Ni sam ne znam zbog čega sam se odlučio da ovaj brdsko-brzinski i mucavi putopis objavim nakon duge pauze ali mislim da je to uslovio ovaj moj nenamjerni povratak na mjesto..., koji me svojim događanjem opominje da bi trebalo dokrajčiti izvjesnu obavezu na koju me je, nekad davno, uslovila ova strmoglava pariska ulica.
Vjerovatno u ovaj hram ni ovoga puta ne bih ulazio da me nije ugnala ljetnja kiša koja me sačekala iza ćoška a onda linula tako da sam staračkim trčećim korakom uletio u aulu ovoga svetilišta koji me velikodušno prihvatio i dao prilikom da se i konačno poklonim sjenima velikana, ne samo Francuske već i cijeloga svijeta.
No ne potraja dugo kad ponovo granu sunce i izmami na blještavi trg sa koga je jedna (od uglavnom silaznih) ulica vodila ka parku Luksemburg đe sam svojevremeno zalazio kako bih se, od nekadašnjih obaveza, odmorio u ovoj nekadašnjoj kraljevskoj bašti u kojoj se, sa palatom francuskih vladara a danas nekog ministarstva...
Ovu moju neočekivanu namjeru da se prisjetim nekadašnjih sebi nametnutih obaveza, najviše mi je pomogla i ona poslovična „naknadna pamet“ koja se na uspaljen način pomamila čim sam došao na obavezan ljetnji boravak u CG, gdje su me dočekali, iz zasjede razbuktali - Anti-Natovski -požari, od kojih sam jedan svojeručno gasio sićem vode i kako bih spriječio da „preskoči“ džadu dok ne dođu vatrogasci u čemu sam i uspio. Ovaj požar je bio mali za mene ali velik za Crnu Goru (da parafraziram onu prežvakanu astronautsku) pošto me ovaj po#ar nije samo nadimio, već mi dao uvid u hard core pornografiju bjesomuönog - "sticanja" - u vrijeme tzv. Tranzicije odnosno ozakonjene – otimačine.
Bookmarks