U početnoj fazi smiješno, tj.kad nijesi svjestan da je počela, pa se nasmiješ kad osoba iz čista mira krene na posao, a u penziji je 30-ak godina, ili kaže da je studirala medicinu u Beču (a ona niđe veze s tim). Počelo je prije nekih 7,8 godina.
Onda postane zabrinjavajuće kad to učestali, a ja sam potpuno pogrešnom metodom pokušavala moju babu da vratim u realnost, tako što joj podviknem kad krene u kuhinju i počne da se skida, a mislila je da je u kupatilo, ili počne neku priču, koja nema nikakve veze s njom. Ona je znala da se nasmije i vrati se na ' glavni put', a ja se kao ljutnem, jer sam mislila da se zeza s nama i da je razmažena (pošto stariji ljudi počnu da se ponašaju kao đeca, a zaista joj pažnje nije manjkalo).
Nažalost, trenutno je u baš lošem stanju i vratila se u djetinjstvo od prije 80 godina. Svu braću i sestre nabroji, pominje ih, komšije, učitelje, a sve osobe i događaje poslije toga ne zna i ne razaznaje. Često i zapjeva partizanske pjesme.
Naša je, na sreću, slabo pokretna, pa nemamo te muke da je tražimo po naselju, gradu.
Ono što je sreća u nesreći, a rekao nam neuropsihijatar, je da ona ne pati, jer uz to što nije svjesna, ništa je ne boli.
Napominjem da je ona za sad prvi i jedini slučaj u našoj užoj i široj porodici s majčine i očeve strane koja boluje od demencije. Takođe je i stečeni dijabetičar od njene pedesete godine, pa je i to ubrzalo proces.
Da, ima faze kad je u konstantno budnom stanju 72h i tada je baš nepodnošljiva, ne možeš nikako da je smiriš, onda prespava dva...
Trenutno je u domu tri godine. Obilazimo je redovno i zaista ima svu potrebnu njegu.
Last edited by KRKNA; 07-04-19 at 07:55.
Sell the Vatican, Feed the World!
Bookmarks