Rijec je kod nas postala obesmisljeni jeftini upotrebni predmet na koji svijest ne reaguje.
U CG se cesto rijec "rijec" koristila kao sinonim za obecanje. Ne mislim na to, nego na bukvalnu rijec..
...Najlakse je voljeti ruznu rijec, negativnu, koju vam neko kaze, najteze se zavoli lijepa rijec. Sve teze i rjedje. Sa lijepom rijecju se sve teze nositi, ne nosi se lako ni teska, ali lakse od lijepe. Cesto se ne zna sto ucinjet sa lijepom, pa je mezemo modifikovat u ruznu i ne zamarat se..
Rijec i ne postoji kod nas..ne kao obecanje, nego kao sadrzaj bilo kakvog oblika.
Ne vjeruje se ne samo rijecima nego i u rijec..to je jos gore. Kao kad neko kaze - Ne vjerujem ljudima...to je ograniceno nekako, a - Ne vjerujem U ljude...to je dublje...tu se ne vjeruje ne ljudima u odnosu na sebe, nego u odnosu bilo koga prema bilo kome..i bilo cemu..
Strahovlada straha..
Bookmarks