lako je zaključiti koliki su benefiti onih ne-podložnih relativizaciji štetnosti duvana od strane duvanskog lobija, i njihovih papagaja...
Кад смо већ код бројева:
http://www.cdc.gov/tobacco/data_stat...s_cig_smoking/
И то је буквално први линк ког Гугл избаци кад укуцаш ''Effects of smoking tobacco''. Е сад, ако теби амерички Центар за превенцију и контролу болести није валидан извор информација, то је сасвим друга ствар.
Дакле, није само ствар у канцеру, но у бројим другим стањима који на овај или онај начин нарушавају квалитет живота, да не идемо дубље у материју.
Просто је нереално да се морамо убјеђивати око тога је ли пушење штетно или није. Ракуновом аналогијом, онај један што преживи слободан скок с каквог моста нам може говорити да скокови и нису тако страшни, једино што зна човјеку фризура да се поквари, ситница јелте. Замислите, чак су и нацисти препознали штетност дуванског дима те су спровели прву анти-пушачку кампању у новијој историји ( https://en.wikipedia.org/wiki/Anti-t...n_Nazi_Germany), а овдје ипак читамо свакакве изјаве. Рачунам да свако има право да ради шта жели од себе, али је смијешно слушати свакаква неутемељена оправдања за одређено понашање. То и некако, али бити сигуран да је црно уствари бијело, да сви гријеше а да си само ти у праву... Такви људи или су визионари, пионири, револуционари, или спадају у неку другу категорију.
lako je zaključiti koliki su benefiti onih ne-podložnih relativizaciji štetnosti duvana od strane duvanskog lobija, i njihovih papagaja...
Zelim vam samo jedno, a to su dvije stvari: "rad, red i disciplinu".
Ja neću ulaziti u dubinu pros/cons filozofije kada je pušenje u pitanju, vidim da su već zašlo preduboko Samo bih volio da pitam bivše pušače za savjet... Prije svega, da pojasnim situaciju...
Počeo sam da pušim u drugom ili trećem srednje (ne sjećam se tačno), pušio narednih 6 godina. Onda sam se jednu noć uništio od alkohola i duvana (doduše, u tom periodu se to često dešavalo), ali izgleda da sam tom prilikom zakucao u "crveno" i odlučio sam da ostavim cigare. Tako je bilo naredne 3 godine. Nešto se ne sjećam da sam imao pretjerane krize. Propušio sam ponovo iz čistog hira. Nijesam imao potrebu, već sam, nakon slijetanja na Šipol za potrebe dvonedjeljnog uživanja prelomio da ću da idem na sve ili ništa. Teška glupost. Od tad je prošlo 6 godina da bih, prije 2 mjeseca, ponovo odlučio da ostavim duvan. Nijesam osjećao neke drastične posljedice pušenja: bavio sam se sportom, nijesam kašljao, nijesam požutio, nije mi spadala koža sa glave i slično. Međutim, isprepadao sam sam sebe da ću umrijet od duvana (oni momenti koji često spopadaju pušače) i natjerao sam sebe da prestanem.
Dakle, već 2 mjeseca ne pušim, ali se, u najmanju ruku, od mene ne može živjet: dođe period kad sam lagan i ponosan što ne pušim, ali onda naiđe period kad bih sve stavio na kocku i ponovo zapalio. NAJVEĆI problem je taj što se plašim da neću u istoj mjeri uživati u npr. odmoru (tipa, odlazak na plažu, roštilj, pivo sa društvom, vožnja). Na primjer, dok sam pušio, odlazak na kafu je predstavljao vrhunsko zadovoljstvo jer sam jedva čekao da zapalim, i onda izmeračim i razgovor i kafu i prolaznice. Sad mi je, da budem iskren, mali posao oću li poći na kafu ili ostat u ćošku nekog podruma.
Dakle, bivši pušači, pitanje za vas: OĆE LI SE PROMIJENIT OVAJ OSJEĆAJ ili je moj život izgubio smisao?
Zelim vam samo jedno, a to su dvije stvari: "rad, red i disciplinu".
I ja sam taman ja mislim sredinom trećeg razreda počeo bio da pušim. I to je trajalo kratko, taj trip, ne više od godinu i po. Ali presta' sam tako što sam se prenapušio jednu noć i zgadilo mi se. I tad sam reka' sebi - "aj da probam da prestanem, koji će mi to k u životu". I isto tako sam razmišlja' što mi radi to tijelu i zdravlju a i vazda sam imao problema sa šlajmom i kašljem i naravno pare. Ali onda sam se malo isprepada' da ću riknut' od toga za 10-20 godina što je bilo dovoljno da od tad ne zapalim jedan. Naravno, imao sam i ja manjih kriza ali svaki put bi se prisjetio svog pro/cons spiska od kojeg je jedini pro to što tuli tu krizu naravno.
Definitivno što me je održavalo "čistim" jeste samo pomisao kao: "presta' sam, nisam zapalio 1 više od mjesec, zašto bi to bacio u vodu" - osjećaš se nekako čistiji, i sam znaš. Ka' kad se okupaš pa' skočiš u blato, e tako bi' se osjeća'. I stvarno nisam jedan od tad zapalio.
Ali svaki odlazak na kafu, koji je dok sam bio pušač bio orgazmičan, danas čini 1/10 zadovoljstva u poređenju sa pušačkim danima. Svaki odlazak u prirodu, neko kuliranje, sjeđenje na klupu je izgubilo da kažem smisao. Zna' sam da uzmem kutiju ili 2 sa drugom i sok neki, i da kuliramo na mjesto 2 sata a da se to ne osjeti. Isto tako zna' sam da uđem u konverzaciju sa osobama sa kojima nikad nisam prozborio samo zato što mi je ili ja istoj dao garu. Nešto što ne bih nikad bez cigara bilo moguće da kažemo. Sve je to lijepo, cigara je pojačala zadovoljstva u mnogim svakodnevnim stvarima ali treba isto razmišljat' i tim minusima, koji nisu mali.
Proba' si jednom, viđeo si neke dosta stvari idu ljepše sa cigarom i neće se promijenit' osjećaj (bar meni nije). Što da ti kažem, od kad sam presta' jedem 2 puta više, pa kad sjednem na neko kuliranje ili što uzmeš grickalice, sjemenke i njasra i deri. Tako sam se borio sa krizom većinom u početku da mi je prešlo u naviku.
Last edited by Ser Bronn; 21-06-16 at 12:28.
Što se nauke, prakse a i mene tiče, sve duvandžije su nervni bolesnici..pa da vas sve pozdravim uz poruku - Uklapamo se!
Nikad ludak neće priznati da je ćaknut. Jedini sam poznati izuzetak koji potvrđuje pravilo.
Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.
Pusio od 17-te,punih 15 godina.Ne precerano mnogo(kutija ili manje dnevno) sem kad se popije.
Nakon toga,batalio jednom na 3 god,pa nastavio opet.
Od tada,masu puta pokusavao,ogranicavao duvan samo uz alhohol kao,ogranicavao na cigar svakih sat vremena itd.Prdnjava sve.
Vec pola godine ni dima,skinut na suvo,uzivam.
↯↯Dodje li ti nekad da skocis sa mosta,da li je i tebi nekad svega dosta↯↯
Pa najčešće svi počnu "samo uz alkohol". Drug je vazda to tvrdio, pa da ne bi ispa' lažov od muke je u 9 ujutru pio naručiva' pivo mjesto kafe.
Loše, Rašo.. loše.
Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.
AMONIJAK se dodaje da bi nikotinski zavisnik za što kraće vreme (za samo 3 sekunde) osetio zadovoljstvo posle udahnutog dima (taj isti centar u mozgu posle uzimanja heroina reaguje tek posle 20 sekundi)
Kao najteži oblik zavisnosti se kategoriše heroinska zavisnost, pušenje je na drugom mestu , treća je zavisnost od kokaina, četvrta alkohol i peta zavisnost od kafe.
Koliko je teško osloboditi se nikotinske zavisnosti svedoči podatak da dok proizvođači nisu ubacivali amonijak, 15% pušača moglo je lakše, bez stručne pomoć da ostavi cigarete a sada je procenat od 0,1 do 0,2 % pušača koji prestanu spontano da puše.
Uz izuzetno snažnu nikotinsku zavisnost, ozbiljan problem je i apstinencijalni sindrom koji se razvija odmah po prestanku pušenja. Kriza koja počinje već posle dva časa a može da traje i do šest meseci.
Pušač je suočen sa žudnjom za cigaretom, promenljivog je raspoloženja, uzrujan sa znacima anksioznih i depresivnih reakcija. Usporen je srčani rad, koncentracija je niža, usporen je metabolizam,
Dosta ljudi (od kojih su većina pušači) kako bi umanjili bitnost zdravog načina života se koriste argumentom da ćemo svakako svi umrijet, pušili ili ne pušili, i to da ne rijetko i oni koji su nepušači i vode zdrav život umru mlađi. Tu ima istine ali mislim da nije bitan samo kvantitet života već i njegov kvalitet, a zna se da osobe koje vode računa o zdravlju, ishrani, kondiciji itd. imaju optimalniji rad tijela, mozga i endokrinog sistema, što znači da bolje funkcionišu, bolje razmišljaju itd.
istrajan budi.
Ajde objasni ti to ovim mojim nekima. Iste argumente mi koriste, i dzabe sve, eto smanjili su malo, ali da prestanu izgleda nema sanse.
Pa dobro, ko ima mentalne snage da se kontorliše i da puši po malo, to onda i nije toliko štetno, ali rijetki su ljudi koji mogu da se iskontrolišu i da puše po cigar, dva dnevno ili 3, 4 cigara nedeljno, baš rijetki. Obično i oni koji puše po malo kasnije puše po kutiju na dan.
istrajan budi.
Nikada u zivotu dim nijesam povukao i bas mi je drago sto je tako... Jos jedan banalan primjer dobrobiti cigareta: treba da pijem vitamin c (terapija u sklopu oporavka od pokidane tetive) i doktorica me pita da li sam pusac, odgovoroh ne zasto, a ona mi kaze, da sam pusac morao bih duplu dozu vitamina c da unosim...
--------------->
<---------------
Odavde dovde...
Živa istina. 99% se ne bi bavio sportom.
Lord, the pitiful screams of all them college-educated women!
Posto nijesam pusac, mozda meni treba 4 dana da mi se slegne...
--------------->
<---------------
Odavde dovde...
Cigare za neredovne pusace ? Pitam zbog susenja, poslije 3 dana bacam pola kutije
Sent from my SM-G935F using Tapatalk
Love, peace and respect.
Nagrdio bi se od duple doze vitamina c.
Sent from my Redmi Note 2 using Tapatalk
If there's two things that I hate-
It's havin' to cook, and tryin' to date...
Zašto ne, pušenje i zdravlje, pitam se... ?
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks