Crna Gora u II Svjetskom ratu

[Chogo]

Mlio bih bilo koga ko ima vremena i ko zna da je 100% sigurno ili tacno da mi postuje
Dogadjaje u CG od 6 APR. 1941 do 8 MAJA 1945

[zippy]

mali problem sa istorijom je sto nikada ne mozes biti 100% siguran u istinitost pisanog dokumenta a jos manje u price koje se prenose "s koljena na koljeno"... svi smo skloni preuvelicavanju i davanju na jacini cinjenicama koje nama odgovaraju, a ne treba zanemaritii ni faktor Vlasti koji je tu da odobri ili cenzurise "istinu" koja ce se plasirati

[bana]

shefe,

imam jedan feljton iz pobjede koji obuhvata dogadjaje iz 1941. a ticu se organizovanja trinaestojulskog ustankaMaterijala ima dosta(mislim da obuhvata citavu jednu knjigu), a autor je renomirani (po meni) crnogorski istoricar Radoje Pajovic.

Ono sto je problem je sto ja nijesam u CG a tamo mi je taj feljton

Ako te interesuje nesto na duge staze posalji mi mail adresu na private pa se cujemo kad je dodjem na Cetinje(bice to za nesto manje od cetri mjeseca)


pozz....

[Chogo]

Bana majke mi me ne zanima milova istorija ni momova ni slavkova
A to sto nadjes u novine to je tek prepricano
i smatraj da je 90% laz
no cu i ja morat cekad da se vrnem nazad da meni to djedo fino sve rece
(nosilac partizanske spomenice)
znam da ce pricat sve protiv *****ka i nacionalista ali bolje ista no nista.
Bana i u svakom slucaju ti fala a nazalost ni ja nisam u CG

[Hari Krisna]

Ne znam da li ce se tvoj djed sloziti sa ovim, ali 6. aprila 1941 Podgorica je bombardovana i u napadu je ucestvovalo 19 njemackih aviona. To je bio samo pocetak do nevjerovatnih preko 80 bombardovanja. Bombardovali su je i Njemci i saveznici, a prema nepotpunim podacima koje iznose pojedini autori, u Podgorici, Nik?i?u i Bijelom Polju poginulo je oko 2.500, uglavnom civilnih lica, oko 100 ?etnika i svega 50-ak Nemaca od saveznickog bombardovanja 1944 godine.

[Chogo]

Slagao se ne slagao za ovo sam vec zna a on nece pricat radi politike no ce mi makar rec sto je vidio i sto je znao
a sto se stvarno desavalo to niko nikad nece znat

[Ćipur]

Polomljena spomen-ploča


Polomljena spomen-ploča sa imenima crnogorskih boraca u Španiji i NOR-u Radosava Ljumovića, Mirka Kostića, Vukaila Kukalja, Vladimira Milića, Dušana Grbovića, Nikole Lopičića, Đorđa Lopičića, Mijata Maškovića, Sava Dragojevića, Vukića Gluševića, Beća Bašića, Radovana Vukovića, Buda Tomovića, Baja Sekulića i Krsta Krivokapića nalazi se na smetlištu u dvorištu Doma književnika.
Od udara o kamenje, crna mermerna ploča raspala na više djelova. Kada se sastave može se pročitati "Crnogorci pali u Španiji i NOB-u".
- Našli smo je kada smo prije nekoliko dana angažovani da očistimo dvorište. Sastavljali smo je iz djelova i sklonili, jer su to, ipak, nečiji preci - kazali su radnici koji su uređivali dvorište.
U Udruženju boraca NOR-a Glavnog grada ogorčeni su zbog tog čina.
- To je nebriga i vandalizam koji se često ispoljava kada je u pitanju NOB - kazao je potpredsjednik te organizacije Boro Banović.
On pretpostavlja da su postavljanje ploče inicirali književnici, s obzirom da se u gornjem lijevom uglu nalazi otvorena knjiga.
- Nijesmo do sada znali za nju, jer je nemamo u evidenciji boračke organizacije. Da smo je mi podigli imala bi petokraku. Onaj ko je podigao, uradio je to potpuno neodgovorno - kazao je Banović.
Samostalni savjetnik u Sekretarijatu za kulturu i sport Glavnog grada i predsjednik Komisije za izmještanje, doradu i izmjenu spomenika - spomen obilježja koji nemaju svojstvo spomenika kulture Gordana Čukić, kazala je da o ploči nema nikakvih podataka.
- Mi smo jutros, čim smo saznali, pošli na lokaciju, zapisali šta piše na ploči, uzeli dimenzije, odredili od kojeg materijala je napravljena i snimili je kao arhivski podatak. Prema postojećem zakonu iz 1971. godine o spomen obilježjima, odobrenje za postavljanje izdaje Ministarstvo kulture. S obzirom da mi imamo skoro sve podatke o spomenicima i spomen- obilježjima u gradu, a za ovaj nijesmo uspjeli da pronađemo, pretpostavljamo da su je podigli ljudi koji nijesu znali za tu proceduru - kazala je Čukićeva.
Ona je pojasnila da je onaj ko inicira postavljanje ploče u obavezi da se brine o njoj.
- Pokušaćemo da dođemo do podataka ko je podigao, kad i gdje, a naći će se na spisku spomen obilježja evidentiranih u Podgorici - kazala je Čukićeva dodajući da ploča nema značaj kao spomenik kulture, ali ima kao obilježje.

ZAKON U PROCEDURI

Banović je kazao da je u toku nacrt zakona o spomen obilježjima koji tretira spomen obilježja u Crnoj Gori, kao i nadležnost i obaveze prema njima.
- U njemu su precizirane prekršajne kazne, a insistiraćemo da se u krivični zakon uvedu kazne za sve koji na bilo koji način oštete spomenik - kazao je Banović.



S.P.

[Ćipur]

Mlio bih bilo koga ko ima vremena i ko zna da je 100% sigurno ili tacno da mi postuje
Dogadjaje u CG od 6 APR. 1941 do 8 MAJA 1945

OTRGNUTO OD ZABORAVA: SJEĆANjE ILIJE Ž. VUJOVIĆA (92) NA JEDAN DOGAĐAJ IZ VREMENA OKUPACIJE CETINjA


ISTOG DANA KADA JE ODLUČENO da budem pogubljen, neustrašivi četrnaestogodišnjak Ilija J. Jabučanin uspio je da me na biciklu odveze iz dobro čuvane cetinjske bolnice i...

Dječak spasio osuđenog na smrt

Mnogo sam preturio preko glave. Zahvaljujući porodici Jabučanin koja, nažalost, odavno nije među živima, dočekah duboku starost, kaže Ilija Živkov Vujović, kojeg smo posjetili u cetinjskom naselju Podgranicom. Priča o događaju, od prije šest decenija, za vrijeme okupacije Cetinja povod je za razgovor sa ovim krepkim i odvažnim čovjekom.
- Mnogo je događaja iz tih teških i krvavih ratnih vremena kada se branila sloboda i čast našeg naroda, a kako pretekoh - jeste priča za divljenje o podvigu Ilije Jolovog Jabučanina i njegove majke Ljubice, koji, rizikujući živote, uspješe da me spasu od fašista i domaćih izdajnika koji su namjeravali da me pogube.
Prije nego sam smješten kao teški ranjenik sa slomljenom nogom i pod nadzorom čuvara u cetinjsku bolnicu, mučen sam u zloglasnom zatvoru Bogdanov kraj. Htjeli su da odam partizanske drugove i njihove porodice. Znali su da sam komesar Lovćenskog odreda. Na jednom od ispitivanja, visoki njemački oficir je za saradnju nudio da se liječim u Berlinu. Nijesam pristao i odlučno sam odbio. Ipak, cijeneći moje držanje, taj oficir je naredio da me liječe u bolnici "Danilo Prvi". Poslije desetak dana, pod uticajem domaćih izdajnika (četnika), donijeta je odluka da me strijeljaju, na dan 17. oktobra 1944. godine, u večernjim satima. O tome se pročulo u okupiranom Cetinju, gdje je, uprkos neprijatelju, u tajnosti djelovao naš pokret otpora, koji je zadužio Ljubicu Jabučanin da me obilazi. Inače, njen stariji sin Veljko, već je bio borac u našoj partizanskoj četi. Pravio se plan kako da me izbave, ali sam uporno odbijao, bojeći se da neko strada. Već pomiren sa sudbinom koja me čeka, ipak sam tražio da mi dobave oružje, da bar zamijenim svoj život sa nekim od krvnika. Popodne, na taj sudnji dan, Ljubica je donijela revolver, s dva šaržera, civilno odijelo i štake, i rekla mi da će mali Ilija doći u šest popodne, s biciklom da me izbavi. Neću da neko strada, uzaludno sam govorio Ljubici, prisjeća se Ilija, a ona je, odlazeći, rekla: "Ja sam ga rodila, a on je odlučio da dođe, pa neka ide s tobom, da uspijete, ili da poginete". Te riječi dovoljno govore o toj veličanstvenoj ženi i majci, Crnogorki, a znao je za to i njen suprug Jole, kojeg su, inače, neprijatelji pratili.
Sa prvim mrakom, čim je stražar negdje otišao, iz potkrovlja bolnice, uz pomoć štapa, preobučen i naoružan, oprezno sam sišao do prizemlja, i kroz prozor iskočio u slabo osvijetljeno dvorište. Već me čekao dječak Ilija, koji je bio razvijen za svoje godine. Popeo me je na biciklo, ispred sebe, i hladnokrvno prošao pored kapije, ispred koje su stražari kontrolisali neke ljude. Sporednim ulicama smo se vozili i naišli na dvije grupice neprijateljskih vojnika, kojima je čak otpozdravio. Sjećam se kada je rekao: "Da samo znaju koga pozdravljaju". Već je bio iscrpljen od vožnje, posebno kada smo prelazili preko mekog terena i livade u Donjem Kraju. Tada se začula sirena za uzbunu. Znao sam da mene traže i da će brzo organizovati potjeru. Rekao sam Iliji da bježi, ali on ni tada nije odustao. Nekako smo se dograbili kuća na periferiji ispod Špadijerskog vrha. Sakrili smo bicikl, i uspuzali iza nekih stijena. Nedugo zatim, čitav kraj se pretraživao i skoro su bili došli na nišan. Tada sam poslao dječaka da ide i da se spašava, ako mogne, potraži pomoć, jer sam pretpostavljao da ima partizana u zaseoku Gnjijevi Do, nedaleko preko brda. Pod okriljem mraka, sve se utišalo. Znao sam da su obustavili potragu. Poslije nekoliko sati, došla su dva naoružana partizana i moj spasilac Ilija. Tako smo zajedno dočekali dane slobode. Moj otac Živko je toliko poštovao porodicu Jabučanin da smo se čak pobratimili, a Ljubici, koja je bila kasnije predsjednik AFŽ na Cetinju, često je govorio: "Ti si mi sada isto kao Stana", misleći na moju majku, sjeća se Ilija Vujović, dodajući da ova istinita priča ima žalostan završetak. Nakon oslobođenja, kao veoma perspektivan mladić, Ilija J. Jabučanin je poslat na školovanje u Češku. Nažalost, tamo se razbolio i umro, a tek je imao 18 godina, priča nam, sa suzom u očima, starina Ilija. Mogo sam patio i molio nadležne. Tada je to bilo veoma teško da mog Iliju sahrane na Cetinje. Kasnije, na intervenciju ondašnjeg predsjednika Crne Gore Blaža Jovanovića, to je i urađeno. I stariji od braće Jabučanin, Veljko, nije doživio srećne dane za koje se borio. Umro je u jeku mladosti, kao i Ilija, od bolesti pluća. Samo nekoliko godina zatim, slomljeni tugom i bolom za tek stasalim sinovima, umrli su, gotovo u istoj godini, Jole i Ljubica Jabučanin.
Od nezaborava na Iliju i porodicu Jabučanin u amanet ostaje i za moje sinove Veselinu i Čedu, zajednička fotografija iz 1946. godine, koju držim na zidu spavaće sobe, a u potkrovlju kuće čuvamo staro biciklo, koje je moj spasilac Ilija u djetinjstvu vozio, kaže Ilija Vujović.

