Malo po malo, pisanje ovoga putopisa me je nagnalo da preispitam način kojim želim da svoje utiske prenesem nekom namjerniku, jer svaki koji ulazi na ovaj forum ima mogućnost da jednim klikom otvori čitavu galeriju fotografija na kojima može vidjetsve što ga zanima. Zbog toga sam došao na pomisao da bi najbolje bilo "puštiti" slike da same pričaju, dok bih ja uzeo ulogu tzv. "sportskog" komentatora koji komentariše i razmatra sportski događaj, iako svako, posredszvom televizije, ima veoma dobar uvid u cjelokupno događanje.
E zato ću ovoga puta početi dolaskom na glavnu stanicu Hue - grada, označene sa GA, vjerovatno izvedeno od francuskog - gare - (željeznička) stanica ili kako Hrvati kažu - kolodvor. Pošto je do polaska voza bilo više od ure vremena, ponovo se, u velikoj čekaonici popuniše redovi sjedišta sa pogledom na ulazne stepenice i prostrana ulazna vrata, time neodoljivo potsjećajući na bioskop kome se scena polaska na zajednički put, samo dopunjavala da bi ostala takva, sve dok se konačno ne otključaju peronska vrata i putnici pozovu na ukrcavanje u postavljeni voz,
Kako me ovaj "film" nije mnogo zanimao, šetnjom izađoh na prostrani trg kojim se motalo mnoštvo jednobraznih taksija zelene boje, od kojih većina njih, kad me viđe, na mene obruši ponudom svojih usluga a meni iznenada pade na um da od svega napravim igru tako što ih, mlatarnjem ruku, stadoh postrojavati na što oni, spremno iako neočekivano, pristadoše te ubrzo vozila postrojismo u uredan, takoreći paradni stroj. izgleda da im se ova igra dopala jer su izlazili is svojih vozila i pošto bi "odnišanili" uspostavljeni poredak, meni dignutim palcem odali zasluženo priznanje.
Ubrzo visoko postavljeni zvučnik zagraja neko, meni nerazumljivo, obavještenje, te odoh u čekaonicu i po užurbanom kupljenu prtljaga shvatih da je došlo vrijeme za polazak. ne potraja dugo i mi zauzesmo udobna sjedišta prve klase, jer pri ovdašnjim cijenama ispali bi baš bijedni kad bi u drugoj klasi zauzeli mjesta onima koji jedva da su ga mogli platiti. U prvobitnoj gužvi, jedva primijetismo da je voz krenuo no kad se i konačno smjestismo, pažnju nam privuče činjenica da se voz, skoro s mukom, provukuje kroz uske uličice, kojima se narod motao na neshvatljivo opušten način, Ubrzo izađosmo iz grada i nastavismo kroz dvorištva predgrađa puna lokava mutne vode u kojima su plivale patke i valjala se prasad,
Bookmarks