Results 1 to 10 of 10

Thread: Monografija Dr Radoja Pajovića o zloglasnom četničkom vođi

  1. #1
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    1,464
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Monografija Dr Radoja Pajovića o zloglasnom četničkom vođi

    OBJAVLJENO PROIRENO IZDANJE MONOGRAFIJE DR RADOJA PAJOVIĆA O ZLOGLASNOM ČETNIČKOM VOĐI



    Dokumenti o saradnji sa faistima



    Podgorica - Knjigu "Pavle Đuriić - Kontroverzni četnički vojvoda"
    ,
    poznatog crnogorskog istoriografa, akademika dr Radoja Pajovića ovih je dana objavio podgorički izdavač "Grafo Crna Gora". Radi se o drugom, znatno proirenom izdanju, koje prvi put pred nau javnost iznosi vane italijanske dokumente o četničkom vođi i ratnom zločincu Pavlu Đuriiću.
    Ovaj rad prvobitno je tampan 1987. godine u Zagrebu u izdanju Centra za informisanje i publicitet, u okviru osmotomnog zbornika "Tragom izdaje i zločina". Objavljen je dakle u vremenu u kojem je četnitvo u skladu sa svojom negativnom istorijskom ulogom, moglo jedino da boravi na drutvenoj i političkoj margini. Ali i tada, prije osamnaest godina, je u predgovoru Redakcije upozoreno na tendencije da se "danas četnitvu pokuavaju dati drugačiji predznaci i atributi. Javljaju se autori, najčeće napajani na izvorima četničke ideologije, ali i vođeni vlastitim interesima i računicama, koji pokuavaju da na izdajnitvo Drae Mihailovića stave masku rodoljublja, a četnički pokret prikau kao optenarodni i antifaistički. Tako Draa Mihailović i njegovi četnici i sljedbenici dobivaju neki novi aureol iza kojeg se gubi njihovo izdajstvo, njihov antikomunizam, njihova kolaboracija sa Talijanima, Njemcima i drugim kvinslinkim formacijama". Bilo je to krajem osamdesetih.
    Drugo izdanje Pajovićeve studije pada u momentu kada zahtjevi i akcije neočetničkih revanista za promjenom statusa Drae Mihajlovića i njegovog pokreta, po Srbiji, Crnoj Gori i BiH već postiu konkretne rezultate i ukazuju na zastraujuću revitalizaciju faističke ideologije na ovim prostorima. Podsjetimo samo da je prekjuče u američkoj ambasadi (!?) ćerki Drae Mihailovića uručena Legija za zasluge (!?), koju je tom ratnom zločincu jo davno dodijelio američki predsjednik Truman. Ovaj skandal par excelence pojačan je činjenicom da je Legija za zasluge uručena na zvaničan zahtjev Vuka Drakovića, ministra spoljnih poslova SiCG - i to upravo na Dan pobjede nad faizmom!
    Podsjetimo se i da su u srpskoj Skuptini nedavno zakonski izjednačeni partizani i četnici, da već due traju pokuaji da se u selu Zaostru kod Berana podigne spomenik Pavlu Đuriiću, da su nedavno bosanske socijaldemokrate danima protestovale zbog zvanične odluke da delegaciju BiH na proslavi pobjede nad faizmom u Moskvi predvodi političar koji se otvoreno ponosi četnitvom! Pomenimo i nedavni nastup Stipe Mesića u kome je jasno poručio hrvatskoj i evropskoj javnosti da se u Hrvatskoj antifaizam nikako ne moe posmatrati odvojeno od borbe koju su protiv faista vodili partizani-komunisti. Sjetimo se i čestih javnih nastupa, navodno objektivnih istoriografa, poput recimo Stevana Pavlovića, "kraljevskog predavača iz Birmingema" koji je posljednjih godina veoma popularan i eksponiran u Srbiji ("Istorija Balkana", Clio) a koji je prije neko veče na Radiju "Slobodna Evropa" izjavio kako je antifaizam zapravo proizvod komunističke ideologije i propagande (?!).
    Dr Radoje Pajović jo u predgovoru svoje knjige, sa zavidnim samopouzdanjem eliminie svaku mogućnost prevrednovanja četnitva: "Neke najnovije neočetničke publikacije vezane za ulogu Pavla Đuriića i izjave u tampi u vezi sa podizanjem spomenika Pavlu Đuriiću, koje pokuavaju da prevrednuju istoriju Drugog svjetskog rata, nemaju nikakve veze ni sa istorijskom istinom, ni sa istorijskom naukom". Takav stav autor zasniva na valjanosti i očiglednosti istorijskih izvora, kojih ima sasvim dovoljno da se ne moe prikriti istina o karakteru četničke borbe, viestrukim pokoljima muslimana, ubistvima nebrojenih srpskih i crnogorskih civila.
    Pajović hronoloki prati Đuriićev ivotni put, od njegovog odrastanja u Staroj Varoi u Podgorici i kasnije u Beranama, preko vojne karijere u kraljevskoj vojsci, učeća u Trinaestojulskom ustanku, organizovanja četničkog pokreta u Polimlju, masovnih zločina nad muslimanima u Foči, Bukovici, Sandaku, saradnje sa Italijanima i Njemcima u fanatičnoj borbi protiv partizana, sve do njegovog bijega na Zapad i pogibije u Jasenovcu.
    Monografija je objavljena u mekom povezu na 330 strana, a urednik izdanja je Dragan Kujović.


    Arhivski fondovi dostupni tek nakon pola vijeka


    Monografija je opremljena brojnim fotografijama i dokumentima, a pred javnost se prvi put iznosi 12 dokumenata vezanih za Đuriićevu saradnju sa italijanskim faistima. Ovi istorijski izvori otkriveni su poslije 1995. godine, nakon to su bogati italijanski arhivski fondovi (Istorijskog arhiva pri MIP-u, Centralnog dravnog arhiva i Istorijskog arhiva pri Glavnom generaltabu Vojske), po isteku pedesetogodinje distance postali dostupni istraivačima. Kako Pajović napominje, novouvrteni dokumenti govore "o Pavlu Đuriiću, njegovim političkim stavovima i njegovoj tajnoj saradnji sa italijanskim okupatorom u toku januara, februara i marta 1942. godine. Dokumenti do detalja pojanjavaju okolnosti u kojima se Đuriić osam puta susretao sa predstavnicima italijanske okupacione divizije "Venecija". Pajović ističe da ovi izvori do sada nijesu bili poznati naoj, ni naučnoj, a kamoli iroj javnosti, te dodaje da se u njima gotovo senzacionalistički otkrivaju mnogi nepoznati momenti iz ivota i djelovanja Pavla Đuriića.


    .
    Last edited by G R A D; 12-04-07 at 00:26.

  2. #2
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Pobjeda, Drutvo - Nedjelja, 13. decembar 2009. godine

    SRBIJA: DA LI JE MOGUĆE POMIRENjE PARTIZANA I ČETNIKA

    Nemoguća misija


    Parlament Srbije je 2006. godine donio zakon o rehabilitaciji onih građana koji su, sa ili bez sudske ili administrativne odluke, lieni prava na ivot, na slobodu ili nekih drugih prava od 6. aprila 1941. godine.
    Portparol Okrunog suda u Beogradu Ivana Ramić rekla je ,,Pobjedi" da je do 5. oktobra ove godine samo ovom sudu podnijeto 800 zahtjeva za rehabilitaciju, rijeeno je 431, od toga 200 je rijeeno pozitivno. Međutim, sud nema podatke koliko je četnika rehabilitovano. Zahtjevi za rehabilitaciju podnoeni su u unutranjosti Srbije, a najvie ljudi rehabilitovano je u apcu - čak 130.

    Ko je u pravu

    Za istoričara Predraga Markovića rehabilitacija je simbolički gest koji nema mnogo praktičnih posljedica, ali znači da se priznaju pokreti sa antifaističkim karakterom. - Niko nije korisnik rehabilitacije u smislu socijalno-penziono, to je paradoksalno - kae Marković za ,,Pobjedu".
    Međutim, predsjednik Saveza antifaista Srbije Radovan Pantović kae da je opravdana rehabilitacija samo onih ljudi prema kojima je učinjena neka nepravda i ako su stradali nevini, pa se u takvim slučajevima ne postavlja nikakva dilema.
    Za Pantovića je rehabilitacija četnika apsurd, jer su sarađivali sa faističkim okupatorom.
    - Tu i nije riječ o rehabilitaciji, već o radikalnoj promjeni sistema vrijednosti. Izdaja se proglaava za patriotizam, saradnja sa okupatorom postaje vrlina, relativizuju se najkrupniji zločini protiv čovječnosti. Samo u takav salto mortale mogu se smjestiti zahtjevi za rehabilitaciju i eventualne rehabilitacije Milana Nedića, Drae Mihajlovića, Dimitrija Ljotića i njima sličnih - objanjava on.
    Markovićevoj konstataciji da su četnici bili vojska na niskom organizacionom nivou, suprotstavlja se publicista Miloslav Samardić. On ih opisuje kao reorganizovanu jugoslovensku vojsku koja je postala najjača vojna formacija u okupiranom dijelu Evrope.
    Samardić se bavi izučavanjem četničkog pokreta, autor je vie knjiga o četnicima.
    - Draino mjesto u istoriji je pored Miića, kneza Miloa, Karađorđa, a Titovo pored Poćoreka, Aganlije i Kučuk Alije. Drugim riječima, sada stvari stoje tako da, na primjer, đaci ne uče ni tako elementarnu stvar - ko nam je u tom ratu bio neprijatelj, a ko je bio naa vojska - ocijenio je Samardić.

    Pomirenje

    Nai sagovornici tvrde da je nemoguće konačno pomirenje partizana i četnika.
    - Riječ je o dva svijeta: partizani su se borili protiv okupatora, za slobodu i za novo drutvo, a četnici za nerealni hegemonističko-ovinistički koncept uređenja vienacionalne drave. Otvoreno su se svrstali uz hitlerovsko-musolinijevske nacifaističke okupatore, protiv kojih se u čitavom svijetu borila udruena antifaistička koalicija. Ta dva svijeta se ne mogu pomiriti - tvrdi Pantović.
    Ipak, ostaje pitanje koliko vremena treba da prođe da se uspostavi stvarna distanca od događaja i uslijedi pomirenje. Istoričar Marković kae da problem nije u vremenu.
    - Kod nas je bilo normalno da članovi SUBNOR-a, dok su bili aktivniji, učestvuju u svakoj istorijskoj diskusiji. Istoriju ne treba da piu učesnici, ta istorijska distanca je u stvari emotivna. Ako je meni neka četnička trojka zaklala oca i majku, normalno je da ne mogu da budem objektivan u procjeni tog pokreta i obrnuto. Ratni veterani ne treba da se mijeaju u stvaranje slike, nju treba da prave sadanji istoričari - smatra Marković.
    Samardić ističe da je stvar u osudi komunizma kao zločinačkog reima i podsjeća da je parlament Srbije bio od malobrojnih koji je odbio rezoluciju Savjeta Evrope o osudi komunizma, početkom ove godine.
    - Kao to znate, jo nijedan komunista nije izveden pred tribunal za ratne zločine. Osnovana je dravna komisija za istraivanje zločina komunista, ali ni ona ne radi svoj posao. Dravni sekretar Slobodan Homen najavio je otkopavanje masovnih grobnica iz 1944/45. za septembar ove godine. Septembar je proao, a nita nije urađeno. Moemo biti sigurni da nita neće ni biti urađeno za mandata ove vlade, ne samo zbog SPS - kae Samardić.

    Rupe u zakonu

    Veliku polemiku u srpskoj javnosti izazvala je nedavna rehabilitacija Dragie Cvetkovića. Da li je i koliko postojeći zakon o rehabilitaciji dobar i postoji li mogućnost da budu rehabilitovani i oni koji to nijesu zasluili.
    Prof. dr Radoslav Ratković, osnivač i nekadanji dekan Fakulteta političkih nauka u Beogradu, napominje da postoji pravna i politička rehabilitacija.
    - U ovom zakonu ne pravi se ta razlika i zato smo mi iz Saveza antifaista, a i neke druge nama srodne organizacije, uputili Ustavnom sudu zahtjeve za ocjenu ustavnosti tog i onog prethodnog zakona, kojim su četnici faktički izjednačeni sa partizanima, ali Ustavni sud se ne izjanjava - izjavio je Ratković za ,,Pobjedu".
    - Novi zakon je i donijet da se gotovo automatski, bez dodatnih provjera, obnova sudskih postupaka i izvođenja dokaza, obezbijede rehabilitacije nosilaca određenih ideoloko-političkih koncepata - rekao je za na list Neboja Dragosavac, sekretar Antifaista Srbije.
    Navodeći primjer nedavne rehabilitacije Dragie Cvetkovića, Dragosavac postavlja pitanje da li je pravo suda da promijeni ocjenu koju je o Cvetkovićevom činu potpisivanja pristupnice Trojnom paktu dao narod 27. marta 1941? Sud nema pravo na prekvalifikaciju istorijskih događaja, on ne moe da odlučuje o istorijskim zbi-vanjima. Kad je riječ o Drai Mihailoviću, ako se prue valjani argumenti - neka se obnovi suđenje, pa tek onda odlučuje - naveo je Dragosavac.

    Dobri i loi četnici

    - Moemo da se saglasimo sa rehabilitacijom onih četnika koji su kratko ratovali na strani neprijatelja, a poslije sarađivali sa partizanima i ratovali protiv okupatora. Ali, za one koji su do kraja ostali na strani okupatora, poput Pavla Đuriića i raznih srpskih vojvoda - nema rehabilitacije, jer to ne dozvoljavaju istorijske činjenice.
    Oni četnici koji su preli na stranu partizana uivali su sve beneficije poslije rata kao i partizani. Poslije sporazuma Tito - ubaić 1944. godine, kralj Petar Karađorđević traio je da se sve četničke snage stave pod komandu Josipa Broza Tita. Za koga i za ta se od toga trenutka bore Draa i podređeni mu četnici - pita Pantović.

    Dananji četnici

    Ko danas batini četničke ideje

    - Na Ravnoj gori, 13. maj je jedna čudna postmoderna kombinacija seoskih pijanaca i ,,anđela pakla". Vjerovatno bi se Draa prevrnuo u grobu da vidi ko batini njegovo djelo. Ironija sudbine je da oni koji danas koriste imid četnika, to rade po ugledu na partizanske filmove. Četnici uglavnom nijesu izgledali tako, bili su neto uredniji i manje bahati nego to su bili u tim filmovima - odgovara Marković.
    - Mislim da danas na političkoj sceni Srbije niko ne zastupa ideologiju četnika na pravi način, tj. da se oni i dalje gledaju kroz (neo)komunističke naočare. Četnici nijesu na pravi način predstavljeni ni u udbenicima, niti u javnosti, poto se i dalje svakog dana reprizira barem po jedan partizanski film. Jo nijedan nije snimljen film prema istinitim događajima - ocjenjuje Samardić.

