac uložen u osiguranje biti prinudno blokiran, konfiskovan, ili korišćen za prinudnu naplatu, iako u međuvremenu postane kriminalac/osuđen, jer je polisa nedodirljiva. Ne mora ni da razmišlja da li će se nasljednici svađati oko novca sa polise u slučaju npr. ostavinskog postupka, jer je/su isključivi nasljednik/nasljednici onaj/oni kojeg/koje je ugovarač naveo u polisi. Ne mora da razmišlja ni o plaćanju poreza na novac koji dobije od osiguranja, jer je to jedini neoporezivi prihod na planeti (takav je zakon, što da se radi). Sa prvom svojom uplatom dobija polisu, koja se po zakonu tretira kao hartija od vrijednosti i koja ima višestruko veću vrijednost od visine prve rate (npr. sa uplatom od 1.200 eura za prvu godinu, ili sa 100 eura mjesečne uplate, polisa može da vrijedi 30, 40, 50, 60 hiljada eura, itd, zavisi ko kakvi program izabere, na koliko godina i koje su mu godine starosti prilikom otvaranja polise). A uz štednju će imati i osiguranje (od svega i svačega), što je korisno i njemu i njegovoj familiji. Da ne ulazimo u neke druge detalje koje polisa omogućava.
Osiguravajuće kuće imaju i programe sa isključivo štednom komponentom, bez ikakvih pokrića za osiguranje, pa su logično to programi sa najboljim osiguranim sumama i tu banke nemaju neke velike prednosti za štednju (posmatrano iz ugla onoga ko posmatra SAMO iznos novca koji se na kraju može podići - ovo pišem za one koji ipak vole da upoređuju neuporedive stvari).
Dakle, ako vas zanima isključivo finansijska dobit pri štednji i ama baš ništa drugo, moj vam je savjet da zaboravite na osiguranje i da tražite druge načine ulaganja novca (ima ih dosta). A da li bi inače valjalo imati jednu polisu, uz ostale načine ulaganja - na to ćete sami sebi odgovoriti. A ako vam dobit nije primarna, ili jedino važna, već i sigurnost i pokriće za razne osigurane slučajeve, onda...
Samo nemojte upoređivati osiguranje i banku. Da vas zamolim. Jer ste onda, kao što sam i ranije pisao, potpuno promašili put.

2) Dobro pitanje, ali opet pokušaj zaključka, a zaključak nije dobar - ne može se reći da "neke prekidaju osiguranje, a neke ne". Ima raznih programa u ponudi, par varijanti, pa klijent bira, pa kako je izabrao tako će i biti ako se desi osigurani slučaj. Generalno, ako se klijent razboli od teške bolesti, a ugovorio je program koji pokriva nastup te bolesti - dobiće novac koji ga sljeduje. Ako nije ugovorio takav program - neće biti isplaćen po tom osnovu, a polisa se nezavisno od toga nastavlja.

3) Previše uprošćeno pitanje. I opet pitanje koje ustvari predstavlja pogrešan zaključak - "koliko ću izgubiti svog novca?" Možda ćete podići manje, a možda više nego što ste do tada uložili. Zavisi. A i ako podignete manje možda nećete na to gledati kao na gubitak novca, nego kao na sačuvani novac, koji će vam dobro doći u toj situaciji kada više nećete imati novca. Znam osobe kojima je taj novac sa polise puno značio kada su ga podigli, jer su ostali bez prihoda. A rekli su mi da bi ga sigurno negdje potrošili da ga nisu odvajali za uplaćivanje polise. O ovom pitanju ću nešto više kroz neka moja naredna pisanja.

Analiziraj, istražiuj... razgovoraj sa agentom za osiguranje, ali ne potpisuj odmah ništa, jer ti njima trebaš. Zakaži naknadno ponovni sastanak sa tom osobam, a to vrijeme u međuvremenu će ti omogućiti da se još bolje upoznaš sa svim što te interesuje.

Tako je - analiziraj, istražuj.
Nije tačno da ti agentima trebaš - trebaju oni tebi. Gledaj svoj interes u svemu tome. Tvoj interes uzimanja polise je NEUPOREDIVO veći od interesa agenta da ti napravi ugovor. Što se tiče finansijske koristi agenta, a govorim o pravim agentima koji ovo dugo rade i koji će dugo raditi - njegova karijera ne zavisi od jednog ugovora, niti svoju zaradu bazira na tom jednom ugovoru. I ako ti ne uzmeš polisu on će i dalje zarađivati od svog rada. Naravno, ima i agenata kojima karijera zavisi od svakog ugovora (o tome sam ranije pisao) - agenti koji imaju norme koje moraju da ispune i da "jure" bodove.

Uzdravlje.

[savjetnik u osiguranju]

...zato kazem savjetniku da njegova svrha ovdje izbija u drugi plan jer nicim ne postize da zivotno osiguranje postavi kao zizu interesovanja kod citalaca.

Ništa više od onoga što je na ovoj temi već napisano (i od mene i ostalih učesnika) nije potrebno da bi ZAINTERESOVALO nekoga za životno osiguranje, da poželi da se vidi sa nekim u vezi toga. Na forumu se stvarno ne može predstaviti osiguranje u punom smislu - dijelom i zbog toga što je to stvar ličnih shvatanja, mogućnosti, ciljeva i potreba (ne mislite valjda da može jedno kolektivno obraćanje učesnicima da to najbolje ostvari) - i ne može se napraviti ugovor ni sa jednim klijentom, a klijentu je valjda to krajnji cilj (osim ako nije čisto zbog ćaskanja na ovoj temi).

[savjetnik u osiguranju]

Opet niste dali konkretan odogvor koji bi trebao da glasi. Ukoliko u početnim godina prestanete sa plaćanjem polise životnog osoiguranja, mi vam nećemo vratiti novac u potpunosti, nego velikodušno ga zadržati za sebe.

A zašto da odgovorim kad već znaš odgovor? I pitaš i odgovaraš.

Dam vam za 3 godine 3000 €,odlučim da prekinem polisu životnog osoiguranja, koliko ćete mi vratiti novca?

U banci bi dobili oko 3300 eura. Znači u minusu ste 1700 eura u odnosu na banke.

Ajde i ja prvi put na forumu da odgovorim na sljedeći način: ha ha ha ha ha ha. Izvinite. Milose, oćeš li mi to razložiti?

Kao što odgovorih u postu br. 236: "O ovom pitanju ću nešto više kroz neka moja naredna pisanja."

Miloše, da ti razložim moje pitanje: oćeš li mi objasniti kako sa uplatom od 1.000 eura sada, pa hiljadu za godinu, pa nakon godine dana još hiljadu, mogu da tada sa banke podignem 3.300 eura? Kako si to izračunao i koja je to banka? Požuri molim te, da odma stavim neke pare tamo. Hvala.

[Gojko Rodić]

Savjetniče, vi ste stvarno jedan diplomata, gdje se na kraju vašeg izlakanja figurativno rečeno, ne zna da li je neko na utakmici primio gol ili nije. Od svih mojih naknadnih diskusija vi izdvajate jedno rečinu koja je potpuno nebitna, sa komentarom "eto vidiš."

Gdje je vaš odogvor kolika je stvarna cifra koju će kornik polise osiguranja izgubiti ako prestane da plaća nakon 3 godine. Imali ste konkretne cifre, samo vam je ostalo da po vašem izboru primijenite to na neku polisu životnog osoiguranja ili to uradite na vašu. Znači, odogvori koji su od krucijalne važnosti vješto izbjegavate, a dobijam konstataciju 'Eto vidiš' na nebitnu stvar u svemu ovome.

Mogli ste konkretno odogvoriti kao što je to Gojko uradio...

On Vam draga Boginjo, javno nikada ništa određeno neće reći ..

Ovaj naš Sajvetnik je neka krupna riba u toj njihovoj piramidi . i dobro zna da javna reč obavezuje, zato je nikada neće dati, kao ni zvanični sajtovi osiguravajućih kuća ...

Tu se pominje očekivana dobit, neke cifre sa zvezdicama gde piše da se sa svakim pojedinačno mora videti ovo i li ono ....

Ja sam sada na radost Savjetnika završio sa ovim forumom a ko traži prave informacije o osiguranju života, verujem da znade gde ih može pronaći ...

Čekam Vas ...i rado ću, ukoliko budem znao odgovarati na sva pitanja , jasno precizno i argumentovano ...

[starwalker]

1) Tako je, treba analizirati, razmisliti. Ali ne samo tako što će se razmišljati na način kako si napisala, jer je to previše usko gledanje i to ne samo iz razloga što klijent ne može nikako znati što bi se desilo da toliko dugi niz godina "stavlja na štednju kod banke" (niti može znati kolike će biti kamatne stope u banci u budućem periodu, a svakako će se smanjivati - neko je dobro primjetio koliko su pale te stope na zapadu, pa čak i da ima štednje sa negativnom kamatnom stopom, niti može biti siguran da će disciplinovano 30 godina uplaćivati novac u banku ili da neće dio tog novca u međuvremenu podići). Polisa ima jednu funkcionalnu, ciljanu štednu komponentu (pored komponente osiguranja), za rješavanje KONKRETNIH stvari, tj. potreba. Štednja je štednja ako je ciljana, a u osiguranju je ciljana i dugoročna. Polisom čovjek MOŽE da finansijski PLANIRA svoju budućnost. U osiguranju primarni cilj nije dobit (za to postoje drugi načini ulaganja novca), nego SIGURNOST. A taj pojam sigurnosti je višeznačan i između ostalog obuhvata sigurnost novca, tj. sigurnost isplate. Klijent ne mora da razmišlja da li će osiguravajuća kuća postojati za 30-ak godina, jer je njegov novac osiguran i reosiguran, bez obzira o kolikoj ugovorenoj osiguranoj sumi se radi (a može i da nastavi polisu u drugoj osiguravajućoj kući u slučaju da ne želi da mu se propašću osiguravajuće kuće prekida polisa i isplaćuje novac). Ne mora ni da razmišlja da li će neko saznati detalje o njegovoj polisi, jer se ona tretira kao privatna stvar i tajnost je zagarantovana. Ne mora ni da razmišlja/brine da li će mu novac uložen u osiguranje biti prinudno blokiran, konfiskovan, ili korišćen za prinudnu naplatu, iako u međuvremenu postane kriminalac/osuđen, jer je polisa nedodirljiva. Ne mora ni da razmišlja da li će se nasljednici svađati oko novca sa polise u slučaju npr. ostavinskog postupka, jer je/su isključivi nasljednik/nasljednici onaj/oni kojeg/koje je ugovarač naveo u polisi. Ne mora da razmišlja ni o plaćanju poreza na novac koji dobije od osiguranja, jer je to jedini neoporezivi prihod na planeti (takav je zakon, što da se radi). Sa prvom svojom uplatom dobija polisu, koja se po zakonu tretira kao hartija od vrijednosti i koja ima višestruko veću vrijednost od visine prve rate (npr. sa uplatom od 1.200 eura za prvu godinu, ili sa 100 eura mjesečne uplate, polisa može da vrijedi 30, 40, 50, 60 hiljada eura, itd, zavisi ko kakvi program izabere, na koliko godina i koje su mu godine starosti prilikom otvaranja polise). A uz štednju će imati i osiguranje (od svega i svačega), što je korisno i njemu i njegovoj familiji. Da ne ulazimo u neke druge detalje koje polisa omogućava.
Osiguravajuće kuće imaju i programe sa isključivo štednom komponentom, bez ikakvih pokrića za osiguranje, pa su logično to programi sa najboljim osiguranim sumama i tu banke nemaju neke velike prednosti za štednju (posmatrano iz ugla onoga ko posmatra SAMO iznos novca koji se na kraju može podići - ovo pišem za one koji ipak vole da upoređuju neuporedive stvari).
Dakle, ako vas zanima isključivo finansijska dobit pri štednji i ama baš ništa drugo, moj vam je savjet da zaboravite na osiguranje i da tražite druge načine ulaganja novca (ima ih dosta). A da li bi inače valjalo imati jednu polisu, uz ostale načine ulaganja - na to ćete sami sebi odgovoriti. A ako vam dobit nije primarna, ili jedino važna, već i sigurnost i pokriće za razne osigurane slučajeve, onda...
Samo nemojte upoređivati osiguranje i banku. Da vas zamolim. Jer ste onda, kao što sam i ranije pisao, potpuno promašili put.

2) Dobro pitanje, ali opet pokušaj zaključka, a zaključak nije dobar - ne može se reći da "neke prekidaju osiguranje, a neke ne". Ima raznih programa u ponudi, par varijanti, pa klijent bira, pa kako je izabrao tako će i biti ako se desi osigurani slučaj. Generalno, ako se klijent razboli od teške bolesti, a ugovorio je program koji pokriva nastup te bolesti - dobiće novac koji ga sljeduje. Ako nije ugovorio takav program - neće biti isplaćen po tom osnovu, a polisa se nezavisno od toga nastavlja.

3) Previše uprošćeno pitanje. I opet pitanje koje ustvari predstavlja pogrešan zaključak - "koliko ću izgubiti svog novca?" Možda ćete podići manje, a možda više nego što ste do tada uložili. Zavisi. A i ako podignete manje možda nećete na to gledati kao na gubitak novca, nego kao na sačuvani novac, koji će vam dobro doći u toj situaciji kada više nećete imati novca. Znam osobe kojima je taj novac sa polise puno značio kada su ga podigli, jer su ostali bez prihoda. A rekli su mi da bi ga sigurno negdje potrošili da ga nisu odvajali za uplaćivanje polise. O ovom pitanju ću nešto više kroz neka moja naredna pisanja.

searching........ object not found!


Zaključak:

1) Sigurnost nije sigurnost u pravom smislu te riječi.
2) Klijent mora predvidjeti koja boljka će ga strefit'.
3) Klijent ne poznaje finansijsku disciplinu. Ne ulaganjem u osiguranje, sredstva će potrošiti na gluposti.
No, odluči li se za neku od polisa, biće presretan i s povratom 20% uloženog iznosa. Jer, to je ipak sačuvani novac.
4) O ovom pitanju nešto više kroz neka naredna pisanja


Uz dužno poštovanje, svojim izlaganjem na temi dali ste mi kristalno jasnu sliku o Vama kao agentu, kao i o biznisu koji branite.
Boldovanim ste se zabetonirali.

Srdačan pozdrav!

[savjetnik u osiguranju]

Da li se ljudi osiguravaju da bi se novčano obezbijedili? Da. Onda moje upoređivanje sa bankama je u potpunosti adekvatno i nikakvo miješanje baba i žaba nema. Prosta računica, gdje čovjek može izvući više.

I srećno ti bilo sa tvojim načinom posmatranja osiguranja. Što bih se ja sjekirao oko toga, ako ti tako želiš. Zbog čega bih ja brinuo o tvom interesu više nego ti sama, zbog čega bi mene to zanimalo ako tebe ne zanima. Polisa je glupost i tačka. Da li po tvom mišljenju, ili kao generalni stav svih ljudi? I svih ljudi na kugli zemaljskoj koji su imali ili imaju polisu - vjerovatno su svi oni željeli da za sebe naprave nešto glupo i beskorisno. Ili će prije biti da su sve to bile prevarantske priče osiguravajućih kuća i da su svi oni redom nasjeli na prevarantske priče agenata.

A ti i dalje upoređuj različite vrste proizvoda. Ako nećeš babe i žabe, upoređuj npr. brodove i vozove. Ili, ako ti je lakše i prikladnije, upoređuj automobile međusobno. Npr. karavan i kabriolet. Pa kaži ovaj košta toliko a onaj toliko, zbog toga ću uzeti ovaj. I tačka. I pri tome me uopšte ne zanima ništa drugo - što očekujem od automobila, čemu je prikladniji onaj, koliko je sigurniji i pouzdaniji onaj, što mi onaj pruža što ovaj nema, a što ako ovo, a što ako ono, itd, itd. Kad sam ja kupovao automobil imao sam u vidu određeni tip koji mi treba, a onda sam birao između više vozila tog tipa. Tako i sa osiguranjem - želio sam da imam određenu vrstu polise (a to nije trošak), a onda sam birao između nekoliko programa. Prosta računica. Moja. Za sebe, zbog sebe. Uzdravlje.

[savjetnik u osiguranju]

...mislim da imam jednu kopletnu sliku šta se tu zapravo dešava

I ja mislim da imaš kompletnu sliku, tvoju sliku - i na osnovu te i takve slike si donijela odluku. A to opet ne mora da znači da kompletno poznaješ materiju, ili da si u pravu generalno u vezi osiguranja. A u vezi tvoje odluke o ličnoj polisi - tu si svakako u pravu, zašto bi uzela polisu ako smatraš da to nije dobro.

[savjetnik u osiguranju]

Evo hercules da prozborim malo sa tobom, nadajući se da ovo nećeš doživjeti kao "prozivanje".

A što misliš, da li bih ja napisao da po važećim zakonima, banka može da raskine ugovor o kreditu ako neko ne plaća životnu polisu? U momentu odobrenja kredita banka da uslvoe pod kojima se kredit može odobriti, klijent ipsuni uslove, donese ti polisu i podigne pare. Nakon toga, dok ne zakasni ugovorm predviđeni iznos, banka sa polisom ne može klijentu ništa da uradi, niti može da ga primora da plaća polisu. Raskidom može da prijeti u prazno. Narod se itekako svještio.

Ok, o tome i pričam, da ti smatraš da je to pokazatelj da se narod svještio. A ja samo opet pitam, ako ćeš da mi odgovoriš:
Da li je on osiguran ako više ne uplaćuje? I što ako potom nastupi smrt klijenta? U tom slučaju nema polise koja bi izmirila dug za kredit i od koje bi moguće nasljedniku ostalo novca (a taj iznos ostatka opet zavisi od nekih parametara), a kredit se mora vratiti. Ko će to da vrati? Kako? I onda npr. familija ostane bez nekretnine koja je data u hipoteku.
Hercules, u ovom slučaju ne može se reći da se "narod svještio", jer se ništa pametno sa ovim ne postiže.

Misliš li da je zafrknuo banku ako ne uplaćuje više svoju polisu? Nije banku, nego najviše sebe i svoju familiju. Banka će se svakako namiriti ako njemu nešto bude, preko žiranata, hipoteke, ili na drugi način. Da je imao polisu ona bi podmirila dug. Ne pričam samo o smrtnom slučaju, nego može da se desi i da npr. ne može više da radi jer se razbolio od neke bolesti, a za koju ima osiguranje - nema više prihoda od kojeg je mislio da vraća kredit, ali dobije novac od polise i sa tim novcem otplati kredit. Ili, doživi gubitak radne sposobnosti, pa ne može da radi i zarađuje, ali ima polisu koja osigurava gubitak radne sposobnosti, pa novac od te polise iskoristi da otplati kredit. Ili doživi veću invalidnost koja ga spriječi da radi i zarađuje, a ima polisu koja pokriva invalidnost, pa sa tim novcem otplati kredit. Zbog ovakvih stvari ja kažem da se previše uprošćeno gleda na osiguranje kada se komentariše. Ima nekih koji ne rezonuju tako i kojima nije cilj da prekinu sa plaćanjem polise da bi "vješto zafrknuli" banku.

Da li neko ko kupuje stan ima para za polisu životnog osiguranja - moj odgovor je da ima, ali na to gleda kao na trošak bez kojeg se može.

Tako je, neko na to tako gleda. A neko drugačije, ne kao na trošak.

Više forumaša pored mene ti je postavilo par pitanja, tražilo da napišeš pravilno razumijevanje osiguranja ali ništa od toga.

Ja bih prije rekao da se priča tih forumaša svela na dvije stvari:
1) Upoređivanje osiguranja i banke, sa njihovim zaključkom da je glupo uzeti polisu jer je bolje stavljati novac u banku (mada nisam siguran da su te iste osobe to i uradile, tj. da ostavljaju redovno, mjesečno ili godišnje, određenu sumu novca na banku i da su odlučili i planirali da to rade u narednih npr. 30-ak godina).
2) Pitanje zašto u prvim godinama osiguranja klijent ne može da podigne puni iznos novca koji je do tada uplatio, sa njihovim zaključkom da je u pitanju lopovluk osiguravajućih kuća, prevara i potpuno nenormalna stvar (a da se pri tome niko ne zapita da li je to nečim opravdano, da li postoji logično objašnjenje zašto je to tako i o čemu se zapravo tu radi).

Ne smatram da bih samo ja trebao da dajem odgovore na ovoj temi, nije ovo moj privatni forum, ni blog, a nekoliko forumaša je već dalo dobre odgovore na razna pitanja. I da ponovim - ne vidim obavezu da moram na sve odgovoriti (a mislim da uspijevam dosta toga da odgovorim), niti mi je cilj ovdje sebe da reklamiram i da nudim prodaju polisa (niti sam to ijednom uradio). Ima dosta načina i adresa da zainteresovani dođu do svih odgovora koji ih zanimaju. A što ćemo kada nema odgovora na ono što ja iznesem ovdje, jer ne može da se opovrgne - treba li da optužujem nekoga i da se ljutim? Ne treba. Niti se ljutim, to je vaša stvar da li ćete i što ćete odgovoriti.

[savjetnik u osiguranju]

Gdje je vaš odogvor kolika je stvarna cifra koju će kornik polise osiguranja izgubiti ako prestane da plaća nakon 3 godine. Znači, odogvori koji su od krucijalne važnosti vješto izbjegavate...

Pa zar je to od krucijalne važnosti za otvaranje polise???
Zar ljudi otvaraju polisu da bi prestali da plaćaju nakon 3 godine, a ne zbog nečeg drugog? Zar ljudi otvaraju polisu gledajući koliko će para podići nakon 3 godine? Inače, da napomenem zbog ostalih, pošto ti to sigurno znaš: nije moguće ugovoriti osiguranje samo na tri godine. Ako klijent prestane da uplaćuje nakon tri godine, onda se tu radi o JEDNOSTRANOM PREKIDU UGOVORA. A to nešto znači - i sa pravnog i sa finansijskog aspekta. A što je to nešto - ako sama ne shvataš, a ne moraš jer nisi pravnik (ili jesi?), reći ću ti, ne brini, samo stvarno ne mogu sada. Biće prilike. I rekao sam da ću na to pitanje odgovoriti, samo mi dozvoli da to uradim kad mi bude odgovaralo, a ne čim ti postaviš pitanje. Ok?
Inače, ako je tvoje gore navedeno pitanje krucijalno - onda se okreni banci, raznim fondovima, berzi, i raznim drugim načinima ulaganja i obrta novca, a mani se osiguranja, osiguranje nije za to.

[Bøgíñjå]

Naravno da nisi uzela polisu kad ti je nisu ponudili na pravi/normalan način (praksa to govori), kad im je najbitnije da uđeš u biznis, a tvoj primarni interes treba da bude da imaš polisu, a biznis može biti drugi dio priče. Nije trebalo da ti pominju i nude nikakav biznis, nego samo da razmotrite pitanje otvaranja tvoje polise, pa ako je uzmeš da tek onda - ako si zainteresovana - otvorite temu angažmana u osiguranju. Ovako, ti si u kontaktu sa njima više primjetila njihov, nego svoj interes za otvaranje polise, pa je i normalno da te je to odbilo.
Uostalom, neko uzme polisu, neko ne, nije to za svakoga, niti je svako mora imati. Većina u razvijenom svijetu je ima, to je "proizvod" koji opstaje i potvrđuje se njegova potreba i korist ogroman broj godina, a to valjda nešto znači.

Rekoh negdje da ste diplomata, ali sam pogriješila. Usled nemogućnsoti da situacija bude na vašoj strani i prije toga što se upoznate sa činjenicama, projektuje vaša pogrešna ubjeđanja. Osobe su profesionalci u svom poslu (oni sa zlatnim šnalicama) i pošto i jedna i druga osiguravajuća kuća nije uspjela da me ubijedi da uzmem polisu životnog osiguranja ( i posle mjesec zakazan ponovni susret) iskoritili su plan B. Upoznali me sa biznisom koji se zasniva na polisi životnog osiguranja. Tako sam i prisustvovala na 2 seminara, i mogu vam reći da imam jednu jako kompletnu sliku šta s ezapravo tu dešava. Nisam željala da budem dio toga,tako da im plan A ni plan B nije prošao.

1) Tako je, treba analizirati, razmisliti. Ali ne samo tako što će se razmišljati na način kako si napisala, jer je to previše usko gledanje i to ne samo iz razloga što klijent ne može nikako znati što bi se desilo da toliko dugi niz godina "stavlja na štednju kod banke" (niti može znati kolike će biti kamatne stope u banci u budućem periodu, a svakako će se smanjivati - neko je dobro primjetio koliko su pale te stope na zapadu, pa čak i da ima štednje sa negativnom kamatnom stopom, niti može biti siguran da će disciplinovano 30 godina uplaćivati novac u banku ili da neće dio tog novca u međuvremenu podići). Polisa ima jednu funkcionalnu, ciljanu štednu komponentu (pored komponente osiguranja), za rješavanje KONKRETNIH stvari, tj. potreba. Štednja je štednja ako je ciljana, a u osiguranju je ciljana i dugoročna. Polisom čovjek MOŽE da finansijski PLANIRA svoju budućnost. U osiguranju primarni cilj nije dobit (za to postoje drugi načini ulaganja novca), nego SIGURNOST. A taj pojam sigurnosti je višeznačan i između ostalog obuhvata sigurnost novca, tj. sigurnost isplate. Klijent ne mora da razmišlja da li će osiguravajuća kuća postojati za 30-ak godina, jer je njegov novac osiguran i reosiguran, bez obzira o kolikoj ugovorenoj osiguranoj sumi se radi (a može i da nastavi polisu u drugoj osiguravajućoj kući u slučaju da ne želi da mu se propašću osiguravajuće kuće prekida polisa i isplaćuje novac). Ne mora ni da razmišlja da li će neko saznati detalje o njegovoj polisi, jer se ona tretira kao privatna stvar i tajnost je zagarantovana. Ne mora ni da razmišlja/brine da li će mu novac uložen u osiguranje biti prinudno blokiran, konfiskovan, ili korišćen za prinudnu naplatu, iako u međuvremenu postane kriminalac/osuđen, jer je polisa nedodirljiva. Ne mora ni da razmišlja da li će se nasljednici svađati oko novca sa polise u slučaju npr. ostavinskog postupka, jer je/su isključivi nasljednik/nasljednici onaj/oni kojeg/koje je ugovarač naveo u polisi. Ne mora da razmišlja ni o plaćanju poreza na novac koji dobije od osiguranja, jer je to jedini neoporezivi prihod na planeti (takav je zakon, što da se radi). Sa prvom svojom uplatom dobija polisu, koja se po zakonu tretira kao hartija od vrijednosti i koja ima višestruko veću vrijednost od visine prve rate (npr. sa uplatom od 1.200 eura za prvu godinu, ili sa 100 eura mjesečne uplate, polisa može da vrijedi 30, 40, 50, 60 hiljada eura, itd, zavisi ko kakvi program izabere, na koliko godina i koje su mu godine starosti prilikom otvaranja polise). A uz štednju će imati i osiguranje (od svega i svačega), što je korisno i njemu i njegovoj familiji. Da ne ulazimo u neke druge detalje koje polisa omogućava.
Osiguravajuće kuće imaju i programe sa isključivo štednom komponentom, bez ikakvih pokrića za osiguranje, pa su logično to programi sa najboljim osiguranim sumama i tu banke nemaju neke velike prednosti za štednju (posmatrano iz ugla onoga ko posmatra SAMO iznos novca koji se na kraju može podići - ovo pišem za one koji ipak vole da upoređuju neuporedive stvari).
Dakle, ako vas zanima isključivo finansijska dobit pri štednji i ama baš ništa drugo, moj vam je savjet da zaboravite na osiguranje i da tražite druge načine ulaganja novca (ima ih dosta). A da li bi inače valjalo imati jednu polisu, uz ostale načine ulaganja - na to ćete sami sebi odgovoriti. A ako vam dobit nije primarna, ili jedino važna, već i sigurnost i pokriće za razne osigurane slučajeve, onda...
Samo nemojte upoređivati osiguranje i banku. Da vas zamolim. Jer ste onda, kao što sam i ranije pisao, potpuno promašili put.

2) Dobro pitanje, ali opet pokušaj zaključka, a zaključak nije dobar - ne može se reći da "neke prekidaju osiguranje, a neke ne". Ima raznih programa u ponudi, par varijanti, pa klijent bira, pa kako je izabrao tako će i biti ako se desi osigurani slučaj. Generalno, ako se klijent razboli od teške bolesti, a ugovorio je program koji pokriva nastup te bolesti - dobiće novac koji ga sljeduje. Ako nije ugovorio takav program - neće biti isplaćen po tom osnovu, a polisa se nezavisno od toga nastavlja.

3) Previše uprošćeno pitanje. I opet pitanje koje ustvari predstavlja pogrešan zaključak - "koliko ću izgubiti svog novca?" Možda ćete podići manje, a možda više nego što ste do tada uložili. Zavisi. A i ako podignete manje možda nećete na to gledati kao na gubitak novca, nego kao na sačuvani novac, koji će vam dobro doći u toj situaciji kada više nećete imati novca. Znam osobe kojima je taj novac sa polise puno značio kada su ga podigli, jer su ostali bez prihoda. A rekli su mi da bi ga sigurno negdje potrošili da ga nisu odvajali za uplaćivanje polise. O ovom pitanju ću nešto više kroz neka moja naredna pisanja.


Tako je - analiziraj, istražuj.
Nije tačno da ti agentima trebaš - trebaju oni tebi. Gledaj svoj interes u svemu tome. Tvoj interes uzimanja polise je NEUPOREDIVO veći od interesa agenta da ti napravi ugovor. Što se tiče finansijske koristi agenta, a govorim o pravim agentima koji ovo dugo rade i koji će dugo raditi - njegova karijera ne zavisi od jednog ugovora, niti svoju zaradu bazira na tom jednom ugovoru. I ako ti ne uzmeš polisu on će i dalje zarađivati od svog rada. Naravno, ima i agenata kojima karijera zavisi od svakog ugovora (o tome sam ranije pisao) - agenti koji imaju norme koje moraju da ispune i da "jure" bodove.

Uzdravlje.

1) Za ovaj drugi dio sam više preletjela pogledom, a kamata kod osiguravajućih kuća je toliko niska, da koliko god da ta kamata padne, hipotetički govoreći, ne može biti na tom nivou. Za ono što vi nudite vidim samo kao prednost banke. Opet bih vam skrenula pažnju da se ne igrate sa velikim brojkama, jer ako dajete 1200 € godišnje na 40 godina vašeg novca je 48.000. Problem je što ljudi tad ne sračunaji i da vide da sa štednjom u banci će izvući mnogo veći iznos.

2) Sve to smanjuje vaš koeficijen pri obračuni, jer je onda ta osoba mnogo više rizičnija za vas, vaš biznis tj. biznis osiguravajućih kuća.

3) Sa ovim zadnji ste me nasmijali do suza ali više doliči nažalost crnom humoru. Taj neko je izgubio nepovratno svoj novac + kamatu na isti , i na ostatak treba gledati kao na sačuvani? Treba biti srećan što je podigao dio svog novca, a ostatak ste mu vi velikodušni uzeli , i okretali taj novac. Osiguravajuće kuće su ZAKONSKI LEGALNA BIZNIS MAFIJA. (a ako uzmem u obzir činjenice gospodina Gojka, onda možemo izostaviti 'zakonski legalna' )

Molim vas da se ostavite te priče, i nastojte da vaš plan i trend koji imate ostvarite na teritoriji CG. Koliko bi ono procentnualno povećanje osiguranika na teritoriji CG i do koje godine? Toliko koliko vi trebate nama, a koliko zapravo mi trebamo vama.

[Bøgíñjå]

Pa zar je to od krucijalne važnosti za otvaranje polise???
Zar ljudi otvaraju polisu da bi prestali da plaćaju nakon 3 godine, a ne zbog nečeg drugog? Zar ljudi otvaraju polisu gledajući koliko će para podići nakon 3 godine? Inače, da napomenem zbog ostalih, pošto ti to sigurno znaš: nije moguće ugovoriti osiguranje samo na tri godine. Ako klijent prestane da uplaćuje nakon tri godine, onda se tu radi o JEDNOSTRANOM PREKIDU UGOVORA. A to nešto znači - i sa pravnog i sa finansijskog aspekta. A što je to nešto - ako sama ne shvataš, a ne moraš jer nisi pravnik (ili jesi?), reći ću ti, ne brini, samo stvarno ne mogu sada. Biće prilike. I rekao sam da ću na to pitanje odgovoriti, samo mi dozvoli da to uradim kad mi bude odgovaralo, a ne čim ti postaviš pitanje. Ok?
Inače, ako je tvoje gore navedeno pitanje krucijalno - onda se okreni banci, raznim fondovima, berzi, i raznim drugim načinima ulaganja i obrta novca, a mani se osiguranja, osiguranje nije za to.

Vi pričate opet nešto što ja nisam rekla. Kod nas je čest slučaj da ljudi ostaju bez posla, i da im niko ne može garantovati da će biti linkvidni tokom cijelog perioda trajanja polise životnog osigiranja. Onog momenta kad se desi nemogućnost plaćanja iste, ostaju bez dijela svog novca, koji im vi velikodušno uzmete, sa pričom da trebaju biti srećni i sa drugim dijelom koji su sačuvali. Kako samo možete, jel vi imate miran san?

Problem je što vrlo malo ljudi sjedne i analizira sve to, da se upozna sa konkretnim brojkama, i na kraju da shvate da su taj novac koji bi odvajali za polisu životnog osiguranja stavili na štednju u banci dobili bi znatno više.
Ako mi se dese finansijski problemi, povući ću novac iz banke, i izgubiti kamatu, ali ći imati svoj novac, dok osiguravajuće kuće im daju mnogo manju kamatu plus uzima i dio njihovog novca.

Štednja kod banke se danas smatra sigurnom isto kao i osiguranje, i zato sam uzela primjer banke, a ne druge tipove ulaganja koje nose izvjesni rizik.

[savjetnik u osiguranju]

Zaključak:
1) Sigurnost nije sigurnost u pravom smislu te riječi.
2) Klijent mora predvidjeti koja boljka će ga strefit'.
3) Klijent ne poznaje finansijsku disciplinu. Ne ulaganjem u osiguranje, sredstva će potrošiti na gluposti.
No, odluči li se za neku od polisa, biće presretan i s povratom 20% uloženog iznosa. Jer, to je ipak sačuvani novac.

Uz dužno poštovanje, svojim izlaganjem na temi dali ste mi kristalno jasnu sliku o Vama kao agentu, kao i o biznisu koji branite.

1) Odakle ovakav komentar? U osiguranju, sigurnost je sigurnost u punom smislu te riječi. Ona je na prvom mjestu. I zato su na zapadu osiguravajuće kuće najsigurnije za 3. stub penzionog sistema, upravo zbog te sigurnosti. Pa to fino u zakonu, a država iza toga. A postoje po par vjekova, pa dođu kod nas jer smo prepisali evropski zakon o osiguranju i ponude nam za nas neke nove proizvode. A mi (ne ti), mnogobrojni, ODMAH ZNAMO da je to generalno neka prevara i da su izgleda sve te ugledne osiguravajuće kuće, koje toliko dugo rade i imaju toliko miliona klijenata, došle u našu malu Crnu Goru da bi varale i da meni ne bi isplatile novac i baš ih briga ako takvim poslovanjem/varanjem - i dokazima koji bi se objelodanili (i u današnje vrijeme komunikacija lako i brzo raširili među narodom) - ugroze svoj dugo građeni renome.
2) Da li pisac zna što je napisao? A kako će znati ako ne zna kako funkcioniše ono o čemu je napisao.
3) Rekao sam da će klijent MOŽDA to smatrati sačuvanim novcem. I nisam rekao da bi novac "potrošio na gluposti", nego samo da bi "potrošio" (korisno ili glupo, ali potrošio). Ne izvrći mi riječi. Ako imaš neku potrebu da napadaš, uradi to korektnije.
A ono što sam napisao ne mora da se protumači (niti znači) da klijent ne poznaje ili nema finansijsku disciplinu. Jer i ako ima tu disciplinu, ali nema polisu, tj. nije ugovarač osiguranja, sa tom disciplinom ne mora da planira i odvaja novac za polisu, pa ga može trošiti. Kao vlasnik polise znam o čemu pričam. I na osnovu razmišljanja mnogih klijenata. I znam da uplaćeni novac smatram ušteđenim, da sam odlučio da ne potrošim odmah svaki dinar koji zaradim, nego da preraspodijelim potrošnju, da poboljšam finansijsko stanje u starijem dobu, kada će mi takođe trebati novac, kada ga neću imati dovoljno, a neću ga moći zarađivati.
A odakle ti onih 20% ?

Uz dužno poštovanje, a pretpostavljajući da je kod Vas ta slika o meni kao agentu negativna, reći ću Vam da mi uopšte nije bitno što o meni kao agentu mislite Vi, već mi je veoma bitno kako misle svi oni koji su sa mnom razgovarali na temu osiguranja - i oni koji su preko mene otvorili polisu i oni koji nisu. Oni za koje se trudim da im dam sve potrebne informacije, da im kvalitetno odgovorim na sva pitanja, da im pronađem najbolje rješenje, da im pomognem u vezi svih procedura (za sve vrste osiguranja - i životna i neživotna). Možete Vi misliti o meni kao agentu koliko hoćete, ali ne možete imati kristalno jasnu sliku o tome kako se ja postavljam prema klijentima - oni imaju i to mi je dovoljno. I godi mi.

[savjetnik u osiguranju]

Rekoh negdje da ste diplomata, ali sam pogriješila.

Sada mi je potpuno jasno da sam i ja pogriješio u određenoj procjeni kada sam čitao tvoje prve postove na ovoj temi. To mi je jasno jer tvoja taktika i način obraćanja sve više liče na jednog forumaša kojem sam rekao da znam koji mu je cilj pisanja na ovoj temi, a uz to imam u vidu i tvoju izjavu...

ako uzmem u obzir činjenice gospodina Gojka

...pa mi je jasno da nas dvoje ne možemo normalno diskutovati. A Gojkove činjenice... - e to je već za smijeh do suza.

Osobe su profesionalci u svom poslu (oni sa zlatnim šnalicama) i pošto i jedna i druga osiguravajuća kuća nije uspjela da me ubijedi da uzmem polisu životnog osiguranja ( i posle mjesec zakazan ponovni susret) iskoritili su plan B. Upoznali me sa biznisom koji se zasniva na polisi životnog osiguranja. Tako sam i prisustvovala na 2 seminara, i mogu vam reći da imam jednu jako kompletnu sliku šta s ezapravo tu dešava. Nisam željala da budem dio toga,tako da im plan A ni plan B nije prošao.

Na osnovu toga kako si objasnila situaciju mislio sam da ti je prvo ponuđen posao, a zatim polisa. Ali ovo što si sada napisala ne mijenja moj raniji zaključak - da su pogrešno postupili prema tebi, sa moje tačke gledišta. Jer ja prema klijentu ne koristim priču o njegovom mogućem uključenju, o poslu i zaradi, za podsticanje njegove odluke o otvaranju sopstvene polise. I ne pominjem mu nikakvu mogućnost angažmana sve dok završimo sa uplatom njegove polise. Jer meni je prvi cilj zadovoljan klijent (a iz takvog pristupa će se najbolje razviti i moj rezultat i zarada), a nije dugoročno najbolji način da on bude zadovoljan taj što će se on lakše odlučiti da uzme polisu zbog saznanja da bi uključivanjem u biznis dovoljno zarađivao da ima da je uplaćuje, nego mi je cilj da klijent uzme polisu zato što inače osjeća potrebu da je ima, što je zaista želi, samu po sebi. Što se tiče tvog ulaska u biznis - dobro si uradila što nisi pristala.
Pošto mi neke stvari u tvojoj polemici sa mnom ne "štimaju" sa onim što si ovdje napisala, oćeš li mi molim te reći - pomoglo bi mi u razumijevanju onoga što si napisala - koje su to dvije kuće i konkretno koji/čiji su to seminari (zastupničke agencije, posredničke agencije, osiguravajuće kuće - imena i trajanje) i koje je godine to bilo?

Za ono što vi nudite vidim samo kao prednost banke. Opet bih vam skrenula pažnju da se ne igrate sa velikim brojkama, jer ako dajete 1200 € godišnje na 40 godina vašeg novca je 48.000. Problem je što ljudi tad ne sračunaji i da vide da sa štednjom u banci će izvući mnogo veći iznos.

Posle svega rečenog nema potrebe da ti više obrazlažem o ovome. Jer ja stvarno ne umijem da upoređujem dvije stvari koje ne treba i koje se ne mogu upoređivati. Pitam se samo da li se redom svi ljudi koji su tokom istorije otvarali polise ne sjetiše da obave to upoređivanje, ili ima i nekih koji su smatrali da ne treba upoređivati osiguranje i banke?
A što je poenta tvog pominjanja brojki? Kakvo igranje sa brojkama? Znam da bi se 48.000 eura ukupno uplatilo u konkretnom primjeru, ali kakve ta brojka ima veze sa ugovorenom osiguranom sumom i sa iznosom novca za isplatu klijentu?

Sve to smanjuje vaš koeficijen pri obračuni, jer je onda ta osoba mnogo više rizičnija za vas, vaš biznis tj. biznis osiguravajućih kuća.

??? Nešto mi se ne čini da si previše gradiva savladala na ta dva seminara. Koeficijent se smanjuje u odnosu na što?

Sa ovim zadnji ste me nasmijali do suza ali više doliči nažalost crnom humoru. Taj neko je izgubio nepovratno svoj novac + kamatu na isti , i na ostatak treba gledati kao na sačuvani? Treba biti srećan što je podigao dio svog novca, a ostatak ste mu vi velikodušni uzeli , i okretali taj novac.

Nadam se da si pročitala pojašnjenje našem kolegi sa foruma u mom prethodnom postu i da ti je od tada prestao bespotrebni smijeh, u vezi priče o "sačuvanom novcu i sreći klijenta pri raskidu ugovora". A ovaj tvoj komentar, ne da liči, nego samo potvrđuje da nisi dobro naučila gradivo osiguranja. Jer ne mora niko da "gubi" svoj novac ako ne može ili ne želi dalje da uplaćuje - u takvoj situaciji ima nekoliko varijanti, od kojih je svaka po klijenta bolja od ove pomenute. I niko klijentu ne (od)uzima novac (niti kamatu), niti se taj "nedostajući" novac "okreće", niti osiguravajuća kuća bilo koji novac okreće za sebe (već najviše za klijente, jer se znatno veći dio/procenat iz poslovnog profita dodjeljuje klijentima nego što ostaje osiguravajućoj kući, a minimalni iznos tog procenta je propisom određen). Bøgíñjå, da te pitam na usput: da li neka druga finansijska institucija (da ne kažem banka) tako raspodjeljuje svoj profit klijentima, ili koliko god da profitira klijenta će sljedovati ona ugovorena fiksna kamata na štednju. Ali važno je da razni stručnjaci smatraju da treba i da je jednostavno upoređivati osiguranje i npr. banku, uopšte nemajući potrebno znanje o osiguranju i načinu njegovog funkcionisanja.
A kao što sam najavio, svakako ću o slučaju raskidanja ugovora od strane klijenta nešto konkretno reći drugom prilikom. A nadam se da ćeš do tada uspjeti da zapamtiš, da ne bi bezrazložno i mene na usput napadala, da ja ne radim za bilo koju osiguravajuću kuću, niti sam agent bilo koje agencije koja ih zastupa, pa tako - i da hoću - ne mogu ja klijentu "uzeti" nikakav novac.

Osiguravajuće kuće su ZAKONSKI LEGALNA BIZNIS MAFIJA. (a ako uzmem u obzir činjenice gospodina Gojka, onda možemo izostaviti 'zakonski legalna' )

Nasmija me ti do suza. Najkontrolisanije i najčistije poslovanje od svih mogućih finansijskih institucija. I uz to još i debelo i višeznačno povezano sa dobrobiti država.

...nastojte da vaš plan i trend koji imate ostvarite na teritoriji CG. Koliko bi ono procentnualno povećanje osiguranika na teritoriji CG i do koje godine? Toliko koliko vi trebate nama, a koliko zapravo mi trebamo vama.

Sa mnom i sa tobom, ili bez nas, ali taj scenario će se ostvariti i to ne samo zbog toga što to planiraju osiguravajuće kuće, nego i zbog još nekih stvari koje ćeš saznati i nekih kojih ćeš sigurno postati svjesna u budućnosti. A kad pominješ "nas" (ako pri tome i dalje misliš na agente osiguranja) i "vas", ponoviću ti, jer nemaš polisu pa teže to shvataš: već ako se klijent odluči za otvaranje polise, NEUPOREDIVO je veći njegov interes da je otvori, nego agenta koji mu je to odradio.

Kod nas je čest slučaj da ljudi ostaju bez posla, i da im niko ne može garantovati da će biti linkvidni tokom cijelog perioda trajanja polise životnog osigiranja.

Tako je. A tako je svuda a ne samo kod nas. Ali polise su veoma fleksibilni mehanizmi, upravo zato što se planiraju na veoma dugi niz godina, jer, da nisu fleksibilni, vjerovatno ih ne bi niko nikad uplaćivao, ne bi ni postojale. Ko to uopšte može predvidjeti što će biti sa njim za par godina, a ne za 30-ak. A upravo ovo posljednje je jedan dobar razlog za uzimanje polise.

Kako samo možete, jel vi imate miran san?

Itekako. Sve dok od strane mojih klijenata nema povoda da bude drugačije, a ne vjerujem da će biti, jer svi oni imaju informacije o detaljima raskida ugovora (i "oduzimanju" novca, što ti ovdje potenciraš), kao i ostale bitne informacije. A kao vlasnik polise i nečiji klijent mogu ti reći da osoba koja je meni ponudila i otvorila polisu može mirno da spava.

[savjetnik u osiguranju]

Opet niste dali konkretan odogvor koji bi trebao da glasi. Ukoliko u početnim godina prestanete sa plaćanjem polise životnog osoiguranja, mi vam nećemo vratiti novac u potpunosti, nego velikodušno ga zadržati za sebe.

A sada malo o ovom famoznom pitanju - ako prihvataš da mogu dati odgovor koji se ne slaže sa onim kako ti smatraš da treba da odgovorim. Mislio sam da nekom ko je posjetio dva seminara ne treba objašnjavati te stvari, da je sve naučio o osiguranju i da zna kako to funkcioniše (pa još ako sam ja nešto o tome rekao i u prethodnim postovima, a i neki drugi forumaši su o tome objašnjavali).

Dakle, u slučaju RASKIDA ugovora oni će ti isplatiti (tj. osiguravajuća kuća, jer sa njom sklapaš ugovor o osiguranju), a neću ja, tačno onoliko novca koliko te sljeduje - ni centa manje, ni centa više. I to nije prepušteno na njihovu volju da u tom trenutku odluče koliko će ti isplatiti, nego to znaš unaprijed (od trenutka sklapanja ugovora) za svaku godinu trajanja polise.

Neće ti ništa "oduzeti" i niko nikoga ne vara. Čak bi se, iz drugog ugla gledano, možda moglo reći da je tu osiguranje malo prevareno zato što su dugoročno planirali/plasirali taj novac i to je za njih neplanirano (dok si ti od samog starta znala što te čeka u slučaju raskida) i zato što su možda imali veći trošak za tvoju polisu (zavisno od dužine vremenskog perioda proteklog do raskida ugovora) nego što si do tada uplatila i zato što su možda do tada imali isplatu po tvojoj polisi za neki osigurani slučaj (mnogo veću nego što si ti do tada uplatila), a ti onda odlučiš da raskineš UGOVOR.

Dok razgovaraš sa agentom i popunjavaš formular za svoju polisu valjda ga pitaš sve što te zanima, pa tako i ovo pitanje - "a što ako od određenog trenutka ne budem mogla ili ne budem željela da uplaćujem polisu" (ja ovo uvjek pomenem mojim sagovornicima i ako me ne pitaju, pa ih pitam da li znaju zašto je to tako, pa im pojasnim). Pa ti agent pruži određeni odgovor. Pa ti uplatiš ratu i dobiješ polisu na kućnu adresu. A uz polisu i tabelu tzv. kapitalizovanih i otkupnih vrijednosti polise po godinama. A otkupne vrijednosti predstavljaju zagarantovane/minimalne iznose koje bi klijent dobio u slučaju svojevoljnog raskida ugovora, a uz to bi mu se uplatila i sva pripisana dobit do tog momenta (koja se ne može znati unaprijed, jer se ona klijentima godišnje dodjeljuje iz dobiti poslovanja osiguravajuće kuće - o tome sam pisao čini mi se u prošlom postu). Pa ako ti je agent rekao drugačije, ili ti uopšte nije rekao, a tebi se te zagarantovane otkupne vrijednosti ne sviđaju i dovoljan su razlog da se predomisliš, ti fino odustaneš od ugovora i osiguravajuća kuća ti odmah vrati kompletan uplaćeni novac na tvoj račun u banci.

Dakle, ne može se govoriti o prevari ako je klijentu unaprijed poznato što ga sljeduje i kako to funkcioniše (i prihvatio je polisu).

A zašto u slučaju da raskine ugovor u prvim godinama klijent dobija manje novca nego što je do tada uložio? Ima nekoliko razloga. PRVO, troškovi polisiranja. DRUGO, mnogo važnije, troškovi reosiguranja klijentove polise. Po zakonu, svaka polisa se mora reosigurati i taj trošak osiguravajuću kuću košta mnogo više nego što je klijent uplatio prvom godišnjom ratom. A zamislite slučaj velikih osiguranih suma koje klijent ugovori - sve se to mora odmah reosigurati, nebitno da li je klijent izvršio uplatu za godinu ili samo za prvu mjesečnu ratu. Zato i nema pripisivanja dobiti u prve dvije godine osiguranja i nema nikakvog povraćaja novca (0 eura) u slučaju raskida polise u tom periodu - jer nema od čega, nema novca na ličnom računu osiguranika. Ali je od prvog dana klijent osiguran na punu vrijednost osigurane sume (ili na dvije, ili na tri vrijednosti osigurane sume, zavisi što je izabrao). Zato je i dobit u prvim godinama pripisivanja relativno mala, a onda otprilike eksponencijalno raste (pa nadoknadi u posljednjim godinama ugovora). A dešava se da se klijent šokira kada od osiguravajuće kuće dobije prvo obavještenje o pripisanoj dobiti za prethodnu godinu, kada vidi neku mizernu sumu, pa se razočara i krene u priču kako je sve to prevara i traži raskid polise (pa kad još vidi da će dobiti manje novca nego što je uplatio, utisak o prevari mu je upotpunjen). TREĆE, a to je takođe povezano sa prethodnim objašnjavanjem, osiguravajuća kuća mora da izdvaja dio novca za matemat. rezervu, garantni fond itd (ne bih sada ulazio u te stručne detalje). ČETVRTO, osiguravajuća kuća novac negdje dugoročno plasira ("zarobi ga"), a klijent traži u prvim godinama raskid ugovora, iako se ugovorom obavezao da će uplaćivati npr. na 30 godina. Kako bi osiguravajuća kuća plasirala sredstva i poslovala kad bi klijenti mogli da bez posljedica raskidaju ugovore (pa i u kasnijim godinama trajanja ugovora).
PETO: Da li je inače logično, generalno govoreći, da jedna strana može bez posljedica raskinuti ugovor? Poznaješ li igdje takvu vrstu ugovora? A još imajući u vidu da se ovdje radi o nečem veoma specifičnom, o tome da sa prvom klijentovom uplatom osiguravajuća kuća preuzima/"kupuje" rizik isplate osiguranih suma za nastup osiguranog slučaja. I da se radi o veoma dugoročnim finansijskim ugovorima. Sjećaš se onog primjera koji sam naveo: nakon prve uplate od 100 eura moguće je da uslijedi obaveza isplate od oko 114.000 eura po nastalom osiguranom slučaju pokrivenim ugovorenom polisom. Zamisli na primjer da sklopiš u banci ugovor o kreditu, dobiješ sredstva, treba da uplaćuješ rate 30 godina i onda šeste godine više nisi u mogućnosti da uplaćuješ (ili jednostavno odlučiš da nećeš). Tamo se na primjer radi o kupovini stana u startu, a ovamo o kupovini osiguranja u startu. I što rekosmo, možeš li bez ikakvih posljedica prestati sa uplatama za kredit? Primjeni to razmišljanje na bilo koju vrstu ugovora kojim se tretiraju neke obaveze. Bilo koju i bilo koje. Na primjer na ugovore u sportu.

Još jedno pitanje svima za razmišljanje, sam/sama sa sobom: zašto klijent ne pročita podatke koje dobije uz polisu i tamo odmah vidi otkupne vrijednosti polise po godinama (i sve druge opšte i posebne uslove osiguranja)? Pa ako mu se ne svidi - da odustane (što po zakonu ima pravo) i da mu se vrati kompletna uplaćena prva rata. Uzeo je nešto (polisu) što ne uzima prečesto u životu i što je veoma ozbiljan i za njega važan dokument, ali mu je dosadno da bači pogled na to. A ne treba mu više vremena da sve uslove komplet pročita nego što mu treba da novine pročita. Ali uvjek umije da optuži i lako nađe krivca za sve, samo ne vidi svoju ulogu u tome.

Kao što rekoh, tj. zapitah se, kako bi osiguranje funkcionisalo kad bi svaki osiguranik mogao kad god hoće da raskine ugovor i da traži sav uloženi novac nazad? I na što bi to ličilo? Kako bi poslovale osiguravajuće kuće i na što bi to uticalo u društvu, sa čim je sve to povezano? Mada nema potrebe da se ti sada opterećuješ sa tim razmišljanjima, ima ko o tome da misli i to funkcioniše decenijama. Srećom, funkcioniše dobro i taj sistem je dobro planiran, definisan i kontrolisan, pa sam ja kao osiguranik miran i siguran da će osiguravajuća kuća, kao subjekt koji ispravno posluje i dobro barata sa novcem klijenata, nastaviti tako i dalje, što je i meni i mojoj familiji u interesu, jer tako znam da će sigurno izvršiti isplate po našim polisama.

A sva ova priča o isplati novca u slučaju raskida polise ne mora uopšte da dođe na dnevni red, jer klijent ima nekoliko drugih varijanti, tj. ne mora da raskida polisu ako nema da uplati. Raskid ugovora je najgora opcija.

A naravno, može se desiti i da mu isplate više novca nego što je do tada uložio, zavisi od vrste programa koji je odabrao i od broja godina koji je protekao od početka ugovora, jer se na otkupnu vrijednost polise (koja MORA biti manja od do tada uplaćenog novca) dodaje i do tada pripisana dobit (ona mu se godišnje dodaje i ne može mu se oduzeti, ni umanjiti).

Nadam se da sam makar malo bio od pomoći (i da možda shvataš da prisustvo na dva seminara ne znači i vladanje sa materijom), pa i ako to znači da ostaješ i dalje pri svojoj priči.

[Bøgíñjå]

Sada mi je potpuno jasno da sam i ja pogriješio u određenoj procjeni kada sam čitao tvoje prve postove na ovoj temi. To mi je jasno jer tvoja taktika i način obraćanja sve više liče na jednog forumaša kojem sam rekao da znam koji mu je cilj pisanja na ovoj temi, a uz to imam u vidu i tvoju izjavu......pa mi je jasno da nas dvoje ne možemo normalno diskutovati. A Gojkove činjenice... - e to je već za smijeh do suza.

Žao mi je što ću vas ponovo razočarati, ali sa prevarama osiguravajućih kuća sam se tek nedavno upoznala. Moj akcenat je na tome, i da sve bude kako kažete, nema svrhe kad se dublje uđe u analizu. (bar iz moje perspektive, kao što već rekoh jednom svako treba sprovesti sopstvenu analizu i donijeti svoj zaključak)

Na osnovu toga kako si objasnila situaciju mislio sam da ti je prvo ponuđen posao, a zatim polisa. Ali ovo što si sada napisala ne mijenja moj raniji zaključak - da su pogrešno postupili prema tebi, sa moje tačke gledišta. Jer ja prema klijentu ne koristim priču o njegovom mogućem uključenju, o poslu i zaradi, za podsticanje njegove odluke o otvaranju sopstvene polise. I ne pominjem mu nikakvu mogućnost angažmana sve dok završimo sa uplatom njegove polise. Jer meni je prvi cilj zadovoljan klijent (a iz takvog pristupa će se najbolje razviti i moj rezultat i zarada), a nije dugoročno najbolji način da on bude zadovoljan taj što će se on lakše odlučiti da uzme polisu zbog saznanja da bi uključivanjem u biznis dovoljno zarađivao da ima da je uplaćuje, nego mi je cilj da klijent uzme polisu zato što inače osjeća potrebu da je ima, što je zaista želi, samu po sebi. Što se tiče tvog ulaska u biznis - dobro si uradila što nisi pristala.
Pošto mi neke stvari u tvojoj polemici sa mnom ne "štimaju" sa onim što si ovdje napisala, oćeš li mi molim te reći - pomoglo bi mi u razumijevanju onoga što si napisala - koje su to dvije kuće i konkretno koji/čiji su to seminari (zastupničke agencije, posredničke agencije, osiguravajuće kuće - imena i trajanje) i koje je godine to bilo?

Ponuđena mi je prvo polisa, na prvom sastanku, na drugom posle mog većeg istraživanja i pokušaj uvlačenja u biznis. i jedni i drugi su sve po protokolu odradili, opet su to bile sobe koje znaju svoj posao. Naravno da vam neću reći informaciju koje je to godine bilo, ni o kojim agencijama se radilo. A sad da li je jedan od njih bio VIP neka ostane pitanje, ali recimo da sam upoznata i sa vašim 'divnim zalogajem - kalačićem' koji ćete zagristi onda kada budete imali potreban procetan osiguranika na državnom nivou.

Posle svega rečenog nema potrebe da ti više obrazlažem o ovome. Jer ja stvarno ne umijem da upoređujem dvije stvari koje ne treba i koje se ne mogu upoređivati. Pitam se samo da li se redom svi ljudi koji su tokom istorije otvarali polise ne sjetiše da obave to upoređivanje, ili ima i nekih koji su smatrali da ne treba upoređivati osiguranje i banke?
A što je poenta tvog pominjanja brojki? Kakvo igranje sa brojkama? Znam da bi se 48.000 eura ukupno uplatilo u konkretnom primjeru, ali kakve ta brojka ima veze sa ugovorenom osiguranom sumom i sa iznosom novca za isplatu klijentu?

??? Nešto mi se ne čini da si previše gradiva savladala na ta dva seminara. Koeficijent se smanjuje u odnosu na što?

Banke sa štennjom su sigurne na istom nivou kao i osiguravajuće kuće. Poenta je u tome da kažete cifru od recimo hipotetički 55.000 i ljudima uđe u uši velika cifra, a da prethodno nisu sračunali da za sve te godine će recimo isto hopotetički dati 48.000 € sopstvenog novca.
Koeficijent se smanjuje, pored ostalih rizika od extremnih hobija i ... , i zbog trajanja same polise osiguranja. Recimo koeficijent nekoga ko ima 30 godina i ako mu polisa traje na 10 god. će biti veći od istog slučaja ukoliko će polisa trajati 40 god. Da vam udovoljim i ovaj odogvor, iako smatram da nemate pravo da moje znanje provjeravate, nikad ne pričam o nečemu o čemu prethodno nisam dobro upoznata kako funkcioniše.

Nadam se da si pročitala pojašnjenje našem kolegi sa foruma u mom prethodnom postu i da ti je od tada prestao bespotrebni smijeh, u vezi priče o "sačuvanom novcu i sreći klijenta pri raskidu ugovora". A ovaj tvoj komentar, ne da liči, nego samo potvrđuje da nisi dobro naučila gradivo osiguranja. Jer ne mora niko da "gubi" svoj novac ako ne može ili ne želi dalje da uplaćuje - u takvoj situaciji ima nekoliko varijanti, od kojih je svaka po klijenta bolja od ove pomenute. I niko klijentu ne (od)uzima novac (niti kamatu), niti se taj "nedostajući" novac "okreće", niti osiguravajuća kuća bilo koji novac okreće za sebe (već najviše za klijente, jer se znatno veći dio/procenat iz poslovnog profita dodjeljuje klijentima nego što ostaje osiguravajućoj kući, a minimalni iznos tog procenta je propisom određen). Bøgíñjå, da te pitam na usput: da li neka druga finansijska institucija (da ne kažem banka) tako raspodjeljuje svoj profit klijentima, ili koliko god da profitira klijenta će sljedovati ona ugovorena fiksna kamata na štednju. Ali važno je da razni stručnjaci smatraju da treba i da je jednostavno upoređivati osiguranje i npr. banku, uopšte nemajući potrebno znanje o osiguranju i načinu njegovog funkcionisanja.
A kao što sam najavio, svakako ću o slučaju raskidanja ugovora od strane klijenta nešto konkretno reći drugom prilikom. A nadam se da ćeš do tada uspjeti da zapamtiš, da ne bi bezrazložno i mene na usput napadala, da ja ne radim za bilo koju osiguravajuću kuću, niti sam agent bilo koje agencije koja ih zastupa, pa tako - i da hoću - ne mogu ja klijentu "uzeti" nikakav novac.

Opet niste ništa rekli. Uspjeli ste da napišete toliko rečenica, a da nam niste ništa konkretno rekli. Prethodno smo uzeli konkretan primjer i izračunali koliko će korisnik polise osiguranja izgubiti usled nemogućnsoti plaćanja polise životnog osiguranja. Svakako da niko ne planira da uzme polisu a da prekine sa plaćanjem, ali živimo u vremenu kada vrlo lako možemo ostati bez posla. Bez obzira iako radimo u nekoj firmi i zauzima visoku poziciju u njoj, i imamo ugovor na neodređeno, ko nama može garantovati da mi taj posao nećemo izgubiti za godinu, 2, 5... a da ne pričam da je minimalan ugovor za polisu osiguranja 10 godina. Tek šta možemo da znamo o dužem periodu?

Upoređujem sa pravom,jer prije ću ići na sigurno u banci, i možda izgubiti kamatu koja je daleko veća od onih koje nude osiguravajuće kuće, ali moj ulozeni novac je sačuvan.

Nasmija me ti do suza. Najkontrolisanije i najčistije poslovanje od svih mogućih finansijskih institucija. I uz to još i debelo i višeznačno povezano sa dobrobiti država.

Sa mnom i sa tobom, ili bez nas, ali taj scenario će se ostvariti i to ne samo zbog toga što to planiraju osiguravajuće kuće, nego i zbog još nekih stvari koje ćeš saznati i nekih kojih ćeš sigurno postati svjesna u budućnosti. A kad pominješ "nas" (ako pri tome i dalje misliš na agente osiguranja) i "vas", ponoviću ti, jer nemaš polisu pa teže to shvataš: već ako se klijent odluči za otvaranje polise, NEUPOREDIVO je veći njegov interes da je otvori, nego agenta koji mu je to odradio.

Tako je. A tako je svuda a ne samo kod nas. Ali polise su veoma fleksibilni mehanizmi, upravo zato što se planiraju na veoma dugi niz godina, jer, da nisu fleksibilni, vjerovatno ih ne bi niko nikad uplaćivao, ne bi ni postojale. Ko to uopšte može predvidjeti što će biti sa njim za par godina, a ne za 30-ak. A upravo ovo posljednje je jedan dobar razlog za uzimanje polise.

Itekako. Sve dok od strane mojih klijenata nema povoda da bude drugačije, a ne vjerujem da će biti, jer svi oni imaju informacije o detaljima raskida ugovora (i "oduzimanju" novca, što ti ovdje potenciraš), kao i ostale bitne informacije. A kao vlasnik polise i nečiji klijent mogu ti reći da osoba koja je meni ponudila i otvorila polisu može mirno da spava.

A da, penzije neće postajati za 10, 20 godina. I to vam je mnogo dobra priča vjerujte mi ali eto sva sreća da postoje i druga mjesta za sigurna ulaganja pa emo se na vrijeme spasiti i mi drugi.
Vjerujem vam da ste zahvalani svom mentoru, jer je napravio i mentora od vas. Nešto me intucija ne vara, da ste veoma uspješni u svom poslu. Kako ne biti zahvali tom čovjeku, koji vam je pokazao put do dobre zarade.