Page 2 of 33 FirstFirst 12345612 ... LastLast
Results 26 to 50 of 809

Thread: Melanholija

  1. #26
    Join Date
    Sep 2009
    Posts
    1,084
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    遊芳野  
              
    古陵松柏吼天飆、
    山寺尋春春寂寥。
    眉雪老僧時輟帚、
    落花深處説南朝。

  2. #27
    Join Date
    Apr 2010
    Location
    Kotor
    Posts
    270
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    ” Ima tako crnih ociju u koje propadnem i izgubim se. Ima i zelenih u cijim se dubinama ogledam. Vatru je najlakse vidjeti u zelenim ocima. Snijeg u crnim. Eh snijeg...
    Ne mogu ja te plave oci. Nesposobne su za strast. Zelene gore, crne sijevaju, a plave...nista. One mijenjajuce, sarene, ni ne pominjem, one ni ne umiju drugacije nego strasno. Zbog tolike strasti se i prilagodjavaju bojama svijeta.
    A eto braon su vlazne oci. Al' je cesto vatra u njima. Pa vi vidite kako je njima, zapaliti vatru na vlaznim drvima.”
    Jedan je veliki covjek jednom rekao : " Mrav, kad je osamucen, uvijek pada na lijevu stranu."

  3. #28
    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    3,296
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Godinama smo brstili dzenerike na rusevinama stare Muzicke, pa bi se posadili ispred katolicke, satima gledali zaliv i gadjali kosticama polomljenu ulicnu lampu. Tada sam, osim '96. kad sam bila smrtno zaljubljena u Nikolu Grbica, bila opsjednuta svim ovozemaljskim crncima i svima sam vec objasnila da cu se udati za jednog od njih i roditi najljepse meleze na svijetu. Ljepse i od onih iz Venecuele.
    Sada se samo usiljeno pozdravimo u prolazu dok kupujemo pravo voce na pijaci, ulicna rasvjeta je popravljena, a crnci su moja davna proslost - nikako da se priviknem na njihove oci i sake.
    Makar i dalje centriram nepogrijesivo.
    Last edited by nauzeja; 29-09-11 at 15:55.

  4. #29
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Talking

    Da citiram malo ...jedan od svojih postova...naravo, tudje misli...ali vrijedne ponovnog citiranja

    No u njemu ne bejaše ničeg drugog do samo sećanje na njegov sopstveni san i njegovo buđenje, ono od pre i ovo od sada; u njemu još ne bejaše ničeg do samo nerasklopljene tame kakva zacelo beše pred stvaranje, pre postanja, kad Gospod još ne bejaše odelio svetlost od tame i dan od noći, kad još Gospod ne bejaše podvojio san od jave i javu od sna.
    ...i to ga sećanje prože radošću i snagom, dovoljnom da ga otrezni od sna no nedovoljnom da pokrene njegove utrudnele udove, jer ga spopade strah od sopstvenih misli u času kad namota konac svoga sećanja , kad se priseti svega što se zbilo pre ovog sna.
    Dali to bejaše san? Dali to bejaše snoviđenje ili već bejahu na vratima rajskim? Beše li to kraj more i snoviđenja ili to bejaše uzašće njihovo? Ili je to uzašće njegove duše, čas kada se duša podvaja od tela, hrišćanska duša od paganskog tela, grešno telo od grešne duše, kojoj je ukazana milost, kojoj su gresi oprošteni?
    Ili i to bejaše san, taj novi, zemaljski miris što prodire u njegove nosnice već otupele od dugog sna i počinka, topli miris zemlje, miris trava i miris bilja, blažen dah sveta i života što posle memljivog vazduha špilje zamirisa kao jabuka?
    Zar i to bejaše san? To blaženo piće njegova duha i njegova tela, taj blesak od kojeg ne smede otvoriti oči, jer ga zviznu u čelo takvom silinom da mu se svetlost smrači mrakom crvenim i žutim, plavim i rujnim i zelenim, te morade da drži oči čvrsto zatvorene, jer mu je iza kapaka stajala rumena i topla tama, kao da beše glavu zaronio u vrelu krv žrtvenu.
    Ako i to, jaoj, ne bejaše san, tlapnja tela, tlapnja očnjega vida, tlapnja mesečnjaka koji je prekoračio granice i međe noći i meseca, međe praskozorja i mesečine, pa je zakoračio u dan i svetlost izlazečeg sunca, večnog božanstva što se večno bori sa božicom Lunom, te , gle, dolazi da rastera prividnu i lažnu svetlost svrgnute božice, nenavidnice svoje; ali to bejaše svetlost! Ne treperava i slabačka svetlost koja sama sebe izjeda i troši, koja samu sebe pali i gasi, koja samu sebe goni i davi, sagorevajući u svom sopstvenom plamenu i poletu, u svom sopstvenom žaru i ugarku; ovo zaista bejaše svetlost!
    ....Ostavite mi to maštanje, ono mi dođe kao melem, ono bi moglo da mi obezbedi večnost u vama i sa vama.....

  5. #30
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    "Melankolija u krvi nije mutan talog nego najbolji vinski cvijet,ona stvara heroje jer buduci da granici s ludoscu potice covjeka na najsmionija djela."

    Umberto Eko



    "Tiha voda brijeg roni..."

  6. #31
    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    3,296
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    ''I setio sam se njegove teške zarobljeničke melanholije, kao i svih ratova kroz koje smo iz generacije u generaciju prolazili, te raznih drugih tragedija i ludosti našeg doba koje smo mi, deca dvadesetog veka, primorani da nosimo na leđima. Stojeći na vrhu brda posmatrao sam prebogati grad kako se prostire poda mnom i osećao jače nego ikada da smo svi samo zarobljenici onog što nazivamo „istorijskim iskustvom", listovi na nemirnom vetru, nesposobni da utičemo na bilo šta, da pomognemo sebi ili drugima, da izmenimo sopstvene loše okolnosti, obespravljeni, neslobodni i doživotno zaraženi, baš poput mog sirotog, pokojnog dede koji nikad nije uspeo da postane potpuni vlasnik sopstvene sudbine, virusom jedne neizlečive boljke - gefengenitisa.''

    Vladimir Arsenijevic

  7. #32
    Join Date
    Oct 2005
    Posts
    4,346
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    I am the one who locks.

  8. #33
    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    3,296
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Lijepa je neposrednost savremenika..
    Sjedali smo na ''25. maju'', ne bi li izdangubili, prosao je Petar Kralj i zagrmio :''`Ajde Maro, lencugo jedna!''. Vadeci ruke iz dzepova ubacismo se u dijalog izmedju Kralja i njegove bijele pudlice Mare:''Dobar dan,cika Kralju..Mara nece slusa,a? Ccc..''..Ili kad je cimerka u jednom od nocnih zivota prisla Gordanu Kicicu koji je bio u nekoj kosulji a la konobar i zatrazila mu 2 koka kole na sta joj je odgovrio da on tu ne radi, ali ona je i dalje pokvarena:''2 koka kole, rekla sam''. Bjese to prije 6-7 godina dok je jos uvijek rastao u svijetu filma..Ili kad prelazih pjesacki u ul. Starine Novaka sa Dejanom Cukicem i taksista koji je cekao zeleno mu je kroz prozor dobacio: "Deki, nema te na Marakani nesto u zadnje a?'' i zapocese ragovor nasred ulice..Kako da ne poklonim osmijeh Matiji Beckovicu kad se toliko davih citajuci u proslom vijeku ''Ceracemo se jos''..Ili kad mi preveliki Nikola Simic otvori vrata ''Zvezdare teatra'' (umjesto ja njega da unesem u zgradu), sto mi je omiljeni teatar i mjesto izlaska..Kao i ljuljaske ispred pozorista..Koliko samo puta pokupih nocnu postavu iz citaone zbog ponocnog pauziranja na ljuljaskama..Kafa u "Corba kafeu'' i Djordje David na fliperima - standardno..Ili kad je Dara Dzokic pitala drugaricu dok stajasmo na ulici gdje je kupila te cipele..

    Vrijeme curi i koordinate moram da promijenim, ali sad sam sigurna da je samo ovaj grad bio pravi izbor. Ne zaboravljam predjeni put, ali oblikovanje mora da pretrpi stetu.

    Jos jedan prelijep dan - treba ga iskoristiti.I tako se nece ponoviti.
    Last edited by nauzeja; 29-10-11 at 20:44.

  9. #34
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    U njenu sam kosu upleo strasno
    mokre noćne ruže. Putem punim zova,
    ja joj ljubljah celo ovo veče jasno
    oči oune zvezda i usta stihova.

    »Zvezda«

    Oči su ti danas pune tople tajne,
    i poljubac ima u pogledu svakom;
    i ima u glasu tužnom, nejednakom,
    obećanje sreće nove i beskrajne.

    »Zamor«

    J. Duchic

  10. #35
    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    3,296
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    “Koliko više vodimo računa o vremenu, toliko više očajavamo što ga nemamo dovoljno, ali koliko ga više nerazumno trošimo, toliko se čini da ga imamo napretek.”


    Ne nosim sat jer ga dozivljavam kao prsten koji stavis golubu da ga oznacis, ima nesto robovsko u tome..Ironicno, uvijek znam koliko je sati, savrseno preracunavam u minut koliko mi treba da stignem od tacke A do tacke B, organizujem se. Dribl s vremenom. Al' vazda nesto iskrsne. Ustinem od sna. Jer mislim da se ne moze sve stici. Stric je jedini covjek koji dijeli moje misljenje. Mozda grijesimo.
    Last edited by nauzeja; 16-11-11 at 15:53.

  11. #36
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    ***

    Do vidjenja, druze moj, do vidjenja.
    Dragi moj, u mojim si grudima.
    Ureceni rastanak obecava vidjenja,
    Obecava novi susret ljudima.

    Do vidjenja, druze, bez stiska, rijeci kletih,
    Ne tuzi i bolno ne mrsti povije-
    U zivotu nije novo mreti,
    Al' ni zivot, bogme, nije najnovije.

    S. Jesenjin

  12. #37
    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    3,296
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Odavno nisam procitala ljepsi odlomak od tog koji se odnosi na nase lokacije (tek sam vidim tvoju).
    A i tema je nasa.

  13. #38
    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    3,296
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Moram kuci.
    Last edited by nauzeja; 22-11-11 at 00:04.

  14. #39
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Quote Originally Posted by nauzeja View Post
    Odavno nisam procitala ljepsi odlomak od tog koji se odnosi na nase lokacije (tek sam vidim tvoju).
    A i tema je nasa.
    Mislish, moju "lokaciju"?? Znam, znam...


    Da li sam svuda gde su mi tragovi
    Ko zna s čim sam se spajao
    a nisam ga ni takao
    možda sam boravio i u svom životu
    mozda postoje izvesni znaci
    ili kao da je neko stran.
    Ali ipak uz mene se može,
    mada je neobično.
    Sa mnom je opasno ići,
    ja se nikad ne umaram.
    Valjda sam jedini čovek
    koji sumnja u sebe
    sve češće mi se čini
    da nisam nikakav oblik
    već da slobodno jedrim
    kroz sopstveno pijanstvo
    - prepušten sunčevom vetru
    odlivam se i dolivam.
    Ali ipak uz mene se može,
    mada je neobično,
    sa mnom je opasno hteti,
    ja nikad ne odustajem.
    Neiskvaren iskustvom,
    poseban slučaj samoće.
    Ponekad izmislim sadašnjost,
    da imam gde da prenoćim.
    I suviše sam video,
    da bih smeo da tvrdim,
    mnogo toga sam saznao,
    da bih imao ijedan dokaz
    ali ipak uz mene se može,
    mada je neobično.
    Sa mnom je opasno voleti,
    ja nikad ne zaboravljam.
    Pokušavam da shvatim učenja
    koja mene shvataju.
    Nejasna mi je vera
    spremna da u mene veruje.
    Teško je biti okovan
    u moju vrstu slobode.
    Lako mi je s nemirom,
    ne mogu da umirim mir.
    Al ipak uz mene se može,
    mada je neobično,
    sa mnom je čudno čak i umreti…
    jer ja se ne završavam.

  15. #40
    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    3,296
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Si. Toliko puta sam ga procitala da sam ga naucila napamet. I slucajno primjetih kod tebe segment. Melanholija spaja.

    Tvoji tekstovi i stihovi su mi teski (u smislu razumijevanja, cak i kad nisu izvuceni iz konteksta), nekad ih ostavim na pola. Ako imas neke trojne integrale, daj da ti rijesim, lakse ce mi bit.

  16. #41
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Quote Originally Posted by nauzeja View Post
    Si. Toliko puta sam ga procitala da sam ga naucila napamet. I slucajno primjetih kod tebe segment. Melanholija spaja.

    Tvoji tekstovi i stihovi su mi teski (u smislu razumijevanja, cak i kad nisu izvuceni iz konteksta), nekad ih ostavim na pola. Ako imas neke trojne integrale, daj da ti rijesim, lakse ce mi bit.
    E, je*i ga. I ja sam teshka kako god obrnesh, vjerovatno i zato biram takve. A integrali....ovaj...shta to bi...neshto shto se u salatu stavlja ili se mazhe na leb??? :* Evo neshto lakshe...

    ''- Gde je sunce? -
    - Iza oblaka. -
    - Je li uvek tamo? I kad je oblačno? A kad bi se probila rupa u oblaku? -
    Zaista, zašto ljudi ne probiju rupu u oblaku, zbog dečaka koji voli sunce...''
    Last edited by ^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^; 23-11-11 at 11:21.

  17. #42
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Ali, savršena lepota nije ovom nesavršenom svetu namenjena, niti je za njega prikladna. Prelepe konje, prelepe sinove i prelepe pesme, njihov tvorac pozove sebi.

  18. #43
    Join Date
    Feb 2006
    Location
    over the rainbow...
    Posts
    549
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    "Osećao sam se suviše jadno da bih bio nesrećan."

    dragi naš Bukovski
    The taste was sweeter...

  19. #44
    Join Date
    Mar 2004
    Posts
    1,630
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    STASERA
    (da L'ALLEGRIA - IL PORTO SEPOLTO)

    Balaustrata di brezza
    per appoggiare stasera
    la mia malinconia

    Versa, il 22 maggio 1916

    Giuseppe Ungaretti

  20. #45
    Join Date
    Apr 2010
    Location
    Kotor
    Posts
    270
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    " I setim se kako smo mu u drugoj klupi , u drugom redu, dugo, dugo objasnjavale da nebo nije ljubicasto. Nebo je plavo, nekad crveno, malo narandzasto, al' nije ljubicasto. A on je gledao u nas, pa u papir, pa u nas i zbunjeno pitao, zar nam treba razlog da nebo bude ljubicasto. Imao je 10 godina i bio je huligan. "
    Jedan je veliki covjek jednom rekao : " Mrav, kad je osamucen, uvijek pada na lijevu stranu."

  21. #46
    Join Date
    Jan 2010
    Location
    Kingdom of Montenegro ;)
    Posts
    6,850
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    These are the seasons of emotion and like the winds they rise and fall
    This is the wonder of devotion - I seek the torch we all must hold.
    This is the mystery of the quotient - Upon us all, upon us all a little rain must fall...It's just a little rain...
    Crazy isn't being broken or swallowing a dark secret. It's you or me amplified.


    Katjon vazda :)

  22. #47
    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    3,296
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Ako treba da je kraj, neka se odmah desi,
    ako treba da je bol, skupi ga i ponesi.
    Ako treba da je zivot samo duboka tuga,
    ako ovo bude kraj znacu da nije ljubav.


    @moodo:
    Ti si salata! :P
    Neka, neka su teski, vraticu se ja po njih jednom kad se naspavam i sav taj imperfekt i stil iz tridesetih ce mi se sam kazat.

  23. #48
    Join Date
    Apr 2010
    Posts
    417
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Ako mi smrtni casi postanu bliski
    i nesto mi se crno oko usana skupi,
    kazite,da vojnik Bandarcukov nije umio da odstupi.

    Kazite da sam, nagutavsi se samrtnoga dima,
    pao unapred,a ne unazad
    i da je u 175 santimetara slobode
    uracunat i moj pad.

    Pismo nadjeno u dzepu vojnika,uoci oslobadjanja njegove zemlje.

    p.s. nadam se da je sve u cjelosti,posto su mi davno citirali,i eto,ostade uskladistena u sjecanjima
    Last edited by ObI; 03-12-11 at 23:02. Reason: ghg
    "The Death Is Not Anything,But
    Living Conquered Means, Dieing
    Every Day"-N.B.

  24. #49
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Quote Originally Posted by nauzeja View Post
    Ako treba da je kraj, neka se odmah desi,
    ako treba da je bol, skupi ga i ponesi.
    Ako treba da je zivot samo duboka tuga,
    ako ovo bude kraj znacu da nije ljubav.


    @moodo:
    Ti si salata! :P
    Neka, neka su teski, vraticu se ja po njih jednom kad se naspavam i sav taj imperfekt i stil iz tridesetih ce mi se sam kazat.

    @nauzeja, integralu jedan.... evo neshto za tebe

    "Melankolija u krvi nije mutan talog nego najbolji vinski cvijet, ona stvara heroje jer buduci da granici s ludoscu potice covjeka na najsmionija djela."

    Umberto Eko - Otok prethodnog dana

  25. #50
    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    3,296
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

Page 2 of 33 FirstFirst 12345612 ... LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •