Nakon kratke pauze, grof se promeškolji i udobnije namjesti, osvrnu oko sebe i vidijeći da se bašta počela prazniti pogleda na sat ali, izgleda, ipak bez namjere da me ostavi samog, kad smo već počeli priču o čemu smo obojica dosta toga znali. Potraja dok on nastavi priču, koju poče neočekivanim pitanjem da li znam što je 0 (broj nula) i kada je uvedena...?
I ne čekajući odgovor nastavi priču koja stade bivati nalik nekom predavanju.
- „ E znaš, dobri moj, nulu kao broj, kao i sistem tzv. arapskih brojeva u službenu upotrebu nije uveo, niti mogao uvesti, niko drugi do papa Silvestar koji je na svetoj stolici sjedio neđe oko 1000. ( i slovima: hiljadite) godine. Pri uvođenju ove brojčane reforme, papa je najviše imao problema baš sa - nulom - jer su se popovi i kaluđeri žestoko protivili pošto su, izgleda, s pravom naslućivali da se radi o nekoj žestokoj bezobraštini, kojoj nikako nije mjesto, ni u vjeri a ponajmanje u – matematici.
- Ovaj prosvijećeni papa, inače poznat i kao adept "Velike Vještine", u javnosti poznate pod prostačkim pojmom – alhemija – posigurno bi završio život spaljen na lomači svete inkvizicije, da kojim „slučajem“ nije bio papa. I to papa koji je u potpunosti odredio smjer sljedećeg milenijuma, ne samo ovim obrazovnim reformama, već prije svega osnivanjem reda Templarskih Vitezova, kome je prvenstveni zadatak bio da štiti hrišćanske hadzije na putu u Jerusalim a u stvari je njihov istinski zadatak bio je da od Arapa otmu znanje bez kojega ih nije bilo moguće zaustaviti u njihovom pohodu na Evropu.
- Ovom mudrom papi je itekako bio jasan otpor popova i kaluđera prema novom sistemu (arapskih) brojeva, a posebno protiv nule, jer je on itekako dobro znao da se radi o svetim brojevima indijske filosofije, koje su Arapi preuzeli i donijeli u Španiju, pritom preuzimajući sistem od deset brojeva jer su tada, trgovci, čobani i svi oni koji su bili od potrebe, znali vještinu računanja sa deset prstiju. No ovaj papa je shvatao da ovaj broj – nula – sa brojem - 1 - zajedno čine sistem koji je kasnije otkrio i njemački matematičar Leibniz i definisao kao binarni sistem u kome se svi brojevi mogu definisati sa ova dva broja, koji čak i nijesu samo brojevi već i transcedentni simboli od kojih je- 1 - muški, falusni, dok je - 0 - (nula) ženski – vaginalni, te se otporu popova i kaluđera nije čuditi...
- No ako ćemo pravo, niđe se ova dva simbola ne mogu shvatiti nego baš na ovim prostorima, pošto ih je pri tome dovoljno onako na opštenarodni način u kontekst postaviti broj - 1- ( i slovima-jedan) kao opštepoznati – kur@c a broj - 0- ( i slovima nulu) kao ništa manje opštepoznatu – pičku - jer kad se stave jedan do drugog i formiraju broj - 10 - koji u binarnom sistemu predstavlja i jeste, u stvari, „arapski broj“ - 2 - što se u istom sistemu ispostavlja kao – par –koji ne izražava samo količinu već i onaj kvalitet koji pojam – čovjek – polarizuje na mušku i žensku komponentu.
- E viđi sad, kad ovome (bračnom) - paru - izraženom brojem - 10 - dodaš još jednu jedinicu (ljubavnika!) dobiješ broj - 101 - đe domaćinu čak može i da poraste numera, bez ako se ovi ojađeli (ljubavnik!) - 1 - ne stavi tako da ispane - 011 - te se, onda, obojica nađu u – čabru... Pa ti viđi...“
(Nastavlja se...)
Bookmarks