Originally Posted by
Kapo
Neznam sta mi bi jutros ali eto procitah jednu knjigu(po neznam koji put)od pokojnog Pavla Djonovica i sjecanja me vratise mom dragom Cetinju i malo drugima cudnim a meni tako dragim ljudima i djetinjstvu provedenom tamo u Cetinjskim kunetama.
I tako po neznam koji put shvatih kolika je ljubav prema tome sada malo poronulom gradu kome se rado vratim svake godine i kao sto to kod mene biva uvijek se sjecam svih mojih bivsih ljubavi a narocito svoga malog grada u kojeg cu dovijecno biti zaljubljen.
I tako dok uzivam u svojim toplim sjetnim sjecanjima i preturam uspomene iz dzepova djetinjstva ovdje pored toplog kamina uz casu nekog tamo francuskog bordoa cuvam u srcu uspomene na Cetinjske jeseni i gomile lisca koje bi vjetar zasuo u moje lice.Moji drugovi sto su tamo ostali mozda nikada nece saznati sta imaju i sta im je tu i nikada nece voljeti tako zestoko jer dok ne izgubis ni sam neznas vrijednost ......... :cry:
Bookmarks