Page 19 of 19 FirstFirst ... 91516171819
Results 451 to 468 of 468

Thread: Cetinje – tajanstvena duhovna metropola

  1. #451
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,210
    Rep Power
    20024

    Default

    U to vrijeme ovom ulicom nijesam dospio daleko što mi je postalo jasno kada sam ovoga puta došao nadomak jedne od znamenitosti ne samo grada Pariza već i cijele Francuske a ukojoj su sahranjene veličine francuske kulture kao što su Jean Jaques Rousso, Voltaire a Faucault klatnom obješenim u kupoli ovoga hrama dokazao okretanje planete Zemlje oko svoje ose,,,



    Last edited by metuzalem; 17-09-17 at 11:33.

  2. #452
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,210
    Rep Power
    20024

    Default

    Ni sam ne znam zbog čega sam se odlučio da ovaj brdsko-brzinski i mucavi putopis objavim nakon duge pauze ali mislim da je to uslovio ovaj moj nenamjerni povratak na mjesto..., koji me svojim događanjem opominje da bi trebalo dokrajčiti izvjesnu obavezu na koju me je, nekad davno, uslovila ova strmoglava pariska ulica.
    Vjerovatno u ovaj hram ni ovoga puta ne bih ulazio da me nije ugnala ljetnja kiša koja me sačekala iza ćoška a onda linula tako da sam staračkim trčećim korakom uletio u aulu ovoga svetilišta koji me velikodušno prihvatio i dao prilikom da se i konačno poklonim sjenima velikana, ne samo Francuske već i cijeloga svijeta.

    No ne potraja dugo kad ponovo granu sunce i izmami na blještavi trg sa koga je jedna (od uglavnom silaznih) ulica vodila ka parku Luksemburg đe sam svojevremeno zalazio kako bih se, od nekadašnjih obaveza, odmorio u ovoj nekadašnjoj kraljevskoj bašti u kojoj se, sa palatom francuskih vladara a danas nekog ministarstva...






    Ovu moju neočekivanu namjeru da se prisjetim nekadašnjih sebi nametnutih obaveza, najviše mi je pomogla i ona poslovična „naknadna pamet“ koja se na uspaljen način pomamila čim sam došao na obavezan ljetnji boravak u CG, gdje su me dočekali, iz zasjede razbuktali - Anti-Natovski -požari, od kojih sam jedan svojeručno gasio sićem vode i kako bih spriječio da „preskoči“ džadu dok ne dođu vatrogasci u čemu sam i uspio. Ovaj požar je bio mali za mene ali velik za Crnu Goru (da parafraziram onu prežvakanu astronautsku) pošto me ovaj po#ar nije samo nadimio, već mi dao uvid u hard core pornografiju bjesomuönog - "sticanja" - u vrijeme tzv. Tranzicije odnosno ozakonjene – otimačine.

  3. #453
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,210
    Rep Power
    20024

    Default U raljama „tranzicije“

    U raljama „tranzicije“

    Vjerovatno će se, ovaj raport o dolasku u domovinu Crnu Goru i grad Cetinje u kome sam odrastao, ispostaviti kao dramatičan slučaj „naknadne pameti", baš zbog činjenice da sam došao nakon kratke posjete gradu svjetlosti – Parizu – koja me je uslovila da se ne prepuštam perspektivi uslovljenoj nostalgijom.
    To mi baš i nije teško palo jer sam iz Berlina doletio „Rayanair“-om, za pišljivih 75 (i slovima: sedamdeset pet) eura, tamo i ovamo, što mi je omogućilo da već na aerodromu unajmim auto koji sam vratio na dan povratka.

    U ovom svom supermodernom štimungu, učestao sam posjete Cetinju, koje je, tada, još mirisalo na cvijet lipe, koji je uskoro zamijenio smrad paljevine brojnih anti-NATO požara a u gašenju jednog sam čak i lično učestvovao.
    Za razliku od ranijih posjeta Cetinju, ovoga puta su mi se nametali neuobičajeni utisci kojih je bilo i ranije iako ne toliko „nasrtljivih“ kao što je bilo ovoga puta. Ranije mi se nijesu u tolikoj mjeri nametale razlike u generacijama ovoga grada (u tranziciji???) kao ovoga puta, jer sam počeo zapažati pripadnike nekadašnje „radničke klase na vlasti“ kako očajnički pokušavaju, ne samo da prežive već i da ostave utisak kako se u pogledu njih ništa bitno nije promijenilo. Za razliku, njihovi potomci izgleda kao da nemaju druge brige bez da se skrpljenim džipovima i BMW-ima približe statusu priznatih „tatinih kuronjica“ koji su se dovikivali i izležavali po kafićima, kao da im je sve drugo ispod časti.

    Najteže mi je bilo gledat, doduše stasite i zgodne momke srednjih godina kako se grle i žvalave iznad stolova pokrivenih čašama i botiljama u kojima su preovladavale one u kojima se zlatio vhisky a sve to uz bjesomučnu dernjavu, neodoljivo nalik na one američke, nekad tako popularne -praurlik- psihoterapije. Lunjajući po gradu bih ponekad sreo svoje preživjele vršnjake i sa njima izmijenio par riječi, da bih nastavio šetnju gradom do „staze slonova“ odnosno turističke staze bjelosvjetske armije turista koji se motaju svuđeđe bi mogli nešto da „skinu“ (download) sa sajta ovdašnje stvarnosti.

    Posebno su me zaokupile i kulturna događanja u gradu u kojima sam rado učestvovao jer sam na njima imao prilike da sretnem one sa kojima sam nekad odrastao na rasušenom, prašnjavom i gladnom Cetinju, žeđ i da ne pominjem. Prilikom svečanog otvaranja jedne izložbe u prostorijama „Matice Crnogorske“ sveukupni ugođaj me je nagnao da se osvrnem oko sebe i dobro zamislim đe se, u stvari nalazim, je osim onih nekoliko matufa i od njih prilično mlađih gospođa nikog mlađeg ne viđeh osim one omladine koja se podozrivo šunjala i promicala u širokom luku suprotnim pločnikom, kako bi, na sigurnom odstojanju, što prije zaobišla ovu, za njih, vjerovatno „obscenu“ seansu.






    Ovo me je nagnalo da se zamislim i zapitam ko tu lijepu i doćeranu mladost vaspitava i upućuje u vrijednosti koje su ovaj grad učinjele duhovnom metropolom.
    Last edited by metuzalem; 30-09-17 at 16:13.

  4. #454
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,210
    Rep Power
    20024

    Default Osnovna sredestva i date mogućnosti

    Da bih nastavio sa ovim izvještajem, moraću se vratiti na moju posjetu u aprilu mjesecu, u kome mi je vrijeme bilo prilično naklonjeno; sunčano i veoma toplo za to godišnje doba. I ovoga puta me je „Rayanair“ častio rent-a-car-om, te sam udobno stigao u roditeljski dom nadomak Cetinja, koji sam namah otvorio i provjetrio, kako treba i sljeduje. Moram napomenuti da je potomstvo ove viđene kuće podijeljeno na udbaško, udobno nastanjeno u metropolama Podgorici i Beogradu i shodno tome, gastarbajtersko nastanjeno u Parizu i Berlinu, tako da je naslijeđena imovina ostavljena na amanet rodnome kraju i onima koji su ostali da čuvaju položaj...

    Zar onda može da čudi što je jedan od tranzicionih preduzetnika došao na pomisao da bi se ova napuštena imovina mogla, sistemom tranzicije, staviti u funkciju sopstvenog preduzetništva, te je svoja tri konja, koji mu služe kako bi drva za grijanje i domaćinstvo, iz šume dogna do najbliže ceste, a u vremenu između dvije sječe, mogao „parkirati“ na tom napuštenom prostoru đe bi se oni (konji) mogli sami snaći do sljedeće upotrebe.



    Last edited by metuzalem; 30-09-17 at 23:11.

  5. #455
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,210
    Rep Power
    20024

    Default govornom poštom začepljena usta i.....

    Budući da ovaj tranzicioni poduhvat, pored svih protesta, zabrana i sudskih procesa, traje već godinama, uopšte nijesam bio iznenađen kad sam sam se, početkom mjeseca jula, ponovo našao u roditeljskom domu i na imovini zatekao ove konje, baš lijepe i rasne brave, što se za njihove vlasnike ne bi moglo reći.
    Budući da su mi ovi konji, prostor oko roditeljskog doma, temeljito izgazili i poharali, odmah sam nazvao vlasnika - Nika Roganovića - sa stanom u Donjem Polju a u kući Veska Popovića, a od onog, ko je prihvatio moj poziv, izričito zahtijevao da se ovi bravi pod hitno maknu sa naše imovine. Na ovaj poziv sam dobio odgovor da će biti učinjeno po mom zahtjevu, te sam se smireno prepustio razvoju događaja...

    Nakon ovog telefonskog dogovora nije se promijenilo ama baš ništa, jer su konji redovno dolazili kako bi se pojili na bačvama kišnice, sve dok je bilo vode... A onda su nastupile vrućine i nezapamćena suša, koja je ovu, sebi prepuštenu stoku, do u krajnost izbezumila žeđu jer, izgleda, nikoga nije bilo briga što će biti s njom.




    Već se i po sebi može razumjeti, da sam odmah pokušao da telefoniram vlasnicima ove stoke, no mučna činjenica je da san se namah susreo sa – govornom poštom – koju su isti, brdsko-brzinski uključili čime su mi, veoma vješto uskratili mogućnost da se sa njima bilo kako sporazumijem. Nakon toga, konji su, izbezumljeni od žeđu,nastavili da, u potrazi za vodom, redovno dolaze, te sam i konačno bio prinuđen da ih svojeručno napojim, smatrajući da oni nijesu krivi e se vlasnici ne brinu o njima. A stvarno mi je bila grehota gledat kako ova rasna i lijepa stoka, nesmiljeno prepuštena sebi, izbezumljeno pokušava da ugasi žeđ iz rasušenih i praznih bačava, te sam i konačno odlučio da ih svojeručno napojim, kako bih sebi mogao osigurati miran san....
    Last edited by metuzalem; 05-10-17 at 22:01.

  6. #456
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,210
    Rep Power
    20024

    Default

    Neko će, s pravom, reći, što nijesi otišao u policiju i prijavio svoj slučaj na što sam odmah istima mogao reći, da to i jeste prvo što sam učinio ali... Čim sam se našao u ispostavi policije u Donjem Polju, desilo se da nikoga nije bilo iza šaltera za prijave, te sam se obratio prisutnim „organima“, koji su stajali okolo i uzgred me dočekali nabusitim pitanjem, - što mi treba?. Priznajem da sam se zbunio i postiđeno izložio svoj problem ali i uz bezobrazno pitanje. da možda nemaju kakav - „pauk“ - kojim bi me oslobodili nečijih brava koji haraju moju imovinu, što su oni ocijenili kao nesuvislu zajebanciju i strogo me uputili na činjenicu da oni djeluju samo po sudskom nalogu. Priupitah da li to znači da prvo treba da podnesrm tužbu i čekam da sud ispostavi nalog pa tek onda da oni stupe u akciju, što mi oni, doduše nevoljno, potvrdiše...

    Nakon ovog iskustva sa policijom, nije mi preostalo ništa drugo osim da; ovu stoku i dalje pojim ili, kako su me neki savjetovali otrujem ili pobijem iz oružja kojeg nijesam imao ali, kojega, nije problem dobaviti ako se ima para. Odlučio sam, ipak, da ovu stoku nastavim pojiti, koliko god moje rezerve bile ograničene, te sam svaki dan svojeručno iznosio oko100 (i slovima sto) litara vode što jedva da je bila dovoljna da ugasi žeđ ove, sebi (odnosno meni) prepuštene stoke.

    No pojiti ovu stoku i nije bilo baš bezopasno, jer su se od žeđi ispamećeni konji propinjali i, put mene, kezili zube, što sam ja, s pravom shvatao kao namjeru da, u stvari,hoće samo da me isprepadaju, na što sam reagovao tako te sam oba pastuha munjevito opičio stisnutom šakom po njušci, čime su oni, naprasno, bili privedeni „poznaniju prava“ i potom smjerno odmakli na „pristojno“ odstojanje, te je ona lijepa i pametna kobila mogla da se napije, nakon čega me je zahvalno pogledala svojim blagim somotnim pogledom a onda s povjerenjem podmetnula svoju toplu i meku njušku, koju sam namah pogladio i jedva se uzdržao da je ne poljubim. Pritom pomislih; pa nije valjda da je ova mlada i lijepa kobila naslutila moju erektivnu harizmu te sada, s punim pravom, očekuje da postupim po njoj...
    Last edited by metuzalem; 05-10-17 at 22:06.

  7. #457
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,210
    Rep Power
    20024

    Default

    Vjerovatno se mnogi pitaju, kako to da nijesam zagradio prijelaze i pristup kući, no sam uzeo da se jakam sa ovom stokom i čekam da neko drugi to učini umjesto mene. Naravno da sam učinio sve da ovu stoku odbijem; navaljivao balvane i gradio međe ali kad sam vidio kojom lakoćom ovi konji preskaču međe visine i preko metra i po, sa sjetom sam pomislio na njihovu hudu sudbinu, koja ih je osudila da tegle drva iz ovijeh glavica umjesto da, kao u sretnim zemljama, pobjeđuju na turnirima trka sa preponama.

    Isto tako sam osjetio iskreno poštovanje prema ovim tranzicijskim preduzimačima, lake kategorije, koji su - govornom poštom - uspjeli da me skinu s kurca, slično onome te je, nekada, Veliki pjesnik Matija izrazio poemom:

    Ene ono....

    ...natuklo crne očajlije,
    Da ono tebe vidi.
    A ti njega ne...


    Tako su i oni, mene - govornom poštom - ostavili pred vratima kako bi oni mene mogli čuti a ja njih - ne!. Zato sam na sebe uzeo ulogu radio spikera, te bi im svaki put kad bih napojio stoku, donosio vijesti dana koje su glasile:

    - Ovdje radio Mekavac...;
    slušajte interne vijesti:

    U očekivanju da postupite prema obavezama a vidijeći da se nije desilo ništa što bi te obaveze opravdalo preuzeo sam na sebe da i danas napojim vašu stoku koja već duže gostuje na mojoj imovini..
    S iskrenim poštovanjem vaš Matuf.
    Sa velikim i značajnim – M –


    I stvarno, ovim novonastalim tranzicijskim preduzetnicima moram odati iskreno priznanje e su, na veoma elegantan način, ne samo „instrumentizovali“ zaparloženu (napuštenu) imovinu već i njenog visokoškolovanog vlasnika ( a za avetinju stvarno treba visoka škola – veli narod!), nepodnošljivom lakoćom nagnali da njihovu tegleću marvu redovno i savjesno poji, jer ionako nema druge rabote. To što je isti i osvjedočena skitnja bjelosvjetska, odnosno čovjek od svijeta, samo potvrđuje ispravnost njihovog postupka.

    Lično sam im zahvalan e su mi omogućili uvid u najniži stupanj tranzicione ponografije sticanja profita i time uputili da shvatim genezu akumulacije kapitala i nastanak novokomponovanog društvenog sloja koje je narod krstio „tajkunima“ a koji nijesu ništa drugo do opštenarodno priznatih pljačkaša i derikoža...
    Last edited by metuzalem; 05-10-17 at 23:37.

  8. #458
    Join Date
    Mar 2011
    Location
    Podgorica
    Posts
    6,593
    Rep Power
    69113

    Default

    U ovoj novonastaloj situaciji, čini mi se kao pošteno da nabaviš jedno sedlo, turiš na jednoga od ova dva ata, te š njim opet u bijeli svijet.

    Uštedio si za Rajaner, a i konju si dobro učinio da napravi karijeru vani, jer ako nema za prepone, sigurno ima talenat za međe.
    "LIFE IS ABOUT PASSIONS. THANK YOU FOR SHARING MINE." - Michael Schumacher



  9. #459
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,210
    Rep Power
    20024

    Default

    Quote Originally Posted by Petronas View Post
    U ovoj novonastaloj situaciji, čini mi se kao pošteno da nabaviš jedno sedlo, turiš na jednoga od ova dva ata, te š njim opet u bijeli svijet.

    Uštedio si za Rajaner, a i konju si dobro učinio da napravi karijeru vani, jer ako nema za prepone, sigurno ima talenat za međe.
    Ova tvoja propozicija bi bila na mjestu da je Zapad ostao divalj kao nekad, no je on u međuvremenu opitomio u mjeri da konje, od turnira do turnira, treba voziti u konfornim prikolicama...

    - M -
    Last edited by metuzalem; 06-10-17 at 22:24.

  10. #460
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,210
    Rep Power
    20024

    Default

    (nastavak opsade...)



    Budući da okolno rastinje godinama nije bilo košeno, u međuvremenu su trn i drače u toj mjeri osvojile prostor, da se nije moglo doći do ruševnih međa te sam morao uzeti kosijer u ruke, što za nekoga mojih godina, nije niti lako a ni bezopasno i prokositi put do onoga mjesta, đe je ova stoka mogla da uđe na našu imovinu. Obaljenu među sam obnovio što sam bolje mogao i ostao u nadi da sam ovoga puta osigurao svoj mir.

    Ovo se ispostavilo poput onog poslovičnog „računa bez krčmara“, jer nije prošao ni dan a da se ova stoka nije ponovo pojavila i to u nevrijeme, poslije ponoći i po mrklom mraku stala izbezumljeno tući kopitima oko kuće i nasrtati na otškrinute prozore i to u mjeri da sam se bojao e će, u potrazi za vodom, uskočiti u kuću, te mi nije preostalo bez da, takoreći u nužnoj samoodbrani, nanovo potegnem siće i napojim ove jadne brave.

    Nakon ove akcije, nanovo sam preuzeo svoju ulogu spikera i na – govornoj pošti – koja se odmah uključivala, izdeklamovao zadnje vijesti, da bih potom svaki minut obnavljao svoj poziv dok je nijesu isključili. Tada sam se sjetio svog mobilnog njemačkog i nazvao isti broj, puštajući da zvoni dok i njega nijesi isključili, da bi tek onda otišao na (hm!) počinak.

    Sjutradan sam nazvao prijatelja koji živi na Cetinju i zamolio ga da mi nađe nekog dobrog i sposobnog advokata, da bi, što prije, pokrenuli postupak kojim bi se mogao zaštititi od ove neočekivane napasti.

    Međutim umjesto ospokojavajuće izvjesnosti, prijatelj mi je donio baš neobične, takoreći nevjerovatne, poruke ovoga advokata, koji je smatrao da cijela rabota nema nikakve svrhe, jer ko zna kad će sudske instance moj slučaj uzeti u postupak a osim toga više će me koštati vještak za procjenu štete, no što bih mogao biti obeštećen.

    Ove poruke su me dovele u duboku dilemu, jer sam došao do mučne spoznaje, da ovaj vrli advokat neće ili nije sposoban da preuzme moju, solidno plaćenu odbranu, već preuzima onu tužene strane i to bez pare i dinara... Pa ti viđi...
    Last edited by metuzalem; 07-10-17 at 09:22.

  11. #461
    Join Date
    Mar 2011
    Location
    Podgorica
    Posts
    6,593
    Rep Power
    69113

    Default

    Možda već zastupa brave, pa da nije u konfliktu interesa.
    "LIFE IS ABOUT PASSIONS. THANK YOU FOR SHARING MINE." - Michael Schumacher



  12. #462
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,210
    Rep Power
    20024

    Default

    Quote Originally Posted by Petronas View Post
    Možda već zastupa brave, pa da nije u konfliktu interesa.
    Do-bar! komentar kako bi reka Pero Miš

  13. #463
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,210
    Rep Power
    20024

    Default

    Siguran sam e ima priličan broj, redovnih posjetilaca ovoga thread-a, koji će pri čitanju mojih potonjih tekstova, uz izvjestan osmijeh pomisliti:

    - E vala neka, da stari palamud, koji se na ovom portalu nametljivo kurči svojim erotskim i avanturama svijesti, vidi što je avantura svakidašnjice po mjeri tranzicione i ine stvarnosti koju mi moramo živjeti jer rezervne domovine nemamo niti je možemo platiti.


    Ovo me podsjeti na godine nakon velikog zemljotresa (zlatotresa po samodovoljnim cetinjskim brašnjomudima) 1979, kad sam na Cetinje došao sa namjerom da pomoglem i, ako se bude moglo, pripremim smještaj i opstanak famelji, koja je ostala u Njemačkoj. Još tada sam imao iskustvo slično ovom sa – govornom poštom – mobilnih telefona sam što je ona tada bila usmena a uključivala se svaki put kad bih iznio neki kostruktivan prijedlog glede svoje ili opštenarodne rabote a zvučala naredbodavno i bez pogovora:

    - Batali! Nije ti ovo Njemačka...!

    Tada bih svaki put sa sjetom pomislio...:

    - Ma ni ovo ona Crna Gora a ni Cetinje u kome sam odrastao.

    U ovo potonje vrijeme kad bi mi neko, ovom "usmenom" – govornom poštom – začepio usta, umjesto jalove prepirke i ubjeđivanja svome sagovorniku bih postavljao tajanstveno pitanje:

    - Koliko duguješ za struju i vodu...?

    Isprva bi se začudili a onda podozrivo odgovorili kontrapitanjem zbog čega me to zanima na što bi im zagonetno odgovorio:

    - Pa zbog Njemačke, čoče...

    Navučeni ovom mojom provokacijom, uz priličnu nelagodu bi mi stali pominjati, ne stotine no hiljade eura, za koje se nadaju da će im izabrana vlast na kraju oprostiti, ako zarad ničeg drugog onda barem radi - zastarijevanja - a nikako zbog njihovog vjernog glasanja, kao što bi matuf mogao pomisliti u svojoj podmukloj zluradosti. Za ovoliki dug bih mu brdsko-brzinski odao iskreno priznanje jer ja, u Njemačkoj. ne bih mogao učinjet ni dug od 20 eura a kamo li od hiljade pa naviše.

    No sad da se vratim ovoj recentnoj – avanturi – koja me je koštala kućnoga mira i spokoja, što bih u Njemačkoj mogao preduprijediti jednim jedinim - telefonskim pozivom - a za sličan odnos prema živini, dobio bih ne samo odštetu već i specijalnu povelju za svoje zasluge.

    Zbog toga sam cetinjskoj javnosti predočio svoju čvrstu namjeru da na sud izvedem vlasnike ove stoke, ne zato što su mi poharali imovinu i učinjeli materijalnu šteto, već zato što su stoku puštili da mi remeti mir i spokoj, što u sređenim zemljama itekako ima cijenu koja se mora platiti. Prilikom izlaganja moje namjere , sagovornici bi me gledali kao da govorim stranim jezikom te bih im svoju namjeru ponavljao dok ne bi i konačno shvatili...

    A tada bi se dogodilo nešto što je meni bilo na granici shvatanja, jer su svi bez izuzetka odmahivali rukama i glavama uz komentar koji bi otprilike glasio:

    - Ma kakvi, batali to, jadan, jer time ništa nećeš postići nako da se narod sprda...

    Tek tada sam shvatio otkuda tolika, skoro natprirodna moć svih onih koji se, umjesto na sopstveno znanje i umijeće, oslanjaju na vladajuće opštenarodni način razmišljanja, čime se koriste kako bi izbjegli bilo kakve pravne norme i postupke.






    Budući da od ove namjere ne odustajem niti ću, stoga se direktno obraćam omladini Cetinja koja zalazi na moj thread, da bi mi pomogla naći pogodnog pravnog zastupnika, da bih pokrenuo nešto kao izazov, ne samo našem sudstvu, nego i opštenarodnom shvatanju pravde u vremenu tzv.tranzicije.

    Ovom Roganoviću sa sve fameljom, priznajem neograničeno pravo, da se po svom nahođenju posluži, ne samo mojom imovinom već i da mi, na ne baš zgodan i prijatan način nametne zahtjev u pogledu pomenutih usluga čuvanja i pojenja stoke ali to, isključivo pod uslovom - da plati ispostavljeni račun - jer nametanje navedenih obaveza u kontekstu tuđe imovine i napoja stoke, od strane osobe čija satnica, uprkos odmaklim godinama, još uvijek iznosi - 30 eura po satu - te bi svki namjernik lako mogao izračunati koliko to iznosi za dvadeset dana(i noći), a o ostalome da i ne govorimo.

    Uostalom taj novac bih ionako priložio nekoj od ustanova za zaštitu đece i žena ali i zaštitu drugih ugroženih vrsta...
    Toliko zasad, jer je i stvarno vrijeme da zaključim sa ovom nametnutom „avanturom“ kako bih mogao nastaviti sa drugim dijelom – Avanture Svijesti...
    Last edited by metuzalem; 07-10-17 at 14:28.

  14. #464
    Join Date
    Dec 2006
    Posts
    5,974
    Rep Power
    207688

    Default

    Evo moj skroman doprinos temi, mislim da itetekako ima osnova za tužbu čak i u našoj majci CG poznatoj po prslom sudstvu.

    Zakon o obligacionim odnosima

    Odsjek 6.

    IV. ODGOVORNOST ZA ŠTETU OD ŽIVOTINjA
    Odgovornost imaoca Član 183
    (1) Za štetu koju prouzrokuje životinja odgovara njen imalac, bilo da je životinja kod njega, bilo da je zalutala ili pobjegla.
    (2) Imalac odgovara za štetu koju je uznemirena životinja prouzrokovala licu koje je dobrovoljno pokušalo da je uhvati ili zadrži. Životinja predata drugom
    Član 184
    (1) Za štetu koju prouzrokuju životinje povjerene na čuvanje ili staranje licima i ustanovama koje se bave primanjem životinja na čuvanje i staranje odgovaraju ta lica i ustanove onako kako bi odgovarao imalac.
    (2) Imalac koji je predao životinju drugom da se njom služi, ili na čuvanje ili staranje u smislu stava 1 ovog člana, dužan je skrenuti mu pažnju na mane životinje, ako ih ima, inače će odgovarati za štetu. Životinja uhvaćena u šteti
    Član 185
    (1) Oštećenik ima pravo da uhvati tuđu životinju koja mu čini štetu i da je zadrži kao zalogu za naplatu naknade štete.
    (2) Oštećenik je dužan da bez odlaganja obavijesti o šteti i zadržanju imaoca životinje, a ako ne zna ko je imalac, onda nadležni organ lokalne uprave.

  15. #465
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,210
    Rep Power
    20024

    Default

    Quote Originally Posted by remark View Post
    Evo moj skroman doprinos temi, mislim da itetekako ima osnova za tužbu čak i u našoj majci CG poznatoj po prslom sudstvu.

    Zakon o obligacionim odnosima

    Odsjek 6.

    IV. ODGOVORNOST ZA ŠTETU OD ŽIVOTINjA
    Odgovornost imaoca Član 183
    (1) Za štetu koju prouzrokuje životinja odgovara njen imalac, bilo da je životinja kod njega, bilo da je zalutala ili pobjegla.
    (2) Imalac odgovara za štetu koju je uznemirena životinja prouzrokovala licu koje je dobrovoljno pokušalo da je uhvati ili zadrži. Životinja predata drugom
    Član 184
    (1) Za štetu koju prouzrokuju životinje povjerene na čuvanje ili staranje licima i ustanovama koje se bave primanjem životinja na čuvanje i staranje odgovaraju ta lica i ustanove onako kako bi odgovarao imalac.
    (2) Imalac koji je predao životinju drugom da se njom služi, ili na čuvanje ili staranje u smislu stava 1 ovog člana, dužan je skrenuti mu pažnju na mane životinje, ako ih ima, inače će odgovarati za štetu. Životinja uhvaćena u šteti
    Član 185
    (1) Oštećenik ima pravo da uhvati tuđu životinju koja mu čini štetu i da je zadrži kao zalogu za naplatu naknade štete.
    (2) Oštećenik je dužan da bez odlaganja obavijesti o šteti i zadržanju imaoca životinje, a ako ne zna ko je imalac, onda nadležni organ lokalne uprave.
    Ne samo da je prslo sudstvo no i opšenarodno shvatanje što je pravo a što ne. No nije ni čuda kad se sjetim kako su nam, u djetinjstvu kad se još živjelo od brava i onoga što nikne, ovo što si naveo nama - đeci - predavano je kao nepisano običajno pravo, po kome se postupa bez pogovora. A onda jedošla eliktrifikacija i industijalizacija, koze zabranjene a "zdrav seljački elemenat" doveden u novoizgrađene fabrike da bi od nje nastala - svjesna - radnička klasa.

    Od tada se sve promijenilo, kao da su prošli vjekovi a ne nekoliko decenija u kojima se napredovalo u mnogo čemu, što se može viđeti na prvi pogled. Da nije ništa drugo no viđeti zelena brda i moderne ceste pa da se čoek ipak može nadati boljemu pa i tome da će i prslo sudstvo biti "zakrpljeno"....
    Last edited by metuzalem; 09-10-17 at 22:46.

  16. #466
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,210
    Rep Power
    20024

    Default

    Da bih ukazao na činjenicu u kojoj mjeri je ovaj Zakon o obligacijama beznadno zastareo, biće dovoljno da navedem član 185/(2), koji glasi:

    - Oštećenik je dužan da bez odlaganja obavijesti o šteti i zadržanju imaoca životinje, a ako ne zna ko je imalac, onda nadležni organ lokalne uprave.
    ...
    ...jer se iz "priloženog" jasno vidi da sam u potpunosti postupio u skladu sa ovim članom i to ponavljao nekoliko puta a da se ama baš ništa nije dogodilo.

    Pošto za nekoliko dana ponovo dolazim u CG,ostajem pri namjeri da cijelu rabotu dam na sud i to što košta da košta a to ne toliko zbog ove stoke i njienih "imalaca", već zbog (ne)postupaka izvršnih i sudskih organa vlasti, koja izgleda da još nije skinula "kožni mantil" neprikosnovene UDB-e. Pri tome bi mi dobrodošla pomoć školovane cetinjske omladine, kako bih došao do pravnog zastupnika po mjeri moga primjera.
    Last edited by metuzalem; 13-10-17 at 17:16.

  17. #467
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,210
    Rep Power
    20024

    Default Avantura - dio drugi...

    Jutro je već bilo poodmaklo kada sam, utonuo u misli, polako nastavio silaziti niz zastrte zavojite stepenice a onda naglo zastao jer me je, iza pulta recepcije, nalik na ikonu nekakvog poganog sveca, prodorno posmatrao bunovni i raskosmurani Nikola. Neodlučno se spustih ona dva zadnja stepenika i prije nego odlučih da Nikoli postavim pitanje, on me preduhitri klimajući glavom u pravcu malog salona i prosikta:

    - „E Karađoz, evo ti konačno onog tvoga maharadže... Čeka te još od jutros..“

    Osvrnuh se po malom i polupraznom salonu, napeto tražeći da ugledam turban boje jorgovana koga je Nikola nadahnuto pominjao, ali njega u salonu nije bilo. Tada se ponovo ookrenuh nadrkanom Nikoli i upitah što me matrači kad toga nabijeđenog „Maharadže“ nema u salonu..., na što on neodređeno odmahnu rukom aonda zbunjeno i muklo odgovori...

    - „ A ne, stari moj..., čuj; on ti sad više nije nalik na „maharadžu“ jer se, u međuvremenu, kao što vidiš preobukao u zakašnjelog hippika. Tamo u uglu... Šteta, ipak...“

    Nanovo se zagledah u čovjeka lijepo štucovane prosijede brade i „pristojno“ podšišane kose, neodoljivo nalik na poznatog italijanskog glumca i reditelja De Siccu, obučenog u ručno tkanu košulju bez kragne, tada uveliko u modi među „djecom cvijeća“ kojih je, tada, grad Pariz bio pun. Kad se zaputih u njegovom pravcu, podiže pogled koji, ne da nije izražavao iznenađenje, već zračio takvim povjerenjem kao da se ovaj naš susret i ne događa prvi put.
    I stvarno, priđoh mu bez ikakvog ustručavanja a umjesto pozdrava izgovorih njegovo ime :

    -„Đakomo..!“

    Odgovori kratko i uz jedva primjetan, ali zato veoma ohrabrujući osmjeh, skoro ritualno izgovarajući moje „ime“:

    -„Ostrogot...!“

    Konačni dojam bi, kao da smo razmijenili nekakve dogovorene lozinke, što se ispostavi potpuno u skladu sa ovim dugo očekivanim susretom, jer uskoro započesmo razgovor spontano i bez ikakve primisli se oslovljavajući sa - ti.... Skoro ko da čita moje misli, Đakomo napomenu da mu je veoma drago što ga doživljavam i prihvatam kao starog znanca a ne kao priprosti malograđani koji, nakon saznanja iz druge ruke, očekuju nekakvog nabijeđenog „sveca“ koji, prevrnutih očiju, hoda kao da ne dodiruje zemlju a ponaša kao da mu je sve ispod razine dostojanstva. I taman kad htjedosmo nastaviti ovaj neusiljeni razgovor, iz recepcije istrča Nikolai i bez mnogo obzira prekide naš razgovor uzvikom:

    -„Ej Karađoz..!“

    -„Što je...?“ – siknuh ljutito što njega mnogo ne zbuni, te nastavi..:

    - „E što, navraćali su oni Arapi te ih izbunarismo na pokeru, da im što prije učinimo revanš, kako nam ga oni ne bi učinjeli.., onako kako jedino umiju – iz zasjede...“

    - „E pa dojavi im da nas čekaju doveče ali malo kasnije...“


    Nikola klimnu glavom i nestade u recepciji i ja ponovo okrenuh Đakomu koji se zbunjeno zagleda u mene i nesigurno postavi pitanje:

    - „E moj Ostrogote, kako ti je ime u stvari, jer čuh ovoga tvog zemljaka đe te nazva –Karađoz -imenom koga poznajem sa svoje skitnje Orijentom?“

    - „E moj Đakomo, ovo sa mojim imenom jeste na veoma tajanstven način usklađeno sa onom latinskom – nomen est omen – (ime to je sudbina) jedino sa negativnim predznakom, jer moje pravo ime kao da nikoga ne zanima, već mi ga nadijevaju dal po sopstvenom utisku dal po nekoj ličnoj asocijaciji što me uglavnom ne smeta ako nije osjenčeno nipodaštavanjem „.

    - „O pa to predstavlja izvjesnu privilegiju, u stvari sa prizvukom priznanja da si na neki način iznad imena kojim su te nazvali, tako da bih te i ja veoma rado „krstio“ imenom koje mi nametnu trenutni osjećaji...“

    Klimnuh potvrdno glavom na što me on veselo nazva imenom – Salvatore – napeto očekujući kako ću ga ja prihvatiti. Donekle zatečen, stadoh razmišljati kojem našem bi ovo ime moglo odgovarati, pomislih da bi to moralo biti – Spasoje – te sa osmjehom prihvatih ovo „biblijsko“ ime.

    Pošto sam kasnio, dogovorih se sa Đakomom da se uveče nađemo u hotelu, jer prvo moram regulisati sa Nikolom kad da se sastanemo sa onim Arapima sa kojima se nije šaliti, jer oni vjerovatno smatraju da je njihov gubitan prilikom zadnje igre, u stvari samo jedna vrsta „kredita“ koji treba vratiti ako može i sa kamatom. Đakomu ova cijela rabota bi toliko zanimljiva da upita bi li i on mogao prisustvovati ili čak i učestvovati u toj igri koja obećava biti baš uzbudljiva. Donekle iznenađen rekoh Đakomu da se u međuvremenu dogovori sa Nikolom a ukoliko on počne da se prenemaže i pravi važan samo mu pokaže novac.


    (nastavak slijedi...)
    Last edited by metuzalem; 15-10-17 at 10:43.

  18. #468
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,210
    Rep Power
    20024

    Default

    Kad sam se, kasno popodne, vratio s rabote, u salonu hotela zatekoh samo Nikolu i Đakoma; zadubljene u opušten razgovor, što me začudi jer je Nikola svaki razgovor pretvarao u zajedljivu prepirku i time nametao svakome nametao ko je imao iole strpljenja da sluša njegove tirade. Pridružih im se, smjesta, pri čemu me Đakomo oslovi imenom – Salvatore – na što Nikola, po svom običaju dodade zajedljiv komentar, da sam se s njim kačio zato što me zvao - Karađoz - imenom kultne ličnosti iz odomaćene „igre sjenki“ uz koju odrastaju djeca Orijenta a sad tako spremno pristajem na ime, toliko uobičajeno na jugu Italije, da ispred njega jedino nedostaje katoličko-mafijaško zvanje, opštepoznati – Don.

    Priču prekidoh pitanjem, je li se dogovorio sa Đakomom, da prisustvuje partiji pokera, na što mi Nikola, uz ozareni osmijeh potvrdi, dodajući da ovakvog gosta nije do sada dočekivao u ovom raspalom hotelu, a bilo ih je stvarno svakakvih i odasvud...Posebno zato što ostavlja dojam da u razgovoru s njim, vrijeme protiče mnogo sporije, pa čoek nema potrebe da hita s pričom ili počne vikati, slično njemu samom, kad ga spopane neodoljiva potreba da nekog ubijedi u ono u što ni sam ne vjeruje. Prije nego se zaputih u svoju sobu, obratih se obojici prijedlogom da prije odlaska na partiju pokera, prvo dobro večeramo u restoranu „La Mamma“ u ulici Vavin, jer sam odavno obećao Mami Falcone da ću se javiti, pa da to obršim ujedno sa večerom a i da je predstavim Đakomu kako bi znao đe se može najbolje najesti.

    U rano predvečerje lagano otšetasmo bulevarom Raspail i ubrzo zatekosmo ispred malog restorana iz koga su dopirali zavodnički mirisi umjetnički pripremljenih jela. Uđosmo u poluprazan restoran đe nas iza šanka lijeno pozdravi vazda mrzovoljni Đuzepe, uzgred pitajući jesmo li rezervisali sto, na što mu rekoh e nijesmo no neka se sam oko toga pobrine. Zamolih da prvo javi Mami Falcone e navrato „Giovanotto con due Belezze“ sa željom da je vidi i pozdravi, kako je obećao...

    Đuzepe nas odvede do jednog stola u uglu prostorije a onda lijeno odgega i nestade u vratima kuhinje. Ne potraja dugo kad iz kuhinje istrča obla Mamma Falcone i zaleće pot nas, sa žestokom namjerom da me, po njenom domaćem običaju, temeljito izgrli i izljubi, iako me, niti zna niti sam joj neki rod... Možda baš radi toga...
    Nakon što me je podobro izmijesila, uozbilji se i sa velikom pažnjom okrenu Đakomu, koji je sve ovo pratio sa zanimanjem i nalazio zabavnim, jer spremno ustade i Mammi Falcone ovlaš poljubi oblu i mirisnu ruku koju ona, sa nelagodom pokuša izvući iz njegove, pritom mu se obraćajući uz zbunjen ali prijatan osmjeh:

    - Benvenuto padre...“
    – (Dobrodošao oče)

    ...što Đakoma, niti iznenadi niti zbuni, jer ne samo što je odavao utisak fratra, već je, kako se kasnije ispostavilo, sa crkvom imao dodira više no je uobičajeno.

    Umjesto komentara, Đakomo joj iznad glave, desnom rukom učinje pokret, koji bi se mogao uzeti kao znak izvjesnog blagoslova, koga ona smjerno prihvati a onda priskoči i na bradato lice pritisnu sočan poljubacc. Nikola je u ovj predstavi ostao po strani, poput nekog zalutalog statiste ali se ipak moglo primijetiti da mu i nije baš neugodno. Obilnu i veoma ukusnu večeru zalismo dobrim vinom i nakon što je okončasmo espressom, izađosmo u duboki mrak koji se u međuvremeno bješe spustio na grad. Odatle nam nije bilo daleko da dođemo do one prčvarnice u kojoj smo bili zadnji put.

    Uskoro dođosmo do adrese u ulici Gaite, đe se provukosmo kroz mračni i razvaljeni portun i sa čuđenjem ugledasmo neke mutne tipove koji se radoznalo, iako ne baš prijateljski, zagledaše u nas. No na još veće iznenađenje naiđosmo pri ulasku u mračnu prostoriju sa, zelenom čojom presvučenim, stolovima, jer nas ispred njih zateče pogolem špalir, koji se razdvoji da nam omogući prolaz te cijela scena postade na nalik na onu koja se odvijala pri ulasku gladijatora u arenu borilišta.Sjedosmo za najveći sto, Đakomo desno a Nikola lijevo od mene, dok, prekoputa nas, svoja mjesta bjehu zauzeli „oštećeni“ kojima smo ovaj revanš ostali dužni.

    Manje-više kao znak poštovanja ispred sebe položih podebeo svežanj novčanica, nakon čega se protivnici značajno pogledaše i na sto baciše neotvoreni špil karata, koji spremno uzeh i pripremih za igru, s povjerenjem miješajući karte da bi ih opušteno podijelio. Uskoro shvatih da imam posla sa uigranim društvom koje se temeljito pripremilo za ovu odsudnu igru, jer su nakon podjele karata, dvojica sve češće ostajala da prate igru, dok je onaj sa najboljim kartama sve činio da me stručno izlicitira i uzme šnjur, čega sam se sjećao iz studentskih dana. Na ovaj način, onaj koji nastavlja igru, u stvari igra sa troje karata, tako da svog protivnika lišava mogućnosti da blefira. Kako je noć odmicala tako se smanjivao onaj svežanj ispred mene i već sam se stao spremati da „istapiran“ objavim bankrot a nakon toga prihvati pozajmicu da se „izvadim“ što je dublje moguće.

    No prije nego što igra zađe u odlučujuću fazu, jedan od one trojice, koji bješe u igru ušao sa pregledno malo novca, ustade i objavi da izlazi iz igre ali prije no ijedan iz one gomile kibicera pokuša da sjedne na njegovo mjesto, Đakomo, odlučno bez riječi, kao da „adutira“ pred sobo na sto položi podebeli snop novčanica, time objavljujući sopstveni ulazak u igru. Preostali protivnici iznenađeno sastaviše glave i počeše nešto domunšavati ali ih Đakomo prekide odlučnim zahtjevom da učestvuje u igri, nanovo „adutirajući“ snopom novčanica, nakon čega nastade muk u očekivanju nastavka

    Igra se, oklijevajući nastavi, dobijajući sasvim novu dinamiku jer se Đakomovim učešćem uspostavila izvjesna ravnoteža i svaki igač bio prinuđen da sam odluči do koje granice da rizikuje svoj novac. Kako je igra dobijala na dinamici, sve više kibicera se okupljalo oko našega stola čime je Nikola dobio izvanrednu prilikuda se kurči i pravi važan. Kako je vrijeme odmicalo, igra je postajala sve žešća a tanak snop novčanica ispred mene dobijao na umirujućoj debljini a kad je Đakomo igru doveo do razine koju protivnici nijesu mogli da prate i počeli ulaziti u očajničke blefove, novac ispred njih nestade u potpunosti, nakon čega bi morali objaviti bankrot ali im iz one gomile kibicera stadoše dodavati novčanice , što nije moglo oživjeeti igru te se stadosmo pripremati na razlaz, što ne bi bio problem da se oni mutni tipovi ne stadoše domunđavati gledajući nas ispod oka i kibicujući debele snopove novčanica ispred nas.

    Ko zna što bi se dogodilo da Đakomo odlučno ne ustade i na opšte iznenađenje prilično glasno ne objavi da je igra završena i da se iskreno zahvaljuje što mu je bilo omogućeno da odigra partiju pokera u krugu pravih majstora ove igre i da mu je sama igra više značila od novca koji je bio spreman uložiti. Da bi ovu svoju izjavu potvrdio, Đakomo sa svog debelog svežnja uze otprilike onoliko koliko je nedostajalo na mom i položi ispred mene da bi potom polovinu preostalog novca bacio na sred stola uz napomenu da novac ostavlja kako ga dobitak ne bi obavezivao na revanš jer, kao što maloprije reče, njemu po pravoj vrijednosti trenutak prave igre stoji iznad vrijednosti novca. U prostoriji nastade žagor koji nije imao prijeteći prizvuk te polako ustadosmo i osvrnusmo prema izlazu ispred koga je bbila zgusnuta ggomila kibicera koja se s poštovanjem razmače i napravi prolaz dok smo se mi osjećali više kao pobjednici nego li dobitnici u ovoj dramatičnoj igri.

    Skoro bješe svanulo kad se nađosmo na raskršću dva bulevara i Nikola spremno pozdravi sa nama kako bi skrenuo u pravcu svoje sobice na petom spratu, do koje se stiže strmoglavim stepenicama za poslugu... No prije no uspje zamaći za uglom, Đakomo ga pozva i u ruke tutnu nekoliko novčanica iz onog pozamašnog svežnja, sa kojim bješe i ušao u igru. Dok smo se šetnjom vraćali u hotel, dan je obećavao da će biti lijepte nam ga je bilo žao prespavati iako nas je umor gonio na to...

    P.S):
    pošto sjutra 16.10.2017. dolazim u CG, đe ću ostati dvije neđelje, moguće da će sljedeći nastavci uslijedititek u novembru...)
    Last edited by metuzalem; 15-10-17 at 22:46.

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. DUHOVNA APOTEKA sa ambulantom
    By metuzalem in forum Buducnost Crne Gore
    Replies: 401
    Last Post: 30-04-17, 12:04
  2. Replies: 489
    Last Post: 29-09-11, 11:26
  3. DUHOVNA APOTEKA pred zatvaranjem?
    By metuzalem in forum Buducnost Crne Gore
    Replies: 7
    Last Post: 24-04-08, 13:13
  4. Bar - metropola juznog mora
    By Bonja the Zmaj in forum Bar
    Replies: 3
    Last Post: 07-12-06, 13:42

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •