- „E Nikolaj, umjesto da uskačeš sa tako brdsko-brzinskim konstatacijama, kao prvo bi mogao da se grofu Sorokinu predstaviš kako treba i sljeduje jer te na to obavezuje i purgerski odgoj, ukoliko ne misliš da si pripadnik modernijeg i naprednijeg plemstva..?“.
Iako ne baš postiđeno Nikola hitro ustade i predstavi grofu, koji na ovaj njegov gest, svojim dubokim glasom svečano odgovori i to po naški:
- „Čast mi je i zadovoljstvo!“
Svi su izgledi da Nikola ovo, ni slučajno nije očekivao, te zbunjeno sjede i kao da nekako postade manji no što je inače bio, pa da bi nekako prikrio svoju zbunjozu, hitro upita:
- „Što si ti sa onim „o pripadnosti modernijem i naprednijem plemstvu“ htio reċi?“
- „Pa mogao si i sam to zaključiti, od dana kada si se uselio na Montparnassu, koj veċ i svojim mitološkim nazivom upuċuje da se na njemu okuplja plemstvo duha, koje predstavljaju posebno neshvaċeni pjesnici poput tebe, pisci i slikari poput Modigliani-a, te bih se grofu mogao pridružuti u izjavljivanju časti i poštovanja, koje bismo i nas dvojica mogli i od tebe očekivati.“
- E, da znaš, Karađoz moj dobri, u kojoj sno prednosti što se sa grofom možemo sporazumjeti, kako ti reče – po naški - te se sada možemo vratiti na moje pitanje, gdje si bio i sa kime dok se nisi doselio u ovaj hotel?“
- „Dobro pitanje, jer se i stvarno radi o napretku i usponu od mostova preko Sene, klupa po parkovima pa do pariskih mansardi do ovoga ne baš luksuznog ali zato dobro postavljenog hotela sa imenom koje potsjeċa na naziv mističnog reda: „Ex oriente lux…“ No tek kad sam dovoljno naučio jezik, nekako se dokopah posla u svojoj struci, iako ne baš dobro plaċenog ali mi je tada ipak krenulo… Nako treċe plate, bješe mi preostalo nešto novca ali ne dovoljno da u nekoj od agencija uplatim kauciju na kakav sobičak ali je bilo dovoljno da jednom YU-lupežu platim da mi ustupi adresu sobice na mansardi (5 Sprat) u 16. Arrondissement-.Ova sobica je u stvari bila pola jedne duplo veċe u kojoj gazdarica bješe odložila kojekakvu starudiju a moj dio suzila na jedva metar i po širine ali zato sa povelikim prozorom sa pogledom na Ajfelovu Kulu.“
- „O, pa ja sam imao više sreċe sa mojom sobom u onoj kuli (ne bas od slonovace) na uglu velike zgrade nedaleko odavde…“
Ovom upadicom Nikola prekide moju priču te sam se morao presabrati prije nego li je nastavim, te se nakon kratske stanke osvrnuh na svoje useljenje na ovaj poseban pariski nivo (niveau), koje je uslijedilo na prilično dramatičan način.
Bookmarks