Ok,..razumjeli smo se... Nikad te ja i nijesam doživljao kao identitetski potpunog Srbina, već čovjeka koji ima neko specifično (mada srpski kompatibilno) ubjeđenje o sebi i svom porijeklu. Naravno, ne smeta mi to ni najmanje. Zašto bi?...
Naše razlike su one zBog kojih razgovaramo. Ko bi uopšte imao želju razgovarat sa istomišljenicima o oblasti kakva je politika??...Ja NE. Sa političkim istomišljenicima NIKADA ne razgovaram o politici. Mogu ovđe da poduprem nečije ubjeđenje, stav, ali da razgorijevam raspravu ukoliko je očigledno da se slažemo - NE.
Nego na temu malo...U povodu ovog tvog nadanja da Srbi dobiju autonomiju u okviru Kosova i da to prihvate.
Vidi, nemam ništa protiv te opcije...Međutim ja sam se sve (pa pomalo i sad, no me sramota da priznam) potajno nadao da će doći do podjele. Pa i po cijenu da Štrpci, Peć i Gnjilane dobiju samo zaštitu u okviru posenih opština države Kosovo (mada oni vidim na saobraćajnim znacima pišu srpski: Republika Kosova, a na albanskom (valjda)"Republike e Kosoves") , ono na sjeveru bude ili dio Srbije ili pod mandatom UN kao teritorija čiji će status biti naknadno utvrđen. ti slučajevi nijesu nepoznati, već ih ima na pretek.
Izgleda ipak da od toga nema ništa. Ako je tako ja bih prije Srbiji predložio da ponudi Kosovu razmjenu teritorije, i da za sjever Kosova preda gotovo identično parče juga Srbije koje je nastanjeno Albancima. Ubijeđen sam da bi uz manje dorade to svi prihvatili, pa čak da sporazumom bude predviđen i poseban status za srpske manastire koji ostanu u sastavu Kosova.
Ako ni ovo nije moguće, onda bi autonomija za sjever, a u okviru Kosova bila i moja želja.
Ovo pitanje nije nešto što me posebno opterećuje ali zaista govorim prijateljski. Mislim da je Srbija dovoljno ponižena i kažnjena za ulogu u ratu i da bi potpuni gubitak svega zaista bilo nimalo viteško ponašanje pobjednika., tim prije što Srbija nikada nije ni imala šanse da dobije ovaj rat iako su je njeni idioti tada u vlasti (zBog početne prednosti uzurpiranjem kompletne JNA) ubjeđivali da jeste.
No, da se razumijemo, i to ne bi bilo prvi put u istoriji. Njemačka je nakon WWII unakažena. Blizu 20 miliona Njemaca je stradalo i gotovo isto toliko raseljeno. Samo iz Banata je iseljeno preko 500 000 Njemaca koji su tu živjeli 2 vijeka. Iz Slavonije i Ukrajine takođe. Najveći udarac ipak bilo je oduzimanje kolijevke Njemačke - Istočne Pruska (velika ko 3 Srbije s Kosovom), u Sudetskoj oblasti (danas opet dio Češke) Njemaca više nema i masovno su (po kapitualaciji Njemačke) ubijani. Poljska je izvršila etničko čišćenje Njemaca iz istočne Pruske i izmijenila sve nazive mjesta, rijeka do poslednjeg sokaka, kako bi kulturno zatrla vjekovni njemački trag. Vjekovima i sve do 1918. provincije Alzas i Lorena, (pravo ime: Elzas i Lotaringija) koje su izvorno, a i danas naseljene Njemcima, oduzeti su i dati Francuskoj. Provincija Eupen (takođe njemačka do 1920. i naseljena Njemcima) dodijeljena je Belgiji... I na kraju je i ono što je ostalo raskomadano i podijeljeno među saveznicima taman ko da se radilo o ostrvima na Pacifiku, a ne najvećoj(čisto) evropskoj naciji.
Ima ovih primjera puno... Na žalost nema nikog ko bi to objasnio Srbima. Zato oni stalno vjeruju da se nešto dešava samo Srbima i po prvi put.
Bookmarks