Njegovanje Nacionalne Kulture

[Jal Cargo]

http://portalanalitika.me/drustvo/te...-oiju-javnosti

Dugi niz godina ovaj muzej potpuno neopravdano uživa neku vrstu „muzejskog siročeta“. Razlog za ovakav status, mišljenja sam, leži u potcjenjivanju narodnog stvaralaštva kojemu se daje neka sekundarana uloga u odnosu na akademsku umjetničku kulturu. Takve teze su potpuno pogrešne, jer - obilazeći sa studentima i inostranim kolegama čak i skromno izložen fond - naišao sam na jedinstvena mišljenja da je riječ o kulturno-umjetničkom blagu evropskih vrijednosti mnogo interesantnijem za široki krug publike, pogotovo turista, nego što je to slučaj sa ostalim muzejskim zbirkama na Cetinju.

[Jal Cargo]

Plus

Minus

[NSX]

dobro je da ga nisu zazidali jer je grdno onako, baš staro

[Hari Krisna]

Miranović i Kerović u Instanbulu predstavile rad „Podgorička tvrđava – Revitalizacija i interpolacija"

26. septembar 2014.

Na konferenciji u Istanbulu, na kojoj je tema bila “Revitalizacija i konzervacija graditeljskog naslijeđa iz Osmanskog perioda na Balkanu“, učestvovale su direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara, mr Anastazija Miranović, istoričar umjetnosti i Predsjednica Fondacije za spomenike i lokalitete Crne Gore „ELArt“, dr Igbala Šabović Kerović. One su predstavile rad na temu: „Podgorička tvrđava – Revitalizacija i interpolacija (nova/savremena funkcija)“. Sa posebnim osvrtom na pitanje preostalog graditeljskog fonda Podgorice iz Osmanskog perioda, kroz sadržaj rada, u nekoliko vremenskih presjeka prezentovana je evolucija i geneza urbane strukture (osnivanje, urbani rast, transformacija) crnogorskih gradova. Kao polazište za izradu validne dokumunentacione osnove revitalizacije podgoričke tvrđave i nove savremene funkcije (interpolacije) jasno su definisane mjere zaštite tradicionalne gradske fizionomije predmetne lokacije. U uvodnom i zaključnom dijelu izlaganja, Direktorica Uprave, mr Anastazija Miranović je posebnu pažnju posvetila zakonskom aspektu zaštite u Crnoj Gori i integracijama uprave u tom pravcu. Konferenciji u Istanbulu održana je od 21-23 septembra, u organizaciji Generalne Direkcije Vakufa i Ministarstva za kulturu i turizam Republike Turske Učesnici skupa, predstavnici Turske, Albanije, Crne Gore, Srbije, Hrvatske, Makedonije i Kosova,, prezentovali su tematske radove bazirane na relaciji zakon-teorija-praksa. Utemeljenjem na zaključcima radne konferencije donešena je Deklaracija koja promoviše Regionalnu saradnju i podršku Turske Republike (Agencija TIKA) na polju zaštite zajedničkog naslijeđa iz Osmanskog perioda, a po pitanju izrade projektne dokumentacije zaštite i revitalizacije, i prije svega njene realizacije.

[Hari Krisna]

Odiseja sutomorske biste cara Franje Josifa

30. oktobar 2014.

Sudbina sutomorske biste austrougarskog cara Franje Josifa o kojoj su ovih dna pisali neki crnogorski mediji, zavrijeđuje da se nađe u rubrici "Vjerovali ili ne". Postavljena je u prvoj deceniji Dvadesetog vijeka, da bi početkom Prvog svjetskog rata bila iščupana sa postamenta i bačena u dubinu. Više od pedeset godina kasnije, uzburkano more je bistu vratilo na obalu, tačno na mjesto odakle je otrgnuta. Dakle, početkom prošlog vijeka Sutomore je bilo malo pogranično mjesto sa oko dvadesetak domova. Tokom 1905. godine u ovaj su gradić pristigla dva Italijana iz majstorske radionice "Vitorio e Đakomino". Imali su težak zadatak – ukrotiti najizdašniji od tri lokalna izvora i napraviti javnu česmu. Na zemljištu koje je pripadalo mještanima, podigli su zid od crvenkastog mermera. "Velja voda" je ubrzo potekla iz dva otvora u kamenu, a načinjena je i prostrana ustava da bi žene prale veš. Iznad vrela bilo je malo postolje, a ispod njega lijepo obrađena pravougaona ploča. Zapisano je da je to bio tada najljepše uređen izvor na Jadranskom primorju. Nedugo zatim, uz drveni portić pristao je vojni brod, iz koga su mornari iznijeli oveći teški sanduk. Već izjutra, na malom postolju osvanulo je poprsje austrougarskog monarha, a na ploču je uklesano: "U slavu njegovog carskog i kraljevskog veličanstva cara Franje Josifa, koji Vam darova ovaj izvor". Crna Gora je zaratila sa Austro-Ugarskom avgusta 1914. godine i ubrzo su se iz Budve, Petrovca i Sutomora vojne formacije povukle u Kotor, a u gradove sišli Crnogorci. U euforičnom antiaustrijskom raspoloženju, Stijepo Milov Zec iz Mišića je odlučio da skine sa česme simbol mrske carske vladavine. "Moj đed Stijepo je još početkom rata 1914. godine odlučio da baci bistu i sproveo svoju namjeru u djelo" - počinje Zoran Zec priču koju u njegovoj familiji svi znaju. "Bila su smutna vremena, nije se znalo da li će se Austrijanci vratiti, pa nije prihvatio pomoć mještana, da ostali ne bi stradali. Kažu da je sam otkinuo gvožđe koje je držalo bistu, skinuo je s postolja, i stavio u čamac. Odvezao se na pučinu, i bacio je u more. Poslije je otišao u borbu", veli Stijepov unuk. Austrijska vojska se, nakon crnogorske kapitulacije, vratila u Spič 1916. godine. Jedan od prvih zadataka nove-stare vlasti bio je da sazna ko je otkinuo carevu bistu i da kazni vinovnika ovog čina. Stijepo Zec je, usred rata, i pored opasnosti koja je prijetila, sišao sa obližnjih planina da obiđe ženu i djecu, no, mreža doušnika učinila je svoje. Austrijske vlasti su ga uhvatile u kući i sprovele u zloglasni zatvor Španjola kod Herceg Novog. Skupa sa još 17 rodoljuba, tamo je strijeljan nakon nekoliko dana, a šest godina kasnije njihove kosti su prenešene u zajedničku grobnicu ispred manastira Savina. Tada je podignut i obelisk od bijelog mermera posvećen "strijeljanima za vrijeme svjetskog rata u Boki Kotorskoj 1914-1915-1916)". Sljedeće poglavlje ove storije smješteno je 56 godina docnije, u novembar 1970. Jugo kakav samo u Sutomoru zna da bude, podizao je danima višemetarske talase koji su tukli po plaži, ali i po parapetu koji je rivu štitio od navale pomahnitale stihije. U zoru, 25. novembra, more se povuklo, ostavljajući za sobom brda morske trave, kamenja i najrazličitijih otpadaka. Mlađi ljudi su, po ustaljenoj praksi, izašli na obalu da vide što je voda izbacila, a dvadesetogodišnji Đoko Vukčević je bio među njima. "Bili smo skupa, moj polubrat Radovan Stančić, Duško Papan i ja. Primijetili smo nešto vrlo čudno - veliki grumen bio je obložen pijeskom i šljunkom, tako da se nije razaznavalo što to može biti" - sjeća se Vukčević, dodajući da se "dešavalo da more izbaci kakvu staru minu", pa je odnio predmet u Spičansko polje i pokušao da ga alatom očisti od naslaga. "Kad se pojavilo oko, odahnuo sam, znao sam da je u pitanju neki spomenik", veli on, dok objašnjava da do tada nije znao da je bilo kakva bista ikada postojala u Sutomoru. "Raspitao sam se kod babe Kićine Đinđinović koja mi je ispričala priču o poprsju Franje Josifa. Bio sam fasciniran činjenicom da je bista austrijskog cara ponovo isplivala na obalu na samo desetak metara od mjesta gdje je i skinuta. Otišao sam u barski Muzej, prijavio nalaz i predao ga tamo gdje i treba da bude" - kaže Đoko Vukčević. "Pobjeda" je zabilježila nesvakidašnji događaj u obimnoj reportaži koju je potpisao Jovan Dujović, a svoju verziju objavili su i drugi pisani mediji SFRJ. Crnogorskom dnevnom listu tada je govorio i Gojko Vukmanović, tada upravnik barskog Muzeja. "Pošao sam sa Vukčevićem", kazivao je, "sem glave koja se tek nazirala, ništa se drugo nije vidjelo. Više od pola vijeka taložio se pijesak, popunjavao šupljine i neravnine, teško je bilo razaznati o čemu se radi". A radilo se o lijepo izvajanoj i odlivenoj figuri. Niz lice se spuštaju dva mlaza brade, na grudima se razaznaju medalje, a oko vrata i grudi je vijenac zastava, svezan u čvor u visini pojasa. Očigledno, bista je rađena kad je car bio mlad i ne podsjeća na oronulog despota koji je godinama vladao Austro-Ugarskom. Nije unikat, već je rađena po kalupu, serijski, kao simbol vladavine moćne Austro-Ugarske imperije. Još od toga pera, bista cara Franje Josifa nalazi se u depou Zavičajnog muzeja, smještenog u Dvorcu kralja Nikole. Leži na podu, ispod dugačkog stola, umotana u papir. "Nikada nije konzervirana", potvrđuje Draginja Radonjić, kustos-istoričar barskog Muzeja. "Bista se od ranih sedamdesetih nalazi u prostorijama depoa Muzeja u Baru. Pod rednim brojem 605 uvedena je u inventarsku knjigu. Bronzana je, dimenzija 70x60, i u prilično lošem stanju zbog djelovanja mora na metal" - objašnjava stanje eksponata Radonjić, precizirajući da "konzervacija nije nemoguća, ali je za nju potrebno jako puno materijalnih sredstava". Božidar Stijepov Zec pokretao je desetak godina niz inicijativa za postavljanje obilježja u spomen na svog oca i njegov čin, ali do smrti nije od meritornih organa dobio potvrdan odgovor. Njegov sin razmišlja slično ocu. "Zanimljivo, ali ja nikad nisam vidio bistu. Znam gdje se nalazi, i mišljenja sam da bi je trebalo postaviti tamo gdje je nekad bila, uz spomen ploču koja bi objašnjavala njeno putešestvije. Ne vjerujem da bi to moglo ikoga da pogodi, iako je u pitanju austrijski car. Spomenici nikom zlo ne čine, oni su civilizacijske tekovine" - kategoričan je Zoran Zec. Nalazač carevog poprsja Đoko Vukčević ne izlazi više često na more. O sudbini biste misli isto što i Zoran Zec. Volio bi, ističe, da se ona barem izvadi iz depoa, koliko može restaurira i nađe svoje mjesto u postavci, uz cjelokupnu priču o njenom stogodišnjem putu. No, bez značajnijih finansijskih upliva u kasu barskog Zavičajnog muzeja, koji je i sam u nezavidnom stanju, mogućnost da bista bude dostupna očima javnosti ostaje samo pusta želja. Da li se putovanje bronzanog poprsja Franje Josifa završilo ispod stola pod rednim brojem 605, ili joj predstoji još jedna avantura koja bi obezbijedila novi život, pokazaće godine koje su pred nama. Gest Stijepa Zeca nije zaboravljen, pa je njegovo ime dobila ulica u Čanju duga 1014 metara, u kojoj se nalazi najveći dio privatnih hotela u ovom naselju. Željko MILOVIĆ

[Hari Krisna]

Nekad je Marko Miljanov napisao Primjeri cojstva i junastva da to ne padne u zaborav a sklonost nas Crnogoraca da pamtimo primjere ali ih malo kad slijedimo nazalost se samo produbljuje.
Ime Zdravko Gagovic biće zapamćeno po tome sto je pokusao spasiti ne samo od zaborava već i od (ne)namjernog unistavanja kulturnu bastinu. Malo cime kao time se mozemo pred svijetom pohvaliti, ali.....
Vjerujem da su bar nasi forumasi procitali njegovu knjigu STANJE KULTURNE BAŠTINE U BASENU SKADARSKOG JEZERA a ako neko nije mogu i tu U sretnim drzavama neko bi se postidio sto skoro poslije 2 godine od objavljavinja malo sto se popravilo, a mnogo vise izgleda jos gore. Nase koleginice sa foruma osim entuzijazma i teske rabote nazalost nemaju moć odlucivanja sto opet i nije neka novost kod nas.

Holecek je za Crnogorce, ocaran iskonskom prirodom ove male drzave, zapisao

O kako su bogati ovi siromasni Crnogorci, a neki drugi putopisac će zapisati kako su bili siromasni u glavu ovi sto nekad odlucivali u ovoj maloj lijepoj drzavi.

[Maja]

Juce smo slavili 13. jul najveci i najznacaniji CG praznik... Moram reci da mi je zao sto sam bila u CG na taj praznik, jer svi meni poznati Crnogorci, mnogi rodjeni van CG, i koji zive van granica CG (vecina nema ni CG drzavljanstvo) cestitali su jedni drugima porukama, pozivima telefonom, cascavali u cast tog dana svoja drustva, pozivali radnike i kolege (gradjane drugih drzava koji sa CG nemaju blage veze) iz svojih firmi na "cast" itd... Naredili da se caste i proslave na racun vlasnika firmi, direktora...
Juce, prospartah "citavom" CG...cestitah zacudjenim poznanicima u CG koji su me "blijedo" posmatrali sto slavim - "ada na odmoru smo" itd... Tuzno...
Jos sam zapanjena i ne mogu shvatiti toliki 'menefregizam' u narodu u CG... Ovo sto su politicari sturo pokusali da aktiviraju je bilo jadno i zalosno... Koncert u PG... Ljudi su dolazili sa primorja sa svojim porodicama, prijateljima, iako na odmoru, ne zbog koncerta Colica nego zbog naroda uz koji su zeljeli da proslave 13. jul, da njihova djeca osjete pripadnost CG narodu i istom slavlju...blokirani na raskrsnicama sa automobilima policije, bez ikakvih oznaka za privremene parkinge, bez ikakve orjentacije kruzili automobilima po PG pokusavajuci da uoce oznake ..... i vratili se nazad..
Ne razumijem.. taj najznacajniji - totalno vanpoliticki i vanpartijski praznik citavog Naroda CG provucen je kao ... ne znam, nemoguce opisati......Sramota i stid.
O kakvom njegovanju "nacionalne kulture" pokusavamo ovdje da razgovaramo...
p.s. Da i onaj ekran u centru PG je sluzio za reklame, ne za direktan prenos slavlja... Bez cestitke, bez icega - muk.. E blagos i skolskom obrazovanju i .......

Hvala Lepo

[Maja]

Dan državnosti proslavljen i u Argentini

Komentari (1)A A A

Centralna proslava Dana državnosti Crne Gore 13. jula u Argentini organizovana je ove godine u Rosariju, jednom od tri najveća grada u ovoj državi i najvećem u provinciji Santa Fe.
Proslava u Argentini

• 
• 

Kako je saopšteno iz Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija, proslava je organizovana u svečanom salonu Spomenika zastavi, a u sklopu obilježavanja ovog praznika inaugurisan je počasni konzulat Crne Gore u Rosariju, nadležan za teritoriju provincije Santa Fe.




"Na kraju ceremonije, otkrivena je ploča na prostorijama počasnog konzulata Crne Gore, nakon čega su uručene diplomatske legitimacije počasnom konzulu Crne Gore Rafaelu Samardžiću i počasnom vicekonzulu Crne Gore Klaudiju Petričeviću. Svečanosti su prisustvovali brojni diplomatski predstavnici, privrednici, funkcioneri Provincije Santa Fe i grada Rosarija, kao i veliki broj iseljenika porijeklom iz Crne Gore sa teritorije čitave provincije Santa Fe, ali i iz provincije Ćako i Buenos Airesa. Proslava je završena velikim okupljanjem potomaka crnogorskih iseljenika u gradu Fuentesu u ovoh provinciji", piše u saopštenju.

Bravo.

Hvala Lepo

[Maja]

FOTO: Dan državnosti Crne Gore proslavljen i u Prištini

Komentari (0)A A A

Dan Državnosti 13. jul obilježen je i u glavnom gradu Kosova.

Uz prisustvo velikog broja zvanica i gostiju iz političkog i kulturnog života Kosova, stranih diplomata, predstavnika međunarodnih organizacija, dijaspore i prijatelja Crne Gore u organizaciji Ambasade Crne Gore u Republici Kosovo proslavljen je 13. jul - Dan državnosti Crne Gore.

“U velikoj sali Kosovskog narodnog pozorišta goste je pozdravio stalni otpravnik poslova Radovan Miljanić koji je govorio o značaju koji 13. jul ima za Crnu Goru i njenu bogatu istoriju”, saopšteno je iz Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija.




Program je upriličen koncertom crnogorskih gitarista Srđana Bulatovića i Darka Nikčevića sa motivima balkanske muzike. Nakon svečanosti je organizovan prigodan koktel.

Hvala Lepo

[Maja]

Ljetnja škola za djecu iseljenika: „Crna Gora moja postojbina“ na Ivanovim Koritima

Komentari (0)A A A

Ljetnja škola jezika i kulture „Crna Gora moja postojbina“ namijenjena djeci crnogorskih iseljenika, i ove godine će biti održana po deveti put od 20. do 30. jula na Ivanovim Koritima.
Ljetnja škola na Ivanovim koritima


Školu će ove godine pohađati 60 polaznika, uzrasta od devet do 15 godina, iz sedam zemalja Turske, Albanije, Srbije, Bosne i Hercegovine, Njemačke, Belgije i Italije, a u okviru Škole, organizovane su i edukativne posjete Cetinju, Rijeci Crnojevića, podlovćenskom selu Dolovi i Mauzoleju na Lovćenu.


"Tokom desetodnevnog boravka, učenja i druženja u odmaralištu Lovćen - Bečići, djeca će se na zabavan način upoznati sa Crnom Gorom, kroz kolaž obrazovnih radionica iz crnogoskog jezika i književnosti, istorije, geografije, muzičke i likovne umjetnosti, baštine, kao i sportskih aktivnosti", saopšteno je iz Uprave za dijasporu koja je i organizator Škole.


Prva Ljetnja škola organizovana je 2007. godine, a do sada je kroz osam generacija polaznika, pohađalo preko 400 polaznika.

Divno, a za njih nezaboravno.

Hvala Lepo

[Maja]

U Britaniji proslavljen Dan državnosti Crne Gore

Komentari (0)A A A

Velika Britanija proslavila je Dan državnosti Crne Gore u subotu 4. jula u Londonu u restoran-klubu "VUK", navodi se u saopštenju Montenegro-UK Society-a.
London


Proslavi je prisustvovalo oko stotinak gostiju, a organizovao ju je Montenegro-UK Society - udruženje Crnogoraca i prijatelja Crne Gore u Velikoj Britaniji.

Pozdravljajući sve prisutne, gostima se obratio predsjednik Montenegro-UK Society-a Neven Nino Pajovic koji je tim povodom održao prigodan govor i podsjetio sve prisutne o značaju tog datuma u istoriji Crne Gore.

Udruženje crnogorskih građana i prijatelja Crne Gore u VB formirano je prije dva mjeseca.






“Udruženje je jako bitno za sve crnogorske iseljenike u Velikoj Britaniji, kako bi se mogli družiti, uzajamno potpomagati i raditi sve što je u zajedničkom interesu njih i Crne Gore.

Društvo će intenzivno raditi na organizaciji ovakvih i drugih događaja koji se odnose na afirmaciju Crne Gore, koji bi okupili naše građane i ostale Britance i narode koji su prijatelji naše zemlje”, istakao je Pajović.

Da sam znala ostala bih koji dan duze... Ali pozivi iz drugih stranih Ambasada su bili brzi, organizovaniji i konkretniji, za svoje interese dakako, pa njih uvazih...
btw.. Mada, istina, bilo je neke price medju nasima u Londonu sa spominjanjem imena (navedeno je dosta dobronamjernih clanova koji su porijeklom iz regiona), ali nije mi djelovalo da sa ubjedjenjem pricaju o tome..

Hvala Lepo

[Pirun]

inače bijah u PG Maja kad i ti sa đecom. sramotno je bilo viđeti neispeglane zastave i svaka pogrešno postavljena. iscijepane su sve na školama inače. najveći barjak na trgu je bio ruski i SFRJ. i normalno na ogromnom panou kick boxing i krvave face dok đeca igraju folklor. turistička kancelarija zatvorena pa sam ja pomogao belgijskoj grupi turista da se snađu do željeznice stanoce da uteknu iz Podgorice.

evo direktorica direktorata za direktorisanje će siguran sam raditi svoj posao. još nacionalnu penziju da joj daju ili nagradu 13 jul.

Vlada Crne Gore imenovalaje Dušanku Jeknić Pešić za direktora Generalnog direktorata za ekonomsku diplomatiju i kulturnu saradnju u Ministarstvu vanjskih poslova i evropskih integracija (MVPEI).
http://www.cdm.me/politika/dusanka-jeknic-na-celu-direkcije-za-kulturnu-saradnju

[Maja]

Ja procitah da je neka funkcija u imovinskom kartonu...
Ova vrucina, ko zna...

Vlada Crne Gore imenovalaje Dušanku Jeknić Pešić za direktora Generalnog direktorata za ekonomsku diplomatiju i kulturnu saradnju u Ministarstvu vanjskih poslova i evropskih integracija (MVPEI).
Jeknić Pešić, koja je ranije bila direktor predstavništva Nacionalne turističke organizacije (NTO) u Sloveniji, navela je u svom imovinskom kartonu da je na čelu ove direkcije, piše Dan.
Na sajtu MVPEI, međutim, trenutno nije navedeno ko je direktor Generalnog direktorata za ekonomsku diplomatiju i kulturnu saradnju. Jeknić Pešić je donedavno bila i član Odbora direktora Budvanske rivijere.
....

Sto se tice organizacije i proslave 13.jula najveceg CG opste-narodnog i drzavnog praznika... Zalud im sve funkcije, pa da ih prisvoje i za dozivotne.. rezultate vidjesmo..
Greota...

Hvala Lepo

[Maja]

FOTO: Djeca crnogorskih iseljenika u posjeti Ministarstvu kuture

Polaznici 9. Ljetnje škole "Crna Gora - moja postojbina" posjetili su juče Ministarstvo kulture na Cetinju.








Objavljeno: 25. 07. 2015 - 07:50Promjenite veličinu teksta:

AAA

Komentari (0)
Grupu koju čine djeca crnogorskih iseljenika uzrasta od 9 do 15 godina iz Albanije, Belgije, Bosne i Hercegovine, Engleske, Italije, Njemačke, Srbije i Turske, pozdravio je savjetnik za audiovizuelne djelatnosti u Ministarstvu kulture Ilija Subotić. On je posebno istakao važnost koncepta koji ljetnja škola promoviše, u kontekstu učenja o crnogorskom identitetu i razvijanja osjećaja pripadnosti svojim korijenima.
- U ministarstvu je prikazan i dokumentarni film "Priča o Jeli koja je postala kraljica", italijanskog reditelja Franka B. Tavijanija, koproducentski projekat Crne Gore i Italije. Nakon projekcije, polaznicima škole poklonjene su knjige o dinastiji Petrović-Njegoš - navode iz Ministarstva kulture.
Ljetnju školu "Crna Gora - moja postojbina" organizuju Zavod za školstvo i Uprava za dijasporu Ministarstva vanjskih poslova.

Jedan od najljepshih CG projekata..
Cg slatkishi.

Nadam se da ce nekome od placenih funkcionera pasti na pamet (ili da im sapnemo) da organizuju bar neki "kamp" za mlade - punoljetne CG-ce iz dijaspore za proslavu 13. jul u CG 2016. ... Ovi lokalni mladi ljudi nesto i ne slave taj najveci CG praznik, niti znaju o cemu mi, ali ta djeca iz dijaspore znaju odlicno, jer u kuci nauce ... Najvise bi se i veselili tom prazniku.
Vala ne bi im 'kruna' s glave pala da se oko toga pobrinu sa jednim mailom - objavom, i sredstvima info gratis - 'drustvenim mrezama'... Toliko diplomatskih predstavnistava za ispijanje kafica imaju, da im tolicko ne bi bilo tesko "odradit".. A i vremena - godinu dana imaju, da ne cekaju jun 2016. Ti mladi ljudi imaju potrebu da se okupe medju svoje, Drzava ima potrebu za njima, a ne da im se serviraju skupi "izvodjaci" i ostali "bogomdani" izvori necije paralelne zarade...

G. Pirune, hocemo li po ko zna koji put pokretat' inicijativu za njegovanje CG nacionalne kulture? Vi ste finiji sa tim kontaktima... ja sam ipak suvise decidna za "funkcionerske maze" pa...

Hvala Lepo

[Maja]

Evo Rusi rade ono o cemu sam pisala da je CG trebala da ponudi svojoj dijaspori Od Australije do Lat. Amerike - da se vrate kuci -CG-ri ... Rusi ne citaju FCDM..
http://www.telegraf.rs/vesti/1676294...a-daleki-istok

Hvala Lepo

[Montenegrino-CT]

Bravo Tanja i zasluženo. Najzad album za sve ljubitelje izvorne crnogorske muzike.

novi album Tanje Šeter pod nazivom „Da je meni vili gorskoj, promovisan je juče u Podgorici.Na albumu prvjencu ove poznate pjevačice izvorne muzike nalazi se 14 pjesama koje su nastajale u poslednjih 10 godina.
iako sam prije 10 godina snimila svoju prvu crnogorsku pjesmu sa motivima izvornog melosa svih ovih godina nije bilo načina da se album ranije objavi.
Na CD-u se nalazi 14 kompozicija od kojih su dvije nove. Tokom ovih 10 godina sarađivala sam sa emintentnim muzičkim stvaraocima u Crnoj Gori sa čijim sam kompozicijama osvajala
nagrade na festivalima, među kojima su Peđa Nedeljković, Zdravko Đuranović, Mirsad Serhatlić, Aleksandar Kovačević, Fejzo Alibabić, Aleksandar Makočević i
kao tekstopisci se pojavljuju takođe Zdravko Đuranović, Veso Vukčević, Veselin Bato Nježić, Fejzo Alibabić, Nikola Burzanović, Katarina Bogdanović, Rajko Jovetić i Dara Vuković.
Aranžmane mi je radio Peđa Nedeljković, koji je ujedno bio i producent albuma i čovjek koji je najzaslužniji za sve ovo. Na jed*noj pjesmi je radio Senad Drešević,
a dvije Aleksandar Makočević – kaže Tanja za „Dan”.
Na albumu se kako kaže, nalaze i dvije nove kompozicije, od kojih je jedna duetska.
- Pjesma „To je moja Podgorica” je prava podgorička pjesam čiji je kompletan autor Peđa, a druga je duetska koju sma uradila sa kolegom Dejanom Škuletićem, jednim od boljih vokala na našem prostoru. Obje pjesme imaju taj izvorni melos, a ja sam se i opredijelila da izvodim isključivo muziku koja ima taj izvorni manir - ističe ona.
Da je album u današnje vrijeme skupa investicija slaže se i Tanja, a kako kaže upravo su finasije razlog što je publika ovoliko čekala na njen prvjenac.
- Ja sam u zadnjih 10 godina snimala upravo singl po singl koji su imali dobru prođu na festivalima, i one su već objavljene na CD-ima tih festivala. Međutim, željela sam da ostavim iza sebe neki trag, tolike sam godine u crnogorskoj muzici, htjela sam da sve pjesme objedninim na jednom mjestu i evo konačno sam to uspjela – kaže Tanja posebno se zahvalivši prijateljima koji su joj pomogli oko realizacije ovog projekta.
- Za omot albuma je bio zadužen foto video „Srđa” koji su napravili divne fotografije u narodnoj nošnji za naslovnu stranu. Dogovorili smo se da zaokružimo našu saradnju sa jednim video spotom koji ćemo uraditi za jedno mjesec dana. Veliku zahvalnost dugujem Sekretarijatu za kulturu i sport Glavnog grada, Opštini Danilovgrad, Organizacionom odboru katunskih sportskih igara, zatim tu je PTT inžinjering, Ivana Kaluđerović koja je finansirala jednu kompoziciju, robna kuća Podgoričanka, Anin medeni kutak koji je takođe uvijek tu za mene. Posebnu zahvalnost dugujem PAM-u koji su mi pružili ogromnu finansijsku i moralnu pomoć – naglasila je Tanja.A.Š.




Djeci treba dati šansu


Iako je u vrijeme kada je Tanja počinjala karijeru, sve išlo mnogo teže i sporije, priznaje da su razna muzička takmičenja poput „Pinkove zvijezde” i „Zvijezde Granda” prava stvar za one koji žele da se bave ovim poslom.
- Sigurno da je njima sada mnogo lakše u smislu što imaju veliku medijsku pažnju, i onog momenta kad se pojave oni postaju prave male zvijezde . Tako da im je sa te strane lakše, a opet s druge mislim da im je teže jer je konkurencija nenormalno velika, ali definitivno da ti ljudi ne bi postigli uspjeh da nema tih takmičenja. Ja kad stignem pogledam sa zadovoljstvom i nemam ništa protiv toga, djeci treba pružiti šansu – zaključuje Tanja.

[ASC]

Srbija je u Pekingu otvorila svoj kulturni centar pri čemu je na priredbi otvaranja nastup imao guslar u tradicionalnoj crnogorskoj nošnji. (koja je ujedno tu i bila jedina tradicionalna nošnja pored kineske)






Ministarstvo kulture Crne Gore je povodom toga izdalo slijedeće saopštenje.
RTCG
Srbija prisvaja kulturno nasljeđe Crne Gore

Nastupom guslara prilikom otvaranja Kulturnog centra Srbije "Ivo Andrić" u Pekingu, koji je bio obučen u crnogorsku narodnu nošnju, kao u krajnje eksplicitnom identitetskom obilježju, organizatori tog nastupa posegnuli su u konkretno kulturno nasljeđe Crne Gore, predstavljajući ga kao svoje, saopšteno je iz ministarstva kulture.

Činjenica da je pjevanje uz gusle dio kulturnog nasljeđa više balkanskih naroda, obavezuje, u najmanju ruku, na obazriviju prezentaciju ovog nematerijalnog dostignuća, od one prezentacije koju smo mogli vidjeti prilikom otvaranja Kulturnog centra Srbije "Ivo Andrić" u Pekingu, navode iz ministarstva.

To što je pjevanje uz gusle za sada upisano na Reprezentativnu listu nameterijalnog kulturnog nasljeđa čovječanstva, kao dio kulturnog nasljeđa Srbije, kako je saopšteno, podrazumijeva da Srbija prilikom prezentacije ovog nasljeđa tretira sopstvenu guslarsku tradiciju i sve ono što uz nju ide, kao što su nošnja, simbolička značenja i izvornost i autentičnost tekstova guslarskih pjesama.

"Poštujući činjenicu da pjevanje uz gusle pripada i kulturnom nasljeđu Srbije, što je uostalom potvrđeno upisom na UNESCO listu, smatramo da se prilikom prezentacije i promocije ovog nematerijalnog dostignuća ne bi smjelo referisati na one njegove sadržaje i elemente koji pripadaju drugim narodima, odnosno kulturnom nasljedju druge države. Vođena takvim pristupom, Crna Gora će i ubuduće prezentirati pjevanje uz gusle, kao dio sopstvenog kulturnog nasljeđa, što će se posebno odnositi na period nakon što kandidatura Crne Gore, Albanije, Hrvatske i BIH, bude prihvaćena od strane UNESCO-a", poručili su iz ministarstva kulture .

Ministarstvo kulture Srbije je odgovorilo ovako:
N1
Ministarstvo Podgorici: Nastupom u Kini nismo uzeli tuđe, gusle srpska baština

Србија је, приликом номинације певања уз гусле за Унескову листу нематеријалне културне баштине, поднела опсежну документацију. Током двогодишње процедуре, стручњаци Унеска су вредновали приложени досије и читава процедура је била јавна. Упис на листу Унеска не значи да тврдимо да су Срби измислили гусле и гуслање, него да је реч о темељној и живој баштини српског народа, о чему сведоче бројна удружења и посећене гусларске вечери.


Гуслар који је извео своју песму на отварању Културног центра "Иво Андрић" у Пекингу био је одевен у ношњу коју су носили и носе Срби у Црној Гори и Херцеговини и то је чињеница коју ниједна нова идентитетска конструкција не може да измени.
Део српског наслеђа, и то веома изразит, потицао је и потиче из Црне Горе и Србија није ни овом приликом узела ништа туђе.
Сматрамо да је Министарство културе Црне Горе са више такта и скрупула требало да се огласи у вези са овом темом, те их обавештавамо да Србија није "посегнула" ни у чије културно наслеђе "представљајући га као своје", и охрабрујемо их да пажљивије изуче неспорне етнографске и етномузиколошке чињенице пре него што посегну за непримереном и неаргументованом јеткошћу. Министарство културе и информисања Републике Србије и наше установе културе, спремне су да им у том послу пруже и одговарајућу помоћ и податке.

Ukratko, osim što vele da je nošnja srpska te Crnogorcima poručuju, ne tako suptilno, da su "nova identitetska konstrukcija" kažu da je naše ministarstvo ono koje treba da se oglašava sa više takta i skrupula.



-----------------------------------------------------------



#bratski_odnosi

[Bluemoon]

Čiji su pisci crnogorski književnici?

Čitam Lelejsku goru štampanu 1962. godine. Ličnosti komuniciraju crnogorskim govorom. On nije samo dijalekatska osobenost. To su emancipovani zvuci koji se talasaju u rezervoaru crnogorske istorije, precizne metafore koje čuvaju vrijednosti predačke elokvencije. Sram bilo svakoga ko ovo poriče (bolje sa rastavnicom: po-riče). Nalazim na strani 163: Je li rana od prebola? Na drugom mjestu pisac upotrebljava odličan naš glagol ispametiti. Naišao sam u romanu na crnogorsko žensko ime Sokola. Za jednog gospodina pisac veli da je teškośen. Drugome su počađale oči. Zašto ne ići u susret ovom govoru? Nije riječ o arhaizmima već o vitalnim jezičkim čvorovima koji imaju svoje mjesto u modernom komuniciranju današnjih naraštaja u Crnoj Gori. Dosta ih je koji ne misle tako. Svi ih vidimo s obravnicama na leđima. U obravnicama su krupni dragulji crnogorske kulture. Malo oštrijim tonom reklo bi se da opažamo pokušaje šverca.
Pa, u obravnice su strpani Mihailo Lalić, Stjepan Mitrov Ljubiša, Marko Miljanov, Njegoš… Kome nijesu ispale, nazire tamo i gusle Starca Milije. Nedavno smo čuli kroz odškrinuta vrata SANU da je Starac Milija iz Kragujevca!
Kad se Lelejska gora pojavi u prestižnom izboru srbijanskih romana, mi se ne ljutimo. Kad jedan aforističar promoviše novo izdanje Primjera čojstva i junaštva, on Miljanovog sina kuje u zvijezde srbijanskog neba. Pa neka, opet nema tu ništa za zlu volju; naročito ne za profilatičke i dezinfekcione mjere. U čemu je palanačko lukavstvo aforističkog tipa? Kad se formira hodočasnička odabrana družina koja će tabanati od Lelejske gore do Zidanog mosta, kvislinškim stazama „slobode“, u koloni nedostojnih popova će biti i promoter aforističar kome ćemo dati kodno ime Nećković. Onaj isti koji je veličao sadržaj Markovih priča, pa prema tome i nezaobilazne rečenice o Crnogorcu Đulji Jovanovom, paradigmi slobodarstva u Crnoj Gori.

http://www.sustinapasijansa.info/201...ejskoj-gori-i/

[Bluemoon]

,,Opet će
iz našeg strpljenja buknuti bijes
jer nećemo klečati
dok gođ ima Montenegra
i njegove neporažene zastave
neće nas naslijediti tišina
ni kad neki jadnik
otvori utrobu darovnog konja
(i ode prebrojavati srebrnjake)
i ne nadaj se – nikad ovđe
neće biti posljednjeg boja
mi smo vječita meta“.

Mladen Lompar

Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk

[Bluemoon]

Ova knjiga, kako je Radonjić rekao, 16. je, odnosno, posljednja u njegovoj biblioteci „Montenegrina“. Oni koji su imali prilike da se češće srijećemo, znaju za moj princip da u svojim knjigama, ali i inače, ne govorim istinu. Govorim samo ono što saznam kroz svoje duhovne naočare posmatrano i vrednovano, i iza čega stojim – kazao je Radonjić.



Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk

[Bluemoon]

Dušan Vukotić (1927 – 1998)
bio je filmski reditelj, scenarist, animator, crtač i karikaturista, član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. Vukotić je autor više od 100 animiranih, igranih i kombinovanih filmova. Dobitnik je Oskara 1962. za crtani film "Surogat", koji je tada prvi put dodijeljen stranom autoru crtanog filma. Za film „Igra” dobio je nagradu UNICEF-a, dobitnik je još 146 nagrada. Kao autor animiranih filmova stekao je svjetsku slavu i ugled jednog od najvećih stvaralaca osme umjetnosti druge polovine 20. vijeka. Smatra se najviše nagrađivanim filmskim stvaraocem sa prostora bivše Jugoslavije.

https://www.artmontenegro.me/art-mon...-odbio-diznija



Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk

[Bluemoon]

Vito Nikolić

Potonji Princ Kafane





Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk

[Bluemoon]

Arhiv.

Pismo Učiteljici

https://archive.org/details/pismomojojuciteljici

Kamen i More.

https://archive.org/details/kamen-i-more-1953

Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk

[Bluemoon]

Berlinski Kongres, 13.jul 1878.

Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk

[Bluemoon]

15.07.2022. - 13:30

Galerija 42°, FLU, Bajova 150 - Cetinje, Montenegro

Momir Matovic documentaries

Milutin Daric-Daka
Golden Nugget International Film Festival
GNIFF Linden Fest
JSFF - Japanese Serbian Film Festival

Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk