Page 1 of 33 1234511 ... LastLast
Results 1 to 25 of 813

Thread: Melanholija

  1. #1
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    Titograd
    Posts
    1,682
    Thanks Thanks Given 
    1,615
    Thanks Thanks Received 
    549
    Thanked in
    275 Posts

    Default Melanholija

    Svi Vi melanholični idioti, u trenucima mira i nemira, samoće i punoće... ma sve nek' ide.
    Postujte ođe sve što Vam je na pameti, sve a vezano je melanholijom, ili onim što ona predstavlja za Vas i da može bit' umjetncki izraženo.
    Last edited by Illuminated; 03-08-11 at 01:20.

  2. #2
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    Titograd
    Posts
    1,682
    Thanks Thanks Given 
    1,615
    Thanks Thanks Received 
    549
    Thanked in
    275 Posts

    Default

    Ne može sav svijet
    pjevati, ni da jabukom
    do tuđih nogu pada.

    Ovo je najveća ispovijest
    jednog mangupa do sada.

    Ja se namjerno i raščupan i nesan,
    glave nalik petrolejskoj lampi, smucam.
    Ja volim da kroz ogoljelu jesen
    vaših mračnih duša zasvjetlucam.
    Ja volim kada na mene se sruči
    ko žestoka kiša kamen poruge.
    Ja samo čvršće stisnem u toj tuči
    mjehur kose, poput prsle čvoruge.

    I tada mi se u živ spomen vrati
    šibljikav prud i sipljiv šumor jova,
    i da negdje žive otac moj i mati,
    kojima sada nije do mojih stihova;
    a kojima sam drag ko krv i raž u polju
    ko proljetni dažd pod kojim livade zelene.
    I vilama bi pošli na vas , da vas kolju
    za svaku ružnu riječ i povik protiv mene.

    O jadni, jadni seljaci!
    Zacijelo poružnjeste, patite
    u strahu od boga i pokislih usijeva.
    O, kad biste mogli shvatiti
    da je vaš sin najbolji
    pjesnik u Rusiji!
    Zar niste nad njim zebli kad je bosim
    nožicama gackao kroz kal jesenjih mlaka?
    A sad cilindar nosi,
    i cipele od laka.

    Al u njemu plamsa stara narav
    seoskog vragolana i lole.
    On se svakoj kravi s cimera mesara
    izdaleka klanja da ga leđa bole.
    I kad na trgu kočijaše spazi
    te se sjeti smrada gnoja s rodne oranice,
    on je pripravan pomesti svakoj razi
    rep ko šlep vjenčanice.

    Ja volim zavičaj.
    Ja tako volim zavičaj!
    I mada mu tuga rđom vrba soči,
    drage su mi blatne svinjske njuške
    i zvonka kreka žaba u gluhoj noći.
    Od sjećanja na mladost tiha bol me muči
    i travanjski sumrak sanjam, svjež i snen.

    Vidim gdje pred vatrom zore čuči,
    željan da se ugrije, naš klen.
    O, kako sam često krao jaja vranja
    verući se uza nj, do gnijezda gore!
    Je li i sad isti, pun zelena granja,
    Je li i sad svježe snažne kore?

    A ti, moj dragi,
    vjerni šarove?
    Od starosti i sipljiv i slijep,
    ne nalaziš njuhom ni vrata ni torove
    pa dvorištem lunjaš, podvinuvši rep.
    O, i sad me nestašluk naš veseli,
    kad sam znao majci čitav hljeb ukrasti,
    da bismo ga naizmjence jeli,
    bez uzajamna gađenja, u slasti.

    Isti sam kao prije.
    U srcu sam isti kao prije.
    Na licu cvatu oči ko različak u raži.
    Dok zlatnom steljom stiha zemlju krijem,
    još bih nešto nježno htio da vam kažem.

    Laku noć!
    Svima laku noć!
    Utihnu u travi mraka kosa zore.....
    Volio bih danas, kad se veče stiša,
    s prozora i mjesec da....
    Sjaju plavi, sjaju tako plavi!
    U tom plavetnilu tko da mrijeti žali.
    Pa što, ako cinikom se pravim
    vješajuć o zadak fenjer mali?
    Pegazu moj stari, dobri, isluženi,
    treba li to meni tvoj lagašan kas?
    ja sam došao ko majstor nesmiljeni
    da štakore pjesmom slavim, a ne nas.
    Moja tikva kosom vedro
    šiknu kao rujan vinom.

    Želim biti žutim jedrom
    U zemlju koju plovimo.

  3. #3
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default

    Mora li samo stih?
    Prosiri temu, ziv ti ja
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  4. #4
    Join Date
    Jun 2004
    Location
    Philadelphia, Pennsylvania, United States
    Posts
    6,536
    Thanks Thanks Given 
    5
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    - Slušaj tišinu - govorila je Margarita majstoru i pijesak je romonio pod njezinim bosim nogama - slušaj i uživaj u tome što ti nije bilo dano u životu - u tišini. Gledaj pred sobom tvoj vječni dom koji su ti dali kao nagradu. Već vidim venecijanski prozor i savijenu lozu koja sediže do samog krova. Evo tvoga doma, evo tvog vječnog doma. Znam da će navečer dolaziti k tebi oni koje voliš, koji te zanimaju i koji te neće uznemiravati. Oni će ti svirati, oni će ti pjevati, vidjet ćeš kakvo je svjetlo kad gore svijeće. Ti ćeš zaspati sa svojom zamašćenom i vječnom kapicom na glavi, ti ćeš zaspati sa smiješkom na usnama. San će te osvježiti, ti ćeš početi mudro rasuđivati. A otjerati me više nećeš. Tvoj ću san čuvati ja.
    Tako je govorila Margarita idući s majstorom u smjeru vječnog njihovog doma i majstoru se činilo da Margaritine riječi žubore jednako kao što je žuborio i šaptao potok koji su ostavili za sobom, i majstorovo sjećanje, nemirno, iglama izbodeno sjećanje počelo je gasnuti.
    Just to slip the skin...

  5. The Following User Says Thank You to getaway blues For This Useful Post:


  6. #5
    Join Date
    Apr 2010
    Location
    Kotor
    Posts
    270
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    " Godine 1371. , dana 5. avgusta, padao je , tokom ljeta ,u Boki snijeg. Kao znak. Da može biti, što biti ne može. "
    Jedan je veliki covjek jednom rekao : " Mrav, kad je osamucen, uvijek pada na lijevu stranu."

  7. #6
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    Titograd
    Posts
    1,682
    Thanks Thanks Given 
    1,615
    Thanks Thanks Received 
    549
    Thanked in
    275 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Raquel View Post
    Mora li samo stih?
    Prosiri temu, ziv ti ja
    Prošireno.


    Ja iščezoh, odoh da se kreveljim pred ogledalom. Kada se danas sećam toga, tih kreveljenja, shvatam da mi ona nisu obezbedjivala zaštitu: protiv munjevite provale stida branio sam se mišićnom blokadom. A onda, terajući u svojoj nesreći do krajnjih granica, kreveljenjem sam se spasavao nje: strmoglavce sam se bacao u poniznost kako bih izbegao ponižavanje. Lisavao sam se sredstava pomoću kojih sam se dopadao kako bih zaboravio da sam ih imao i da sam ih zloupotrebio; ogledalo mi je bilo od velike pomoći: stavio sam mu u dužnost da mi pokaze da sam čudovište: a kada bi ono uspelo u tome, moje ljuto kajanje se pretvaralo u samilost. Ali, naročito, kako mi je neuspeh otkrio moju ropsku poniznost, načinio sam se gnusan kako bih je onemogućio, kako bih se odrekao ljudi i kako bi se oni odrekli mene. Komedija Zla izvodila se protiv Komedije Dobra; Elijasen je uzimao ulogu Kvazimoda. Uvijajući se i mršteći se, izobličavao sam svoje lice, unakažavao sam sebe kako bih izbrisao svoje nekadašnje osmehe. Lek je bio gori od zla: protivu slave i beščasća pokušao sam da nadjem utočiste u svojoj usamljeničkoj istini; ali ja nisam ni imao svoju istinu: u sebi sam nalazio samo zapanjenu bljutavost. Ogledalo me je naučilo onome sto sam uostalom odvajkada i znao: bio sam strašno prirodan. Od toga se nikad nisam izlečio.

  8. #7
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default Olja Knezevic - Milena i druge drustvene reforme

    Temza se, kao i obicno, barem posmatrana s vrha moga solitera, pravi da ne zna nikoga i da nju niko ne poznaje. Ne smeta mi tokom dana, ta troma rijeka. Nocu zna biti pomalo neprijatno kada se zagledam u njenu mracnu povrsinu dok se mreska na povjetarcu, kao crna kesa za djubre obmotana gradu oko struka. Nezainteresovana, u stanju je da proguta cak i buku metropole petkom vece, kao sto je sigurno progutala i tolika tijela: jednostavno ih je usisala u jednom gutljaju, a da poslije toga nije ni podrignula.

    (Ili sto bi Brena rekla - Moj se dragi Englez pravi - upadica Raquelina)

    Covjek zaista mora biti ocajan da bi izabrao Temzu za grob. To je siguran grob, i samodopadan: lijen na povrsini, a ispod nje - nedokucivi mulj smrti.

    (Depresija, melanholija, Bleu Noir:

    , Plava (tuzna) tama (smrt) - upadica Raquelina, s dopustenjem, i ponovo)

    Tamo, kod kuce, moja rijeka bila je ljuta, samosvjesna i lijepa. Moraca. Mora-cha-cha-cha. (Ovo ne bih ni ja bolje, postovanje autorki, iskreno) Jos uvijek u mislima vidim tu mrsavu, hladnu zensku kako juri, divlja i bucna, preko stijena koje su je procistile (Look at the amaranth: on tall mountains it grows, on the very stones and rocks and places inaccessible) u izbruseni kristal, sa nijansama zelene (Irsko), nalik venama, koje se presijavaju ispod povrsine.

    (...)

    Svaka pecina na svijetu nekome je vazna. (Ovoj Mileni - Beograd.)

    Hvala lijepo.
    Last edited by Raquel; 01-08-11 at 20:34.
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  9. #8
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    "Gradim se da vas ne vidim,i to mi uspeva,gradim se da vas ne čujem,i to mi uspeva,gradim se da vas ne shvatam,i to mi uspeva.
    Gradim se da sam vedra,i to mi uspeva.Gradim se da sanjam,budna doslovce.Mogu biti među vama,a da budem sama...."



    "Tiha voda brijeg roni..."

  10. #9
    Join Date
    Aug 2011
    Posts
    278
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Melanholija, najiskreniji i najplemenitiji moment života.

    Click image for larger version. 

Name:	Melanholija.jpg 
Views:	330 
Size:	19.4 KB 
ID:	61911

    Albrecht Durer

  11. #10
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default

    Kad bi jos nesto izjavio prije no ja to uradim, pa da te pozelim upoznati
    Ili tako nesto...................

    -s posvetom.
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  12. #11
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    Titograd
    Posts
    1,682
    Thanks Thanks Given 
    1,615
    Thanks Thanks Received 
    549
    Thanked in
    275 Posts

    Default

    Da, prosirena tema za sva umjetnicka djela. Bravo.



    Melancholy is the pleasure of being sad.

  13. #12
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default

    Pitam se, jesmo li istrenirani na nju? Da nema toliko zbora o njoj...
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  14. #13
    Join Date
    Aug 2011
    Posts
    278
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Click image for larger version. 

Name:	Melanholija-6.png.jpg 
Views:	274 
Size:	7.6 KB 
ID:	61912

  15. #14
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default

    Ili ti:

    Die hard with fairies.
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  16. #15
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    Titograd
    Posts
    1,682
    Thanks Thanks Given 
    1,615
    Thanks Thanks Received 
    549
    Thanked in
    275 Posts

    Default

    You cross that bridge into the west
    And all my memories follow you there
    Where love took shape and love woke shame
    Now I'm left to take the blame
    For rushing in, for closing up
    For selling off what we built up
    You were never wrong
    But all the same
    My way was so hard to change.

  17. #16
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default

    Kad plesem, ja plesem;
    Kad spavam, ja spavam;
    a kad setam po vocnjaku i misli mi odlutaju ka dalekim stvarima,
    ja ih vratim na setnju,
    na lepotu moje osame.

    (Michel Eyquiem de Montaigne, iz Eseja)

    -ono sto je meni neobicno zanimljivo je da je ovo oznaceno na nekim mjestima kao zen.
    Ali eto, kao i sve... svaka misao na 100 nacina i puteva i ritama.

    Play as you feel.
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  18. #17
    Join Date
    Jul 2009
    Posts
    4,603
    Thanks Thanks Given 
    1,123
    Thanks Thanks Received 
    247
    Thanked in
    177 Posts

    Default

    * Ali, suza je kraljica. Suza je najmoćnija vodena sila. Trudeći se da to ne deluje nervozno, lupkao sam neki takt, pokušavajući nezrelo da privučem njenu pažnju. Neuspešno...Oni koji su nekad uspeli da vrate osmeh na lice na kom još ima tragova suza, znaju kako je to dobar osećaj. *
    ~

    * O meni se najlepse brinu oni koji me ostavljaju na miru. *
    ~

    * Bicu iskren - nisam siguran da cak imamo i svoju sadasnjost. Izvesno je da stihijski idem kroz zivot, pa gde se zaustavim. Jedno je sigurno - nikad ne znam u kom cu smeru krenuti. Dozvoljavam da me emocije povuku, da me prosto
    uguraju u neke stvari o kojima
    ranije nisam razmisljao. *
    " čini se da iz rana raste cvijeće... "

  19. #18
    Join Date
    Sep 2009
    Posts
    1,084
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Dolazi jesen, pa zima... sa maglama, sa kisama, s mecavama. To je njihova obavezna pratnja. A kad stignu, zateci ce kod mene : bolest, siromastinu, brige. To je opet moja obavezna pratnja... Mozes misliti kako ce to biti zanimljiv prizor kad se obje pratnje uhvate za ruke i zaigraju oko mene vrzino kolo... A dva sina treba poslati na studije. Drva treba nabaviti za nas troje koji ostajemo ovdje. I duzan sam. I uopste, cijelog zivota ne uspjeh da odgonetnem tu, za mene nerjesivu, zagonetku: kako, na posten nacin, ne stedeci trud i dajuci uvjek kvalitetan ucinak, zaraditi dovoljno za zivot. Od svih mnogobrojnih puteva koji vode ostvarenju tog cilja, ja sam, izgleda, izabrao onaj jedini pogresni... Ne znam imas li kakve mogucnosti da mi pomognes... u nevolji sam pa rekoh: da ti se pozalim. Jer, covjek se zali prijatelju.

  20. #19
    Join Date
    Apr 2010
    Location
    Kotor
    Posts
    270
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Ti volis jedino svog zeca od plisa
    svog malog belog misa i rodjake
    a ja po prvi put zalim sto imam
    dvadeset i dve

    Dok teras me da pevam
    i glumim tvoga tatu
    uz casu koka kole i krempite
    ja po prvi put zalim sto imam
    dvadeset i dve

    Ne zelim da ti kazem da zivot nije igra
    da osecam se starim
    dok ljubis svoje lutke
    da sad po prvi put zalim sto imam
    dvadeset i dve
    Jedan je veliki covjek jednom rekao : " Mrav, kad je osamucen, uvijek pada na lijevu stranu."

