Originally Posted by
metuzalem
Prije no nastavim sa mojim urnebesnim, pardon postzemljotresnim (pri)sjećanjima, posjetiocima moga topica bih javio da se evo tri dana nalazim u CG i povremeno svratim u grad, teke da bih vidio koliko je manje mojih vršnjako preteklo od prošle godine.
Ovu „evidenciju“ sam učinio tako što sam ujutro i popodne obigrao cetinske kafane, jer su to „dnevni boravci“ onih koji nemaju druge rabote bez da dostojanstveno čekaju... Penziju naprimjer...
Prilikom ove moje smotre, nenamjerno se sjetih nekadašnje kafane koju je narod nazvao kafana“ kod dva mramora“ po čeljadima koja skoro da nijesu ni izbivala iz nje a đeca provirivala kroz mutni prozor da vide jesu li se stvarno skamenili i pretvorili u – mramorje... Da bih ove mlađe uputio o čemu se radi, narod je za onaj kamen kojim je obilježen nečiji grob u bespuću, nazivao mramor po kome su ga mogli naći kad tome dođe vrijeme.
Ovaj moj obilazak me potsjetio da cetinjskom pjacom ima toliko „mramorja“ da bi se mogla proglasiti svojevrsnom – nekropolom.
No nije sve tako sumorno, pošto sam zapazio i neke supermoderne pojave, koje počinju time da na stolovima nema pepeljara, već da matufi puše ispod onoga naredbodavnog „ZABRANJENO PUŠENJE“ ali sa pokrićem da ćikove gase u, za to postavljene, ćikare od kafe.
Ovaj me napredak potsjeti na cetinjsko izumiteljstvo koje je, davno prije interneta, izmislilo svojevrsni „internet“ za svoje (kafanske) potrebe a to je ono kad krenu da čašćavaju iz „zasjede“ pa ti piće šilju poput svojevrsnog mejla, pri čemu mu konobar dođe poput nekog servera, koji je tu da taj mejl dostavi brzo i bez greške...
Toliko o moji utiscima ali ako neko želi neku od mojih (ilegalnih!?) kniga, čije pola tiraža gnjije i očajava u roditeljskoj kući neka se javi PP-om prije no ih spalim, da bi barem neke od njih spasio od olovnog mraka koji je u gušći no na tamnoj strani mjeseca...
- M -
Mrka je tu kapa moj - M -. Jedna rečenica(ma prosta) - može, dvije - teško, tri - skoro nikako, četiri - da kam pukne. Knjigu neko da čita??? E, tu počinje ona narodska: NADANJE JE LUDOM RADOVANJE.
''Okačio'' sam dvije MOJE knjige u inat izdavaču. Otvaraju ''link'' redom da poglednu što je to. Poslije naslova(koji skoro ništa ne kazuje, ali upućuje) teško se ko odluči da okrene drugu stranu(aoooo, da čitam??? E, ako ću jeb. moca), a Cetinjani se kunu u cetinjski humor. Ustvari, pet šes ''iskrica'' se vrte u nedogled. Samo se promijeni akter.
E, jedan drugi link đe sam ''okačio'' fotografije nekakvih bjelosvjetskih guzna, svi detaljno pregledaju, lajkuju ili tako nešto, i na DNU pljušte ocjene.
Skontao sam da su uvlakačima(masovna pojava pored dostavljanja na Cetinju) slike prkna(još ako je pogolemo) nešto kao fetiš.
Ako se ko najavi za knjigu, javi mi da se počnem razuvjeravat.
S poštovanjem.
Ivanbegovac.
Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
NOVO:
http://cetinjske.blogspot.rs/
Bookmarks