Page 23 of 23 FirstFirst ... 131920212223
Results 551 to 554 of 554

Thread: Cetinje – tajanstvena duhovna metropola

  1. #551
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,391
    Rep Power
    68267

    Default

    Bilo je bilo kasno i veċ sam računao ttime da ċe grof ovime objaviti fajront i krenuti domu svome, kad se odjednom u ulaznim vratima pojavi portir Nikola koji nas kratko osmotri i hitro šmugnu u svoju recepciju. Na ovome bi trebalo i da ostane ali ne i kad je u pitanju Nikola koji se najednom pojavi kod našeg stola sa polupraznom botiljom vodke, u jednoj, i sa tri čaše udrugoj ruci uzgred pitajuċi može li nam se pridružiti.

    Ja i grof izmijenjasmo poglede i nakon što on diskretno klimnu, pozvah Nikolu da sjedne, uz napomenu da je moj prijatelj taksista i ne bio smio piti alkohol. Na ovu moju primjedbu, Nikola bez riječi otrča u recepciju da bi se vratio sa bocom mineralne…

    Čim Nikola sjede, uz dostojno poštovanje, predstavih mu grofa:

    - „ Nikola evo da te upoznam sa grofom Jegorom od Kostrome iz Jaroslavske Oblasti, ako znaš đe bi to moglo biti…“

    Ovo je, izgleda, Nikoli bilo malo mnogo, jer mi se, nakon ove moje izjave, zabezeknuto obrati:

    - „ E **** ga, Karađoz, ne mogu a da te ne pitam , kako i na koji način si, za vrijeme od kad si u ovom hotelu, uspio da oko sebe okupiš toliko bjelosvjetskog plemstva, počev od izvjesnog maharadže, preko kojekakvih de-babetina pa sad evo i nekakvog ruskog grofa.?“
    Last edited by metuzalem; 17-09-19 at 08:22.

  2. #552
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,391
    Rep Power
    68267

    Default

    • „E Nikolaj, umjesto da uskačeš sa tako brdsko-brzinskim konstatacijama, kao prvo bi mogao da se grofu Sorokinu predstaviš kako treba i sljeduje jer te na to obavezuje i purgerski odgoj, ukoliko ne misliš da si pripadnik modernijeg i naprednijeg plemstva..?“.


    Iako ne baš postiđeno Nikola hitro ustade i predstavi grofu, koji na ovaj njegov gest, svojim dubokim glasom svečano odgovori i to po naški:

    - „Čast mi je i zadovoljstvo!“

    Svi su izgledi da Nikola ovo, ni slučajno nije očekivao, te zbunjeno sjede i kao da nekako postade manji no što je inače bio, pa da bi nekako prikrio svoju zbunjozu, hitro upita:

    - „Što si ti sa onim „o pripadnosti modernijem i naprednijem plemstvu“ htio reċi?“

    - „Pa mogao si i sam to zaključiti, od dana kada si se uselio na Montparnassu, koj veċ i svojim mitološkim nazivom upuċuje da se na njemu okuplja plemstvo duha, koje predstavljaju posebno neshvaċeni pjesnici poput tebe, pisci i slikari poput Modigliani-a, te bih se grofu mogao pridružuti u izjavljivanju časti i poštovanja, koje bismo i nas dvojica mogli i od tebe očekivati.“

    - E, da znaš, Karađoz moj dobri, u kojoj sno prednosti što se sa grofom možemo sporazumjeti, kako ti reče – po naški - te se sada možemo vratiti na moje pitanje, gdje si bio i sa kime dok se nisi doselio u ovaj hotel?“

    - „Dobro pitanje, jer se i stvarno radi o napretku i usponu od mostova preko Sene, klupa po parkovima pa do pariskih mansardi do ovoga ne baš luksuznog ali zato dobro postavljenog hotela sa imenom koje potsjeċa na naziv mističnog reda: „Ex oriente lux…“ No tek kad sam dovoljno naučio jezik, nekako se dokopah posla u svojoj struci, iako ne baš dobro plaċenog ali mi je tada ipak krenulo… Nako treċe plate, bješe mi preostalo nešto novca ali ne dovoljno da u nekoj od agencija uplatim kauciju na kakav sobičak ali je bilo dovoljno da jednom YU-lupežu platim da mi ustupi adresu sobice na mansardi (5 Sprat) u 16. Arrondissement-.Ova sobica je u stvari bila pola jedne duplo veċe u kojoj gazdarica bješe odložila kojekakvu starudiju a moj dio suzila na jedva metar i po širine ali zato sa povelikim prozorom sa pogledom na Ajfelovu Kulu.“


    - „O, pa ja sam imao više sreċe sa mojom sobom u onoj kuli (ne bas od slonovace) na uglu velike zgrade nedaleko odavde…“


    Ovom upadicom Nikola prekide moju priču te sam se morao presabrati prije nego li je nastavim, te se nakon kratske stanke osvrnuh na svoje useljenje na ovaj poseban pariski nivo (niveau), koje je uslijedilo na prilično dramatičan način.
    Last edited by metuzalem; 19-09-19 at 21:53.

  3. #553
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,391
    Rep Power
    68267

    Default

    Da bih se uselio, prvo je trebalo da se javim gazdarici, udovici vrhunskog pijaniste Natt-a, koja je skupa sa jednim rasnim kučkom živjela na prvom spratu ove barokne kuċerine u raskošnom stanu od sto i sedandeset kvadrata a ovu sobicu izdavala studentima za skoro simboličnu kiriju od stotinak franaka. Pošto nijesam imao preporuke da sam student, dilemi riješih tako što samom sebi kiriju podigoh na sto pedeset franaka, što ona prihvati bez mnogo priče.
    Pošto se radilo o pravoj gospođi visoke građanske klase, nije joj bilo ni na kraj pameti da die samnom na peti sprati i daje instrukcije što i kako, samo mi je u ruke tutnula ključeve od ulaznih vrata i sobice, prepuštajuċi meni da se sam snađem, što mi je ionako bilo sasvim po volji.

    S ključevima u ruci, zaputio sam se prema zavojitom stepeništu u kome otkrih naknadno ugrađeni lift, ne samo veličine nego i sa svojim pozlatama potpuno nalik na mrtvački sanduk, koji se pokrenu tek kad zatvorih nekakvu rešetku nakon čega, zu cimanje i škripu lagano krenu naviše sve dok se odjednom zaustavi u uskom mračnom hodniku kojim sz se ređala vrata sive boje, jedva primjetna jer je i sve ostalo bilo u tamnosivoj boji. Prođoh hodnikom s kraja na kraj tražeċi broj (25) svoje sobice ali ga ne nađoh ali zato na kraju hodnika otkrih uske i strmoglave stepenice koje su vodile u duboki mrak, te se pomogoh upaljačem kako bih vidio kuda ċe me odvesti…

    I stvarno kad se spustih do uskog podesta otkrih i vrata sa brojem 25, drhtavom rukom utakoh ljuč u ključanicu i sa olakšanjem uđoh kroz otvorena vrata u usku prostoriju namještenu na, takoreċi „spartanski način, ali zato sa umivaonikom, centralnim grijanjem i sa velikim prozorom što je rijetkost na pariskim mansardama. Pošto sam veċ imao smještaj neđe drugo, te večeri nijesam ostao da konačim u ovoj sobici te odoh smiren i zadovoljan kako bih se pripremio za seobu.

  4. #554
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,391
    Rep Power
    68267

    Default

    Na dan useljenja sam došetao do svoje nove adrese tek kad se bješe smrklo a kad se zatekoh u prostranom ulazu, skoro sa olakšanjem spazih da u potirnici kuċepaziteljice (consierge) nema nikoga te se odmah zaputih liftu, čija rešetka bješe gurnuta u stranu što nikad nije dobar znak. I stvarno kad i končno stupih u onu pozlaċenu skrinju tamno zelene boje i pritisnuh najgornje dugme, ne dogodi se ništa, što me nije mnogo brkalo te se zavojitim mermernim stepenicama lagano zaputih nagore i ubrzo stigoh na zadnji podest đe zatekoh samo troje vrata sa imenima stanara. Ovo me isprva nije čudilo jer sam znao da mora biti nekakav pristup mansardi ali od njega na ovom potonjem podestu ni traga.

    Tada se odlučih da opet siđem do konsijerže i zazvonim alarm, kad na polovinu ovalnog stepeništa, u ovalnom zidu ugledah nešto kao vrata. Odlučih se da ich otvorim, što i učinjeh a kad se nagnuh kroz njih predamnom se otvori bezdan od pet spratova, tu i tamo osvijetljen svijetlom iz prozora susjednih zgrada. Kad mi se oči privikoše na mrak ugledah jednu cijev kako viri iz zida,da bi nakon metar od zida bila savijene naviše i tek tada ugledah da su uz nju prikačeni tanki metalni skalini povezani visokim uskim gelenderom koji i nije ulivao povjerenje.

    No što je da je, drugoga mi izbora nije bilo nego da se zu te strmoglave skale nekako domognem moje sobice i nekako smjestim i odmorim, donekle smiren sjeċanjem na onaj ojađeli lift koji ċe, koliko je sjutra biti popravljen, ne radi meene i ostalih sa mansarde nego zbog ostale prominencije čiji je pripadnik bio i James Hadley Chase čije ime pročitah na jednim od ono troje vrata, kad sam se lomatao da nađem onaj nebeski pristup izgubljenoj mansardi na petom spratu ove barokne kuċerine u kojoj obitava više naroda no na svim ostalim spratovima. Vjerujem da ċete obojica pomisliti e sam na ovoj adresi i konačno našao svoj mir i spokoj što i neċe biti baš tako jer nakon spokojnih par godina, zu pomoċ najbliže rodbine nastaje veliko ****** zbog koga bivam naglavačke izbačen iz ove sobice koju sam osjeċao kako kakvu udobnu trenerku, pri tome se često prisjeċajuċi izreke velikog F. M. Dostojevskog, da:

    - "Onaj ko nema svoju sobu nema ni svoju psihologiju…"

    E pa možda sam u ovom hotelu konacno našao svoju - bjelosvjetsku psihologiju…

Page 23 of 23 FirstFirst ... 131920212223

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 2 users browsing this thread. (0 members and 2 guests)

Similar Threads

  1. DUHOVNA APOTEKA sa ambulantom
    By metuzalem in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 403
    Last Post: 19-01-19, 19:23
  2. Replies: 489
    Last Post: 29-09-11, 10:26
  3. DUHOVNA APOTEKA pred zatvaranjem?
    By metuzalem in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 7
    Last Post: 24-04-08, 12:13
  4. Bar - metropola juznog mora
    By Bonja the Zmaj in forum Bar
    Replies: 3
    Last Post: 07-12-06, 12:42

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •