Bilo je bilo kasno i veċ sam računao ttime da ċe grof ovime objaviti fajront i krenuti domu svome, kad se odjednom u ulaznim vratima pojavi portir Nikola koji nas kratko osmotri i hitro šmugnu u svoju recepciju. Na ovome bi trebalo i da ostane ali ne i kad je u pitanju Nikola koji se najednom pojavi kod našeg stola sa polupraznom botiljom vodke, u jednoj, i sa tri čaše udrugoj ruci uzgred pitajuċi može li nam se pridružiti.
Ja i grof izmijenjasmo poglede i nakon što on diskretno klimnu, pozvah Nikolu da sjedne, uz napomenu da je moj prijatelj taksista i ne bio smio piti alkohol. Na ovu moju primjedbu, Nikola bez riječi otrča u recepciju da bi se vratio sa bocom mineralne…
Čim Nikola sjede, uz dostojno poštovanje, predstavih mu grofa:
- „ Nikola evo da te upoznam sa grofom Jegorom od Kostrome iz Jaroslavske Oblasti, ako znaš đe bi to moglo biti…“
Ovo je, izgleda, Nikoli bilo malo mnogo, jer mi se, nakon ove moje izjave, zabezeknuto obrati:
- „ E **** ga, Karađoz, ne mogu a da te ne pitam , kako i na koji način si, za vrijeme od kad si u ovom hotelu, uspio da oko sebe okupiš toliko bjelosvjetskog plemstva, počev od izvjesnog maharadže, preko kojekakvih de-babetina pa sad evo i nekakvog ruskog grofa.?“
Bookmarks