Ratni zlocini

[Kralj Tvrtko]

[Dobrusky]

Tuzlanska desetogodišnjica masakra
25. maj 2005. | 17:36 -> 18:05 | Izvor: FoNet
Tuzla -- U Tuzli održan pomen žrtvama koje su pre 10 godina u centru grada ubijene granatom sa Ozrena, koju su ispalili srpski vojnici.

Tada je stradala 71 osoba sve tri nacionalnosti, starosti od tri do 21 godine. Komemoracijom, polaganjem venaca na groblju i projekcijom filma o ovoj tragediji obeleženo je 10 godina od najstrašnijeg dana u istoriji Tuzle.

IN MEMORIAM
25.05.1995 - 25.05.2005

Tacno prije 9 godina, na danasnji dan 25.05.1995 godine dogodio se nezapamceni zlocin u Tuzli. Srpsko-crnogorski agresor, Karadzicevi fasisti, Mladicevi chetnici nazovimo ih kako god sem ljudi, su na Tuzlu u 20:55 minuta sa lokaliteta Ozrena ispalili granatu na tuzlansko korzo tacnije na sastajaliste mladih poznatije pod imenom Kapija. *****cka granata ubila je 71 gradjanina Tuzle a preko 150 ranila. Prosjek godina poginulih je bio 3-30 godina. Ni tako mrtvima, chetnici nisu dali mira da se sahrane dostojanstveno. Dzenaze i sahrane ubijene mladosti obavljene su u ranu zoru jer zvijeri sa brda nisu dopustile da se ljudski sahrani ono sto je ne ljudski ubijeno.

Dan 25.5 1995 dan koji smo decenijama slavili i pamtili kao Dan mladosti bice pamcen kao dan zalosti.

Danas u Tuzli i suza postaje rijec, jer jedino se njome moze iskazati bol za mladim nasilno oduzetim zivotima nasi bliznjih, sinova i kceri, brace i sestara. Jedino ta iskrena suza danas moze govoriti o smrti u nasim srcima, o teskoj spoznaji da cemo sutrasnji, prekosutrasnji i svaki drugi dan buditi se i biti-usamljeni za komad duse, dio srca, za jednu mladost i ljepse sutra. Djeci podarimo zivot, sate, dane, mjesece i godine roditeljske paznje i ljubavi. Bdijemo nad njima, cuvamo ih kao zjenicu oka, kao svjetlost bez koje zivot nema smisla..Zar uopste moze da se pojavi neko i da uz dupustenje tzv. Covjecansta unisti tu svjetlost jednog mladog zivota.? Zar je ikome dopusteno, zar iko smije i moze da uzima pravo na zivot?

Moze, i to je ono sto ovaj narod nikada nece zaboraviti i oprostiti. A ova bol ce stici svakog ko to pred Bogom zasluzuje!

Rahmet i slava poginuloj tuzlanskoj omladini i da se nikad ne zaboravi...

http://bhstring.net/tuzlauslikama/tu...ews/2505-1.jpg

http://bhstring.net/tuzlauslikama/tu...ews/2505-2.jpg

http://bhstring.net/tuzlauslikama/tu...ews/2505-3.jpg

http://bhstring.net/tuzlauslikama/tu...ews/2505-1.jpg


EL FATIHA !

[Dobrusky]

A iz masovne grobnice kod sela Liplje, u okolini Zvornika, od 16. maja kada je počelo iskopavanje do sada pronađeno 40 tela, potvrđeno u tuzlanskom timu za nestale.

Murat Hurtić, šef tuzlanskog ekspertskog tima Federalne komisije za tražnje nestalih, pretpostavlja da se radi o sekundarnoj grobnici u koju su pokopani posmrtni ostaci srebreničkih Bošnjaka, ubijenih tokom 1995. godine, a preneti iz primarne grobnice u selu Petkovci, nedaleko od Zvornika. Očekuje se da ekshumacija tela iz grobnice, čija je dužina 12, a širina pet metara, na lokalitetu sela Liplje, bude završena u narednih 15 dana

[Dobrusky]

25. maj je u SFRJ predstavljao jedan od najveselijih dana jer je tog dana proslavljan Titov rođendan ali je to bio i Dan mladosti koji je uvek bio dobar povod da se taj dan iskoristi u lepom druženju sa prijateljima. SFRJ je početkom devedesetih počela da nestaje u krvavom ratu ali je i pored tog rata u nekim delovima zemlje nastavljena tradicija proslavljanja Dana mladosti. Tako je bilo u Tuzli sve do 25. maja 1995. godine... Te večeri su se kod "Kapije" u samom centru Tuzle okupili mladi ljudi da makar to veče u druženju i veselju zaborave sve ono što ih okružuje – rat, nasilje, smrt, strah... Neko međutim to nije želeo da im dozvoli. Neko nije mogao da podnese činjenicu da grad živi i da tri godine rata nisu bile dovoljne da ga ubiju.

U 20 časova i 55 minuta, kada je kod "Kapije" bilo preko 500 mladih, sa Ozrena je doletela granata koja je pogodila svoj cilj. Jedna jedina granata je sa sobom odnela 71 mladi život. Sedamdeset i jedan je običan broj, statistika. Statistika je i podatak da je prosek godina odnetih života bio 21. Broj kao broj, rekao bi neko, ali iza ovih brojeva kriju se ljudi, odnosno oni koji su želeli da postanu ljudi. U taj "broj 71" ulazi Sandro Kalesić koji nije imao ni 3 godine kada je poginuo. Da je živ on bi još uvek bio dete. U taj "broj 71" ulazi i Elvis Alagić koji je u julu 1995. godine trebalo da otputuje u Hag kao član stonoteniske reprezentacije BiH. U taj "broj 71" ulazi i Lejla Bučuk koja nije dočekala da podigne svedočanstvo na kojem je pisalo da je završila treći razred medicinske škole sa odličnim uspehom. U taj "broj 71" ulazi i Nenad Marković koji je te večeri prvi put svratio do "Kapije". U taj "broj 71" ulaze i Adrijana, Senad, Dijana, Adnan, Savo, Jelena, Razija, Ilinka, Edin, Samir, Franc, Sanja...

25. maja 2005. navršilo se tačno 10 godina od ovog strašnog zločina. Zločina koji se nije dogodio negde preko ekvatora, zločina koji se nije dogodio sa druge strane zemaljske kugle, već zločina koji se dogodio tu u našem komšiluku, na samo dva-tri sata vožnje kolima od Beograda. "Beograd je svet" – pisalo je na transparentu koji su studenti i studentkinje BU nosili tokom protesta 1996. Svet je te 1996. godine znao šta se desilo u Tuzli. Beograd nije, a ne zna ni danas.

Tuzla je za vreme rata očuvala svoju multietničnost, multikonfesionalnost i multikulturalnost. Kada su ludački nacionalistički mozgovi rešili da naprave "Veliku Srbiju" većina od preko 20.000 Srba Tuzlaka je početkom rata napustila grad. Međutim preko 8000 njih je ipak ostalo od koji je preko 6000 učestvovalo u odbrani grada od vojske srpskih nacionalista predvođene Ratkom Mladićem i Radovanom Karadžićem. Nije im bilo lako, ali ne zato što su imali problema od svojih sugrađana Bošnjaka i Hrvata, nego zato što su doživeli da budu izopšteni od većine svog naroda. Za vreme rata delili su sudbinu ostalih građana Tuzle, ali samo oni znaju kako je to kada od svojih dobiješ epitet "Alijin Srbin", kako je to kada svakodnevno čitaš i slušaš lažne vesti koje dolaze iz Srbije kako je "preko 5000 Srba zatočeno na stadionu Tušanj", kako se "rekom Jalom kotrljaju srpske glave", kako su "u gornjoj Tuzli porušene crkve"...

2005. godina se u tome po malo čemu razlikuje od ratnih godina. Iako je na obeležavanje ove tužne godišnjice iz Srbije došlo nekoliko desetina ljudi, aktivista i aktivistkinja nekoliko nevladinih organizacija i članova i članica nekoliko političkih partija, i danas se u Srbiji ne zna šta se desilo u Tuzli, i danas se u Srbiji ne zna šta se desilo u Bosni i Hercegovini. I danas većinska Srbija "zna" da je u Tuzli bio pogrom nad Srbima, i danas većinska Srbija "zna" da Srbi nacionalisti nisu krivi ni za šta i danas većinska Srbija sve one koji tvrde suprotno naziva "Alijinim Srbima", "balijama", "ustašama", "komunjarama"... I danas će većinska Srbija svoje sugrađane koji su 25. maja bili sa svojim prijateljima kod "Kapije", koji su podelili bol sa građanima i građankama Tuzle pitati "a zašto ne spominjete srpske žrtve?" kao da bilo koja žrtva može opravdati ovaj gnusni zločin, zločin nad mladošću...

Te večeri je ugašeno svitanje. Mrak je ubio svetlost. Mrak koji i danas stoji nad Srbijom.

[Dobrusky]

Delegacija Kantona Sarajevo položit će sutra cvijeće na spomen-ploču u ulici Ferhadija (između brojeva 5-12), na mjesto masakra koji se dogodio prije 13 godina i kada je poginulo 26 naših sugrađana.

Naime, 27. maja 1992. oko 09.55 sati s agresorskog položaja s Trebevića ispaljena je minobacačka granata kalibra 82 mm koja je pala u ulicu Ferhadija između brojeva 5 i 12. Od eksplozivnog i rasprskavajućeg djejstva ispaljene granate poginulo je 26 građana, a teže i lakše ranjeno 108.

Poginuli su: Nedžad Abdija, Ismet Ašćerić, Ruždija Bektešević, Snježana Biloš, Predrag Bogdanović, Vladimir Bogunović, Vasva Čengić, Gordana Ćeklić, Mirsad Fazlagić, Emina Karamustafić, Mediha Omerović, Bahrija Pilav, Mila Ruždić, Mile Ružić, Abdulah Sarajlić, Sulejman Sarajlić, Hatidža Silić, Galib Sinotić, Sreten Stamenović, Srećko Šiklić, Božica Trajeri-Pataki, Vlatko Tanacković, Srećko Tanasković, Tamara Vejzagić-Kostić, Jusuf Vladović i Izudin Zukić.

Neka him je rahmet / pokoj dusi.

El Fatiha!