    Violeta Cvejić

    http://www.pobjeda.co.me/citanje.php...2-13&id=176287

  3. #3
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Iz arhive CKL

    Dr Radoje Pajović: OSNOVNI PODACI O ZLOČINIMA PAVLA ĐURIIĆA



    Krajem decembra 1941. godine Pavle Djurisic se vratio iz staba Draze Mihailovica sa titulom i imenovanjem za komandanta Limsko-sandzackih cetnickih odreda, Instrukcijama cetnickim odredima u Crnoj Gori (od 20. decembra 1941), Oglasom mobilizacije i Naredbom da borba protiv NOP-a pocne iz njegovog staba i sto prije.
    Instrukcije su bile prvi cetnicki programski dokumenat s potpisom Draze Mihailovica. U njima je pisalo da je osnovni cilj cetnicke organizacije: Stvaranje velike Jugoslavije i u njoj velike Srbije etnicki ciste u granicama Srbije (sa Makedonijom), Crne Gore, Bosne, Hercegovine, Srema, Banata i Backe i stvaranje neposredne zajednicke granice izmedju Srbije i Crne Gore, kao i izmedju Srbije i Slovenacke, ciscenjem Sandzaka od albanskog i muslimanskog i Bosne od hrvatskog i muslimanskog zivlja.
    Oglas mobilizacije je dat u ime Jugoslovenske vlade u izbjeglistvu i u njemu je pisalo da se svi vojni obveznici u Crnoj Gori stave na raspolaganje cetnickim komandantima, a ko mu se ne odazove bice proglasen za dezertera i vojnog bjegunca i sudice mu se po ratnim zakonima Kraljevine Jugoslavije.
    Tri dana po povratku iz Staba Draze Mihailovica Pavle Djurisic je svakako po njegovom usmenom uputstvu posao u Stab italijanske planinske pjesadijske divizije Venecija (3. januara 1942) u Beranama i sa komandantom generalom Silviom Boninijem i nacelnikom staba potpukovnikom Amedeom Simonelijem postigao sporazum o borbi protiv partizana u zoni odgovornosti ove divizije tj. u srezovima andrijevackom, beranskom, kolasinskom i bjelopoljskom, uz punu oruzanu i finansijsku pomoc i podrsku divizije Venecija. U pogledu teritorijalne nadleznosti ovaj se sporazum nije podudarao sa naredjenjem Draze Mihailovica, koji je osim ova cetiri sreza Djurisicu dao u nadleznost savnicki (durmitorski) i pljevaljski srez u Crnoj Gori i stavaljski (tutinski) i sjenicki srez u Sandzaku.
    Snadbjeven Mihailovicevim naredjenjima i italijanskom saglasnoscu i podrskom, Pavle Djurisic je 5. januara 1942. godine u selu Zaostro kod Berana odrzao zbor na kome je proglasio formiranje Staba Limsko-sandzackih cetnickih odreda i imenovao stabove jedinica u sastavu ovog odreda. Na raspolaganju je imao 32 oficira, veci broj podoficira, zandara, granicara, finansa, cinovnika i od okupatora ranije formiranu antikomunisticku dobrovoljacku miliciju (Milizia volontaria anticomunista MVAC), sastavljenu vecinom od izbjeglica.
    Od tog dana Pavle Djurisic je zapoceo svoj krvavi pir koji ga je svrstao u najveceg ratnog zlocinca na prostorima Crne Gore i sire.
    U Drazinim Instrukcijama je pisalo da sa partizanima komunistima ne moze biti nikakvih pregovora, jer se oni bore za socijalnu revoluciju, sto cetnicima ne smije biti nikada cilj, vec jedino borba za kralja i otadzbinu i slobodu naroda. Ubrzo se pokazalo o kakvoj se slobodi naroda radilo. Obracun je prvo poceo s partizanima, a kada su ovi pred udruzenim okupatorskim (osam divizija oko 130.000 vojnika i oficira) i cetnickim (25.000) i Zelenaskim (5.000) snagama bili prinudjeni da napuste Crnu Goru, Sandzak, Hercegovinu i dio Istocne Bosne, Draza Mihailovi je svoj stab prenio u Crnu Goru, i Gornje Lipovo kod Kolasina, u neposrednoj blizini Staba Pavla Djurisica. To je uradjeno po precutnom odobrenju italijanske komande trupa Crne Gore i Vojnog guvernera za Crnu Goru. O tome su bili obavijesteni Berlin i Rim.
    Poslije povlacenja partizana Pavle Djurisic je prema Instrukcijama i usmenim konsultacijama sa Drazom organizovao genocid protiv Muslimana u bjelopoljskom i pljevaljskom srezu i dijelu istocne Bosne (Foca, Gorazde, Cajnice).
    U samom startu, januara 1942. godine Djurisicev obracun sa partizanima bio je beskompromisan, do kraja surov i svirep. Prvo je protjerao partizane iz beranskog sreza, a zatim je prenio operacije na susjedne srezove.
    U Kraljskim Barama je 20. januara 1942. godine iznenadio dvije partizanske cete koje su spavale u drvenim barakama. U tom nemilosrdnom napadu poginulo je 33 partizana, 15 je ranjeno, a 102 zarobljeno.
    Cetiri dana kasnije u selu Lubnice iznenada je napao jednu cetu partizana. Tom prilikom je 15 partizana poginulo, a 37 se predalo i odmah ubijeno, bez ikakvog sudjenja.
    Nakon povlacenja glavnih partizanskih snaga iz Crne Gore, juna 1942. na terenu je ostavljeno oko 700 boraca, medju kojima i izvjestan broj partijskih funkcionera, sa zadatkom da organizaciju politicki rad u pozadini. U toku jeseni su likvidirale (ubile) gotovo sve borce-pozadince na podrucju Andrijevice, Kolasina, Mojkovca, Bijelog Polja, Zabljaka, Savnika, Pluzina, a u beranskom i pljevaljskom srezu nanijeli im teske gubitke.
    Na ovom prostoru Djurisic je zaveo surovi teror. U svim srezovima su formirani cetnicki zatvori, a centralni zatvor je ustanovljen u Kolasinu, koji je postao surovo partizansko muciliste. Veliki broj zarobljenih partizana zatvorenika bio je okovan. Kroz ovaj zatvor je proslo oko 4.000 rodoljuba.
    U Kolasinu je postojao Zloglasni Cetnicki sud, koji je nekoliko stotina partizana osudio na smrt. Kazne su izvrsavane u samom Kolasinu, na Brezu, gdje je strijeljano vise od 80 rodoljuba, na Zabljaku (24), na Boanu (11) i u drugim mjestima, kojima se ne zna lokacija, jer su strijeljanja cesto vrsena nocu kako se zrtvama ne bi znali grobovi.
    Prilikom rasformiranja cetnickog zatvora u Kolasinu, maja 1943. godine, vise od 300 rodoljuba je predato italijanskom okupatoru, od kojih je veliki broj proglasen za taoce, a zatim strijeljan.
    U julu 1944. godine, na Lazinama kod Danilovgrada, Djurisicev sud osudio je na smrt 50 omladinaca rodoljuba, koji su svi strijeljani bez prava zalbe. Mozda bi ih bilo strijeljano i vise, ali se umijesala Njemacka komanda u Danilovgradu, koja je zabranila dalja strijeljanja.
    Broj strijeljanih i ubijenih bez borbe rodoljuba nije precizno utvrdjen ni do dana danasnjega. Prema podacima Drzavne komisije za utvrdjivanje zlocina okupatora i njegovih pomagaca strijeljano je ili bez sudjenja ubijeno 6655 gradjana Crne Gore, ali nije utvrdjeno koje su zrtve okupatorske, a koje cetnicke.
    U svim selima pod cetnickom vlascu sprovodjen je surovi teror prema partizanskim porodicama. Stoka i zivotne namirnice su u najvecoj mjeri opljackane, a clanovi porodica su podvrgavani raznim maltretiranjima, zakljucno sa batinanjem. U Vasojevicima je bio zaveden specijalni nacin batinanja, poznat pod imenom rogljanje. Zrtvama je stavljena drvena roglja za vrat, ukucavana u zemlju, cime je zrtva bila imobilisana, a zatim tucena.
    U gradovima su sudili cetnicki sudovi prema specijalnim cetnickim uredbama, a mnogi su rodoljubi ubijani bez normalnog sudjenja. U tim uredbama stajalo je: Svakog uhvacenog komunistu ubiti na licu mjesta osim vodje, njih vezati i sprovesti ovom stabu (Djurisicevom primj. autora). Ukoliko bi se uhvatio sa tacnim i osvjedocenim dokazima koji komunisticki jatak, bez razmisljanja ga ubiti. U drugoj naredbi stajalo je: Svakog komunistu partizana na koga se naidje ili se u borbi uhvati, likvidirati po kratkom postupku.

    GENOCID NAD MUSLIMANIMA

    Odnos prema Muslimanima proisticao je iz cetnickih politickih programa. Medju njima su najpoznatija dva dokumenta: Homogena Srbija, ciji je autor dr Stevan Moljevic (30. jun 1941) i vec citirane Instrukcije Draze Mihailovica od 20. decembra 1941. godine.
    Prema do sada poznatim i proucenim cetnickim dokumentima i poslijeratnim spiskovima jedinice Pavla Djurisica su na podrucju Crne Gore, Sandzaka i Istocne Bosne likvidirale oko 15. 000 Muslimana. Od toga na Crnu Goru otpada oko 3.000 gradjana islamske vjeroispovijesti.
    U Foci je, samo u avgustu 1942. godine ubijeno tri do cetiri hiljade muslimanskog zivlja.
    U pljevaljskoj Bukovici, novembra 1942. i februara 1943. godine, ubijeno je 563 Muslimana.
    U bjelopoljskom srezu, na desnoj obali Lima, januara 1943. godine, unistena su 33 muslimanska sela. Tom prilikom je poginulo i ubijeno oko 400 naoruzanih Muslimana, a oko 1000 zena, djece i staraca je ubijeno. Ono sto nije ubijeno protjerano je na lijevu obalu Lima.
    Medjutim, najveci zlocin nad Muslimanima od strane Djurisicevih cetnika izvrsen je u Cajnickom i dijelu pljevaljskog sreza, februara 1943. godine. Tom prilikom je, prema kazivanju Pavla Djurisica, poginulo oko 1200 naoruzanih Muslimana, a preko 8000 nevinog muslimanskog stanovnistva je ubijeno, mnogi na svirep nacin. Osim vec navedene Bukovice (563) tom prilikom je ubijeno i 481 gradjanin Meljaka i 384 zitelja Boljanica. Prema poslijeratnom popisu zrtava cetnickog terora u pljevaljskom srezu ubijeno je 1534 gradjana, od cega 1501 Musliman.

    UPOZORENJE KRALJA PETRA II

    Kralj Petar II Karadjordjevic, Vrhovni komandant Jugoslovenske vojske u Otadzbini, kako su cetnici Draze Mihailovica proglaseni od strane izbjeglicke vlade, pokusavajuci da spere sramotu sa svoje vojske, pozvao je 12. septembra 1944. godine preko BBC sve gradjane Jugoslavije (Srbe, Hrvate i Slovence) da se ujedine i pristupe Narodnooslobodilackoj vojsci pod komandom marsala Tita nasoj narodnoj vojsci koja je jednodusno priznata od nasih velikih saveznika Velike Britanije, Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Drzava Amerike...
    Pri tom je kralj Petar posebno upozorio cetnike: Svi oni koji se oslanjaju na neprijatelja protiv interesa svog vlastitog naroda i njegove buducnosti, i koji se ne bi ni odazvali ovom pozivu nece uspeti da se oslobode izdajnickog ziga ni pred narodom, ni pred istorijom.

  4. #4
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default .....................nastavak




    DRAZA PROGLASAVA PAVLA DjURISICA ZA IZDAJNIKA

    Apel kralja Petra II dosao je prekasno i za Pavla Djurisica i za cetnike Draze Mihailovica. Uskoro iza toga Pavlu Djurisicu je stiglo priznanje od njegovog vrhovnog komandanta, vodje Njemackog Rajha Adolfa Hitlera. Za Djurisiceve zasluge za sile Osnovne Hitler je pocetkom oktobra 1944. odlikovao Pavla Djurisica Gvozdenim krstom, najvecim nacistickim odlikovanjem za ratne zasluge.
    Pavlu Djurisicu nije bilo drugog izbora vec je sa oko 8.000 svojih boraca i oko 3.000 izbjeglica preduzeo povlacenje u pravcu bosanske Posavine, gdje su se nalazile cetnicke trupe pod neposrednom komandom Draze Mihailovica.
    Pri susretu Pavla i Draze doslo je do nesporazuma. Draza je trazio da se Pavle sa svojom vojskom vrati natrag u Crnu Goru. To je Pavle odbio, pa je sa Sekulom Drljevicem napravio sporazum, kako bi svoju vojsku lakse preveo preko teritorije tzv. nezavisne Drzave Hrvatske do Slovenije, gdje bi se povezao sa Nedicem i Ljoticem, gdje su ovi bili izbjegli. Djurisicevu saradnju sa Sekulom Drljevicem najvecim izdajnikom srpskog naroda Draza je proglasio za izdaju i naredio svojim jedinicama da sa Djurisicem prekine svaku saradnju.
    Eto, to je u najkracem curriculum vitae - ratna biografija Pavla Djurisica.
    To je razlog zbog kojega je Drzavna komisija Federalne Crne Gore, 12. oktobra 1945. godine, Pavla I. Djurisica, kapetana bivse jugoslovenske vojske, komandanta Limsko-sandzackih cetnickih odreda i cetnickog vojvodu proglasila za ratnog zlocinca. Na to je Drzavnu komisiju obavezivala odluka sefova Antifasisticke koalicije (Staljin, Truman, Atli) iz Potsdama, avgusta 1945. godine da se svim nacistickim i fasistickim vodjama i njihovim saradnicima organizuje sudjenje kao ratnim zlocincima.
    Zar je moguce da ima i takvih drznika koji ove cinjenice o Pavlu Djurisicu mogu da ignorisu i da takvom ratnom zlocincu podizu spomenik. To bi bio spomenik zlu, jedinstven slucaj u civilizovanom svijetu.

  5. #5
    Join Date
    Nov 2008
    Posts
    281
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    7
    Thanked in
    7 Posts

    Default

    Odlikovanje od Hitlera je dokazani falsifikat.

  6. #6
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    D-Town
    Posts
    17,089
    Thanks Thanks Given 
    80
    Thanks Thanks Received 
    881
    Thanked in
    557 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Ljuban View Post
    Odlikovanje od Hitlera je dokazani falsifikat.
    Odlično,ko ga je dokaza ako nije problem :mrgreen:

  7. #7
    Join Date
    Nov 2008
    Posts
    281
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    7
    Thanked in
    7 Posts

    Default

    Imaš na netu sasvim pouzdane podatke o svim strancima dobitnicima željeznog krsta.Ima ih oko 60.Nema ni jedan iz Crne Gore.
    Last edited by Ljuban; 16-12-09 at 02:41.

  8. #8
    Join Date
    Nov 2008
    Posts
    281
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    7
    Thanked in
    7 Posts

    Default

    Naslovni list "Lovćena" koji obavještava čitaoce o odlikovanju Đurišića jeste samo dio široke kampanje provođene u cilju osude Draže Mihailovića i njegovog pokreta, u poslijeratnom periodu.Zanimljivo je da se u članku koristi i glagol "promaknuti" u smislu unaprijediti što je potpuno neuobičajeno za crnogorske prilike.Čak ni o tako važnim detaljima komunistički falsifikatori nisu vodili računa.O svim strancima - dobitnicima odlikovanja ,a njih je jako malo,ostali su zapisi u njemačkim i drugim novinama iz tog vremena a sačuvani su i ukazi o dodjeli, koje je potpisivao sam Hitler. Samo o Đurišiću nema ništa.Nema ni kopija tog broja Lovćena u ex-jugoslovenskim arhivima ni u muzejima.

    Jedan od većih bisera je i podatak o 8 000 ubijenih muslimana u srezovima Pljevlja i Čajniče ,što bi značilo da skoro niko od njih nije preživio taj rat.Popisi stanovništva provedeni prije i poslije drugog svjetskog rata govore sasvim drugačije.Moram li da podsjetim da samo u bajkama mrtvi oživljuju.
    Last edited by Ljuban; 16-12-09 at 02:33.

  9. #9
    Join Date
    Nov 2006
    Location
    MNE PG
    Posts
    1,974
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    9
    Thanked in
    9 Posts

    Default

    Kako promaknuti nije crnogorski izraz ??? Pa to je orignalna riječ crnogorskog jezika koju su neki bratski iz okoline uzeli i proglasili svojom. Tamak koliko su i drugi uzeli sav crnogorski jezik i proglasili ga originalnim svojim mada ni dan danas ne govore njime.

    Tačno ti je u vezi žrtava taman koliko je tačno u vezi Srebrnice ili holokausta. Tu se javlja jedan posebni problem koji ne mora žrtva da rješava. Žrtvena strana ima pravo da piše št joj je volja, kao što i radi u ostalom ne samo sad nego roz cijelu istoriju. Počevši od prvog genocida nad Jermenima pa na dalje. Ovđe osionost zločinaca dolazi do vrhunskog izražaja. Mjesto da priznaju, ne drugima, nego sebi, da su činili sranja, oni lažu i sebe a u prvomredu potomke ,kako su tobožeizvršavali božiju misiju. Te su tako umanjivali srazmjere svojih nepočinstava taman koliko su žrtve preuveličavale. Strana koja je učinila nepočinstvo zbog svoga zdravlja i zbog svoje budućnosti, najzad da bi izašla kao čista i (viđi ironije) pobjednička, treba sama da donese spisak poimenični svojih zlodjela. Ali to oni nikad ne rade. Možda su jedini komunisti striktno navodili koga su i zašto poubijali. I možda će upravo radi toga vrlo skoro doći do njihove renesanse. A tad ovi ostali neka beru kožu na šiljak, jer su komunisti teška zlopamtila.
    Last edited by FORMICA; 16-12-09 at 07:11.

  10. #10
    Join Date
    Nov 2008
    Posts
    281
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    7
    Thanked in
    7 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by FORMICA View Post
    Kako promaknuti nije crnogorski izraz ??? Pa to je orignalna riječ crnogorskog jezika koju su neki bratski iz okoline uzeli i proglasili svojom. Tamak koliko su i drugi uzeli sav crnogorski jezik i proglasili ga originalnim svojim mada ni dan danas ne govore njime.
    Planeta - Crna Gora
    Quote Originally Posted by FORMICA View Post
    Tačno ti je u vezi žrtava taman koliko je tačno u vezi Srebrnice ili holokausta. Tu se javlja jedan posebni problem koji ne mora žrtva da rješava. Žrtvena strana ima pravo da piše št joj je volja, kao što i radi u ostalom ne samo sad nego roz cijelu istoriju. Počevši od prvog genocida nad Jermenima pa na dalje. Ovđe osionost zločinaca dolazi do vrhunskog izražaja. Mjesto da priznaju, ne drugima, nego sebi, da su činili sranja, oni lažu i sebe a u prvomredu potomke ,kako su tobožeizvršavali božiju misiju. Te su tako umanjivali srazmjere svojih nepočinstava taman koliko su žrtve preuveličavale. Strana koja je učinila nepočinstvo zbog svoga zdravlja i zbog svoje budućnosti, najzad da bi izašla kao čista i (viđi ironije) pobjednička, treba sama da donese spisak poimenični svojih zlodjela. Ali to oni nikad ne rade. Možda su jedini komunisti striktno navodili koga su i zašto poubijali. I možda će upravo radi toga vrlo skoro doći do njihove renesanse. A tad ovi ostali neka beru kožu na šiljak, jer su komunisti teška zlopamtila.
    Valjda je smisao nauke u ovom slučaju istorijske, utvrđivanje istine a ne diskvalifikacija političkih protivnika.
    Last edited by Ljuban; 17-12-09 at 13:41.

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •