Carl Sagan je rekao da ne vidi uvjerljive dokaze protiv postojanja Boga. Teisti poput Kennetha R. Millera kritikuju ateizam kao nenaučno stanovište. Analitički filozof Alvin Plantinga, emeritus profesor filozofije na Univerzitetu Notre Dame, tvrdi da bi neuspjeh teističkih argumenata mogao biti dobar temelj za agnosticizam, ali ne i za ateizam; i ukazuje na opažanje fino podešenog svemira koje će se vjerovatnije objasniti teizmom nego ateizmom.
Oxfordski profesor matematike John Lennox drži da je ateizam inferioran pogled na svijet u odnosu na teizam i pripisuje C.S. Lewisu najbolju formulaciju Mertonove teze da nauka više odgovara teističkim predodžbama na temelju toga da su ljudi postali "naučni" u zapadnoj Evropi u 16. i 17. vijeku jer su očekivali prirodne zakonei, a očekivali su to jer su vjerovali u zakonodavca." Drugim riječima, vjera u Boga bila je motor koji je pokretao modernu nauku".
Američki genetičar Francis Collins takođe citira Lewisa kao uvjerljivog u uvjeravanju da je teizam racionalniji pogled na svijet od ateizma. Ostale kritike usmjerene su na percipirane učinke na moral i društvenu koheziju. Filozof prosvjetiteljstva Voltaire, inače deist, vidio je bezbozništvo kao slabljenje "svetih veza društva", pišući: "Da Bog ne postoji, bilo bi ga potrebno izmisliti".
Otac klasičnog liberalizma, John Locke, vjerovao je da bi poricanje Božjeg postojanja potkopalo društveni poredak i dovelo do haosa. Edmund Burke, irski filozof i državnik iz 18. stoljeća, kojeg su njegovi konzervativni i liberalni vršnjaci hvalili zbog njegovog "sveobuhvatnog intelekta", vidio je religiju kao osnovu građanskog društva i napisao da je "čovjek po svojoj konstituciji religiozna životinja; da je ateizam protiv, ne samo našeg razuma, već i naših instinkata; i da ne može dugo opstati."
Papa Pio XI napisao je da je komunistički ateizam bio usmjeren na "poremećaj društvenog poretka i potkopavanje samih temelja hrišćanske civilizacije". U 1990-ima papa Jovan Pavle II. kritikovao je širenje "praktičnog ateizma" kao zamagljivanja "religioznog i moralnog osjećaja ljudskog srca", što vodi ka društvima koja se sve bezuspješnije bore da održe harmoniju porodice i osnovnih ljudskih vrijednosti.
Bookmarks