Moja Tigrovo oko mislim da nije baš obavezno da svi problemi sa debljinom kreću od neke katastrofe....jedino vrijeme kad sam hranom rješavala stres je bio period bombardovanja i kad god začujem sirene ja sam otvarala frizider i kretala u napad...i zamisli, ni jednoga grama se nijesam ugojila a bomardovnej je potrajalo tri mjeseca...sad jedem kad mi se jede i sto mi se jede i to je uvijek ono što nije preporučljivo i inače, mada moram priznati da mi u ovim ozbiljniji godinama jelovnik kreira često i stomak tj zeludac...ne podnosim vise ono sto sam nekad....a vazda sam se više mogla najesti od korice hleba umočene u onaj sos u kome se dinstalo meso, nego od mesa....dajem primjer...
Takođe, moj primjer govori da sam uvijek, bez izuzetka teške stresove baš provodila bez hrane i sa poprilicnim gubitkom kilograma...hoću da kazem da nije bas da se uvijek gojaznost ili sklonost ka gojaznosti mora tumačiti nekim psihološkim problemom.....vjerujem da moze biti i da neko ima looše navike u prehrani...zašto su loše? Ima milion nenormalnih razlooga ali su razlozi...prosto je kao bukvar...meni su recimo uvijek oni koji su mrsavi više zrtve trauma i problema na psihološkom planu...oni koji su maltretirani ne jedu no puše i piju često....mislim ne može se generalizovati, hoću da kažem
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
Bookmarks