Kad prijateljstvo pukne...

[Kliker17]

Da li vam se desilo da izgubite najboljeg prijatelja?

Šta je bio razlog:
1. On/ona je mene razočarao (povrijedio, uvrijedio)
2. Ja sam razočarao (povrijedio, uvrijedio) njega/nju
3. Bez svađe smo se jednostavno udaljili (nove obaveze, interesovanja,...)
4. Nešto drugo...

Pretpostavljam da i sitnica i mala nepažnja koja je od strane bliskog prijatelja više
zaboli nego tone uvreda nekog ko nam nije bitan, ali da li treba prevazići i progutati neke stvari zbog prijatelja?


Šta ustvari znači ''njegovati prijateljstva''? I šta znači biti pravi prijatelj?

Znači li to biti tolerantan, istrpjeti ponešto, prećutati neke stvari,
ili pak biti grubo iskren, odmah zamjerati i prebacivati za svaku sitnicu...
Znači li to biti svaki dan pored njega ili biti svaki deseti ili mu se naći kad god nešto zatreba...

Kako biste opisali vaše najbolje prijatelje i zašto ih smatrate najboljim prijateljima?

[Imas PM]

ja sam dao sve od sebe na ovoj planeti da ga izgubim , svojski sam se potrudio, i druga opcija je za mene 2. Ja sam razočarao (povrijedio, uvrijedio) njunadam se da ona mene ne racuna vise kao nista lise ruznu uspomenu ( mada mi tesko pada znajuci da i nije bas tako ) , a ja imam volje oko toga da se pojedem a sto se tice zadnjeg dijela, hm jako koplikovana rabota, moras balansirati izmedju svega nabrojanog, al ne bez neke, moras tacno znati da ce taj isti vratiti balans prema tebi kad zatreba , a da mozes i jednostavno nestati pola godine bez govora, i vratiti se sresti sa njim pogledate se i razumijete

[Danaida]

Desilo mi se da izgubim najbolju prijateljicu onda kad više niti jedan način da iskomuniciram neke stvari nije uspijevao. Kad sam po 100. put naisla na zid, skupila sam snage i rekla sebi da je gotovo i da me samo iscrpljuje bez ikakve nade da će biti bolje. Tolerancije imam prema ljudima i vise nego sto bi trebalo, to znam sigurno, ali kad se taj prag pređe zaista ne ostaje prostora za bilo šta dalje. Prijatelj treba da bude tu i u dobru i u zlu, ali kad dobra nestane niko osim mazohiste ne bi ostajao tu. Meni se desilo da vidim da osoba propada konstantno i da su svi moji napori uzaludni i nemaju efekta protiv sebičnosti te osobe. A ta sebičnost se nije samo na mene reflektovala, već na sve što je okružuje.

Moji prijatelji su jako dobri ljudi. Baš rijetko dobri ljudi. Svi mi imamo mane iliti navike koje su drugima iritantne ili neshvatljive i sl, ali to nije prepreka u stvari već mogućnost da naučimo kako da se nosimo sa životom, koji nije baš da mazi stalno i u kontinuitetu. Srećna sam kakvi su mi prijatelji i mislim da su bolji ljudi od mene, što mi znači puno, jer imam od koga učiti.

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Da li vam se desilo da izgubite najboljeg prijatelja?

Srecom...nije... Mislim, ljutimo se stalno jedno na drugo...ne pricamo po pola godine...
Ali iako mi se NAMRCI...i poludim od njegovih sasavih izjava i poziva u "5 do 12", ipak ga volim najvishe na svijetu... Ipak je on u rangu brata ili sestre, samo shto nismo krvno vezani...i shto je sve drugacije

Pretpostavljam da i sitnica i mala nepažnja koja je od strane bliskog prijatelja više
zaboli nego tone uvreda nekog ko nam nije bitan, ali da li treba prevazići i progutati neke stvari zbog prijatelja?

Uvijek je tako... I najmanja mozhda glupost od nekog kod ti je srcu drag zaboli kad da ti je ne znma kakvu nepravdu nanio... To je od kad je svijeta tako...i to se nece promijeniti...

Šta ustvari znači ''njegovati prijateljstva''? I šta znači biti pravi prijatelj?[/B]

Znači li to biti tolerantan, istrpjeti ponešto, prećutati neke stvari,
ili pak biti grubo iskren, odmah zamjerati i prebacivati za svaku sitnicu...
Znači li to biti svaki dan pored njega ili biti svaki deseti ili mu se naći kad god nešto zatreba...

Naravno da znachi... Pravi prijatelji se ne moraju godinama vidjeti...i taj poziv koji uslijedi poslije pola godine godinu...pet...ne znaci ponovo upostavljanje odnosa, vec nastavak... kao da ste se juce culi...vidjeli... To je pravi ...iskreni odnos medju prijateljima, koji vrijedi njegovati.

Kako biste opisali vaše najbolje prijatelje i zašto ih smatrate najboljim prijateljima?

Hm... Blesav...temperamentan...neozbiljan dosta cesto...zna shta ti je vazhno...zna kad je momenat za neke stvari...zna da se nadje na pravom mjestu u pravo vrijeme... uvijek zna da me nasmije, iako me iz takta izbaci dok ne trepne... S njim volim da se smijem...i volim da cutim...a da me to ne gushi na bilo koji nachin... I razumijemo se, iako se cesto PODZAPAMO zbog missunderstanding-a... Ali sve je to prolazno...

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

E da... Na temu... Najbolja drugarica je vec neshto drugo... U mom sluchaju je to sestra... Ipak, postoji i drugarica koja nije krvni srodnik Ona jeste najbolja... ali... neshto shto se dijeli sa sestrom...ostaje samo izmedju vas... Drugarica je super, sa njom mozhesh da poprichash o svemu, ima razumijevanje za neke stvari da se iznenadish... Ali ipak neke stvari ostaju samo tvoje i tvoje seke...ili jednostavno samo tvoje...

Doduse, uvijek covjeku treba neko nepristrasan da, makoliko dobar prijatelj bio, ga "tresne" i osvijesti u nekim situacijama kad zablesi...ili se nadje u nekoj situaciji pa mu treba objektivan savjet....

[KRKNA]

Ne volim svađe, ne pravim scene, ne dajem ljudima do znanja jesu li me i koliko povrijedili...Ja samo odem i prekinem svaki kontakt...al' ne ljutim se na njih, no zamjeram sebi što su moja očekivanja bila (pre)velika, a oni nedorasli izazovu zvanom prijateljstvo...Za svađu je potrebno dvoje i koliko god druga strana bila u krivu, neđe i moje krivice ima i priznajem je...Nesvjesne... Moguće da sam i ja kiksala onamo đe se od mene očekivalo..I žao mi je, najiskrenije...
To vrijeme ne smatram izgubljenim, protraćenim...Poslužilo je svrsi...Nijesam pristalica nasilnih održavanja prijateljstava...Jednostavno neki ljudi i sve što me vezalo za njih ispare, jer nemaju više nikakvu funkciju...
Pristalica sam prijateljstva na 'stand by'- tj. ako prodje sve u harmoniji i bez teških riječi ne vidim razlog da se kasnije ne obnove... tj. ako se ponovo sretnemo, lijepo, a ako ne..nek' ide život...
Mimo mojih doma ni za koga ne bih smjela staviti 'ruku u vatru', mogu samo da se nadam da bi bili tu kad bi mi bilo potrebno...A ne desile se situacije koje 'kušaju'...
Al' generalno ljudi se plaše ulaganja...

[Danaida]

Kao što mi griješimo nesvjesno griješe i prijatelji. E sad, da bi nesvjesno prešlo u svjesno potrebno jer da druga strana kaže šta joj smeta. Takav odnos trudim se da imam sa svima i onda nema frke. Ali ako ljudi neće da saslušaju kritiku onda nema priče koja može pomoći. Kad vidim da priča efekta nema, onda prestanem, kupim u sebi, puknem i prekidam kontakt, ma koliko mi to teško palo.

[Kliker17]

Ne volim svađe, ne pravim scene, ne dajem ljudima do znanja jesu li me i koliko povrijedili...Ja samo odem i prekinem svaki kontakt...

Ja sam zbog ove svoje osobine izgubila najbolju prijateljicu.
I shvatila da se nije ona o mene ogriješila već ja koja sam 100 njenih grešaka i sitnih uvreda prećutala
zarad trenutnog mirnog odnosa, ne-kvarenja raspoloženja i izbjegavanja neprijatnih scena.
Svaki dan se zapitam da li bi sve bilo drugačije da sam odmah govorila šta mislim i da sam se odmah svađala,
a ne skupljala sve u sebi i na kraju zbog jedne sitnice (koja je bila kap koja je prelila čašu)
odlučila da ima previše razloga da se prekine prijateljstvo.

Tada (prije 5 godina) sam mislila da sam ja u pravu, ali vremenom shvatam
da ona nije mogla da mi čita misli i da je najveća greška bila u mom ćutanju
i stavu da prijatelju bez riječi treba preći preko svega.

[Imas PM]

a velika greska, prijatelj je coek prema kome treba da imas vise volje da grinjac nego prema bilo kome drugome

[cowgir|]

Da li vam se desilo da izgubite najboljeg prijatelja?

Šta je bio razlog:
1. On/ona je mene razočarao (povrijedio, uvrijedio)
2. Ja sam razočarao (povrijedio, uvrijedio) njega/nju
3. Bez svađe smo se jednostavno udaljili (nove obaveze, interesovanja,...)
4. Nešto drugo...

Svega bilo.
I da završi bez reči, i da završi ružno. Ne s najboljima, ali s jako dobrima.

I to boli k'o vrag, često više od prekida ne znam kakve veze. Mah, ne često - uvek. Naprolivala sam se suza, yessir. Za ljudima koje, uvideh docnije, zabole za mene, realno. Live & learn.

da li treba prevazići i progutati neke stvari zbog prijatelja?

Tu svako za sebe postavlja granice. Ali u principu da, it cannot all be fun and games.

Šta ustvari znači ''njegovati prijateljstva''? I šta znači biti pravi prijatelj?

Znači li to biti tolerantan, istrpjeti ponešto, prećutati neke stvari,
ili pak biti grubo iskren, odmah zamjerati i prebacivati za svaku sitnicu...
Znači li to biti svaki dan pored njega ili biti svaki deseti ili mu se naći kad god nešto zatreba...

Kako biste opisali vaše najbolje prijatelje i zašto ih smatrate najboljim prijateljima?

Negovati prijateljstvo, hm. U principu nema tu neke filozofije, ljubav je primarna. Da nekog voliš baš takvog kakav je. Ne znam zašto si navela same krajnosti - istrpeti sve bez pogovora/sasuti sve odmah u lice... Realnost je uglavnom negde između, a i ljudima pašu različite stvari.

Ja npr. preferiram potonju varijantu i ne volim da me se tapše po ramenu i teši ako sam realno zasrala. Posledično, s takvim ljudima ne mogu da se družim. Da, pokušala sam.

Prijatelji su mi takvi ljudi. Nema uvijanja & pakovanja, ali nisu to ni maliciozna zajedljiva bockanja. Znaš kad ti neko misli dobro onim što kaže i bog. Nije uvek lepo čuti istinu, ali je, meni bar, neophodno. Virtuelni i verbalni šamari ftw. Najbolji su jer nije bitno koliko dugo smo razdvojeni, uvek je isti osećaj pri reunionu, kao da se nismo ni rastali; jer mi kažu što me ide kad me ide (i vice versa); jer su tu kad mi treba, jer sam tu kad im trebam; jer mislimo jedni na druge kad nismo zajedno i delimo pregršt sitnica i gluposti koje nikome drugom ništa ne znače a nama su ceo svet/povod za histeričan smeh/patetićnu njunjavost. I svašta.

Ljudi dođu i prođu, jebiga. Blizu tridesete (ako imaš sreće i pameti) shvatiš da ta prijateljstva koja su pukla baš i nisu bila to što si ti mislio da su.

Prijatelji su samo obični ljudi kojima tolerišete (pa i kolosalne) gluposti koje nikome drugom ne bi. Sačuvaj me bobe prijatelja, od neprijatelja ću se sam sačuvati. Toliko su teški nekad drugovi teški. Ali volim ih.


Edit:

vremenom shvatam
da ona nije mogla da mi čita misli i da je najveća greška bila u mom ćutanju
i stavu da prijatelju bez riječi treba preći preko svega.

Been there, kakva glupost.

Ali naučila lekciju.
Uvek treba reći!

Ako ti je prijatelj, neće te pogrešno razumeti.

[cowgir|]

Ne volim svađe, ne pravim scene, ne dajem ljudima do znanja jesu li me i koliko povrijedili...Ja samo odem i prekinem svaki kontakt...

Jako, jako loša inačica passive-aggressive taktike. Koju sam napustila sa nekih 19 godina uvidevši svemirsku pogrešnost iste.

Ne činiš dobro ni sebi ni bilo kome drugom. A to što nisi rekla te jede. Htela-ne htela. :'(

[goozica]

Ja sam neko ko uvijek kaže ono što misli, bilo da je nešto loše ili dobro. Naravno, nikad neću drugarici iz čista mira u lice sasuti neke stvari, ali kad dođe po savjet, u vezi bilo čega, ja ću biti objektivna, sviđalo se to njoj ili ne.
većinom mi se dešavalo da se raziđemo. postoje 2 sa kojima se na taj način završilo prijateljstvo, a ja i dan danas ne znam zbog čega. jednostavno, počele smo da se udaljavamo. ponekad se sjetim tih vremena, pa mi je žao, jer toliko vremena provedenog zajedno, dijeljenje kreveta, stola, ma svega...da smo se makar posvađale, pa da znam zašto. Da li sam razočarala negog, ne znam, ali mi nisu rekle...
Ja sam uvijek za to da se kaže ono što se misli, a onaj koji nije spreman da prihvat ružnu istinu, kao što bi lijepu, nije vrijedan truda, tome samo treba neko ko će da mu iz dana u dan podiže samopuzdanje svakodnevnim laskanjem i komplimentima.

Znači li to biti svaki dan pored njega ili biti svaki deseti ili mu se naći kad god nešto zatreba...

imam prijatelja sa kojima se vidim jednom u mjesec dana, ali kad se vidimo, kao da smo se svaki dan gledali

[POBR0]

Po meni prijatelj pravi moze bit osoba koja te nikad nije iznevjerila. Osoba koja ti ne odaje tajne, ne ogovara, ne druzi zbog interesa, ne zaboravlja kad uspije ili misli da je uspio u zivotu i sto je najvaznije ne zaboravi kad se ozeni. Ja jos ne upoznah takvog, a masu sam prijatelja imao i dan danas imam. Ako razumijete sto vam pokusavam reci...

[Danaida]

Pa nećeš ni upoznati jer previše očekuješ od jedne osobe. Preveliko je to breme za jednu osobu, a da pritom ta osoba nije samo tebi život posvetila.

[dobrica]

Nije mi se desilo da izgubim najboljeg prijatelja, imam samo jednog najboljeg. U pitanju je musko zensko prijateljstvno. Iskreno, uspjeh naseg dugogodisnjeg prijateljstva je u surovoj iskrenosti, po bilo kom pitanju, posebno u slucaju ako dodje do nekog konflikta. On je osoba na koju se mogu u svakom trenutnku i bilo kojoj situaciji osloniti, isto vazi i za njega. Naidje period da se i po 20 dana ni ne cujemo i ako zivimo veoma blizu jedno drugog. ali to svakako ne mijenja odnos medju nama, prije svega veliko postovanje i ljubav.
Desavalo se da izgubim prijatelje, sto je i normalno ali najboljeg ne, upravo iz razloga sto je najbolji, on zasluzuje moje povjerenje i ne moze me razocarati skoro pa nikako

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Po meni prijatelj pravi moze bit osoba koja te nikad nije iznevjerila. Osoba koja ti ne odaje tajne, ne ogovara, ne druzi zbog interesa, ne zaboravlja kad uspije ili misli da je uspio u zivotu i sto je najvaznije ne zaboravi kad se ozeni. Ja jos ne upoznah takvog, a masu sam prijatelja imao i dan danas imam. Ako razumijete sto vam pokusavam reci...

