Page 18 of 18 FirstFirst ... 81415161718
Results 426 to 449 of 449

Thread: Cetinje – tajanstvena duhovna metropola

  1. #426
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,191
    Rep Power
    14486

    Default

    Uveliko bješe prošlo podne kad završismo posjetu "zabranjenom gradu" i njegovim obrazovnim i kulturnim institucijama a i glad poče da nas opominje e je vrijeme da se okrenemo i svojim potrebama. Zbog toga smo se zaputismo ka ulazu/izlazu ovog, više nego znamenitog prostora i samo smo. se u prolazu i onako uzgred, osvrnuli na moćnu citadelu na kojoj se, s punim pravom, ponosno vijorio crveni barjak sa žutom petokrakom u sredini.Dan je bio topao i sunčan te laganom šetnjom preko dugačkog mosta, prijeđosmo preko rijeke čija širina bi u zasjenk bacila čak iDunav, a kamo li neku od ostalih evropskih tokova, osim ruskih koje su toliko bogate vodom da čak pripunjaju neko zatvoreno more kao što je Kaspijsko...



    Čim smo ušli u starogradsko jezgro ove drevne metropole , nije nam moglo promaći u kojoj mjeri se, svojim mirom i izvjesnom otmjenošću, razlikuje od uzavreloh Hanoja. I ovdje su se ulicama kretali rojevi mopeda ali ne onako kao u Hanoju, već kudikamo mirnije i sređenije, što nije trebalo daa čudi jer su ulice bile široke i omeđene zgradama čija je arhitektura ukazivala naprisustvo državnih ustanova.

    Kad izđosmo iz staroga grada, put nas pvede obalom rijeke u pravu hotela đe bjesmo otsjeli te se ubrzo uvalismo u gužvu koju su stvarali ulični prodavci koji su na prodaju nudili sve i svja a da pri tome ni najmanje nijesu bili nasrtljivi. Zastadosmo da se dogovorimo što ćemo i kuda ćemo, te Mirko isuka obu svoju "aladinovu lampu" od smartfona i nakon što je ispipa dade znak da se uputimo sporednom ulicom u kojoj nas dočekaše restorani sa svih zemalj svijeta. Odlučismo se da svrnemo u jedan koji izgledaše bau kosmopolitski to potvrđivao pivom "Heineken", jer se u ovoj zemlji malo pije alkohol a vina ima tek kod Francuza.

    Bješe već pao mrak kad završismo sa objedom te lagano nastavismo uskim ulicama, u kojime je vladala velika živost a mnoštvo crvenih lampiona davali poseban ugođaj.




    U hotelu nas dočeka velika gužva jer je, izgleda, u toku bila smjena gostiju, od kojih su neki odlazili a drugi došli da sebi obezbijede smještaj ili su im ga obezbijedile brojne putničke agencije. U restoranu hotela nađosmo jedan miran ćošak đe sjedosmu da se dogovorimo za sjutrašnji dan, kako bi na vrijeme vozom otputovali za lučki grad - Da Nang - a iz njega produžili za - Hoi An - koji je za Vijetnam nešto kao što je Budva za Crnu Goru. Dogovor je pao da poranimo kako bi stigli na voz koji polazi oko 9 sati, kako bi iz Da Nanga u Hoi An mogli stići prije podne kako bi se smjestili u hotel koji je Mirko rezerviso kao i prevoz do grada Hoi An koji je od Da Nanga udaljen nekih tridesetak kilometara...

  2. #427
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,191
    Rep Power
    14486

    Default

    Malo po malo, pisanje ovoga putopisa me je nagnalo da preispitam način kojim želim da svoje utiske prenesem nekom namjerniku, jer svaki koji ulazi na ovaj forum ima mogućnost da jednim klikom otvori čitavu galeriju fotografija na kojima može vidjetsve što ga zanima. Zbog toga sam došao na pomisao da bi najbolje bilo "puštiti" slike da same pričaju, dok bih ja uzeo ulogu tzv. "sportskog" komentatora koji komentariše i razmatra sportski događaj, iako svako, posredszvom televizije, ima veoma dobar uvid u cjelokupno događanje.

    E zato ću ovoga puta početi dolaskom na glavnu stanicu Hue - grada, označene sa GA, vjerovatno izvedeno od francuskog - gare - (željeznička) stanica ili kako Hrvati kažu - kolodvor. Pošto je do polaska voza bilo više od ure vremena, ponovo se, u velikoj čekaonici popuniše redovi sjedišta sa pogledom na ulazne stepenice i prostrana ulazna vrata, time neodoljivo potsjećajući na bioskop kome se scena polaska na zajednički put, samo dopunjavala da bi ostala takva, sve dok se konačno ne otključaju peronska vrata i putnici pozovu na ukrcavanje u postavljeni voz,



    Kako me ovaj "film" nije mnogo zanimao, šetnjom izađoh na prostrani trg kojim se motalo mnoštvo jednobraznih taksija zelene boje, od kojih većina njih, kad me viđe, na mene obruši ponudom svojih usluga a meni iznenada pade na um da od svega napravim igru tako što ih, mlatarnjem ruku, stadoh postrojavati na što oni, spremno iako neočekivano, pristadoše te ubrzo vozila postrojismo u uredan, takoreći paradni stroj. izgleda da im se ova igra dopala jer su izlazili is svojih vozila i pošto bi "odnišanili" uspostavljeni poredak, meni dignutim palcem odali zasluženo priznanje.

    Ubrzo visoko postavljeni zvučnik zagraja neko, meni nerazumljivo, obavještenje, te odoh u čekaonicu i po užurbanom kupljenu prtljaga shvatih da je došlo vrijeme za polazak. ne potraja dugo i mi zauzesmo udobna sjedišta prve klase, jer pri ovdašnjim cijenama ispali bi baš bijedni kad bi u drugoj klasi zauzeli mjesta onima koji jedva da su ga mogli platiti. U prvobitnoj gužvi, jedva primijetismo da je voz krenuo no kad se i konačno smjestismo, pažnju nam privuče činjenica da se voz, skoro s mukom, provukuje kroz uske uličice, kojima se narod motao na neshvatljivo opušten način, Ubrzo izađosmo iz grada i nastavismo kroz dvorištva predgrađa puna lokava mutne vode u kojima su plivale patke i valjala se prasad,
    Last edited by metuzalem; 12-03-17 at 20:45.

  3. #428
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,191
    Rep Power
    14486

    Default

    Izgleda da je nastao zamor, ne samo kod mene kao putopisca već i kod čitalaca kojima je namijenjen. No, svejedno se ne mogu požačiti da nema zanimanje za ovu moju putopisnu pisaniju, jedino što me ometa jeste program ovoga foruma koji ne dozvoljava prepravke i stalno nameće nekakva svoja peavila. No to me mnogo ne brka jer ću nastaviti opis našega putovanja vozom u prvoj klasi. Nrko će pitati koja je važnost prve klase u ovoj dalekoistočnoj priči, vjerovatno zato što poznaju onu iz našijeh vozova, koja na mišiće pokušava prikazati jednakost nametnutu socijalizmom po - Karlu Marxu - no ovdje u Socijalističkoj Republici Vijetnam sve je podređeno soijalizmu po - Budi - što predstavlja veoma bitnu razliku. Čim smo krenuli iz carkog Hue-a, ovim vagonom prve klase nastade trka konobara koji stadoše servirati domaće specijalitete putnicima koji su ovu klasu sebi mogli priuštiti, te se putovanje pretvori u obilnu gozbu, dok je voz vijugao padinama planinskog lanca nazvanog "Vrhovi u oblacima", koji geografski dijele Južni od Sjevernog Vijetnama...

    .....................

    Putovanje ne potraja dugo, jer se uskoro ukaza prostrano ušće "Crvene Rujeke" sa velikim lučkim gradom - Da Nang - koji je imao veliku ulogu u dugogodišnjem Vijetnamskom Ratu. Pomenuti "Magloviti Visovi", čijim padinama je vijugao naš voz i stvarno su pogledima izmicali u sumaglici niskih oblaka dok su se niz padine, aobrasle tropskim biljem, obrušavale pjenušave rijeke i potoci.

  4. #429
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,191
    Rep Power
    14486

    Default

    Na željezničkoj stanici - Da Nang - prihvati nas jedan đetić toliko nalik na one iz Hanoja i Hue-a, da nenamjerno pomislih e je u pitanju nekakvua institucija, koja turizmu isporučuje osoblje, takoreći porodičnog profila, kome se čoek može prepustiti uz povjerenje koje prelazi čak i naše porodične amanete. U međuvremenu već bjesmo navikli na ove đetiće i njihove usluge, te nas nimalo ne začudi kad priskoči i preuze naš prtljag a zatim otvori vrata limuzine i pozva da zauzmemo svoja mjesta.


    Iz ovog lučkog grada koji se sastojao od bezličnog novosagrađenog naselja i monumentalnog mosta preko "Crvene Rijeke",nastavismo novom priobalnom cestom ka turističkoj destinaciji Hoi An koju sam ranije pomenuo u kontekstu sa našom Budvom ali sam u međuvremenu shvatio da bi usporedba bila mnogo bliža sa "Rijekom Crnojevića" ali onakvom kakva je bila pedesetih godina dok je bila, kako narod reče: "Ivanov Pazar" na kome je narod, ne samo ceklinskih već i sela uz Skadarsko Blato, prodavao i kupovao svoje proizvode. Priobalni put do ovoga mjesta na "Blatnoj Rijeci" vodio nas je pored "Mramornih Brda" što se najbolje vidjelo po mermernim statuama poređanim uz cestu koja se pravolinijski protezala paralelno sa pješčanom obalom na kojoj su se uzdizale bezbrojni turistički resori, poput onih na budvanskoj rivijeri...

    Last edited by metuzalem; 26-03-17 at 11:08.

  5. #430
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,191
    Rep Power
    14486

    Default

    U stvari, klasični putopis u vrijeme interneta, predstavlja nešto prevaziđeno, jer svako ko je u mogućnosti da uđe u bezmjerne virtuelne prostore, može klikom da se do u detalje informiše a preko brojnih fotografija i klipova dobije sasvim solidan uvid o bilo kojoj geografskoj destinaciji. Zato sam već najavio da se neću baviti opisima bilo čega već samo dati preporuku đe se mogu naći pogodne slike i pogodne obavijesti... Ovo naglašavam zato što se dobro sjećam kad je turizam, skoro bez najave, hrupio na naše prostore, te smo imali priliku da gledamo gomile turista kako se, na skoro kolonijalan način motaju gradom od jedne do druge znamenitosti, uspaljeno tragajući đe će se za bagatelu najesti i napiti, kako bi svoje račune sveli na za njih najbolji način.

    Ovoga puta, nakon što sam obigrao pola zemljine kugle i sam se nađoh u ulozi turiste i to u jednoj socijalističkoj zemlji koja se još oporavlja od dugogodišnjeg rata u kojoj sam za vrijeme dosta kratkog boravka neočekivano doživio izvjesno očišćenje (katarzu) i umjesto uobičajenih turističkih poduhvata zaglavio u uspomenama iz godina nekadašnje "Obnove i Izgradnje" kada je bila nestašica svega osim - nade...

    Jednostavno, bio sam primoran da uporedim odnose i veličine moje Crne Gore i mnogoljudnog Vijetnama, odjednom shvatajući da se, takoreći, nalaze na rubu groteske, zato sam sam ovo lijepo turističko mjesto na sasvim ličan i intiman način uporedio sa Rijekom Crnnojevića moje mladosti. A kako i ne bih kad su sličnosti bile tako nametljive jer je Hoi An umnogome bio nalik Rijeci i čak imao stari most poput nje koji su u davnja vremena izgradili Japanci kad su ovdje ustanovili svoju koloniju i dok je ovo mjesto bilo značajna luka za ono vrijeme. Zato ću, umjesto da dam opis ovog lijepog gradića, opisati Rijeku Crnojevića koja se danas rastače beznadno zaobiđena tokovima takozvanog - napretka. Velika živost koja vlad u mjestu Hoi An, neodoljivo me potsjetila na pazarni dan, subotom, kad se na Rijeku, koji su moji stričevi i tetke zvali - Ivanov Pazar - silazili karavani natovarenih magaradi a vodom stizali čunovi natovareni svim i svačim u toj mjeri da smo se čudili kako ne potonu. Ipak je najveća gužva vazda bila na terasi hotela pred kojim su zastajali autobusi "Tare" kako bi se putnici i šoferi osvježili kako treba i sljeduje. ostalih dana ovom pljacom je suvereno vladala piljarica po imenu - Jelena - (prezimena se ne sjećam) koje nam je u sjećanju ostala po svojoj dosljednosti jer je dane provodila za jednom od kamenih tezgi na kojoj bi izloćila nekoliko otučenih jabuka i gnjilih krušaka, koje je prodavala na skoro umjetnički način a sama, sa svojom kosom vezanom u moćnu punđu i sa cigarom zataknutim u ugao usta izgledala opasno poput kakvog samuraja, te nam nije padalo na um da, po tadašnjem običaju, pokušamo nešto ukrasti. Za one kojima bi se moglo učinjeti da je matuf obolio od neizlječive nostalgije pa priča napamet, priložiću slike obale i usamljene piljarice sa svojom tezgom.






    Zbogovih neslućenih sličnosti i mnogo čega drugog, boravak u ovom mjestu je za kratko vrijeme poprimio značaj jednog - otkrovenja - o kome će biti riječi u sljedećem nastavku...
    Last edited by metuzalem; 27-03-17 at 01:11.

  6. #431
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,191
    Rep Power
    14486

    Default

    Da ne bi ispalo kako se matuf prenemaže, odmah da napomenem kako moje (turističko) zanimanje ni slučajno nije ostalo vezano za brojne znamenitosti, već iskreno i bez bez ikakve rezerve bilo upućeno ljudima ove napaćene zemlje, među kojima, od svog ulaska u ovu lijepu zemlju, ne viđeh pljanog čoeka i ne čuh da se bolo ko i iz bilo kojeg razloga, izvikao na nekog ali sam zato, na svakom koraku, susrijetao poglede iskrene znatiželje i nagledao osmjeha nepatvorene iskrenosti.

    Moram ipak napomenuti da sam, pritom, imao posebnu privilegiju što sam, egzotikom "dugonosog" Zapadnjaka, visinom i starošću, koji su ovdje predmet dubokog tradicionalnog poštovanja, svuda bio prihvaćen sa poštovanjem i empatijom, koja me je obavezivala da se prepustim njihovom "carpe diem" načinu života.


  7. #432
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,191
    Rep Power
    14486

    Default

    Sve u svemu, ovo moje - turističko - putovanje se iznenada i neočekivano pretvorilo u takozvano - studijsko - pri čemu društveni sistem, kultura i ljudski odnosi, umjesto kojekakvih istorijskih, na sebe uzimaju ulogu pravih i jedinih "znamenitosti" zbog kojih se ovako dalek put jedino i isplati, zato sam već nakon ovih nekoliko dana postao svjestan koja me je privilegija zapala da upoznam, ne samo ovu zemlju i njen narod već, prije svega, društveni sistem, način i filosofiju života, osnovanih na drevnom učenju Konfučija i religiji Budizma.

    Već i sama činjenica da se radi o jednoj zemlju socijalizma, nije moglo proći a da mi se ne nametnu usporedbe sa nekadašnjom Socijalističkom Republikom Crnom Gorom. Tek kad sam uporedio ovdašnji veomo stvaralački (kreativan) socijalizam, postalo mi je jasno koliko je onaj naš nekadašnje "Obnove i Izgradnje" bio komesarski jalov. Tobožnji Komunisti su onomadne do besvijesti drvili o kapitalističkom kolonijalizmu i ne sluteći da je od njega bio kudikamo gori ideološki kolonijalizam po Karlu Marxu, kojega je smijenio današnji tranzicioni komunizam po - Gruču Marxu - jednom od Braće Marx (Marx Brothers)



    Iako su vremana tzv. realnog socijalizma u mateijalnom pogledu itekako mnogo obećavala, u stvaralačkom pogledu su se iskazala baš razarački, jer je uvela instituciju bezpogovorne poslušnosi i moralno- političke podobnosti, svoje podanike uslovljavajući osnovnim životnim potrebama. Tek ovdje, među ovim mudrim i vrijednim narodm, shvatio sam što znači ono samoupravno "čekanje na posao..." na birou rada na kojemu sam i sam izgubio jednu od "najboljih" godina svoga života a onda otišao i sad sa sam tamo đe sam i nije mi baš ni loše...

    (nastavlja se..., ipak)

  8. #433
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,191
    Rep Power
    14486

    Default

    Dok sjedim na nekoj od terasa sa pogledom na rijeku, ne mogu a da se ne sjetim Cetinja na čijim pločnicima okapaju automobilski krševi a po brojnim kafanama sjede zaslužni penzioneri, koji pred sobom gledaju praznim pogledima iznad punih pepeljara. Tada mi se i nametne usporedba našeg tzv. realnog socijalizma po – Marxu - i ovdašnjeg maštovitog po – Budi - te me naprosto ufati muka od zavisti.

    Dok je naša slavna Komunistička partija svoju vladavinu zasnivala na represiji i dubokom nepovjerenju, ovdašnja Komunistička Partija Vijetnama je, nakon dugotrajnog opštenarodnog rata, odbila krti kineski socijalizam i svome napaćenom narodu ukazala skoro bezgranično povjerenje, prepuštajući mu mnoge od svojih nadležnosti a pošto ovamo nijesam zapazio neko prisustvo policije izgleda da je narod dijelom preuzeo i njene aktivnosti.
    Dakle...,
    Komunistička Partija Crne Gore nakon pobjedonosne borbe, svom narodu je nametnula komesarski socijalizam, zahtijevajući od njega bezuslovu moralno-političku (hm)podobnost, uslovljavajući ga osnovnim životnim potrebama po sistemu; budi poslušan pa će ti se dati rabota, stan i ostalo što uz to ide.. oni su, tada, bjesomuöno „drvili“ o radničkoj klasi i njenoj borbi protiv imperijalizma i kolonijalizma, ne shvatajući da su, oni isti, predvodnici ideološkog imperijalizma/kolonijalizma, odnosno - Marksizma, imenovanog po - Karlu Marxu – koga je, nakon bratoubilačkog „Rata za Mir“, zamijenio turbofolk Marksizam po – Gruču Marxu (Marx Brothers) – koji danas opstaje pod pojmom – Tranzicija.




    I sam prijelaz sa jednog na drugi „Marksizam“, dogodio se na „samoupravan“ način i to uz vrhunsko kreativnu opštenarodnu korupciju, time što je svojim podanicima stanove prodala po 1DM/kvadrat,a onda im nametnula svoju novu vladavinu uz pomoć raznoraznih „otpremnina“ i time ih, takoreći brdsko-brzinski, prevela u stanje „komatozne“ stvarnosti u kojoj su oni i doslovno pobrkali platni sa izbornim - spiskom.
    Attached Thumbnails Attached Thumbnails Click image for larger version. 

Name:	Unbenannt.jpg 
Views:	28 
Size:	3.5 KB 
ID:	147557  
    Last edited by metuzalem; 31-03-17 at 20:56.

  9. #434
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,191
    Rep Power
    14486

    Default

    Bilo je stvarno više nego li ugodno tropski tople dane provesti sa ovom pitomim narodom, koji vrijedno radi i pušta drugog da radi, kako vrć nalaže njihova tradicija utemeljena na učenju premudrog Konfučija i budističkom uvjerenju, koje prelazi okvire dogmatskih i nametnutih vjeroispovijesti. Već i za vrijeme boravka u Hanoju, naprosto mi se nametnula računica da bi prijestonica Cetinje mogla prihvtiti pet puta više stanovnika sličnih prohtjeva kao što su pripadnici ovog nsroda kojega krasi stvarna a ne puritanska skromnost, čije prisustvo se može sresti na evropskom kontinentu, što se ne mora uzeti negativno, jer se rado sjetim švajcarskog reda i poretka.

    Međutim i prije svega sam bio opčinjen činjenicom da je komunistička partija na vlasti ukazala jedinstveno povjerenje, koje se, kratko i jasno može definisati riječime; da je sve dozvoljeno što nije izričito zabranjeno a ne obratno kao što su nam nametali Naši mahom polupismeni ideolozi. No, čoek mora prihvatiti, da je učinak slobodne inicijative više nego haotičan, na što upućuje saobraćaj u kome vlada jedino pravilo; ds nema nikakvih pravila.

    Iako sam solidno savladao nekoliko (svjetskih) jezika, na ovom neočekivanom „hodočašću“ me je obuzele tuga što ne poznajem jezik ovog naroda, jer bih tek tada ovdje našao svoje mjesto koje je, osjećao sam, još uvijek bilo upražnjeno ako ne baš i rezervisano mene. Kako se približavo dan povratka, pozvah čeljad da skoknemo do mermernih brda gdje je ovaj narod sagradio visoke Pagode a u prostranim pećinama veoma posjećene budističke hramove. Ovo je , u stvari, bilo i prvi put da sam izrazio želju da posjetim neku znamenitost, te se pokazaše veoma spremni za ova neobični izlet.

    U hotelu su nam spremno naručili auto sa obavezno uslužnim đetićem koji je imao obavezu da nas odveze i vrati u hotel, što se takoreći razumije samo po sebi, no svejedno predstavlja jednu veoma ugodnu činjenicu. Vožnja do ovoga svetilišta je bila kratka te se uskoro nađosmo među mnogob brojnim statuama Bude, zmajeva i ostale okamenjene mitologije, nad kojima se, na strmoj padini ove mermerne gore uzdizala visoka pagoda do koje su vodile brokne kamene strprnice ali i lift smješten u jednoj visokoj šetvrtastoj kuli od betona. Samo po sebi se razumije da smo uzeli lift kako se ne bi skupa sa brojnim turistima lomatali strmoglavim stepenicama, a pošto mene pagoda nije mnogo zanimala uputismo se u pećinu u kojoj je bio smješten Budin hram.





    Dok sam se strmoglavim skalama spuštao u ovaj impozantni hram, čudom se nijesam mogao načuditi e brojni turisti oko mene govore poljskim jezikom, te se iskreno začudih da je u ovome hramu baš toliko žestokih Katolika te zbog toga htjedoh da zametnem priču sa jednom plavokosom „bedevijom“ no me Mirko u tome omete, u ruku mi uvaljujući nekakvu skalopljenu novčanicu kako bih dao prilog održavanju ovog jedinstvenog svetilišta. Smjerno priđoh oltaru na kome Je gojazni Buda dostojanstveno sjedio, no kad htjedoh da svoj nnovčani prilog ubačim kroz uzani prrorez, ispostavi se ili da ja ne umijem ili je prorez isuviše uzak. No cijela Rbota ne bi bila neobična da me sa stropa ove ogromne pećine nijesu žestoko „frnjokale“ kapi vode koje su mi se činjele ne manje od oraha šestanskoga, no kad i konačnč uspjeh ubačiti onaj prilog, nametnu mi se pomisao da sam, u stvari, oposlio jedan, doduše neshvatljiv, ali zato stvaran ritual – „krštenja“





    Nakon ovog izleta uslijedio je povratak sa „preponama“ jer su tropske kiše „kad im vrijeme nije“ ometale naš povratak ali smo ipak uspjeli na vrijeme stići u Hong-Kong i sljedećim „kruzerom“ vratiti u hladnu Evropu... Osim toga da iskreno rečem e mi je pomalo i dosadila ova pisanija te ću je zaključiti sa olakšanjem a uskoro dolazim u Crnu Goru te ću se „odužiti“ utiscima koji mi se nametnu tokom dvoneđeljnog boravka. A do tada; da smo zdravo....

  10. #435
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,191
    Rep Power
    14486

    Default Što ti je čoek - ka tica - čas ođe.., čas tamo...!!!t

    Prije nego što počnem o utiscima koje sam sakupio prilikom recentnog boravka u CG, „općinstvo“ koje zalazi na ovaj moj thread, kao prvo bih potsjetio na poznatu izjavu Rene Guenona o „znacima u vremenu“, pošto me ona, ovoga puta, žestoko opomenula o takozvanom „zgušnjavanju“ vremena, koje uzrokuje nova tehnologija, time što nudi sve kraća putovanja na sve dužim relacijama, kao što mi je, naprimjer, aviokompanija „Rayanair“ linijom od Berlina do Podgorice, put do PG skratila na svega 2 (i slovima: dva) sata prijatnog leta.

    Ne samo to, no mi je i cijenom povratne karte - od 75 eura - takoreći platila rent-a-car, koji sam koristio kako bi što brže mogao “stići i uteći“ prilikom sređivanja brojnih obaveza, nagomilanih u zimskom periodu. No o svemu će biti (velike) priče u sljedećem (ilustrovanom) - nastavku...
    Last edited by metuzalem; 27-04-17 at 00:56.

  11. #436
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,191
    Rep Power
    14486

    Default

    Moram priznati da je to bio poseban osjećaj, u 8 sati ujutro ući u postavljeni avion u Berlinu, uzeti novine i, nakon par pročitanih članaka, ni dva puna sata kasnije, izaći u sunčano jutro podgoričke zračne luke i prostranih vinograda „Plantaža“.

    Formalnosti sa pozajmicom rent-a-cara ispostaviše se, čak i jednostavnije od uobičajenog pogađanja sa nasrtljivim taksistima, te se i prije podna nađosmo u rodnom selu nadomak Cetinja. U roditeljskom domu zatekosmo sve u redu, osim par manjih oštećenja na vodenim instalacijama koje je prouzrokovao nezapamćeni mraz ove zime.
    Ovo neugodno otkriće me je nagnalo da odmahodem u grad kako bih nabavio i zamijenio oštećenu bateriju, kupio sve što je potrebno u domaćinstvu, platio pristigle račune i uključio telefon. Ni ova akcija nije trajala dugo, te smo stigli i da ručamo u poznatom restoranu „Cetinje“ u Bajovoj ulici kako bi, potom, kupili i paket „Vranca“ bez koga večernji „štimung“ ne bi bio potpun, posebno zato što je predveče iznenada linula jaka kiša, dobrodošla da se napune velike plastične bačve.

    Sjutrada je osvanuo lijep, topao i sunčan dan, koji nas je izmamio da izađemo u grad i opušteno prošetamo kišom opranim ulicama. Za ovu priliku sam „natakao“ (duhovne) „očajlije“ stečene boravkom u Socijalističkoj Republici Vijetnamu, sa namjerom da njihov socijalizam po – Budi – na licu mjesta uporedim sa nekaadašnjim samoupravnim socijalizmo po Karlu i ovim koji je sada na vlasti – Gruču - Marxu.
    Šetnja gradskim ulicama se ispostavi napornom zbog Njegoševee ulice koja je zasljepćujuće šljaštila na suncu, te se kroz Njegošev park zaputismo u pravcu otmjenog predgrađa - Grude - đe mi iznenadno pade na um da skoknemo i do Borovika, kako bi svojoj čeljadi pokazao na čemu sam, u stvaralačkim godinama, zasnivao svoju viziju o snabdijevanja Cetinja vodom u kišnom periodu....






    Ostaci mlina u kome je narod mlio svoje žito kad je bilo vode a vele plovili i brodovi za - Kotor...
    Last edited by metuzalem; 01-05-17 at 13:46.

  12. #437
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,191
    Rep Power
    14486

    Default Nenamjerna ekologija...

    Dok današnjim Cetinjanima pomenuti „Borovik“ predstavlja tamo neku vukojebinu u gradskoj okolini, za nas koji smo odrasli u poslijeratnom periodu, predstavljao je veoma zanimljiv prostor - za igru i razonodu - jer nije bilo kamenit poput, tada golih, okolnih brda.
    Dobro se sjećam i ondašnje uzrečice da je:

    - „Najbolja je plaža Simonova jaža...“

    Koju je, za svoje potrebe sagradio Simon Muhadinović? Kako bi narod iz okoline moga samljeti svoje žito umjesto da ide do Rijeke Crnojevića do koje je trebalo nekoliko sati napornog hoda. Iako je ovaj mlin mogao biti u pogonu samo za vrijeme jesenjih i proljetnjih kiša bio je dovoljan da samelje ono što se rodilo na ono malo plodne zemlje u gradu i okolini.

    Cetinjskoj đeci je ova jaža služila da se u njoj probrčkaju prije no presuši krajem mjeseca maja, nakon čega su se taista đeca, cijelo rasušeno ljeto mogla „brčkati“ u prašini, trčeći za krpenjačom po „Vladičinoj Bašti“ ili Donjem Polju, jer ljeti jedva da je bilo vode za piće a kamo li za brčkanjee, sanitarne i ine prostorije koje su tada posjedovali jedino imućni i zaslužni (hm) građani.

    Dakle, do „Borovika“ smo došli koritom potoka (bio je suv) koji je krivudao strmim padinama na kojima su rasli borovi u međuvremeno izrasli i preko trideset metara. Nakon što stotinak metara nastavismo ugaženim puteljkom,stigosmo nadomak ruševine, koju jedva razaznasmo, jer je prilaz bio zatrpan liticom koja se bješe oburdala i djelomično pregradila korito. Ne samo što nam ova litica prepriječi put, no i borovi koje je neki „mamin kuronjica“, ne posjeka nego naprosto izmasakrirao, sjekući ih „sitno kaluđerski“ u visini pojasa, što se moglo viđet na čapurima koji su štrčali više od metra u visinu. Budući da su ova moćna stabla ležala uzduž i poprijeko svuda unaokolo, „kuronjica“ je sigurno morao imati velike planove. Isprva me je čudilo što su tako moćna stabla ostala da leže neokrašćena toliko dugo da su bila u odmaklom procesu truljenja.



    ..................
    ispod kamenog svoda još se mogu viđeti ostaci mlinskoga kola, čija turbina je pokretala mlinski kamen. nijesam ulazio da vidim je li kamen još tamo ili samo njegovi ostaci.... No ko voli nek izvoli!

    Iz priloženog se jasno moglo zaključiti da je pomenuti - „kuronjica“ - sa samoupravnim uvjerenjem ušao u ovaj opštenarodni zabran kako bi, s punim pravom „išjekirao“ najbolja stabla, nakon čega ga je neko, po ustaljenom cetinjskom običaju, dojavio tamo - „đe treba“ - te je naprečac napuštio svoje velike i važne planove a onu „građu“ ostavio na lice mjesta, i ne samo on no i svi ostali, time (makar i podsvjesno) nenamjerno ispunjavajući ekološke dorednice, da bi ova stabla istrunula tu đe su i ostavljena. Ovom zadnjom činjenicom bijah više nego li zadovoljan....
    Last edited by metuzalem; 04-05-17 at 22:39.

  13. #438
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,191
    Rep Power
    14486

    Default

    Uz priličan napor, nekako uspjeh da se uspnem uz strmu stijenu, na kojoj su se nalazili ostaci ruševine koja je bila u još dobrom stanju iako zatrpana odronom, kako bih mogao doći do brane ozidane kamenom u krečnom malteru, sa koga jedva da se odronio poneki kamen. Ispod ovoga zida, otprilike pet metara niže prostirala se manja jaža iz koje je voda kroz zazidanu kamenu cijev padala na drveno kolo (turbinu) koje je okretalo mlinski kamen.





    Bio sam donekle zbunjen onim što mi je nametala ova očigledno primitivna konstrukcija koja je uprkos tome, svoju svrsihodnost ispunjavala u potpunosti. No još i više me je na razmišljanje gonila pomisao na inicijativu jednog čovjeka koji je cijelu rabotu tako odlučno pokrenuo i dovršio na način da je poslužila svojoj svrsi sve dok nijesu došla „zanimljiva vremena“ sveopšteg prevrata, nakon čega su inicijative, umjesto ličnih, dobile karakter vladajuće moralno-političke poslušnosti, kada se najveća vrlina sastojala u očekivanju „radnih zadataka“ koji su ispunjavani kolektivno i pod strogim nadzorom .

    No vremena su se neumitno mijenjala te više nije bilo potrebe za ovim mlinom, jer su nastupila vremena elektrifikacije i industrijalizacije a da bi se „zdravi seljački elemenat“ iz okolnih sela nagnao da prihvati nova pravila, bilo je naprečac zabranjeno držanje koza, što je bila odluka od velike koristi jer su brda nanovo ozelenila a cjelokupna životna okolina postala kudikamo pitomija od nekadašnjeg golog kamenjara,

    Umjesto nekadašnjih karavana magaradi natovarenih žitom, drvima i poljoprivrednim proizvodima, Cetinjem sada jezde blistave limuzine i džipovi, dok je cio grad postao nalik na opštenarodnu čekaonicu kao onu nekadašnjeg - biroa rada.
    Last edited by metuzalem; 07-05-17 at 12:39.

  14. #439
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,191
    Rep Power
    14486

    Default

    Budući da za mene očevidnost i ne predstavlja baš pouzdan kriterijum poimanja, u godinama nakon opštenarodnog „zlatotresa“ nijesam hitao da svoju ušteđevinu uvalim u svoj projekat snabdijevanja vodom iz Simonove jaže, jer sam za vrijeme moje tadašnje rabote u cetinjskom vodovodu dobio uvid u tadašnju samoupravnu stvarnost i mogao protumaačiti „znake u vremenu“ koji su moje slutnje potvrdile na veoma dramatičan način. Tada mi je postalo jasno da ću, ako ostanem pri ovoj raboti, onaj novac koji je solidarno tekao Cetinjem, morati skupa sa svim ostalim trudbenicima da vraćam, te sam se ponovo spakovao i ponovo za – Njemačku – đe me evo i dan danas.





    Nakon mog povratka ipak nijesam prestao pratiti razvoj događaja, ne bih li ipak mogao nešto preduzeti ali su me „znaci u vremenu“ tvrdoglavo vraćali u stvarnost postmodernog socijalizma po Gruču Marxu. U ovom postmodernom socijaliznu, elektrifikaciju i industrijalizaciju, na kojoj je počivao onaj samoupravni po Karlu (Marxu), smijeniili su; internet i turizam a strukture svemoćne – SLUŽBE – neopozivo zadržale upravu nad novim tokovima života.

    Povodom svog projekta, napeto sam očekivao da se voda prihvati na isti način kao i svaka druga - roba – što je slučaj svuda u svijetu kao i kod nas sa tzv. – mineralnom – ali od toga nije bilo ništa. U ovome mi je uveliko pomogao „znak u vremenu“ koji je uslovio pokojni Tomo Kusovac, tadašnji direktor vodovoda, kada je pokušao radnom narodu ispostaviti račune za potrošenu vodu (robu), ali se ovaj razuman pokušaj završio time da su mu se, dežurni aktivisti, u znak opomene, usrali na kućni prag a cijelo Cetinje (čast izuzecima) grunulo u zlurad smijeh... S pravom, jer i dan danas imaju privilegiju da vodu plaćaju po – dogovoru – ili nikako...
    Last edited by metuzalem; 07-05-17 at 13:52.

  15. #440
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,191
    Rep Power
    14486

    Default

    To što sam Cetinje oslovio kao metropolu i to još i tajanstvenu, ne znači da sam se u nesputanoj nostalgiji prepustio jevtinom patosu, te cetinjskom „općinstvu“, koje ionako sve bolje vidi i sve bolje zna od mene, nesuvislo pričam pričine priče... A i moj nickname - metuzalem - nema nikakve veze sa dugim životom, već u mnogome sa sve bržim protokom i postmodernim „zgušnjavanjem“ vremena, kada se vrijeme ne mjeri minutima već utiscima koji baš žestoko navaljuju, ne samo iz naviknute stvarnosti već i iz tzv. virtualne, tako da čoek više i nema potrebe da traga za onom nekadašnjom istinom – in vino veritas – što ipak ostaje kao sasvim poželjna alternativa.




    Dok su mnogi vjekovi, sve do Drugog Svjetskog Rata proticali monotono i bez promjene, nakon NOB-a sve je počelo da se mijenja na tako ubrzan način, da mnogi nije mogao pratiti tokove promjena koje su donosila nova - „zanimljiva“ - vremena, koja mudri Kinezi smatraju kudikamo više prokletstvom no li - blagoslovom.

    Pošto izazovi vremena imaju arhetipski karakter, ono čime je graditelj Simon bio motivisan, pripada njegovom vremenu, kao što i vrijeme poslije njega motiviše i pokreće svoje „graditelje“, te nije čudno da su se poslije vremena, kada su u njegov mlin, mušterije dolazila sa natovarenom magaradi, otvorile posve nove mogućnosti, koje su donijeli - turizam i internet – te svak ko hoće, može da vidi kako ima neko, ko i u ovim "modernim" vremenima umije i zna, kako da svoje mušterije, koje, za razliku od nekadašnjih, dolaze džipovima i autobusima, navede na svoj „mlin“, u čemu nema boljeg primjera od osvjedočenog cetinjskog originala – Bogdana Marcana – koji je na cetinjskom Dvorskom Trgu otvorio, ništa manje no – kovačnicu – u kojoj kuje amuletske potkovice, koje turisti rađe kupuju no štancovane kineske džidže - midže i ostale souvenirske tantare...
    Last edited by metuzalem; 13-05-17 at 08:20.

  16. #441
    Join Date
    Apr 2011
    Location
    Bar
    Posts
    4,086
    Rep Power
    57423

    Default

    Како напредују радови на згради некадашњег руског посланства, будућем сједишту МВП?
    Црногорце је одржало црногорско срце.

  17. #442
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,191
    Rep Power
    14486

    Default

    E viđi, dobro e si me pitao jer sam često prolazio tudijen i vidio kako rabotaju te mi je sad krivo kako tu rabotu ne slikah no se zamajavam trivijalijama.
    Koliko sam mogao viđet,krov i fasadasa su obnovljeni u potpunosti samo još treba da "nabače" nekadašnju boju; oker i oker smeđu, kakva je i prije bila. Koliko sam još mogao viđet, ograda prema bolnici bješe obaljena, što znači da će i nju da obnove pa će ova jedinstvena palata nanovo zablistati u svom starom i zasluženom sjaju...
    Pozdrav
    Last edited by metuzalem; 14-05-17 at 22:03.

  18. #443
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,191
    Rep Power
    14486

    Default

    Moje dalje, cetinjske impresije, su se uglavnom sastojale od iznenadnih susreta sa još živim savremenicima kojih je, prirodno, sve manje, te se, zbog toga, svakom susretu sa njima iskreno radovao. No kako vrijeme otiče, moja očekivanja bivaju sve opuštenija te, kad me neko upita; kako se osjećam kad se ponovo nađem u Cetinju, malo sjetno odgovorim da:

    „… mi se čini e sam zakasnio na autobus, kojim je sindikalna podružnica otišla na izlet...“

    No pošto je mene posebno zanimalo kako živi mladi cetinjski narod, koji u ovim nesigurnim vremenima osniva porodicu, stalno am se osvrtao da vidim na koji način uspijevaju da budu na visini tog izazova ali mi to baš i nije polazilo za (hm) rukom. Dosta zbunjeno sam pratio mlade majke, našminkane i uređene, kako po dvije-tri skupa prolaze gradskim ulicama i za sobom vuku djecu u onim dječjim kolicima na dva točka, pri tome neodoljivo nalik na uobičajene turiste, koji promiču, iza sebe vukući one ogromne kofere na točkićima, ka da su odnekle izbjegli da se nikad više ne vrate.

    Računajući da slike mogu iskazati više no mnoštvo riječi, stadoh googlati da bi našao neku koja bi prikazala uobičajene scene iz života jedne prosječne cetinjske porodice, no matrak, svaki put bi mi se izređale sve moguće crnogorske svetinje ali ni slučajno majka sa đetetom a o ojađelom domaćinu da i ne govorimo... Zato mi ne preostaje bez da priložim neku od uobičajenih "razglednica" kao što je ova:

    .......................


    Zar je onda čudo što mi se nameću davnje uspomene te se sjetim dragih cetinjskih baba, kod kojih sam se raspitivao o svemu što se u Cetinju događa i pitao za savjet kako da izaberem nevjestu, da ne bih ostao – bjelosvjetska skitnja. One mi tada rekoše da momku ne treba ništa više no da poruči e ima poštene namjere, nakon čega se odmah uključi cijela pljaca te mu ne preostaje bez da – bira. Na ovakav njihov savjet sam, nadrkano misleći; što znaju babe cetinjske, lakomisleno odmahnuo rukom, računajući, onako nagrđen romantikom modernih vremena, da to neodgovara kriterijumu novoga doba.

    Iste te babe, onako nesojski kašto umijem, priupitah; kako to da na Cetinju više šanse ima neki pljanac da bira nevjestu od dobrog i školovanog momka a žena – mučenica- se više poštuje od one sretno udate, koja zbog toga, u stvari, biva posebno sumnjiva i time - nepriznata. I u ovom pogledu babe nijesu bile u nekoj dilemi jer, vele; nije samo istina u vinu, već i (lažna) hrabrost, te se pljanci lakše odlučuju na sudbinski korak ženidbe, dok oni „dobri“ i uredni – mamini kuronjice – mrsomude i odlažu, a mlade i zrele đevojke neće i ne mogu čekat...
    E tek danas mi je jasno koliko su bile u pravu... Malo kasno!
    Last edited by metuzalem; 20-05-17 at 09:55.

  19. #444
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    255
    Rep Power
    494

    Default

    Dobro, baš dobro kažeš da sve manje srijećeš po Cetinju stare Cetinjane jer smo, kako mi reče jednom prilikom pokojni Đorđije, Đoko Žigalj, Otanjali ka fuštanj. Malo ih srijetam cetinjskom pjacom.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  20. #445
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,191
    Rep Power
    14486

    Default

    Bilo je baš lijepo vrijeme, ovoga aprila 2017 godine a kako sam rijetko navraćao u ovo doba godine, kad gora lista a boje imaju posebi izraz, prvo mi je bilo das siđem u Rijeku Crnojevića i svrnem do Dujeve, odakle se pruža posebno lijep pogled na rijeku i njene vijuge pune vode od proljetnjih kiša. Pred sami ulazak u Dujevu, domaćin imanja bješe napravio vidikovac sa klupom na uzvišenoj stijeni, kako bi namjernici mogli da sjednu i uživaju u pogledu prikazanom na priloženoj fotografiji.





    Na povratku sa izleta, bio sam neugodno iznenađen pogledom na gradilište natakareno ispod same krivine puta za Podgoricu, đe je neki od posebno nadahnutih – maminih kuronjica – započeo gradnju velelepne rezidencije sa pogledom na ovu lijepu rijeku. Dojam, koji mi se nametnuo pri pogledu na ovu ispostavu graditeljskog prostaštva, neodoljivo me je potsjetio na rane godine – Obnove i Izgradnje – kada još nijesu bile zabranjene koze a čobani tada upražnjavali planinarenje na način, da bi se ispeli na neku od nedostupnih litica, đe bi se ufatili za rujevu granu i nadahnuto - izasrali - u dubine koje su se, ispod njih, prijeteći prostirale.

    Last edited by metuzalem; 20-05-17 at 09:57.

  21. #446
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,191
    Rep Power
    14486

    Default

    Prilikom ove zadnje posjete mom gradu Cetinju, posebno zadovoljstvo mi je bilo da obiđem kafane na Balšića Pazaru u kojima uglavnom "položaj" drže matufi mojih godina ali ima i onih u tzv. "najboljim godinama" ali posebno zbunjenih onim što im se događa. No, ove kafane ionako imaju ulogu mjesta i prostora, đe svaki Cetinjanin, može javno i bez zadrške, ispovijediti neku svoju muku i nevolju.

    Tako se jednoga dana zadesih u jednoj od tih kafana, baš kad je čoek u najboljim godinama iznosio nevolju, kako da prihvati ponuđeno kumstvo (koje se ne odbija) a što bi trebalo da ga košta najmanje 3.000 ( i slovima: tri hiljade eura) a jedva je uspio da od banke dobije kredit od 1.000 te ne zna na koji način da nabači onih 2.000. U toj kuknjavi napomenu da ga je, prilikom zadnjeg kumovanja, samo muzika koštala 1.000 eura nakon čega ga neko upita đe je to kumovao, te on reče neđe u Srbiji đe ga je ciganska muzika najavila riječima e im je posebna čast da pozdraviti kuma sa ponosnog Cetinja, te nije mogao postupiti bez u skladu sa ustaljenim običajima.

    Na ovo su svi prisutni, uglavnom, sa razumijevanjem zaklimali glavama, dok samo se jedan javio primjedbom, da je još dobro prošao, s obzirom da, ne samo u Srbiji, nego i u ispošćenoj Crnoj Gori, za jedan đečinji rođendan treba isprčiti najmanje 3.500 Eura i to svake godine, dok j kumstvo jedno...

    - M -

  22. #447
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,191
    Rep Power
    14486

    Default Opštenarodna potvvrda mog statusa "Skitnje bjelosvjetske"

    Prilikom moje zadnje posjete Cetinju, mjeseca aprila ove godine,neodoljivo su mi se nametnule paralele sa šegdesetim godinama prošloga vijeka kad me je direktor "Oboda", Drago Jovović sa visina svog samoupravnog autoriteta proglasio - skitnjom bjelosvjetskom - i to zbog moje spontane namjere da ga pozovem na čast na terasi restorana vidikovca "Belveder"...

    Nekoliko godina nakon ove visoke promocije, CG je pogodio razorni zemljotres a ja ocijenio da bi to mogla biti prilika da svojoj porodici omogućim opstanak u rodnom kraju. Pokriće ovoj mojoj sudbonosnoj odluci, sastojalo se u odluci radničkog savjeta preduzeća - "Vodovod Cetinje" - da me primi u radni odnos, što me baš i nije omelo da naslutim e je ovu odluku donio tadašnji direktor ovog preduzeća -Marko Vrbica - i to ne po partijskoj liniji, već po amanetu predaka, kao jedan od osvjedočenih pripadnika nekadašnjeg CG plemstva.

    O ovom mom iskustvu će biti riječi u budućim nastavcima, jer sam ionako u velikoj obavezi prema ovom mladom podmlatku Cetinja, koje me je "častilo" neslućeno visokim brojem ulazaka na moj thread, što me itekako obavezuje...
    Last edited by metuzalem; 22-06-17 at 23:50.

  23. #448
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,191
    Rep Power
    14486

    Default

    Da bih preuzeo dodijeljenu radnu obavezu, iz Njemačke sam stigao u prehistorijskom - RENAULTU 4 - kojega sam od jedne studentice, kojoj je baba za maturu poklonila nov novcat - VW POLO - kupio za onoliko koliko benzina stane u njen novi auto, što je iznijelo nekih 40-tak DM. Ona ovaj auto, 17-tak godina star, bješe svojeručno ofarbala crnom bojom, kako bi po njemu mogla izlijepiti crvena srca razne veličine, a koja su cetinjska đeca, poput jata ptica, na mah odlijepila i raznijela a moj auto bez njih postao nalik na izgorelu olupinu. Kako je tada, u saobraćaju bio uveden sistem par-nepar, imao sam prednost da se on, zbog stranih tablica, nije odnosio na mene te saam mogao voziti svaki dan

    Kako bejah određen za šefa radionice, koja se nalazila u prostorijama nekadašnjeg zatvora, tamo odoh i zatekoh ekipu "majstora" sve mahom Ljubotinjani, što nije bilo ni slučajno a još manje čudno jerbo je bivši sekletar preduzeća, Prlja, i sam bio Ljubotinjanin. Nakon upoznavanja, sa ovom plemensko-stručnom ekipom, moj zadatak je bio da ima izdam radne naloge baždarenja - vodomjera. Ne baš maštovito ali druge rabote nije bilo iako su cijevi cetinjskog vodovoda i bez zemljotresa bile raspale i gubile vodu.

    Ovaj opširan uvod je bio nužan iz razloga da namjernici shvate iz koje perspektive sam bio prinuđen da se nanovo sretnem sa gradom svog djetinjsva, koji me je tako velikodušno pripremio za život ma đe da se zadesim ili ostalim. Zato nikoga ne treba da čudi e sam sljedećih dana bio potpuno zbunjen činjenicim da u Cetinje nije šljegla "radna snaga " Katunske i okolnih nahija, već da je ovaj grad velike i osvjedočene kulture, sveden na razinu izvjesnog "kolhoza" nabijeđene radničke klase po mjeri SLUŽBE koja je neprikosnoveno vladala njime...

  24. #449
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,191
    Rep Power
    14486

    Default

    Pošto nemam namjeru da pišem kojekakve pamflete i zajedljive opservacije (zapažanja), opisaću jedan dan tadašnje svakodnevice koji je nastavio da se ponavlja ka u onome američkom filmu sa hrčkom-mrmotom, koji treba da predvidi koliko će zima trajati a pritom se organizatoru stao ponavljati - jedan te isti dan, sve dok nije posumnjao da nešto nije kako treba.

    Tako se i meni stalo događati slično ponavljanje, jer je i grad Cetinje neodoljivo nametao dojam domaćina nekakvog, jedva shvatljivog "festivala", u kojem je svak imao priliku da pokaže svoju "vještinu" čašćavanja svega i svakog, lijevom rukom, iz dubokoga džepa vadeći svežnjeve zgužvanih novčanica - novca solidarnosti - da bi onda desnom odokativno iščupao nekoliko i njima važno i nametljivo zabarjačio pred uveliko pljanim općinstvom, kako bi, tobož, dozva konobara, koji se i sam degenčio, ka da je kafana u njegovom vlasništvu. No ako ćemo pravo i bila je, kao što je i sve ostalo tada bilo u vlasništvu "radničke klase na vlasti".

    Sjećam se dobro, kada su se rijetki turisti čudili i osvrtali, gledajući nove novcate BMW 218, do kojih ni u Njemačkoj nije bilo lako doći jer su bili među najskupljima. Tada ispred prodavnica nije bilo redova ali zato jest ispred banke u kojoj se, objeručno dijelile - pare solidarnosti- te nije bilo čudo e je narod bio navalio ka na mlin. Malo zabavljen a više sa izvjesnim sažaljenjem sam pratio srećnike koji su iz banke izlazili džepova punih novca a onda zaređali od kafane do kafane kako bi i oni, čoče, jednom mogli da časte... Kad ono, međutim, u svim je zaticao trudbenike, ne čašćene, no nagrđene čašćavanjem, koje niko nije mogao a ni htio odbiti (osim mene no se to nije brojalo) jer je tada čašćavanje bilo pitanje časti te otuda i prigodan izraz i pojam.

    Ovaj opštenarodni festival "ždranja i lokanja" najbolje je prokomentarisala baba-Ike sa kantuna Ivanbegove i ulice Baja Pivljanina riječima:

    - "E Bogomi su od ovijeh nezarađenih para svikolici u maniti lik obrnuli..."
    Last edited by metuzalem; 23-06-17 at 20:51.

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. DUHOVNA APOTEKA sa ambulantom
    By metuzalem in forum Buducnost Crne Gore
    Replies: 401
    Last Post: 30-04-17, 12:04
  2. Replies: 489
    Last Post: 29-09-11, 11:26
  3. DUHOVNA APOTEKA pred zatvaranjem?
    By metuzalem in forum Buducnost Crne Gore
    Replies: 7
    Last Post: 24-04-08, 13:13
  4. Bar - metropola juznog mora
    By Bonja the Zmaj in forum Bar
    Replies: 3
    Last Post: 07-12-06, 13:42

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •