Ovo je rad Zveka koji sam ja izvukao iz arhive i poslozio.




__________________________________________________ ____

O Crnogorskijem i drugijem zastavama !

U rimskoj imperiji zastave (vexsillium) su najčešće crvene boje, a podizali su ih vojskovođe nad šatorom, dajući tako vojsci znak za pokret.

Vizantijski carevi od Konstantina imali su svoju zastavu (labaurum).

Konstantin je na zastavi imao krst ali je ti simbol kasnije mijenjan.

Zastave su u srednjem vijeku uvodile pojedine države i kao i gradovi.

Trobojnice se javljaju tek za vrijeme francuske revolucije (1789).

Mađarska je uvela trobojnu zastavu 1848.

Ljudevit Gaj je sastavio 1448 Hrvacku zastavu (crveno- bijelo- plavu) koja je slobodno upotrebljavana od 1860 g.

Rusija je najprije do 1897 imala crno narandžasto bijelu zastavu, a na predlog državne komisije Car Aleksandar je 1896 donio ukaz kojim je ustanovljeno bijelo plavo crvena. Carski puk je imao trobojku bijelo plavo crvenu koju je kao simbol zaštite uzeo Karlovačka a poslije i Beogracka mitropolija.

Fermanom turskoga sultana Mahmuda (1835) prvi put je u Serbiju uvedena trobojnica crveno plavo bijela "da se od visokog dževleta moga daje i serbskome narodu trobojnica barjak".
A Sultanovim fermanom iz 1838 g dotadle su na zastavu na crvenom polju kao simbol podaništva Turskoj, četiri zvijezde a na plavom polju nacionalni grb.
Osim toga poznato je da se u vrijeme ustanka bilo više različitijih zastava: bijelo - zelena, i druge.


Nije ni poznato kakva je bila prva zastava prvoga Crnogorskoga kralja Mihaila (kralj od 1077) kao ni zastava koju je papa Kliment uputio Kralju Bodinu Kao znak Kraljevskoga dostojanstva.
Sačuvana je Crnogorska zastava iz doba dinastije Balšića koja je likovno obrađena u duhu srednjovjekovne špekulativne mistike; na sredini polja nalazi se prikaz uskrsnuća Hristova nad kojim lebdi golubica, simbol Duha svetoga, a sasvim na vrhu je simbol svetoga trojstva - trougao u kojem je ucrtano Božje oko.
Crnogorski iseljenici u Peroju (Istra) sačuvali su Crnogorsku zastavu iz 17 vijeka crvene boje, sa bijelijem krstom u sredini.
Ti krst nije u obliku malteškoga krsta kako je uobičajeno objašnjenje, već u obliku pljosnatoga krsta, kako se u nauci taj krst naziva.
Pomenuta zastava je bila i vojna i državna.

Iz Njegoševoga doba sačuvan je opis Crnogorske zastave koju je načinio Bartolomeo Bjazoleto. Ova zastava je bila postavljena na "Tablji " iznad Cetinjskoga Manastira. Boja je bila svijetlo blijedo žuta a po sredini mali crveni krst.
U vrijeme Knjaza Danila I Petrovića Njegoša Crnogorska zastava bila je crvena, kao i ona perojska a na sredini izvezen "grb zemaljski" (Crnogorski dvoglavi orao).
Ova zastava je ostala do kraja postojanja suverene Crne Gore kao državna !!!


Prva Crnogorsko pomorska -- trgovačka zastava uspostavljena je 1870, bila je dvobojna crveno - bijelo-crvena sa bijelijem krstom. Sljedeće godine krst je zamijenjen sa Crnogorskom krunom i Kraljevim inicijalima na plavom polju. U Crnogorskomu Ustavu 1905 u članu 39. stoji Narodne su boje crvena plavetna i bijela, ali su te boje korišćene samo za lente na medaljama i ordenju a ne i za zastave. Zastave sa tijem bojama su neka vrsta dvorske zastave a nijesu figurirale kao državne !!!

Grbovi

Heraldika pokušava da odgonetne pojave pojedinijeh amblema, puteve njihovog preuzimanja i problikovanja.
Dvoglavi Orao javlja se kao gradcki grb još u Babilonu. U nauci se smatra da su motiv (orla) od Asiraca preuzeli Hetiti, narod koji je , u istočnoj Maloj Aziji, imao državu (od oko 2000. do 1225. g prije ne.). Predstavu Dvoglavoga orla Hetiti su koristili kao ukrasni arhitektonski sastojak.

U Rimskomu carstvu orao (jednoglavi) uziman je kao simbol pobjede. Istočno Rimsko carstvo (Bizant) u doba Dinastije Komnen, preuzima Dvoglavoga orla iz Maloazijskoga kulturnog nasljeđa, koristeći ga kao ukras na dvorskijem odijelima. Može se predpostaviti da je dvoglavi orao simbolizirao objedinjavanje crkvene i svjetovne moći. Tkanine sa dvoglavijem orlovima izrađivane su u radionicama sa islamskoga područja.
Značajan je podatak da Veseljenska patrijaršija i danas ima u svojemu pečatu dvoglavoga orla (više glava orla je carska kruna, u desnoj kandži je krst a u lijevoj carska jabuka; ispod orla na purpurnom jastuku, prekrštena su dva ključa koja bi mogla označavati otvaranje nebeskoga i zemaljskoga zivota; iznad krune su slova I(sus) K(rist).

U krišćanstvu je orao, zahvaljujući vjerovanju da posjeduje sposobnost obnavljanja mladosti, simbolizirao vječni život, pa i uskrsnuće Isusovo.

U Serbiji se javljaju promjenjivi amblemi i ukrasi ( LJILJAN, ŠLJEM, BIZANTSKI DVOGLAVI ORAO)," nepovezani u cjelinu grba" za sve vrijeme trajanja Nemanjićke feudalne države. Neki autori pozivaju se na portolan (vodič) A Dulceerta, za koji se zna kad je pisan (1339?) i tvrde da je sredinom XIVst dvoglavi orao bio "simbol" serbske države, ali se tu ne radi o grbu jer na crtežu je dvoglavi orao bez štita apliciran na zastavu.
Grb u obliku dvoglavoga orla se javlja u Serbiji za vrijeme Stefana Lazarevića, pošto je proglašen, u Carigradu, za despota, što je izraz njegova vazalnoga odnošaja.
O tom grbu nalazi se podatak kod Urliha Rihentala, iz druge decenije XV v.
-------------------------------------------------------------------------------------

Stojan Novaković je utvrdio da se prvi poznatiji grb u Crnoj Gori javlja u vrijeme dinastije Balšića, odnosno u osmoj deceniji XIV v; SREBRNA REPATA ZVIJEZDA NA CRVENOM POLJU, A NA ČELENCI VUČJA GLAVA S VRATOM.
U vrijeme dinastije Crnojevića u CG grb je prestavljao; ZLATNI DVOGLAVI ORAO, SA KRUNICAMA NA GLAVAMA. Može se opravdano predpostavljati da je preuzeo grb (dvoglavi orao) od Albanskoga velikaša Skenderbega (Đurđa Kastriota), poslije njegove smrti (17. 1. 1468.) , Izražavajući tako feudalni legitimitet prema Skenderbegovim teritorijama, jer je Skenderbegova sestra bila majka Ivanova.

Crnogorski dvoglavi orao, kome je kasnije dodat lav, ostaje, sve do likvidacije Crne Gore kao suverene drzave (1921), trajni državni grb koji se javlja i na državnim pečatima (" Mohur vse Černie Gori", " Pečat Crnogorskoga praviteljstvujušćega senata").

Grb Crnogorske Pravoslavne Crkve iz sredine XVIII vijeka sadrži dvoglavoga orla sa krunom, dvije ruke u oklopu, štit, štit sa prekrštenim ključevima (kao i na pečatu Vaseljenske patrijaršije), s krstom, s lijeve, i mitropolitskim štapom s desne bande.
Crnogorski grb i zastavu iz doba Knjaza Danila prezentirao je, u bibliografskom vjesniku (1982) naučnoj javnosti dr. Jevto m. Milović, po knjizi o grbovima Njemačkoga autora Siebmachera, koja je pečatana 1857. godišta.

Imperijalna Propaganda

Pošto je dvoglavi orao, (sa varijacijama u postavci krila, broju pera, boji)bio grb triju imperija (Bizantijskoga Carstva, Germanskoga Svetoga Rimskoga Carstva i Ruskoga Carstva), kao i još nekijeh država i feudalnijeh porodica - nije moguće govoriti o originalnosti osnovnoga motiva.
Insistiranje imperijalne propagande na asimilatorskoj upotrebi serbskijeh državnijeh amblema dobilo je drastične forme poslednjijeh godina u odnosu na Crnogorski narod. Propagatori su uvjereni da je to značajno sredstvo (kao oglašavanje slovenskoga pisma ćirilice - serbskom.). Sprečavanje Crnogoraca da svoj jezik nazovu Crnogorskijem itd.
Za pretvaranje drugijeh naroda u tzv serbski politički narod.
Zato se pokušava ubijediti Crnogorski narod da je grb kraljevine Serbije jedinstven i originalan, a da je Crnogorski grb "proizašao " iz nepostojećeg grba iz doba dinastije Nemanjić.
Pri tom najbitnije je dovesti Crnogorce u situaciju da zaborave sopstvenie grbove i svoju tradiciju.
Toga radi je korišćen serbski grb: krst sa 4 ognjila kao što je činjeno, početkom XX vijeka po Makedoniji, Bosni, Hercegovini i Hrvackoj zbog lakoće pisanja i lažnoga značenja koje je pravdano ognjilima ("serbin ima četiri slova stara / samo sloga serbina spašava / serbi braćo svi na desno krilo / ne bi l´naše sve do kraja bilo").


Dr Danilo Radojević


__________________________________________________ __