Ovo je aluzija na moj post... Nemoj ti da brinesh, ako je mene ljutnja proshla...proce i tebe
Editovacu

[Kliker17]

Znam samo da kada se prekine kontakt sa nekim ko vam je bio blizak prijatelj ostaje neka trajna gorčina,
barem je meni tako - kada pomislim na tu osobu i nakon više godina, ostane neki osjećaj sjete i pitanje ''zar je moralo tako?''.

Što neko gore reče - zna da zaboli i više nego bilo koji ljubavni raskid.

Prijateljstva uglavnom pucaju zbog prevelikih očekivanja i stava da pravi prijatelj mora biti idealna osoba
(kao u bajkama i basnama), da mora uvijek da se ponaša onako kako se očekuje,
i uglavnom završavaju sa optužbama: ''Da si ti pravi prijatelj ne bi ovako postupio/la.''

Ovakav stav je najčešće uzrok:

Po meni prijatelj pravi moze bit osoba koja te nikad nije iznevjerila. Osoba koja ti ne odaje tajne, ne ogovara, ne druzi zbog interesa, ne zaboravlja kad uspije ili misli da je uspio u zivotu i sto je najvaznije ne zaboravi kad se ozeni. Ja jos ne upoznah takvog, a masu sam prijatelja imao i dan danas imam. Ako razumijete sto vam pokusavam reci...

[stevann]

jos mi se nije desilo da izgubim najboljeg prijatelja, i mislim da se nece ni desit

[FiX]

nemam prijatelje..

[zvoncica]

ne sjećam se da sam prekinula, ni svojom ni tudjom greškom. Imam nekoliko drugarica bukvalno od ranog djetinjstva, danas svaka imamo djecu, muževe i dalje se družim sa svakom i muževi nam se jako dobro slažu. Sticajem okolnosti, muž moje najbolje drugarice je bio najbolji drug mog muža, vjenčani su nam kumovi, tako da su i naša djeca najbolji drugovi, sjutra će biti jedan drugom kumovi kad se požene
Mnogo je lijepo kad sjedneš sa svojim najbližim prijateljima i razgovarate o prošlosti, svjesni da ne postoji ništa iz vaših života što onome drugome nije poznato...ne postoji čak niko iz moje rodbine koga ne poznaju moje drugarice, i obratno! Jako sam ponosna na svoja prijateljstva, na njihovu dugotrajnost...ne umijem vam reći šta bih uradila za njih, i ima li nešto što ne bih...ne bih ono što ne bih ni za koga uradila, postoje one stvari preko kojih se ne ide, ali prijatelji valjda treba da znaju vašu prirodu i šta je ono što od vas ne treba da traže, a šta je ono za što i ne treba da se misle da li da vas pitaju, jer se podrazumijeva da ćete uraditi za njih.
Sve u svemu, često se gledamo, ali da se ne vidimo 5 godina, isto je kao da smo se gledali svakog dana....to više nije drugarstvo, više je kao krvno srodstvo

[Oljce]

Neko s kim delite sve i onda kad ne bi trebalo, kome kazete sve i sta ne bi trebalo, kome oprastate sitne greske, s kim perete zube i smejete se jedno drugom. Ako se ikad zavrsi shvatite da niste nikad ni bili prijatelji, ili je neko olako shvatao prijateljstvo.
Imam prijateljicu sa kojom sa prosla sve sto se desavalo u mom zivotu i i cije sam stvari ja prolazila. Zajedno smo plakale (i danas to radimo) i zajedno se smejale ( sto je mnogo cesce) i ne bih je menjala ni za jednu drugu osobu. Znale smo u 2h posle ponoci da dolazimo jedna kod druge po savet ( koji cesto nismo slusale uzgred ) ali je bitno da smo delile sve i jos uvek to radimo. Pucalo je prijateljstvo na par meseci ali opet bi mogle posle zajedno kao pre, uceci na greskama.

[Hari Krisna]

Da li vam se desilo da izgubite najboljeg prijatelja?

Šta je bio razlog:
1. On/ona je mene razočarao (povrijedio, uvrijedio)
2. Ja sam razočarao (povrijedio, uvrijedio) njega/nju
3. Bez svađe smo se jednostavno udaljili (nove obaveze, interesovanja,...)
4. Nešto drugo...
.........

Kako biste opisali vaše najbolje prijatelje i zašto ih smatrate najboljim prijateljima?

Najbolji prijatelj se moze izgubiti samo ako nedaj boze pogine ili umre, a drugacije ne moze. On je bas zato i najbolji jer ne moze razočarati, povrijediti, uvrijediti, ne moze omanuti kad je najpotrebnije, moze reci i najbolniju istinu kad to treba i ćuteći slusati kad treba. To je onaj prijatelj koji nas trpi kad smo dosadni i sami sebi

[Miss_Lucifer]

3 izuzetno dobre i bliske drugarice sam zamalo izgubila zbog sopstvene gluposti, sujete i nezrelosti.
Nismo pričale duže vreme.
Srećom, priznala sam grešku, izvinula se i nastavili smo kao pre.

Sada hvala Bogu bolje znam.
Mali je broj ljudi koji će nas iskreno voleti i trpeti sa svim našim manama i minus fazama, a da nam nisu nikakav rod.
Pravi prijatelji su najveće životno bogatstvo i treba ih čuvati.

[Kliker17]

Razmišljam nešto...
Čak i danas kada je prošlo dosta godina otkako sam prekinula kontakt
sa nekada najbliskijom prijateljicom i dalje se pitam kako je, šta radi,
je li srećna i od sveg srca joj želim sve najbolje. Ponekad kad sretnem nekoga
od njenih pitam ih za nju i pozdravim je... (žao mi je što nije tako i sa njene strane).
Čak šta više smatram da je dobra osoba, i kvalitetan čovjek i za nju
nikad nisam, niti ću reći bilo šta loše.
Mogu samo reći da smo postale različite, neke sitnice u stavovima
i ponašanjima su izazivale česte i neprijatne svađe i nesporazume i da je razlog nedruženja možda upravo to.
Kada bi sada pokucala na moja vrata vrlo rado bih joj pružila ruku i
uradila za nju sve što bi prijatelj uradio. Ali isto tako znam da nakon
nekih stvari (i izrečenih riječi) ne bih više sa njom bila opuštena, vesela
i razdragana i da se ''druženje'' ne bi moglo obnoviti.

Ja bih nekako onda rekla da je ona za mene i dalje i zauvjek prijatelj,
ali više nije drug za svkodnevno druženje.
Ne znam koliko ovo ima logike i da li će iko shvatiti šta želim reći.

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Čak i danas kada je prošlo dosta godina otkako sam prekinula kontakt
sa nekada najbliskijom prijateljicom i dalje se pitam kako je, šta radi,
je li srećna i od sveg srca joj želim sve najbolje. Ponekad kad sretnem nekoga
od njenih pitam ih za nju i pozdravim je... (žao mi je što nije tako i sa njene strane).
Čak šta više smatram da je dobra osoba, i kvalitetan čovjek i za nju
nikad nisam, niti ću reći bilo šta loše.
..........
Kada bi sada pokucala na moja vrata vrlo rado bih joj pružila ruku i
uradila za nju sve što bi prijatelj uradio.
Ja bih nekako onda rekla da je ona za mene i dalje i zauvjek ....prijatelj
Ne znam koliko ovo ima logike i da li će iko shvatiti šta želim reći.

Potpuno se slazhem... Jutros sam se sjetila da sam ipak izgubila jednog prijatelja... i tvoj post potpisujem...