Poznajem partnere svih prijatelja i drugova. Sa onima sa kojima sam bliska, bliska sam i sa njihovim partnerima, što je po meni i logično, jer u suprotnom ne bismo imali dovoljno vremena jedni za druge.
Kod prijateljstva, ljubomore ne smije biti, jer onda to teško može opstati kao prijateljstvo. Kad bih osjetila da je partnerka mog prijatelja rezervisana prema meni i da me posmatra kao potencijalnu opasnost, lagano bih se udaljila...nijesam nešto oduševljena da boravim tamo gdje nijesam poželjna.
Što se tiče mog odnosa prema njihovom odnosu u vezi, pravilima, branjenja ili davanja dozvole za druženje, kafenisanje, javljanje, pravo da ti kažem ne dotiče me dok se mene ne tiče! Neka uredjuju vezu kako oni žele. Onog momenta kad bih vidjela da moj prijatelj zazire od susreta, kafe sa mnom, ne bih više bila prijatelj sa njim.
Moj partner i ja smo toliko dugo zajedno da su svi naši, nekad moji ili njegovi prijatelji, danas naši zajednički. Sa njihovim partnerima smo oboje jako bliski i jednostavno više jedva znam ko je kome tu kumovao,ko je koga upoznao s kim i ko je koga prvi upoznao
Čak i naša djeca razvijaju velika prijateljstva izmedju sebe danas
Oko izlazaka bez mene, bez njega, nikad nijesmo imali problema, ali moram naglasiti da smo najčešće izlazili zajedno, sa sve istim društvom i pravo da vam kažem nikad se nije raspravljalo oko toga...ako i se ide, ja idem, potpuno rasterećeno i obratno. Naravno, mislim da oboje imamo mjere i da smo uvijek vodili računa o nama
Bookmarks