Rodjenje Hriscanstva u krvi
ROĐENJE HRIŠĆANSTVA U KRVI
„Dobro nas je služio ovaj mit o Hristu“
Papa Leo X
Ovđe je dat hronološki prikaz, ne svih, jer ih je nemoguće nabrojati, ali nekih značajnih zločina hrišćanske crkve koje je počinila „propovjedajući“ jevanđelje „ljubavi i mira“ paganskim narodima. Ovo je prikaz rađanja jedne religije; začeća i razvitka jednog od mnogobrojnih tumora koji i do današnjeg dana izjedaju civilizaciju i planetu.
Odmah nakon pune legalizacije hrišćanske religije u Rimskom carstvu 314- 315, hrišćanske grupe su počele da proganjaju i ubijaju pagansko sveštenstvo i u ruljama ruše paganske hramove, sve pod uticajem tadašnjeg hrišćanskog sinoda u Ankari, koji je 314 godine sprovodio kampanju usmjerenu protiv obožavanja boginje Artemide.
Izmedju 315 i sredine 6-og vijeka ubijene su hiljade paganskih vjernika.
U tom periodu uništen je i hram Afrodite u Golgoti i Heliopolis.
Car Konstantin 324 proglašava hrišćanstvo jedinom oficijalnom religijom u carstvu. Iste te godine poharao je proročište boga Apolona u Didimu, današnjoj Turskoj, i naredio mučenje i ubijanje sveštenika. Takođe je prognao svo nehrišćansko stanovništvo sa Atosa i oduzeo im imovinu, uništivši sve lokalne helenističke hramove.
Od 326 do 335, Konstantin je poharao mnoge paganske hramove u Maloj Aziji, Palestini i Grčkoj, iskoristivši ukradena blaga iz svetilišta da ukrasi svoju novu prestonicu – Konstantinopolj, naredivši razapinjanje na krstove svih lokalnih magova i proroka. Tada je stradao i neoplatonski filozof Sopatrus.
346 dešava se novi progon ne-hrišćana. Čuveni govornik Libanius biva protjeran pod optužbom da je mag.
Od 353 do 356 godine, vlast donosi niz edikta i uredbi koji su služili kao pravni temelj za progon pagana. 353, uredbom se proglašava smrtna kazna za sve oblike obožavanja koji uključuju prinošenje žrtve i idolatriju. Dešava se masovno spaljivanje hramskih biblioteka. Godinu dana kasnije na snagu stupa edikt o zatvaranju svih paganskih hramova. Neki od njih su pretvoreni u bordele i kockarnice. Ostali su porušeni i pretvoreni u krečane. 356 sveštenička služba paganskim bogovima postaje kažnjiva smrću.
357 Konstantin proglašava sve oblike divinacije nezakonitim.
359 u Skitopolisu, u Siriji, Konstantin organizuje prve koncentracione logore za mučenje i ubijanje uhapšenih nehrišćana iz cijelog kraljevstva.
11-og decembra 361 godine u vrijeme vladavine paganskog kralja Flavius Klaudius Julijanusa, proglašava se vjerska tolerancija i oživljavanje paganskih kultova. Međutim, 26-og juna 363, na kralja je izvršen atentat od strane hrišćanina koji je bio pripadnik njegove garde. Julian je bio poslednji paganski vladar Rimskog carstva.
Juliana je naslijedio hrišćanski vladar, Jovian. 364 godine naredio je spaljivanje Antiohijske biblioteke, a kraljevskim ediktom od 11-og septembra iste godine naredio je smrtnu kaznu za sve one koji obožavaju bogove svojih predaka ili praktikuju divinaciju. Takodje se donose edikti o oduzimanju sve imovine paganskih hramova i sprovođenja smrtne kazne nad onima koji učestvuju u paganskim ritualima, pa makar bili i privatni, van hramova.
Ediktom iz 365 oduzima se pravo paganskim oficirima da komanduju nad hrišćanskim vojnicima.
370 godine, car Valens naređuje opšti progon svih ne-hrišćana u Istočnom Carstvu. Među mnogima pogubljeni su i neki značajni ljudi: bivši guverner Antiohije, Fidustius, sveštenici Hilarius i Patricijus, filozof Simonid koji je spaljen živ i filozof Maximus koji je obezglavljen. Bezbrojne knjige su spaljene na trgovima gradova Istočnog Carstva.
372 Valens naređuje guverneru Male Azije da istrjebi sve Helene i spali dokumente koji su sadržali njihovu mudrost.
373 Donešena je nova zabrana divinacije i po prvi put je upotrebljen izraz „pagani“ za nehrišćane.
27 septembra 380, Hrišćanstvo postaje isključivo jedina religija u Rimskom Carstvu, kraljevskim ediktom Flaviusa Teodosijusa u kojem su svi nehrišćani nazvani glupima, slijepima i ludima jer ne vjeruju u hrišćanskog boga. Ambrosius, milanski biskup, započinje kampanju rušenja paganskih hramova u tom područiju. Hrišćanski sveštenici su vodili rulju na hramove boginje Demetre na Elusijusu i pokušali da linčuju hierofante Nestrosijusa i Priskusa. Nestrosijus je okončao Elusijanske Misterije i proglasio „nadmoć mentalne tame nad čovječanstvom“. U Konstantinopolju, hram Afrodite je pretvoren u bordel, a hramovi Sunca i Artemide u štale.
388 godine, svi javni govori na temu religije su bili zakonom zabranjeni. U naredne dvije godine (389-390), horde vjerskih fanatika su prepravile gradove Bliskog Istoka i Egipta, uništavajući hramove, statue, biblioteke i linčujući pagane. Uništeni su predivni hramovi posvećeni Dionisiju i Zeusu, a sveštenici su podvrgavani ruglu prije nego bi bili pogubljeni kamenovanjem.
24-og februara, 391 godine, novim ediktom Teodosije zabranjuje ne samo posjete paganskim hramovima već i gledanje u vandalizovane i porušene statue. Naređuje čak i pogubljenje đece koja su se igrala sa ostacima paganskih statua!!! U Aleksandriji, u Egiptu, pagani predvođeni filozofom Olimpijusom su digli pobunu i nakon ulične borbe, zaključali su se u hramu boga Serapisa. Nakon nasilne opsade, hrišćani su zauzeli hram, demolirali ga, zapalili biblioteku i oskrnavili svete predmete.
8-og novembra 392, Teodosije zakonom zabranjuje sve nehrišćanske rituale. Počinju novi progoni i na Kipru bivaju uništeni mnogi hramovi. A godinu dana kasnije 393, bivaju zabranjene i Olimpijske igre, kao dio helenističke „idolatrije“, a hramovi na Olimpu bivaju poharani od strane hrišćana. U narednim godinama, pod vlašću Flavius Arkadijusa, pokrštena gotska plemena razaraju mnoge paganske gradove: Dion, Delfi, Spartu, Korint, Mecenu, Olimpiju i druge, porobivši ili pobivši ogroman broj „nevjernika“ i spalivši mnoge hramove.
415, u Aleksandriji, hrišćanska rulja predvođena biskupom Kirilom, nekoliko dana prije Pashe i Uskrsa, napada i živu kida na komade poznatu ženu filozofa Hipatiju, noseći djelove njenog tijela gradom da bi ih kasnije spalili na lomači, zajedno sa njenim knjigama.
7-og decembra, 416 godine, u Konstantinopolju, svi paganski vojni oficiri, visoki službenici i sudije su zakonom lišeni svojih dužnosti.
14-og novembra, 435 godine, novi edikt Teodosija II, naređuje smrtnu kaznu za sve „jeretike“ i pagane. Samo je judaizam proglašen jedinom legalnom nehrišćanskom religijom.
528, Car Justinian, naređuje pogubljenje vatrom, raspećem, bacenjem divljim zvijerima, svih onih koji se bave divinacijom, magijom i idolotarijom. Godinu dana kasnije, 529 zakonom zabranjuje rad Atinske Filosofske Akademije i oduzima sve što je u njenom vlasništvu.
556, Justinian naređuje ozloglašenom inkvizitoru, Amantiusu da ide u Antiohiju i istrjebi sve nehrišćane do poslednjeg i spali sve privatne biblioteke.
580, Hrišćani napadaju tajni hram u Antiohiji, posvećen bogu Zeusu. Sveštenik hrama izvršava samoubistvo, ali ostali, uključujući Anatolijusa, koji je bio zamjenik guvernera, bivaju uhapšeni i odvedeni u Konstantinopolj na suđenje. Bivaju osuđeni na smrt i bačeni lavovima, ali pošto životinje nisu htjele da ih rastrgnu, osuđenici bivaju razapeti. Njihova mrtva tijela je hrišćanska rulja vukla gradom da bi na kraju bila bačena neukopana na otpad.
Tokom 590 godine, hrišćanski inkvizitori razotkrivaju mnoge „paganske zavjere“ po cijeloj Istočnoj Evropi i organizuju progone i istrjebljenja.
Ni u Zapadnoj Evropi „propovjedanje jevanđelja“ se nije sprovodilo ništa manje brutalno. 782, Car Karl je naredio pogubljenje 4500 Saksona koji nisu htjeli primiti hrišćanstvo.
Između 5000 i 11000 stanovnika Stedinga, u Njemačkoj, žena, đece i muškaraca je pogubljeno jer su odbili da plaćaju užasno visoke poreze crkvi.
Bilo bi stvarno preobimno na ovom mjestu upuštati se nabrajanje svih zločina crkve kroz ove duge vijekove. Ovaj kratak opis nekih od njih može samo da posluži kao argument u raspravi sa fanaticima (ako to uopšte ima smisla), kao šamar otrježnjenja onima koji u svom slijepilu i dalje vjeruju u „svetost“ i „svijetlost“ crkve i traže izbavljenje u njenoj vlasti nad ljudskim dušama. Takođe je nemoguće u potpunosti ispratiti i rapidan progres tog tumora koji se uvukao u sve pore društva, mutirao u razne druge oblike kroz sekte, nove religije, političke sisteme, prilagođavajući se okruženju (organizmu domaćina, tkivu neke specifične kulture i nacije). Rađali su se novi tumori u vidu opozicije crkvi, postajući jednako maligni u svojoj dogmatičnosti i isključivosti. Dizale su se revolucije i uspostavljani su društveno-politički sistemi koji su funkcionisali na istom principu upravljanja, usled nesposobnosti da deprogramiraju sebe od viševijekovnog ispiranja mozga koje je zatrovalo samu srž ljudskog postojanja. Nema tog hirurškog zahvata (revolucije, rata..) koji može odstraniti ovaj tumor. Istinska revolucija, istinsko oslobođenje od represije se dešava „iznutra“, u svakom pojedincu, uzdizanjem svijesti na neki nivo, na kojem bolest neće moći da pronađe pogodno tlo i jednostavno će otpasti, nestati sa lica ove planete.
“Čovjek je konopac, razapet izmedu životinje i natcoveka, – konopac iznad ponora.
Jedan opasan prelazak, jedno opasno putovanje, jedan opasan pogled unatrag, jedno opasno okljevanje i zastajanje.”
Friedrich Nietzsche
“Tako je govorio Zaratustra”
Probudi se, o Plamenu koji vjecno goris iznutra!
Bookmarks