  21. #20
    Join Date
    Jul 2009
    Posts
    4,603
    Thanks Thanks Given 
    1,123
    Thanks Thanks Received 
    247
    Thanked in
    177 Posts

    Default

    Click image for larger version. 

Name:	168998_109733889102976_100001990978906_81106_2997819_n.jpg 
Views:	261 
Size:	40.5 KB 
ID:	62717


    ...Znaš bilo je mnogo dobro, bilo je bolje od bilo čega. Bilo je kao nešto što možemo da podignemo držimo gledamo i onda se smejemo zbog toga. Bili smo na Mesecu bili smo u jebenom Mesecu, imali smo ga. Bili smo u vrtu bili smo u beskrajnom ponoru. Nigde nema takvog mesta. Primaklo se tako blizu ludilu,smejali smo se, bezumno tvoj smeh i moj. Pamtim kada su tvoje oči glasno rekle volim sada dok se ovi zidovi tako nečujno ljuljaju. Čudo najkraće traje!
    " čini se da iz rana raste cvijeće... "

  22. #21
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    Titograd
    Posts
    1,682
    Thanks Thanks Given 
    1,615
    Thanks Thanks Received 
    549
    Thanked in
    275 Posts

    Default



    O môr henion i dhű:
    Ely siriar, ęl síla.
    Ai! Aníron Undómiel.
    Tiro! Ęl eria e môr.
    I 'lîr en ęl luitha 'úren.
    Ai! Aníron.

    Nekakva gejoća izbija iz mene.

  23. #22
    Join Date
    Apr 2010
    Location
    Kotor
    Posts
    270
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    " Veceras sam tuzan. I svakodnevna melanholija mi danas ne znaci nista. Sutra ce mi opet veselost, akcija i sreca biti najbolji prijatelji. A onda ce pasti noc. Zasvirace muzika. Nestace svijet, nestace svi i sve , ostacu samo ja... i melanholija. Ali ne i nocas. Veceras sam tuzan. Veceras me ne pitaj, ne trazi , ne zovi. Veceras me samo zagrli. Eh, da je to 'samo'... Veceras sam tuzan. Jer svi zagrljaji ovog svijeta, mene ce obici. "
    Jedan je veliki covjek jednom rekao : " Mrav, kad je osamucen, uvijek pada na lijevu stranu."

  24. #23
    Join Date
    Jan 2010
    Location
    Kingdom of Montenegro ;)
    Posts
    6,850
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Seems that the wrath of the Gods
    Got a punch on the nose and it started to flow;
    I think I might be sinking.
    Throw me a line if I reach it in time
    I'll meet you up there where the path
    Runs straight and high.
    Crazy isn't being broken or swallowing a dark secret. It's you or me amplified.


    Katjon vazda :)

  25. #24
    Join Date
    Nov 2005
    Location
    Praha
    Posts
    1,509
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Terror de te amar num sítio tăo frágil como o mundo.
    Mal de te amar neste lugar de imperfeiçăo,
    onde tudo nos quebra e emudece,
    onde tudo nos mente e nos separa.
    ...then I shall know fully, even as I am fully known...

  26. #25
    Join Date
    Oct 2006
    Location
    Keyboard
    Posts
    2,566
    Thanks Thanks Given 
    2
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    4 Posts

    Default

    Idem kuda me oci vode
    u san, u pjesmu, u rijec, u covjeka...
    Tako cu jednom i u smrt da odem,
    pa ako slucajno umrem - neka.


    Hellblazer...

Page 1 of 33 1234511 ... LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •