Crnogorsko pleme Ceklin, Ceklinjani

[Ćipur]

Crnogorsko pleme CEKLIN



Današnja oblast ovoga plemena zahvata cijelom svojom istočnom polovinom niske i otvorene predjele oko Crnojevića Rijeke i kraj Skadarskog Jezera i Gornjega Blata. Za vrijeme turske vladavine u ovim krajevima pleme se u tako pristupačnim predjelima ne bi moglo održati. Ono ih zaista tada nije ni imalo, nego su mu novija tekovina. A najstarije sjedište i matica ovoga plemena je daleko na zapadu, u krajnjem uglu njegove oblasti, koji je dobro zatvoren visokim brdima i planinama. Među njima su najznatniji: na jugu Ceklinštak i Strajište, na istoku Crni Vrh, na sjeveru Mekavac, na zapadu Prijevor.
U tome, srazmjerno malom, predjelu su se začela i razvila moćna bratstva ceklinska, Gornjaci i Donjaci, koja su se poslije raširila na ovu veliku oblast, koju danas ima njihovo pleme. To je širenje počelo poslije onih teških borbi, kojima su Ceklinjani (vjerovatno u drugoj polovini 17.vijeka) uspjeli istisnuti pleme Bjelice iz cijelog velikog predjela, koji je na istoku od pomenutog starog središta ćeklinskog do granica Lješanske Nahije, do Gornjeg Blata i do blizu Žabljaka. Nije prošlo mogo vremena poslije toga osvajanja, a Ceklinjani su zadobili i na jugoistočnoj strani novo veliko zemljište: već u početku 18. vijeka protjerali su poturčenjake sa Riječkog Grada i zatim u toku prve polovine toga vijeka i iz ostalih predjela svoga plemena i iz cijelog sliva Crnojevića Rijeke do samog Skadarskog Jezera, tako da su svoju oblast i na tu stranu jako proširili.
Vrijedno je istaći, da stari ili pravi Ceklinjani nijesu dopustili svojim novijim saplemenicima, Bokovljanima i Ulicima (pošto im i inače nijesu pomagali u ratu sa Bjelicama), da se naseljavaju po novozadobivenom zemljištu, nego su se tamo jedino smjele naseljavati porodice od starih bratstava ceklinskih. Iz pregleda po naseljima vidi se da u nekim naseljima toga novoga ceklinskog zemljišta sami Gornjaci i Donjaci čine jedino ili skoro jedino stanovnistvo (u Djalcima, Prevlaci, Dujevi i u selima oko varosi Rijeke), u drugima da su velika većina (u Češljarima, Rvašima, Drušićima, Bobiji i Dodošima), a u Žabljaku i u Vranjini bez malo polovina od svega stanovništva.
Tako su Ceklinjani uspjeli, da taj svoj veliki dobitak u zemljištu održe u zajednici sa svojom ranijom oblašću ne samo snagom svoga plemena, nego i time, što su po njemu zasnovali naseobine, čije je stanovništvo ogromnom većinom u nejtešnjem krvnom srodstvu sa glavnim ceklinskim bratstvima. Ova je tijesna krvna zajednica cinila i cini, da je novo zemljiste spojeno sa starom plemenskom oblascu u vrlo čvrstu cjelinu.
U plemenu Ceklinu ima sada 19 koje većih koje manjih naselja, odkojih svako čini zasebnu predionu cjelinu sa zasebnim imenom. Najmanja od njih, koja se ne dijele na manje djelove, narod naziva prosto "selima"; a za veća od njih, koja imaju i manje djelove, narod nema naročitog termina, nego ih - kao što smo vidjeli da to cini i po drugim plemenima stare Crne Gore - naziva samo njihovim imenima, a njihove djelove označava kao "sela" ili "seoca". Tako je isto i po ostalim plemenima Riječke Nahije. Velika većina naselja po ovoj nahiji dijeli se na veći broj (neka i na desetak i više) takvih "sela" i "selaca", a vrlo je malo takvih, koja čine sama sobom svega jedno "selo".
Najdalje je na zapadu plemena Ceklina njegovo veliko naselje i njegova kolijevka Ceklin. Njegove su kuće pri stranama planine Ceklinštaka, a djelovi su i po njegovoj supodini i na krševitim brežuljcima. One su uopšte vrlo ublizu, ali se ipak u Ceklinu jasno razlikuju osam sela i selaca, u kojima stanuju porodice od trinaest bratstava, gotovo sve sami Gornjaci i Donjaci - ukupno 99 kuća.
Sjeverno od Ceklina su Strugari, u kojima žive 28 porodice velikom većinom Donjaka. - Sjeverno su od Strugara su Ulići sa 35 domova, od kojih najviše dolazi na bratstvo Đikanovice sa Vuksanovićima, zatim na Donjake i nešto malo na druga bratstva. - Na sjeverozapadu od Ulica je selo Bokovo. Ima 51 kuću, od kojih većina dolazi na bratstvo Borozane s Lomparima, a manji dio na Mudreše s Marotićima.
Istočno od Ulica su Jankovići sa 28 kuća, od kojih 20 dolazi na samo bratstvo Jankoviće. - Istočno od Jankovića su Meterizi sa 62 doma, koji su sve Donjaci. - Sjeverno od Meteriza su Češljari: 20 kuća, od kojih su 16 Gornjaci. - Sjeverno od Češljara su Đalci: 10 kuća sve Gornjaka. - Istočno od Đalaca je Zagora: 21 dom, od kojih 16 Božovići. - Jugoistočno od Zagore su Rvaši: 78 domova, a od toga 43 Gornjaci, ostalo Donjaci (15) i razna druga bratstva.
Južno od Rvaša su Drušići: 79 kuća (36 Donjaci, 30 Gornjaci, ostalo razna mala bratstva). Jugoistočno je od Drušića Bobija: 35 kuća (12 Donjaci, 8 Gornjaci, 8 Brnovići, ostalo razna druga bratstva). - Južno su od Bobije Dodoši: 96 domova (44 Gornjaci, 15 Donjaci, 9 Gazivode, ostalo razni). - Jugoistočno od Dodoša je gradić Žabljak: 45 kuća od mnogo raznih bratstava (među njima 16 Gornjaci i 5 Donjaci). - Daleko je na jugu od Zabljaka ostrvo Vranjina sa naseljem istog imena od 45 domova raznih bratstava (16 Gornjaci i 5 Donjaci). - Južno je od Drušića Prevlaka: 27 kuća (25 Gornjaci).
Zapadno od Prevlake i od Drušića, a s desne strane Crnojevića Rijeke, je velika grupa od naselja s opštim imenom Dujeva. Ona se opet dijeli na tri manje grupe od naselja: na jugu su Mihailovići, u sredini Trnovi Do i na sjeveru Riječani. U Dujevi ima 65 kuća (52 Gornjaci). - Na zapadu i na sjeverozapadu od Dujeve, oko varoši Rijeke, ima sedam omanjih sela i selaca, koja Jovićević obuhvata opštim imenom Riječka Okolina sa ukupno 53 doma (46 Gornjaci).
U pleme Ceklin spada i varoš Rijeka, u kojoj živi 88 porodica od raznih crnogorskih bratstava (18 Gornjaci i 7 Donjaci), a osim toga i priličan broj privremeno nastanjenih katolika i muslimana iz Skadra.

http://www.montenegro.org.au/pleme_ceklin.html

[Ćipur]

MALO POZNATA LEGENDA O NASTANKU MALOG BLATA NA SKADARSKOM JEZERU

Sestre Marija i Ljubica



~ Vlada Crne Gore razmišlja da ogromno izvorište Boljesestre iskoristi za snabdijevanje vodom Primorja. Po legendi, izvorište pronašle samohrane sestre Marija i Ljubica, uz blagoslov i nauk, vile Zagoredovode vodu Primorju

Iako je nauka odavno dala odgovor o načinu i procesu nastajanja Skadarskog jezera, što ne mora do u tančine i biti tačno, u narodu su ostale da bitišu i dalje mnoge legende o porijeklu najvećeg jezera na Balkanu. Neke su toliko već poznate, kao npr. "Zidanje Skadra na Bojani", koja je postala redovna poštapalica za neki propali ili traljavi posao. Ali, ima i onih i malo poznatih, čiji smisao ponekad ne mogu jasno objasniti ili sadržinu znatiželjniku prenijeti čak ni ljudi koji su rođeni na jezeru ili odrasli na njemu. Takva je, recimo, legenda o nastanku Malog blata, dijela Skadarskog jezera u blizini Žabljaka Crnojevića.
Ali, ovih dana ovo mjesto dobija na značaju i u planovima Vlade Crne Gore, ne kao legenda, već kao izvorište vode koje bi trebalo da završi na Crnogorskom primorju. Tako se sve češće može čuti ime Boljesestre. Na toj tački nalazi se veliki buk. Po legendi, to je "zvono" koje noću, kada su one tihe, podsjeća na podvig, kojeg su, po legendi, učinile samohrane sestre Marija i Ljubica. Taj događaj u svojoj knjizi "Skadarsko jezero", najbolje je opisao Vlatko Ivanović. Poznati publicista, Ivanović, zapisuje:
- Dosadi narodu da donosi vodu, pa poslaše dvije sestre u goru kod vile Zagore, ne bi li se umilostivila i stvorila kakvi izvorčić! - pričala je baba Stana. I one krenu prema Ondrijskoj gori. Pješačile su dosta vremena, dok dođoše do ribarske kolibe, gdje su vezani čunovi njihovih seljana iz Blatišta. Kada su doplovile do gore, zavežu čun za vrbu, i uz glavicu pođoše da traže vilu Zagoru. Stigoše do jedne pećine, probijajući se kroz šiblje izgrebanih ruku i nogu".
Dalje, događaj, Ivanović ovako dočarava:
"O, dobra vilo, javi se!" - viknuše u jedan glas dvije sirotice, koje su rano ostale bez roditelja. Prilikom ribarenja, vjetar koji se naglo digao od Skadra, prevrnu čun i udaviše se i otac i majka".
Vila Zagora im se odazvala, razumjela njihovu potrebu za vodom i prihvatila da im u tome udovolji. Ali im i skrenula pažnju da izvor gdje se voda nalazi moraju svake noći zatvarati kako se ne bi dogodila katastrofa. Sa jednim ogromnim ptičjim perom jedna od sestara, kao da otvara flašu, ispod jedne velike kamene ploče, probila je otvor i voda je potekla. Mještanima sela Blatišta, veselju nije bilo kraja što su, napokon, dobili vodu.
Sestre su se ubuduće redovno i pedantno pridržavale svega onoga što im je striktno preporučila Vila Zagora, Marija je svake noći zatvarala "česmu", sve dok se odjednom nije naprasno razboljela. Umjesto nje, tu ulogu preuzela je Ljubica, ali se vrlo ubrzo i ona zajedno sa sestrom smrtno razboljela i nepomično vezala za postelju. Tako se desilo da je jedne noći česma ostala otvorena. Ostalih mještana Blatišta, to kao da se nije mnogo ticalo, pa će to skupo i platiti. Naredne noći voda je buknula svom snagom i potopila cijelo selo Blatište i sve živo u njemu. Nijesu se uspjele spasiti ni sestre Marija i Ljubica. Otada to mjesto nazvalo se Boljesestre.
Tako, htjeli mi to ili ne, jedna legenda postaje velika istina - bogato izvorište vode, kojoj se i dan-danas plovi nekom čudnom tišinom, neuobičajenom za ostale djelove jezera.
Narod bi rekao: "Ima nešto"! Ako ne ništa drugo ono bar ono da je voda dobar sluga ali zli gospodar.


Ilija JOVIĆEVIĆ