Da ne spamujem na jednom drugom topiku, nego da predjem ovdje.
Mislim da je po poslednjem zakonu minimalna cijena rada u CG oko 55-60 eura, sto je nesumnjivo mizerno. Pomnozeno sa nekim koeficijentom srednje skole ili fakulteta 2-4, privatnik bi mogao da daje zakonski platu oko 110-240 eura teorijski i da mu niko nista ne moze. Zar je to realno? Meni se to cini kao ponistavanje covjeka i njegove ljudskosti i sposobnosti.
Jes da se kod nas rad u buticima i slicno tretira kao posao za glupake ili one koji nemaju skole, ali valjda bi svako ko trenutno nema posao, ili nije bas zainteresovan da studira, ili prosto nije kapacitet, trebao da svojim radom zaradi dovoljno da moze da priusti normalan zivot koliko-toliko. A plata u buticima, kaficima, kladionicama i slicno od 200-250 nije nesto s cime bi neko mogao da zivi i izdrzava porodicu. A danas je i to tesko naci pa poslodavci ucjenjuju niskim platama pa ce i to neko u nuzdi raditi, a radio sam i ja, nije da se ogradjujem od toga i gledam s visine. I to je dno dna, da poslodavac moze tako da se ponasa.
Poenta je, zasto kod nas sindikati nisu prepoznati kao mocno sredstvo zastite prava radnika i cijenjenja njihovog rada? Mnoge svjetske razvijene zemlje ne placaju radnike ispod makar 5 eura po satu prosjecno, i to je onaj minimum, plate su i vece od toga. U Luksemburgu ta cifra dostize do skoro 1800 eura minimalne plate. U skandinaviji oko 16-18 eura po satu, pogotovo u Danskoj. U Francuskoj 9 eura je minimalac, u ostalim zemljama postoje kolektivni ugovori koje su sindikati napravili sa poslodavcima i koji jasno definisu visinu plate, odmor i slicno. I poslodavac bi bio samljevec od strane drzave da prekrsi to.
Zasto je kod nas ta cijena tako jadna? Svega 55 eura. Pa to robovski zvuci. Sto uraditi da se to podigne? Da li uopste nas rad vrijedi vise od toga?
Kako ojacati sindikate ili natjerati drzavu da odredi neku minimalnu pristojnu satnicu ili cijenu rada?
Evo prikaz prosjecnih satnica nekih od drzava
Bookmarks