Hiljadu
Ovo mi je, Nutelle mi i svega ikad, juče palo na pamet. Kako nema ništa lepše nego kad su zvučnici u kolima dobri i vozi se i sluša nešto dobro.
Ali reko' bolje da ćutim.
m, pade mi na um maloprije moja najomiljenija lokacija za slusanje muzike - kola. like, pola kvadratnog metra ispunjenog zvukom iz kojeg ne mozete izaci.
odoh sad da se drajvaraundujem (edit: ) sa novom pidjejharvi.
Last edited by moon safari; 07-02-11 at 14:04.
Y teimlad sy'n gyrru ti i feddwl nad yw'r dyfodol mor fler.
Hiljadu
Ovo mi je, Nutelle mi i svega ikad, juče palo na pamet. Kako nema ništa lepše nego kad su zvučnici u kolima dobri i vozi se i sluša nešto dobro.
Ali reko' bolje da ćutim.
Zasto facepalm? Ja kad udjem u bilo cija kola, posto svojih nemam, odma pruzam ruku ka radiJu. Steta sto ovi BG gradCki bus-evi nemaju jedan.
Za listu sam mislio da neko drugi stavi, ne ja. Ja sam zelen po pravljenu lista. Ja kradem liste drugih. Zato pivo mora da ide bez liste. Lista.
I am so post-rock I shit sad birds.
Kola...? Naravno. Jbg, prvih par godina vozikanja mi je bilo u kostanntom grchu i traumi, i to je moralo nekako da se ugushi. Ubacio se albuma Jamesa - Gold Mother, i od Nk do Bara se za sat i pol stiglo bez trine nervoze. Pjevushilo se, vrckalo, smijalo, mahalo, trubilo... i tak. To je pocetak jednog rituala koji traje evo 4 godine, i koji doduse je jedino izvodljiv kad putujem sam (najcesce Nk-Zabljak, to je posebna avantura sa Drive by Truckers kompilacijom, ili jednom vecom Americana od 300 pjesama iz koje nikad ne znas sta ce da te doceka), jer mi tokom voznje dize stepen budnosti i koncentracije na jedan bas super nivo. Toliko da mi je zao kad posle 7-8 sati nedje, tipa Pg-NS - stignem.
Drugacija je kategorija, muzika u kolima, i sve ostalo... Bas volim nesto novo da cujem u kolima. Manje-vise mi sve mnogo brze udje u uho. Drugo... vjerujem najbolje playliste koje sam napravio samo za sebe (a ne za nekog) - su one za kola. Uvijek mi lako panu, i ideje za njih, i nikad nijesu mucenje...Sto je meni iskreno promasaj, s obzirom da udjem u kola jednom u 10 dana u prosjeku.
Just to slip the skin...
ne podnosim :
1.gasenje radia ( cd plejera, kasetofona...) u kolima ili smanjivanje zvuka na minimum minimuma, jer ne mozemo u suprotnom da pricamo - ( ko kaze??!!!)
2.vozac kojeg ne zanima muzika , pa "voznju" radia prepusta suvozacu (kojeg takodje zabolje za muziku)
3. ja: 'aj promjeni stanicu'
'aj stavi drugi cd'
'aj pojacaj'
'aj promjeni pjesmu'
'e , imas tu dolje cd-eve, aj stavi neki'
'aj promjeni stanicu' i tako u nedogled , jer suvozacu apsolutno ne smeta da slusa shushtanje radia ili nekakav rep, hip hop , rijanu i tako to...
4. kad suvozac nakon moje akcije pod 3 , popizdi pa iskljuci radio 'jer me ne moze slusat vise kolko kukam' , pa onda ocekujuci takvu reakciju, moram takticki da ubacujem povremeno 'promjeni stanicu' i 'daj cd' .
Jedan je veliki covjek jednom rekao : " Mrav, kad je osamucen, uvijek pada na lijevu stranu."
:mrgreen:
A jbg, imala sam osećaj da je to momenat. Mislim, koja budala doživljava muziku u aftomobilu?! Ali sad kad vidim da vas ima još sam
Every crew needs a designated car dj. :mrgreen:
Mi imamo jednog i Bob zna kako nam je na jednom dužem putu teško palo njegovo odsustvo.
Last edited by cowgir|; 07-02-11 at 17:35.
nemas pojma u kakvim sam mukama, volim da sjedim na zadnjem sjedistu, a nikad nisam zadovoljna suvozacevim odnosom prema radiu...
Jedan je veliki covjek jednom rekao : " Mrav, kad je osamucen, uvijek pada na lijevu stranu."
Y teimlad sy'n gyrru ti i feddwl nad yw'r dyfodol mor fler.
Vozis li ti? Na primjer, ja jako tesko mogu da slusam bilo sta dok sam suvozac. Percepcija muzike totalno razlicita nego kad vozim, drugacije podsvijest radi.
Sjecam se, medjutim... Jedna od rijetkih zaista, sto je cudno, stvari kojih se uopste sjecam iz tog perioda - dakle, 5i osnovne, i prvo pravo ljetovanje u zivotu kom sam se radovao. Izaslo se iz nekog bas teskog perioda, sankcija, bijede... I tata nas je prvi put strpao u kola, i odlucio se za primorje - iako se zarekao da nece ici na more dok ne bude sa mirom mogao otici u Dubrovnik. Do sad jos Dubrovnik nije vidio. Dakle, bilo je to 15 dana u Novom... ja, maman i on. Ako moram da biram career high sto se odnosa sa roditeljima tice... to je to. Sjecam se beskonacnih razgovora, povjeravanja... sha znam. To sa pubertetom nekako prodje, postanemo cutljiviji i manje povjerljivi, dignemo zidove - i to je meni bio neki zadnji voz za to djetinje uzivanje sa starcima. I pored osjecaja da sam bio veoma, veoma sretan... ostalo je jos nesto - beskonacno lijepi osjecaj, kada bi ja, ujutru u 8, ubacio kasetu u auto-kasetofon, na kojoj je bilo sve i svasta - dok bi oni ubacivali stvari za plazu, i prva pjesma koja bi krenula tacno onda kad se upali rasklimatani i buchni Renault 4. Pa tih 20ak minuta do plaze, guzve, sunce iznad Lushtice dok bi se spustali niz neko brdo iznad Igala, boje kakve nijesam imao prilike da zavolim u mojim krshima, sve svjetlije, treperavije, zhivlje, chistije, sijenke totalno drugacije...
I bitno - sjecam se svake, ali svake pjesme sa te kasete. Izbor je bio presmijesan, kompilacija koja se meni ucinila najdopadljivijom dok se preturalo po stvarima koje bi se trebale ponijeti, a dopadljivost sve svela na to koliko mi, pazite, imena izvodjaca djeluju lijepo, mocno, sta znam. I clip art koji je neko, vjerovatno tata, odstampao da bude omot kasete - biker za koga sam tek prije par godina saznao, tj. povezao da je Ben iz Full Throttle. I savrseno se sjecam - prva okuka iza koje bi blijesnulo more, i isla je "Carry On Wayward Son". Izlijetanje iz guzve u podnozju tog brda - Tequila Sunrise. Ponovo mali uspon, najljepsi pogled na zaliv - Crying, Orbison. Pa izlazak na jadransku magistralu - Walk The Line. Motanje po gradu dok se ne nadje mjesto - Mr. Mister, Broken Wings. Pa dvije pjesme od A-Ha, pa Cutting Crew. Ma, svasta je tu bilo... Najjaci momenat bi dosao uvece, i sad cete da se smijete ali nema veze - povratak, isti onaj pogled na zaliv, zadnji zraci sunca - i ebeni Bryan Adams, Have You Ever Really Loved a Woman. I ja sam bio opcinjen, iz noci u noc, tom pjesmom. Presmijesno! Ono sto znam - da sam tada onako kako dijete to moze pozeljeti - pozelio da neki osjecaj koji je ta tugaljiva pjesmica u meni indukovala sa 11 godina - a osjecaj je stvarno bio lijep, cini mi se da sam u povratku i zaplakao kad je pjesma isla a mi napustali Novi - dakle, prvi put sam osjetio da zelim da taj osjecaj koji indukuje pjesma, muzika - vezem za nekog. Opet, jedna od rijetkih stvari koje pamtim iz tog perioda, to mi je inace sve u mraku, ili inner-zakljucano nedje da nemam pristupa. Od tad slusam muziku, eto to je bio okidac, a veoma se brzo presao put od Hupera do XZ, sta znam... Prebrzo.
Last edited by getaway blues; 07-02-11 at 18:34.
Just to slip the skin...
Predivno mi je to s porodicom, i Brajan i sve.
Moje najranije sećanje na muzika-porodica je pevanje pesama Olivera Mandića s ćaletom na autobuskoj stanici kad sam imala 4 godine.
E, ovo me bode najjače, i mislila sam da ću izdržati, al', evo, neću :mrgreen: - hoćeš da kažeš da si kupovao XZ s 12 godina? Ili su u pitanju, kasnije, bili stari brojevi ili neki kuki?
Ono, ja bejah malena, ti, po logici stvari, još manji. Kontam da si napredan , ali ovo mi je too much.
Btw. ne vozim, pitao si negde. Kao suvozač uglavnom zavodim muzički teror. Kad budem vozila tek ću biti terorista.
edit:
I ne mogu si pomoći, ova nekad bilo priča me odmah baci tamo.
Audio kasete. Ploče. Gramofon. Veeelika, preskupa muzička linija s gramofonom i CD plejerom koji mi je tad, krajem osamdesetih, bio misterija per excellence. Pa posebno, drveni zvučnici veći od same linije. Formanova Kosa najmanje jednom u 10 dana jer je majka preobožavala taj film i nije se smirila dok preko veza (!) nije nabavila primerak na VHSu. Gledam ga pobožno svaki put s roditeljima i ništa ne kontam sem da je pretužan i da ti ljudi prekrasno pevaju. Pa smo i mi pevali s njima, malo manje prekrasno. Pa muzika iz Twin Peaks na (original, mind You :mrgreen audio kaseti. Majka je volela malo stvari, al' je tome bila posvećena. Ćale je voleo isto to, ali s manjim nivoom posvećenosti. We were able to share anyway.
S 13-14 sam dobila Vitalogy na kaseti, od drugarice koja je još tad bila psiho, mislila da je gay i ne znam šta je posle osnovne s njom bilo. I dalje u ćošku sobe imam poslagane skoro sve audio kasete iz kolekcije. Prašina na nj je višedecenijska. Neke su original. Neke su nasnimljene. Neke su pirati. Nigde nisam išla bez njih.
Imala sam 11-12 kad sam ćaleta naputila u tu-i-tu radnju u Terazijskom prolazu da mi kupi kasetu od Prodigy. On nije bio siguran koju, pa je uzeo sve od Prodigy što su imali. Bila sam najsrećnije čeljade u svemiru kad mi je to doneo i osećaj je bio
Svako malo sam i sama išla za Bgd i ostavljala goleme sume novca dragim preprodavcima pirata na Bulevaru. Isuse! Pamtim to kao zlatno doba, fućkaš torrente i sve. A što višlje ideš, gore skroz iza Đerma, do Cvetka, bolju muziku nalaziš, nekad uloviš jedini primerak nekog ludački dobrog albuma. Nisam se vratila s manje od 10 diskova nikad. Bugari. <3
Last edited by cowgir|; 08-02-11 at 10:35.
iste te godine smo isli ka moru i kroz ujakovu limuzinu izolovanu, pod onim blagim pritiskom novih auta unutar kabine, gledas slike koje prolijecu kroz prozor i slusas vangelisa, uh brrrrrrrrr........................
Risk , is what makes life worth living
Never a failure, always a lesson!
dobro, mozda nije kupovao od 1. broja XZ. jbt, kako je bila XZ jebeno skupa, moralo se po 15-20 dana preskakati dorucak u skoli da bi se imalo za novi broj. a moralo se imati. a kako da imas i za novi broj i da kupis (i gdje uopste da je nadjes?!) svu muziku iz prethodnog broja koja te zanimala? pakao.
a CD player je bila posebna prica krajem osamdesetih. kao, cemu ovo sluzi, a uz to i ne radi? kako da naguras 7'' singl unutra i da to svira? 'cuo sam od brata od komsije sa sestog sprata koji zivi u njemackoj da je cuo ima neka ploca koja se unutra stavlja, ali nije ovako crna...' - 'ne laaaaazi! kako ploca, a da nije crna?'
Y teimlad sy'n gyrru ti i feddwl nad yw'r dyfodol mor fler.
Mene je XZ pronasao sa 12-13 godina, ne ja njega. U Nk, ja mislim i u Pg, je u tom periodu 96-97 Fond za Otvoreno Drustvo organizovao radionice za osnovce i srednjoskolce (u fazonu, lijecimo malo post-ratne stresove i shirimo vidike), i u tim prostorijama se svasta moglo naci... XZ je dolazio - dzabe. 7-8 primjeraka uvijek, nikom to nije privuklo paznju nego meni... Sjecam se prvi broj koji sam listao - recenzija i interview sa Primal Scream i Chemical Brothers, filmska recenzija Con Air i Fools Rush In, pa neka prica o Brazilu, ulicama... Pa onda dovijanje, kako doci do te muzike, do filmova se i moglo nekako na VHS... Ljubav na prvi pogled. Bas sam imao srece u vezi XZ, uvijek me cekao, nijesam morao da razmisljam o novcu, datumu izlaska, da li ce ili nece doci... U Nk na trafikama ionako nikad nije ni dolazio.
Interesantna je ta Twin Peaks prica. Prvo sjecanje na bilo sta sto ima veze sa tv a da nijesu bili crtani filmovi - je Laura Palmer. I uopste mi sve to nije djelovalo potresno, samo beskrajno tuzno.
Just to slip the skin...
Ja sam se odricala svega u ikad toku meseca (eee, gde su užine ) :mrgreen: da bih nonšalantno mogla svojima da kažem 'e, i kad budete prolazili pored onog kioska, uzmite mi XZ'
Majkomila, osećaj kad stigne kući (još ti ga donesu, pf ), neprocenjivo. Nema me par dana.
Ali znao je biti i izvor frustracije, da.
Koji vam je bio prvi cd ikad?
Ja ću to posle.
Možda. :mrgreen:
Prvi cd? Abbey Road, pirat naravno. Drugi je bio Black Sabbath, Heaven and Hell. Treci je bio Seal II. I cetvrti... Human Touch Springsteenov. 7i osnovne.
Just to slip the skin...
prvi cd, sestri na poklon 666 , al ne ono sto svi mislite vec vangelisova prva grupa iz 60 70tih godina ..................
Risk , is what makes life worth living
Never a failure, always a lesson!
A Sparco, jesi li gledao seriju Cosmos [rate:9.6] 2,725 votes
</div></div>
Tu je picila Vangelisova muzika, na svakoj emisiji o Balkanu i zbivanjima devedesetih picila je muzika iz Bounty-a
Pulstar, Spiral, To the Unknown Man...
I Dragan Radulovic, emisije devedesetih i
....
Having a parachute greatly increases your chance of surviving a long fall.
Have a parachute.
prve kasete: plavi orkestar - soldatski bal (and proud; personality goes a long way), zabranjeno pusenje - das ist walter? i novi fosili - ne mogu se sjetiti koji bi album, a mrzi me da trazim, uglavnom onaj gdje su milena i bilo mi je prvi put.
prvi cdovi: radiohead - ok computer i chemical brothers - dig your own hole.
Y teimlad sy'n gyrru ti i feddwl nad yw'r dyfodol mor fler.
ali fille de la mer i sad cuh sav sam se najezil, obuzela me, uh ne znam zapravo sta .......... kroz djetinjstvo uz nejga sam isao na put gdje god, kao ova raza po dnu , lebdeci samo u nekim snovima buducim
Risk , is what makes life worth living
Never a failure, always a lesson!
Nadam se da mi necete zamjerit sto upadam sa par citata.
“Music is what feelings sound like.”
“When you play music you discover a part of yourself that you never knew existed.”
“Without music, life would be a mistake... I would only believe in a God who knew how to dance.”
“Life has been your art. You have set yourself to music. Your days are your sonnets.”
I am so post-rock I shit sad birds.
Kakva avangardna diskusija.
Oprosti ako smo ti narušili či.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks