Page 22 of 22 FirstFirst ... 121819202122
Results 526 to 539 of 539

Thread: Cetinje – tajanstvena duhovna metropola

  1. #526
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,359
    Rep Power
    44913

    Default

    - "E kako. Nijesam imao ni 17 godina kad sam se zaljubio u jednu prelijepu gimnazijlku i ne sluteći da se ona, sa nekim curama kladila e će me nagnati da se zbog nje ubijem čime bih je i konačno učinio - fatalnom."

    - „ Ájd dobro, tebi se to događa sa ženama a meni,dobri moj, sa ponekim od mojih slika te se desi da ponekad jedva izvučem živu glavu jer me one neodoljivo nagone da dignem ruku na sebe. Zato i ostajem kod svojih crteža jer oni nijesu tako krvoločni. A sad mi reci je si li, od dolaska ovamo, na ikakvom boljitku što se žena tiče?“

    - „E jesam, matrak, pošto po dolasku ovamo nijesam umio da učinim ništa pametnije no da se, poput zadnjeg balkanskog ċutuka, zaljubim u jednu dugonogu holandsku ljepoticu, koja uz to tečno govori jedno pet-šest svjetskih jezika i zbog nje bio spreman da se smjesta poturčim a kamo li da prijeđem u katolike kako bi se s njom mogao (morao) vjenčati u kakvoj od impozantnih katedrala, što
    čak bijaše dogovoreno i sve bi bilo potaman da ona, odjednom, ne stade da izostaje i da kasni a kad je i konačno prizvah „poznaniju prava“ ona mi onako nježno i sa razumijevanjem reče da je sve to zato što me ne voli a što je ionako bilo sasvim dovoljno da me stuče u potpunosti, ali mi ona, ka da joj nije bilo dosta, svrh svega nježno došanu da me ionako nije voljela, te se pitam kako sam, uopšte, nakon ovoliko „obzira„ ostao pri čistoj svijesti...“

    - „ Auh nagrđeno…Pa koji ***** je, ona uopšte, šċela - pobogu?“

    - „Pogodio se, šċela je – ***** – pa me nepodnošljivom lakocom svela na njega, a ja sam, izgleda tu ulogu odigrao sasvim solidno i igrao sve dok joj se nije namjestio prihvatljiv dubler…“
    Last edited by metuzalem; 17-04-19 at 07:54.

  2. #527
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,359
    Rep Power
    44913

    Default

    Prije no promijenismo temu, Urošu napomenuh da sam joj za ovo nesmiljeno „nogiranje“ neizmjerno zahvalan. Njemu ovo ne bi jasno te priupita da mu to pobolje objasnim.

    - „Pa da me nije mršiknula na tako konačan način, nikad ne bih upoznao najbolju i najpošteniju čeljad na svijetu…

    - „A koju to, čoče!?“

    - „Francuskinje!“

    - „Francuskinje!?“ –
    iskreno se čudio Uroš.

    - „Reci ti mene, dobri moj, kad si bio u Luvru, ako si ikad bio tamo, pred kojom slikom ili slikama si se najduže zadržavao?“

    - „ Hm, ednom sam protrčao kroz tu „ustanovu“ tako da o zadržavanju ne može biti neke priče. A kako je bilo s tobom…“

    - „E kako, umjesto da se guram sa turističkim „bašibozukom“ pristiglim sa svih strana svijeta da vidi nezaboravnu Mona Lizu, odnosno „Notre Dame“ svjecke umjetnosti, ja sam odlazio da se poklonim Arijani velikog slikara Delakroa koja sa trobojnicom, divnih golih prsiju, juriša preko barikada da bi donijela slobodu potlačenom narodu Francuske a onda i cijeloga svijeta. Tada bih uglavnom pomislio; sretne li su zemlje koje imaju ovakvog barjaktara umjesto onih brkatih i namrgođenih ka kod nas…“

    - „Mene se čini da si ti pobrkao dosta toga, no kad su u pitanje Francuskinje onda i nije čudo“

    - -„E baš si pogodio, ka uvijek, a sam itekako dobro znaš da u domovini i zadnja ċutučina pri pomenu Francuskinja, iskrivi usta i prevrne očima kao on sve zna… U stvari, tek kad sam se, sa povjerenjem, prepustio ovdašnjoj ženskoj čeljadi, shvatio sam da ona ne robuje opjevanoj ljubavi (l`amour) veċ itekako poštuje i ono iskonsko poštenje koje, s pravom, smatraju univerzalnom ljubavlju odnosno plemenitim osjeċajem prema svemu i svakom bez razlike.“
    Last edited by metuzalem; 26-04-19 at 18:26.

  3. #528
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,359
    Rep Power
    44913

    Default

    Ovu moju nadahnutu priču, po svom znanom običaju, Uroš prekide iznenadnim pitanjem:

    - „ E Stive, skoro čuh e je nekakvi Markoviċ nađen na deponiji u Billancouru, umotan u foliju, temeljito iskomadan i sa sopstvenim kurcem u ustima. Što bi ti mogao znati o tome?

    - „ Isto što i ti, moj Uroše.. Barem tebi ne moram da pričam koliko je – UDBA - naša neprolazna - SLUŽBA - u prednosti pred zapadnjačkim ustanovama iste namjene. Ona je, u stvari, prva i jedina koja je – ***** - i službeno, uvela u svoje naoružanje…“

    - „Ono jest, Stive, da sam u tom pogledu imao neke predosjeċaje ali me ti s ovom tvojom pričom, navede na izvjesne sumnje…“

    - „ Na kakve sumnje, majstore, kad si i sam istrumentalizovan od strane iste SLUŽBE“„

    - "E ti ga baš preċera, `Ajde nemoj se zajebavati´ samnom!“

    - „ Kakvo zajebavanja, majstore, zar je iznenađenje da si se i ti svojom dokazanom genijalnošċu SLUŽBI stavio na uslugu, htio ti to ili ne…“-

    - „ Ájd dobro, neka i bude tako, no sad mi objasni ove nesluċene aspekte te ojađele – SLUŽBE!“

    - „Ma što imam tun da ti pričam, pošto i sam znaš za Matiju Beċkoviċa, najveċeg pjesnika Crne Gore, u stvari Evanđelistu plemenske Biblije ispisane na jeziku predaka. E njemu je, his majesty - SLUŽBA -_odobrila licencu na upotrebu – kurca – kao visokokreativnog oružja posebne namjene a on njeno povjerenje, u nekoliko nastupa, opravdao u potpunosti…“
    Last edited by metuzalem; 26-04-19 at 19:47.

  4. #529
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,359
    Rep Power
    44913

    Default

    - „Au kakve priče, Bog te vidio…?! Ma đe do njih dolaziš, kumim te kapom?“

    - „ Kako đe.., pa u tvojoj galeriji „Cosmos“ đe se okupljaju vrhunski doušnici UDB-e , koji su u njoj ustanovili jedinstvenu berzu glasina kojima trguju jer ima dosta njih koji su spremni da te „glasine“ plate dobrim parama. Ti to i ne primjeċuješ, iako si tu berzu potčinio svojim potrebama ali zato redovno svraċaš u onu visokointelektualnu ispostavu UDB-e te zasijeda u cafe-u „Le Dome“ sa tematikom obnove „Carstva Dušanova“.

    - „A đe je tun ovi kukavi Markoviċ i kako to da ga nikad nijesam srio…?“

    - „ Ma jesi sigurno, no mi se čini e nije bio tvoj „ model“… Ka ni ja..!“

    - „Čekaj, čekaj, da nije to jedan krupan i zgodan momak koji u kafanu ulazi kao u „saloon“ a oko njega odmah okupe svi oni lupeži i kurve ka muve na *****..“

    - „Jes sigurno on, jer kad god izgubi pare na kocki, odmah krene da prodaje tranje, pokupljene po sistemu „zlu ne trebalo“, na brojnim jebačkim pohodima.

    - „Sad se sjeċam momenata, kad bi na sto istresao te tranje a fukara krenula da se otima… Ovolika i ovakva gužva bila je
    čak i patronu cafe-a "Cosmos" toliko nepodnošljiva da je bježao na trotoar, jedva čekajuċi da gužva prođe. Izgleda da ovi momak nije trpio bilo kakvo pogađanje, jer kad bi neko od njegovih neznavenih mušterija to pokušao, dobio bi takvu šamarčinu da je na licu mjesta „padao s nogu“. Sigurno si ga i ti srijetao u sličnim prilikama?“

    - „Kako da ne. Pritom mi je moja sudbinska – bezličnost – bila čak i od izvjesne koristi, pa nije ni bilo uobičajenih nevolja koje prate te, veċinom slučajne, susrete. Kad sam se, jednom, s mojim dobrim Rajkom motao oko katedrale „Notrdam“ ne bi li fotoaparatom „Polaroid“ zaradili kakvu crkavicu da bi preživjeli i pritom postupali sa mnogo obzira prema narodu koji je strpljivo čekao da razgleda ovu znamenitost, Stevica bi odnekud hrupio i bez ikakvog obzira nekom od „dežurnih strvinara“ koji su ga od ranije poznavali, oteo fotoaparat i mršiknuo ga da, za svoje pare, dokupi rezervne filmove pa bi, onda, i ne osvrċuċi se, stao da fotografiše onaj zbunjeni narod, slike mu „uvaljujuċi“ na način koji nije ostavljao mjesta sumnji da se tun radi o „ponudi koja se ne odbija“.

    No čuo sam i priču da se neđe falio kako su on i njegovo društvo u "Cafe de Flore“ išamarali, nikog drugog do slavnog filosofa Žan Pol Sartra (Jean Paul Sartre), cijelu rabotu pravdajuċi nepravdom da on, onako star, ružan i pametan, sa nepodnošljivom lakoċom može da na televisiji „sere“ o svemu i svačemu a on i društvo; "mladih lepih i glupih" može jedino da to „serinjanje“ sluša i po njemu postupa, što se najbolje moglo vidjeti u ovim studentskim nemirima. U pomenuto šamaranje nijesam mogao da povjerujem ali znajuċi da ovaj filosof u „Cafe de Flore“, svakodnevno sjedi u društvu uobičajene boce viskija, i to baš tamo - „kudijen se mora proċi…“ - te sam potpuno siguran, da Stevica nije mogao proċi a da ovome filosofu kvrgave glave, onako usput barem ne opali jedan solidan „frnjok“ i time ga za momenat izvadi iz njegovih duboko egzistencijalnih razmišljanja…

    Kako bilo da bilo, ovaj njegov (skandalozni?) „frnjok“ smatram sasvim u skladu sa filosofijom ovog velikog mislioca po kome egzistencija, u stvari, nije ništa drugo do (zaslužena) osuda svakog ljudskog biċa na slobodu da krene u potragu za istom. Ovim svojim postupkom Stevica nije učinio drugo do uobičajene razmjene načela i ubjeđenja između dvojice samostalnih mislioca bez obzira na razlike. Slobodu da ovako postupi, Stevica je ionako opravdao svojom mučnom sudbinom….“
    Last edited by metuzalem; 29-04-19 at 08:43.

  5. #530
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,359
    Rep Power
    44913

    Default

    Prilikom pisanja mog osvrta na Uroša Toškoviċa, sve jače me je obuzimala izvjesna nelagoda uslovljena osjeċajem da se, prilkom pisanja, bližim granici dobroga ukusa te nijesam bio iznenadjen kad od posjetioca ovoga foruma, sa značajnim nickom – oduprise97001 - dobih notifikaciju sa opomenom da nije u redu moja sebičnost kad u ovom – IN MEMORIAM - koristim uspomenu na Uroša kako bih pisao – o sebi.

    Iako na ovakve poruke rijetko ili nikako ne odgovaram, bio sem u toj mjeri zatečen da sam ovome đetiċu, takoreċi iz mjesta, obeċao da ċu moje staračko „baljezganje“ zaključiti svojim zadnjim postom. Što evo i činim ali ne prije nego li se osvrnem na neke od aspekata druženja sa Urošem, posebno nakon što pročitah par postova od ovog „Odupirača“ shvatajuċi da se, manjeviše, radi o uzgrednom „čuvaru lika i djela“; vazda spremnog na akciju protiv nečeg ili nekog, da bi „zaštitio“ nekog ili nešto drugo…

    Potpuno sam svjestan činjenice da je Uroš posthumno stekao neizmjerno vise „čuvara lika i djela“ nego što je imao drugova i prijatelja u svom mukotrpnom životu samstalnog umjetnika a niko to nije mogao znati bolje od mene, koji ga je prihvatao onakvim kakav je bio. U stvari, nakon naše neobične ali veoma uspješne aukcije, obojica smo krenuli novim (sporednim) putevima i izgubili iz vida na dosta dugi rok.

    Zadnji put sam se s njim iznenada stučio na ċošku cetinjske umjetničke galerije a znajuċi njegovu nekadašnju opsesiju da je samo pitanje kad ċe na sebe diċi ruku ili se prepusti destruktivnim silama kosmosa, iskreno se obradovah susretu i tu radost izrazih onako kako meni vazda pane na um:

    - „Još si živ!?“

    Na što on, po znanom običaju kriknu nekakvu psovku i hitro zamaknu iza ċoška te ja, potom,nijesam više ni pokušavao da ga zadijevam na bilo koji način.
    U nadi da ċe posjetioci ovoga foruma imati razumijevanja za ovaj iznenadni prekid, unaprijed se zahvaljujem svima vama a posebno samosvjesnom i aktivnom – „ODUPIRAČU“


    - M – (kao MATRAK) pozdravlja!
    Last edited by metuzalem; 07-05-19 at 12:22.

  6. #531
    Join Date
    May 2019
    Posts
    5
    Rep Power
    0

    Default

    Gospodine metuzaleme svaka cast na dosadasnjem pisanju, svojim postovima ste na sjajan nacin priblizili neka stara vremena i desavanja sa Cetinja a i legendarnog Urosa Toskovica za kojeg vecina samo zna “da je dobro crtao i da je bio cudan”. Nadam se da cete ipak nastaviti ne obaziruci se na razne odupirače i otirače.

  7. #532
    Join Date
    Dec 2006
    Posts
    7,294
    Rep Power
    669197

    Default

    A nije on odupirač nego kanavaca te ga kao takvog treba i tretirati.

  8. #533
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    288
    Rep Power
    519

    Default

    Dobro je da su te kanavace što čekaju iza ćoška i iza tastature prepoznate.
    Jovan Hadžikostić je u svojoj rubrici TRN(takoreći nezvanično) komentarisao pljuvače skraćenicom BMSIS(Bože me sačuvaj i sakloni) jer dotične kanavace nijesu zasluživale ni tih pet slova.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  9. #534
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,359
    Rep Power
    44913

    Default

    Quote Originally Posted by remark View Post
    A nije on odupirač nego kanavaca te ga kao takvog treba i tretirati.
    Ne treba bit strog s ovijem djeticem jer je njegova opomena ipak imala neko pokrice te sam zbog toga obecao da cu ovu moju pricu ( in memoriam) zakljuciti ali bez namjere da potpuno napustim ovaj Portal koji dugujem gradu Cetinju a na kome svaki moj Post isprati vise oder 1000 citalaca . Moj odgovor je uslijedio tek kad Sam shvatio da se radi o djeticu koji je na ovom portalu objavio tek par desetina postova i odmah krenuo da dijeli ukore i opomen te sam i ja shvatio da sam i sam u obavezi da njega opomenem.

    Za informaciju,
    Veceras stizem avionom u PG sto ne znaci i ostajem 2 nedjelje U CG, sto ne znaci da se necu javljati.

    - M -

  10. #535
    Join Date
    Feb 2019
    Posts
    120
    Rep Power
    75722

    Default

    i Maja Berovic je najpopularnija pjevacica u regionu.
    --

  11. #536
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,359
    Rep Power
    44913

    Default Ćiru „Jogašu“ u pomen…

    Ovoga puta se, sasvim svjesno odrekao da upotrijebim prežvakani – IN MEMORIAM – ne zato što se bojim da bi se i ovoga puta mogao popriječiti kakav nadrkani - „odupirač“ - da odlučno stane u odbranu „lika i djela“:

    MIODRAGA (ĆIRA) VUJOVIĆA

    Kome je cetinjska fukara nađela časni nadimak – „Jogaš.“ – u stvari jedino pravo ime u gradu kao što je Cetinje, jer ime se daje a nadimak zarađuje životom. Ne znam kako smo postali bliski drugovi jer se ne sjeċam da smo išli u isti razred cetinjske gimnazije, pa pretpostavljam da je to došlo preko crtanja i izložbi, koje su bile česte u godinama gladnog i glibavog odrastanja u istorijskim vremenima „Obnove i Izgradnje“. Godine su prošle dok nijesam saznao da je u 6. Gimnazije imao neki nesporazum sa izvjesnom nastavnicom, koja ga je, po kratkom postupku, izbačila iz učionice u koju se više nikad nije ni vrnuo.


    Može biti da je veċ tada neopozivo odlučio da svoj (zadat) život odživi - „na mišiċe“ - te je u smislu svoje sudbonosne odluke stao vježbati jogu, kojom je svom tijelu dao snagu i izgled zbog koga su mu se dežurni brašnjomudi micali s puta, da bi ga u svojoj nemoċi nazvali avetinjom iako je i u intelektualnom pogledu bio mnogostruko jači neg li u tjelesnom. Od tada su godine prolazile a Ćiro svoj živio na poseban „umjetnički“ način, tako što je cetinjske kafane i restorane uspostavio kao svoje - „galerije“ - jer rijetko da je neka od ovih ustanova bila bez njegove slike velikog formata na kojima su u ulju bile naslikane neke od cetinjskih znamenitosti i to tako da je njima svaki kamen bio na svome mjestu, po čemu se sasvim jasno moglo zaključiti da su bile naručene. Ovime je postupio potpuno suprotno od Uroša Toškoviċa, koji je prije htio umrijet od gladi no crtati za kojekakve galeriste koje je smatrao modernim robovlasnicima.

    Zadnji put sam sjedio s njim u mjesecu oktobru, kojom prilikom m je ispričao da veċ dvije godine u svojoj (gospodskoj) kuċi (pod zaštitom zakona), za koju mu je grad nudio da je odkupi za potrebe ministarstva kulture, obitava bez struje a vjerovatno i bez vode. Zaludu sam ga ubjeđivao da prihvati ovu ponudu, koju je on odlučno odbijao te sam na kraju, da bih mu ukazao na besmisao njegove odluke, uzgred napomenuo da smo u godinama kad treba misliti i na neumitnost kraja, na što je on, po svom znanom običaju odmahnuo rukom uz napomenu da o tome neċe da misli sve dok mu se – diže.

    Kad sam se počeo raspitivati; kako to da mu niko nije pomogao, odgovor je bio da on nije htio da mu se pomogne u čemu je bilo izvjesna sličnosti sa Urošem ali kome su vlastodršci, ipak, uspjeli da „uvale“ stan, penziju i ostale privilegije kojima su „kupovali“ njegove svjetske uspjehe. Ovo pišem i zbog toga da bih cetinjske brašnjomude podsjetio na činjenicu da je Ćiro bio nesumnjivo prvi intelektualac Cetinja, što potvrđuje i njihovo uvriježeno mišljenje da je – budala – koja ne umije iskoristiti sve što – „mu život pruža“.

    Ovaj prilog ne pišem samo njemu u pomen, veċ i da bih one koji zalaze na ovaj moj thread, bez da se uvijam od lažne skromnosti, podsjetio, da imaju posebnu privilegiju čitati priloge koji pripadaju daljoj buduċnosti a to oni, izvjesno je i sami nasluċuju, a sljedeċe priloge, ako ih bude, bez ikakve rezerve posveċujem ovome,nadasve tragičnom umjetniku, bez koga Cetinje ne bi bilo ono što jeste – Duhovna Metropola.
    Last edited by metuzalem; 13-06-19 at 22:37.

  12. #537
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,359
    Rep Power
    44913

    Default Nastavlja se...

    Nakon više no uspješnog učešċa na aukciji u hotelu Drouot, Uroš je brsko-brzinski zbrisao, ne samo iz mog života veċ i iz grada Pariza a meni nije preostalo drugo bez da se ponadam da ċe i konačno uložiti da u Pelevu Brijegu podigne spomenik Vladdimiru Iljiċu Lenjinu.

    Predvečerje ovoga dana, ispunjeno bojama, mirisima i slutnjama punim značenja, namamilo me je da se, sa rukama u džepovima, polako zaputim uskim i trošnim ulicama ovoga najstarijeg pariskog kvarta. Laganim koracima sam mjerio prošlost uzidanu u tim, od starosti, nakrivljenim i trošnim kuċicama. Lutao sam tim uličicama onako kako su me one vodile sve dok ne izađoh na jednu koja je svojom širinom svjedočila o izvjesnoj istorijskoj važnosti a kada se njom i zaputih sa iznenađenjem primijetih visoki toranj koji se bješe popriječio ama baš po - sredini.



    Gonjen radoznalošċu, odlučnijim korakom se zaputih u pravcu ovoga visokog tornja koga sam, do tada, gledao samo iz daljine i to veċinom u polazu kad sam koristio sredstva javnog saobraċaja. Ovoga puta se, sa iskrenim zanimanjem zaputih u pravcu ovoga tornja koji se izdizao skoro šezdesetak metara iznad kuċeraka čija visina jedva da je prelazila desetak metara u visinu. Veċ poizdalje, primijetih široke stepenice od kamena koje su vodile ka prostranom gotskom portalu iznad koga se uzdizao ovaj toranj posveċen - Svetom Jakovu - ( Saint Jaques). Ovaj portal je, u stvari, bio više nalik nekoj kapiji nego li ulazu u kakav hram, te se zaputih da prođem kroz njega i osvrnem na ovo jedinstveno graditeljsko zdanje.

    Prije no prođoh kroz ovaj veličanstveni portal, morao sam zaobiċi kip poznatog naučnika - Blez Paskala - ( Blaise Pascal) koji je, kako saznadoh kasnije, ovaj toranj koristio i za svoje pokuse u fizici i time potpuno zaslužio ovo sveto mjesto. No tek kad se nenadno nađoh u gomili turista koji su sebi mogli dozvoliti posjetu ovome tornju tada iz izlaganja njihovog vodiča saznadoh mnogo toga o ovome hramu što ni slutio nijesam a kamo li saznao od neke učene osobe, bilo to u domovini ili ovdje u ovom istorijskom mjestu.
    Last edited by metuzalem; 13-06-19 at 22:43.

  13. #538
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,359
    Rep Power
    44913

    Default Duhovna Trijumfalna Kapija.

    Naizgled nezainteresovano, ostadoh na „pristojnom“ otstojanju od grupe turista koji su napeto osluškivali vodiča koji navodio podatke o ovoj kulturnoistorijskoj znamenitosti od posebnog značaja, što me nije posebno zanimalo sve dok ne pomenu - Nikolu Flamela - (Nicolas Flamel) koji je ovoj jedinstvenoj katedrali učinio zadužbinu time što je obnovio portale i ulazna vrata koja odakle je više od 300 stepenica vodilo do krovne terase nad kojom se uzdizao kip Svetoga Jakova Saint Jaques) visok preko 5 metara.

    Ovo bi i za mene bio jedan od uzgrednih podataka, da u međuvremenu nijesam saznao da je pomenuti Nikola Flamel bio Adept "Velike Umjetnosti" koji je sa svojom ženom Pernelom (Pernelle), bio jedan od rijetkih ako ne i jedini kome je uspjelo – Veliko Djelo – čime je došao u posjed – Kamena Mudrosti – koji mu je omoguċio da učini mnogobrojna ne samo materijalna veċ i duhovna dobročinstva. Ne potraja dugo dok grupa turista zu žagor došaptavanje ne napusti prostrani prostor ispod baroknog svoda nad kojim se uzdizao ovaj veličanstveni toranj te sam mirno i spokojno mogao da ga osmotrim sa svake strane pritom se sjeċajuċi knige – Misterije Katedrala – od jednako misterioznog - Fulkanelija - (Fulkanelli) koju sam odavno nabavio ali ne i mnogo razumio od onoga što je u njoj bilo napisano, no ipak sam shvatio toliko da sam barem mogao naslutiti tajanstvenu simboliku koju su Adepti Velike Umjetnosti uklesali u pročelja i zidove ovih znamenitih građevina.

    Duboko zamišljen lagano izađoh u mali park đe nađoh slobodnu klupu na koju sjedoh i ponovo osmotrih ovaj toranj, pritom se prisjeċajuċi i mnogobrojnih hodočasnika koji su putevima Svetog Jakova prolazili i kroz ovo svetilište da bi svoje hodočašċe nastavili sve do španskog svetilišta Sant Jago de Compostella, koje je važilo kao krajnji cilj svih hodočasnika koji su se zaputili putem vjere.

    Neobavezno se prepustih, ne samo razmišljanju veċ i slutnjama probuđenim onime što sam pročitao o tajnama katedrala, te ustadoh i pažljivo osmotrih sve četiri naličja ovoga tornja pri čemu mi se nametnu pomisao da je ovo svetilište, u stvari - Sveto Pismo – uklesano u kamenu pri čemu bi četiri strane mogle imati dubokosimbolično značenje četiri – jevanđelja. Ova neodređena pretpostavka me iznenadno navede na pomisao da bi ovaj toranj, u duhovnom i vjerskom smislu, mogao biti ono što je - Trijumfalna Kapija - (Arc de Triompfe) u istorijsko-političkom.

    Ne potraja dugo dok se ova neodređena pretpostavka ne pretvori u vrlo izvjestan zaključak te se nanovo zaputih kroz zasvedeni baroknni portal i polako krenuh ka svome hotelu izgubljenom u jednoj od uličica Monparnasa.
    Last edited by metuzalem; 13-06-19 at 22:44.

  14. #539
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,359
    Rep Power
    44913

    Default

    Svoj put nastavih ali ovoga puta duboko zamišljen, bez uobičajene žurbe, iznenada shvatajuċi da prvi put stvarno prolazim kroz ovaj grad, neposredno osjeċajuċi, ne samo prostor, veċ i vrijeme koje je nezaustavno oticalo njegovim drevnim uličicama, kroz koje sam ranije protrčavao gonjen kojekakvim željama i nagonima.

    Nakon što izađoh na istorijsku ulicu Rivoli, njom se zaputih ka Luvru kako bih rijeku Senu priješao mostom de l`Arts, jer bih se, inače, mostovima koji vode preko Cite- ostrva, uvalio u uobičajene sukobe studenata sa policijom. Kad se, uskoro nađoh na lijevoj obali rijeke Sene, ne mogadoh a da ne svrnem do bulevara Sen Mišel, kako bih iz prikrajka osmotrio sukob studenata sa policijom čiju „koreografiju" sam dobro poznavao od ranije, pa da vidim da li se nije što promijenilo. No čim zapazih grlate provokatore u prvim redovima, koji su se zdušno hvatali kamenih kocaka izvađenih iz kaldrme, kako bi zu dreku jurnuli na trostruki red policije zaštiċene prozirnim štitovima, shvatih da ubičajena akcija tek treba da krene.

    Bilo mi je, i pored ove zaštite, naprosto žao policajaca po kojima su, uz zaglušnu vardanju, stale padati krupne kamene kocke, no pošto sam znao da ċe uskoro odjeknuti odlučna komanda i nakon nje prvi red policajaca spremno i prijeteċi krenuti par koraka ka uzburkanoj masi studenata a svi oni provokatori iz prvih redova u velikoj panici jurnuli nazad i sa njima i nepregledno mnoštvo uspaljenih „revolucionara“ koji nijesu znali što hoċe ali su to htjeli – odmah!

    No kolikogod se bijah skrajnuo, ipak me uzburkana masa bulevarom odvuče u pravcu Sorbone sve dok se ne dohvatih jednog podebljeg drveta gdje ostadoh dok se gužva ne smiri kako bih samostalno nastavio svoj put tamo đe je bilo mirnije. I taman kad izidoh iz jedne, dočeka me nova ali donekle neobična gungula, iz koje su diskretno postavljeni reflektori osvjetljavali izloge visoke mode a neke čudne spodobe „na gotovs“ držale omanje filmske kamere. Ne potraja dugo kad iza ugla poprečne uličice istrča nekoliko momaka u kožnim jaknama, koji iz trka, željeznim štanglama, prvo polomiše staklo povelikog izloga da bi uskočili u njega, spremno razbacali izloženu odjeċu i na istoj demonstrativno obrisala svoju obuċu.

    Cijelu scenu svo vrijeme su, iz zasjede, snimali okolo raspoređeni snimatelji, tako da je svakome namjerniku moralo biti jasno da je cijela ova „rabota“ bila izrežirana: Ne potraja dugo reflektori se ugasiše a snimateri stadoše pakovati kamere dok „razbijači“ odstupiše jednako iznenada kao i što su nastupili. Na ovome bi se vjerovatno i završilo da se iza ugla druge uličice ne došunjaše neki mutni tipovi koji onu razbacanu robu spremno i znalački potrpaše u nekakve prostrane torbe, nakon čega munjevito nestadoše u uličicu iz koje su istrčali razbijači.
    Last edited by metuzalem; Yesterday at 09:29.

Page 22 of 22 FirstFirst ... 121819202122

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. DUHOVNA APOTEKA sa ambulantom
    By metuzalem in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 403
    Last Post: 19-01-19, 19:23
  2. Replies: 489
    Last Post: 29-09-11, 10:26
  3. DUHOVNA APOTEKA pred zatvaranjem?
    By metuzalem in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 7
    Last Post: 24-04-08, 12:13
  4. Bar - metropola juznog mora
    By Bonja the Zmaj in forum Bar
    Replies: 3
    Last Post: 07-12-06, 12:42

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •