- "E kako. Nijesam imao ni 17 godina kad sam se zaljubio u jednu prelijepu gimnazijlku i ne sluteći da se ona, sa nekim curama kladila e će me nagnati da se zbog nje ubijem čime bih je i konačno učinio - fatalnom."
- „ Ájd dobro, tebi se to događa sa ženama a meni,dobri moj, sa ponekim od mojih slika te se desi da ponekad jedva izvučem živu glavu jer me one neodoljivo nagone da dignem ruku na sebe. Zato i ostajem kod svojih crteža jer oni nijesu tako krvoločni. A sad mi reci je si li, od dolaska ovamo, na ikakvom boljitku što se žena tiče?“
- „E jesam, matrak, pošto po dolasku ovamo nijesam umio da učinim ništa pametnije no da se, poput zadnjeg balkanskog ċutuka, zaljubim u jednu dugonogu holandsku ljepoticu, koja uz to tečno govori jedno pet-šest svjetskih jezika i zbog nje bio spreman da se smjesta poturčim a kamo li da prijeđem u katolike kako bi se s njom mogao (morao) vjenčati u kakvoj od impozantnih katedrala, što čak bijaše dogovoreno i sve bi bilo potaman da ona, odjednom, ne stade da izostaje i da kasni a kad je i konačno prizvah „poznaniju prava“ ona mi onako nježno i sa razumijevanjem reče da je sve to zato što me ne voli a što je ionako bilo sasvim dovoljno da me stuče u potpunosti, ali mi ona, ka da joj nije bilo dosta, svrh svega nježno došanu da me ionako nije voljela, te se pitam kako sam, uopšte, nakon ovoliko „obzira„ ostao pri čistoj svijesti...“
- „ Auh nagrđeno…Pa koji ***** je, ona uopšte, šċela - pobogu?“
- „Pogodio se, šċela je – ***** – pa me nepodnošljivom lakocom svela na njega, a ja sam, izgleda tu ulogu odigrao sasvim solidno i igrao sve dok joj se nije namjestio prihvatljiv dubler…“
Bookmarks