Originally Posted by
ovizionizi
Fukarluk. Narocito starijih ljudi, namazanih i podmuklih.
Vozim se taksijem na posao, a nisam imao sitnije od 50e. Uvijek vodim racuna da imam sitno za takve stvari, ali jbg, zalomi se ponekad da nema metala.. I ja, da budem posten, a ne kao neke stranke koje tu info sacuvaju za sami kraj voznje, ja to ovom vozacu kazah cim udjoh u auto, nadajuci se da ce usput naci neku pumpu ili sl, dje bi mogli razbiti novac. Nista on, bez ikakve reakcije, cuti.. Zavrsi se voznja, ja mu dajem novac, on uze i veli: "Moracu, bogome, da usitnim". Dobro, reko', sacekacu.. Izadjosmo iz auta, a on taaako lagano, zvizduce i nogu pred nogu od trafike do trafike, od prodavnice do prodavnice.. pa zamace iza zgrade.. Cijelih 5 minuta. Vraca se on i veli: "Nema nidje, moracu do pumpe da usitnim." Ja ga gledam, covjek se guzeljao 5 minuta oko zgrade, a sad jos bez pardona ulazi u auto sa mojih 50e. Ja velju: "Gospodine, ja vec kasnim na posao..". "Moram, sta cu?" Dobro, reko', opet.. sacekacu i to.. Bijah toliko oprezan i zapisah u telefon reg. oznake vozila. Posle nekih 15 minuta mi vec poceo alarm u mozgu da mi pisti, da bi se on ipak pojavio nakon nekih 20 minuta. Izlazi i veli: "Usitnih, ali sve u metalu!", i smije se. Ja ga gledam, sve mi jasno, stara fora taksista, kojom su mi se vec X puta "hvalili" razni taksisti, ogorceni zbog "drskosti" musterija koje nemaju sitno.. Kapiram sve, nasmijah se, rasirih oba dlana i velim: "Ajd, sipaj!" Broji on, dodje do 46,40 i kaze: "To je to." Ja ga gledam, ne znam je li neka skrivena kamera na zoru, voznja je iznosila 2,20, a on mi racuna kao 3,60. "O cemu se radi", rekoh, "voznja je iznosila 2,20?" "A ne, ne, ja sam bio da usitnim, a to nije o mom trosku". Auuu, vidji ovoga bilmeza, razmisljam.. te pukoh: "Prvo, da mi kazes po kom to propisu ti sebi dajes slobodu da sa tudjim novcem bukvalno nestanes na 20 minuta? Jel to neki vas interni pravilnik po kom si ovlascen da musteriju zavlacis pola sata?? Drugo, dje ti je ID-kartica? Ne vidim ti je na grudi, niti u vozilu? Dje ti je??" On me gleda par sekundi, pa se trgnu: "Evo ti! Evo ti sve!", te mi drsko izruci i onih ostalih 3,60 u ruke. Ja ladno prokomentarisah: "E tako, sunce.. tako vec moze..", okrenuh se i odoh. On kad vidje da ja bez pardona odlazim sa svih 50e (doduse, u zeljezu) i da mu se ljigava namjera obila o glavu, zalece mi se s ledja, uhvati me za rame, ja se okrenem.. a on spremio pesnicu da me udari i zbori: "Kunem ti se, sad cu da te ubijem, iako mi je 70 godina!". Ja istoh trena namjestih bradu: "Evo ti, sreco! Zvizni dobro! Pusticu te da me udaris prvi, bez brige. Ali samo pogledaj koliko svjedoka ima okolo (a narod oko nas zgranuto gleda) i moj ti je savjet da me ne tjeras da grijeh cinim." On se opet zamrznu, gleda me, ona pesnica mu drhti u vazduh, sav pocrvenio ka paprika.. U jednom trenu se trgnu, okrenu se i ode put auta, sve psujuci i pljujuci usput..
Ja dolazim na posao, razmisljam i ne vjerujem kako mi je dan poceo..
Bookmarks