P. Sekulić


:arrow: Pobjeda, Crna Gora - Nedjelja, 11. septembar 2005. godine

.

[Buva+gacce]

od moje familije je 26 ljudi '41. otislo u partizane, muskarci i zene starosti od 16 do 71 godine. '45. doma ih se vrnulo cetvoro. samo jedan od 22 poginula je poginuo u Crnoj Gori. ostali su kosti ostavili u Bosni i Srbiji.

ja o drugom svjetskom znam dovoljno. i nema sto ko da mi govori, dovoljno mi je dokaza na seosko groblje. i, pocevsi od oca mi, suvise je zivih svjedoka koji su mi ispricali isto ( a nisu bili politicari ) da im ne bih vjerovao.

tih 22 ljudi je izginulo ratujuci za svoju zemlju, porodicu, cast i slobodu. i na um im nisu padali ni 'Manifest', ni vlast, ni zvanja, ni pisanja i prepisivanja istorije.

[FC_Barcelona]

žalim što smo bili Jugoslavija... žalim što se jezik zva srpsko-hrvatski... žao mi je što "crnogorski" komunisti nijesu makar formalno vratili status CPC-u kao što su to uradili u makedoniju, makedonski komunisti (kolko-tolko)... žalim što crna gora nije gledala slobode od proklete shs da do ove sfrj (za nju ću reć, samo, da nije valjala), pa da.. i do srj i sicg tj ostalijeh zamagljivanja zajednica đe se dobijali mrvice a zasluživali mnogo više... žalim što mi je neki "tito" bio gazda u CRNU GORU, državu koja je najmanje zaslužila da se šnjom čini, što se činjelo svo to vrijeme... žalim što na pismene iz srpskog (lol) nijesam moga ili smio da napišem "ĐEVOJKA", "PREŚEDNIK", "ŚEDI"... ma će moja đeca moć ako Bog da... žalim zbog trinaestojulskog ustanka, i rašćerivanja italijanskijeh vojnika... žalim svakoga komitu koji je ZALUD poginujo i nije mu se to vrednovalo no smo iz "jedne" ćelije upali u "drugu"...

ali eo...sad sve to izgleda kolko-tolko bolje...ali posledice su enormne i ko zna oćemo li ih moć ikad obrisat, pa makar i na onaj način na koji je brisana crnogrska istorija...

[Igor R]

žalim što smo bili Jugoslavija... žalim što se jezik zva srpsko-hrvatski... žao mi je što "crnogorski" komunisti nijesu makar formalno vratili status CPC-u kao što su to uradili u makedoniju, makedonski komunisti (kolko-tolko)... žalim što crna gora nije gledala slobode od proklete shs da do ove sfrj (za nju ću reć, samo, da nije valjala), pa da.. i do srj i sicg tj ostalijeh zamagljivanja zajednica đe se dobijali mrvice a zasluživali mnogo više... žalim što mi je neki "tito" bio gazda u CRNU GORU, državu koja je najmanje zaslužila da se šnjom čini, što se činjelo svo to vrijeme... žalim što na pismene iz srpskog (lol) nijesam moga ili smio da napišem "ĐEVOJKA", "PREŚEDNIK", "ŚEDI"... ma će moja đeca moć ako Bog da... žalim zbog trinaestojulskog ustanka, i rašćerivanja italijanskijeh vojnika... žalim svakoga komitu koji je ZALUD poginujo i nije mu se to vrednovalo no smo iz "jedne" ćelije upali u "drugu"...

ali eo...sad sve to izgleda kolko-tolko bolje...ali posledice su enormne i ko zna oćemo li ih moć ikad obrisat, pa makar i na onaj način na koji je brisana crnogrska istorija...

I ja sam crnogorac i ja pricam crnogorskim jezikom i smatram da smo samo crnogorci a ne nekakvi crnogorci-srbi. Ali se ne slazem sa tobom u vezi Tita. Ipak je on izgradio Cg , napravio masu fabrika, mnogo se bolje tada zivjelo nego sad

[FC_Barcelona]

to što smo ja i ti Crnogorci TO JE NAJBITNIJE možemo raspravljat oko prošlosti ali nema dijeljenja međ nama. tolko nas ima da se moramo držat skupa vazda!

[Igor R]

to što smo ja i ti Crnogorci TO JE NAJBITNIJE možemo raspravljat oko prošlosti ali nema dijeljenja međ nama. tolko nas ima da se moramo držat skupa vazda!

PA to stvarno jeste najbitnije, proslost necemo gledat, gledacemo sad buducnost da vidimo kako cemo zivjet, pa pusti istoriju
A naravno da treba crnogorci da se drze zajedno a i drze se bogomi

[Mstislav]

Spomenik američkim i engleskim vojnicima u Tološkoj šumi

Najviše pažnje tokom razgovora posvećeno je projektu uređenja i revitalizacije dijela Tološke šume, na čijem će centralnom mjestu uskoro biti postavljeno spomen obilježje američkim i engleskim vojnicima koji su 1940. godine stradali na planini Garač kod Podgorice.


http://www.vijesti.me/vijesti/spomen...i-clanak-78713

Тражећи по интернету овај догађај, нашао сам да је 18. новембра британски бомбардер, ударио у велики гарач, и да су сва четири припадника посаде погинула.

Зна ли неко нешто више о томе, на интернету се не може наћи ништа, само ово
http://sh.wikipedia.org/wiki/1940

[Ljuban]

Spomenik američkim i engleskim vojnicima u Tološkoj šumi


Najviše pažnje tokom razgovora posvećeno je projektu uređenja i revitalizacije dijela Tološke šume, na čijem će centralnom mjestu uskoro biti postavljeno spomen obilježje američkim i engleskim vojnicima koji su 1940. godine stradali na planini Garač kod Podgorice.


http://www.vijesti.me/vijesti/spomen...i-clanak-78713

Тражећи по интернету овај догађај, нашао сам да је 18. новембра британски бомбардер, ударио у велики гарач, и да су сва четири припадника посаде погинула.

Зна ли неко нешто више о томе, на интернету се не може наћи ништа, само ово
http://sh.wikipedia.org/wiki/1940

[Lucianeddu]

Mlio bih bilo koga ko ima vremena i ko zna da je 100% sigurno ili tacno da mi postuje
Dogadjaje u CG od 6 APR. 1941 do 8 MAJA 1945

sto se tice samog pocetka rata kod nas (Aprilski,desetodnevni rat,Hitlerova operacija "kazna") niko da pomene uspjesnu crnogorsku ofanzivu prema italijanskim snagama u Albaniji,jednu od rijetkih svijetlih tacaka te faze rata. To pominje Cercil,pominje i dnevnik Vermahta,ali mi nekako uvijek previdimo...

[jokac]

da li je istina da je na Talijanskoj komandi na Cetinju bila istaknuta tabla-četvrtkom ne primamo špijune?to sam čuo od jednog starca koji je rat preživio.ako je to istina stvarno užas.zna li iko što o ovome?

[Mstislav]

Ваљда нам је више значило оно што се дешавало после окупације.
Немам тренутно при себи књигу у којој су хронолошки по данима описане акције ноб и ноп-а, свакако се може рећи да су пристрасни, али опет показују ток рата прилично поуздано.
Фали нам (ми) тако нешто и са оне друге стране.

[Bugi]

Ваљда нам је више значило оно што се дешавало после окупације.
Немам тренутно при себи књигу у којој су хронолошки по данима описане акције ноб и ноп-а, свакако се може рећи да су пристрасни, али опет показују ток рата прилично поуздано.
Фали нам (ми) тако нешто и са оне друге стране.

Da, ali napad na Italiju je bio prije osnivanja NoB-a


Poslato sa super-moćne pisaće mašine Galaxy Note 2 x2

[Old Bone]

Preporučujem memoare "Partizani" gen.Krsta Popivode, koji je avionom pobjegao u Rumuniju pa u Rusiju krajem 40-tih....izdanje "Pobjeda"....sve se slaže sa pričama koje ja više od 40 godina filtriram...ali je priča sa partizanske strane, iako prilično objektivna za ubijedjenog komunistu...naročito o strahoti Sutjeske i grdnoj partianskoj pogibiji i smetenosti tamo, o "lijevim skretanjima" i o mnogim drugim stvarima. ŠTO SE TIČE PARTIZANSKO-PRO-STALJINISTIČKE MEMOARSKE GRADJE POMENUTI MEMOARI SU ZAKON!

Ti se memoari trebaju dopuniti sa nekim četničkim memoarima...pokušaću da predložim neke za koji dan.

Pozdrav,

[Lucianeddu]

Preporučujem memoare "Partizani" gen.Krsta Popivode, koji je avionom pobjegao u Rumuniju pa u Rusiju krajem 40-tih....izdanje "Pobjeda"....sve se slaže sa pričama koje ja više od 40 godina filtriram...ali je priča sa partizanske strane, iako prilično objektivna za ubijedjenog komunistu...naročito o strahoti Sutjeske i grdnoj partianskoj pogibiji i smetenosti tamo, o "lijevim skretanjima" i o mnogim drugim stvarima. ŠTO SE TIČE PARTIZANSKO-PRO-STALJINISTIČKE MEMOARSKE GRADJE POMENUTI MEMOARI SU ZAKON!

Ti se memoari trebaju dopuniti sa nekim četničkim memoarima...pokušaću da predložim neke za koji dan.

Pozdrav,

Mislis na Pera Popivodu?
Odlicno pripovijedanje, prilicno ostrasceno (sto se da razumjeti obzirom nanjegov zivotni put - nimalo lak).

[Old Bone]

Mislis na Pera Popivodu?
Odlicno pripovijedanje, prilicno ostrasceno (sto se da razumjeti obzirom nanjegov zivotni put - nimalo lak).

Mislim to ti kažem

HVALA NA ISPRAVCI!

Pozdrav,

[Bugi]

Preporučujem memoare "Partizani" gen.Krsta Popivode, koji je avionom pobjegao u Rumuniju pa u Rusiju krajem 40-tih....izdanje "Pobjeda"....sve se slaže sa pričama koje ja više od 40 godina filtriram...ali je priča sa partizanske strane, iako prilično objektivna za ubijedjenog komunistu...naročito o strahoti Sutjeske i grdnoj partianskoj pogibiji i smetenosti tamo, o "lijevim skretanjima" i o mnogim drugim stvarima. ŠTO SE TIČE PARTIZANSKO-PRO-STALJINISTIČKE MEMOARSKE GRADJE POMENUTI MEMOARI SU ZAKON!

Ti se memoari trebaju dopuniti sa nekim četničkim memoarima...pokušaću da predložim neke za koji dan.

Pozdrav,

Da nemaš neđše u elektronskoj formi?

[tabuki]

Čudno mi je kako Crnogorci, kad pominju II svjetski rat, uvijek pominju Sutjesku i Neretvu.

[johnny bravo]

Ne shvatam?