Radio ili šta vam znači muzika

[getaway blues]

Nikad ne razmišljam o takvim budalaštinama.

Jednom sam bio sa curom koja mi je pričala priče o tome koje će ime da da kćerci (ili mu to dođe kćerki? whatevs), kako će da je vaspitava, đe da je vodi itd. Ježio sam se dok je pričala te stvari.

Iskreno, pomalo mi je komično razmišljat' o tome dok je to još uvijek futur drugi. Ili infinitiv, možda.

Kontam ja to (mada ne kontam "jezhenje", al nebitno). Nije sustina price vjencanje, divna zena preko puta, blabla. Pricamo o pjesmama koje sad zasigurno znamo, da bi voljeli da cujemo tog dana, ko go bila osoba pored nas. Ja cak ne vjerujem da cu se ikad ozeniti, ali... kontas, za neke pjesme se osjeca, da bi morale biti tu, da bi sebe ispostovali...

[Čika Džo]

A - ha.
Ne kapiram, ali dobro.

Možda ovako nešto?



'When forever is to be until' na prstenu itd.

Pravo malo LOTR vjenčanje.

E da, i koga bi zvali da vam pjeva na svadbi, kad bi bila ta varijanta?

Nedu UkradeM.

[El Re]

Predstave nemam hoću li vam narušit koncepciju s ovim što sam zakačio, ali nekako mi se ova, jedna od meni najdražih, čini primjerenom onako za "upis" na ovom, kako mi moj drug getaway reče, "privatizovanom topic-u" ..
A šta je za mene muzika???... To je neki moj unutrašnji kontakt s božanskim a "božansko" nije podložno definisanju. Zaista to mislim i to ne bih umio niti pokušavam da objasnim. Znam da će mnogima izgledat nevjerovatno ali gotovo svuda gdje se nalazim obavezno stvaram uslove da mi muzika bude dio tog ambijenta. I to ne bilo koja...
Možda sam u stanju da razumijem čovjeka koji nema potrebu za muzikom tog nivoa koji imam ja, ali čovjeka koji nema nikakvu potrebu za muzikom nisam u stanju da razumijem. Duboko žalim te ljude, mislim da nisu potpuno "svoji", ne osjećam ih kao sebi bliske i ne želim da sam puno u njihovom društvu... Eto, ovo je iskreno i čini mi se fair enough...

[Dean Weasel]

E da, i koga bi zvali da vam pjeva na svadbi, kad bi bila ta varijanta?

ja sam to odavno odlucio

hebes svadbu dje ne mozes cut teremin

[Danaida]

Muzika mi znači najviše na svijetu.... poslije ljudi naravno. Prije sam bila rigidnija i nisam mogla provoditi vrijeme, a kamo li biti u vezi sa nekim ko ne dijeli moj razgranati ukus, što je po meni bilo krajnje djetinjasto. Kasnije kad sam se oslobodila tog samonametnutog ograničenja, upoznala sam puno finih ljudi, koje sam ranije propuštala. A moja muzika je i dalje moja i u njoj uživam beskrajno.

[appelle moi]

A - ha.
Ne kapiram, ali dobro.

Možda ovako nešto?



'When forever is to be until' na prstenu itd.

Pravo malo LOTR vjenčanje.

Nedu UkradeM.

ovo nije loše

Džo, što ti žnači muzika? :joint:

[Danaida]

Kad čitam pojedine postove pitam se kako to da je meni ovdje banja? Odgovor se javi odmah, naravno.

[appelle moi]

ne pitaš se valjda zbog mojih postova? :blah:

[Danaida]

Ahahaha, ne ne. Ti si mi odgovor.

[El Re]

Dobro,..priznajem - ja sam jedan "emo-tip", iako to nikad ne biste rekli na prvi susret. ...Šta ću,..tako je to sa nama kojima je Ekonomska bila srednja. Makar nekad,.. jedne davne generacije...
Pošto bih bez muzike možda mogao ali bez cura ne (iako štujem i "gejove" i njihov izbor), ja sam u punom elementu tek ukoliko muziku dijelim s nekim, a posebno dakleM, ukoliko se radi o ženskom društvu... Volim muziku koja je u stanju da zbližava ljude a posebno volim ljude koji umiju da ćute i uhvate trenutak koji samo muzika može da stvori.

Evo mog poklona svim curama bez kojih bi Svijet bio užasno mjesto... Ako se nekoj ne dopada obećavam iskupiću se drugi put...
Video je malo girly, ali have your focus on the song...

[getaway blues]

Možda ovako nešto?



'When forever is to be until' na prstenu itd.
.

Godinu dana sam u domu studentskomE cimerovao sa likom ciji se svakodnevni repertoar zasnivao na ovoj, Scavengeru, To Forgive Is To Suffer, Pull The Plug, stuff like that. Svaki razgovor o iole personal temama se posle dva minuta svodio na pricu "Chuck je pred smrt rekao..." Tako da u sustini nikad nijesam uspio da upoznam lika, bio se divno sakrio iza svega toga. Ali zato mi se desavalo da ujutru dok trcim na predavanje ili dok igram PES pocnem da pjevusim "why don't you pamprrpam pamprrpaaum".

Pojma nemam sto sam ovo ispricao.

Eto, ako cemo u kontekstu wedding-songs priche, vjerovatno bi zakljucak bio da je steta sto vas dvojica nijeste gay. :mrgreen:


Ne znam, mozda bi na toj listi stvarno trebalo biti otreznjujucih-it's really hard to commit and think about future-pjesama. Ukoliko insistiranje na tolikoj iskrenosti previse ne skrece paznju na sebe samu. Mada znajuci sebe, prije ce se tu naci i veseli chikica Frankie Valli nego tak nest. Jbg, ljudi se (valjda) vjencavaju zato sto zele da to traje. A to onda mora da ukljucuje neku zagledanost u buducnost, blabla. A ako je Morrissey onakav kakav je mogao napisati There is a light... onda u svakom nedje chuchi neki commit-and-share-till-the-end-impuls.

Pete Steele je bio dobar momak. Onako, iskreno-goth-patetican. Njemu bi ova prica o wedding listi dobro legla. Da je ziv. Tu se nedje i moja saznanja o metal-muzici zavrsavaju. On bi mi otpjevao ovo na svadbi.

[AltaMarea88]

Vjecanje i muzika...hmm...Iskreno,nisam jos razmisljala o tome,cak ni mastala iako sam sanjar-lutalica Ali,(dosadila sam svima sa ovim ali) kao svaka mala princeza () imam na umu savrsenu 'pjesmicu' uz koju bi mogao da me zaprosi.Taj cin je u mom svijetu romanticniji od samog vjencanja.Za scenario ce se on potruditi,necu sve ja sama da smisljam,mada,koliko imam maste,taman bih mogla ja tog mog buduceg izabranika zaprositi,ali...dako ga inspirisem

Jedna od onih koje me najvise 'diraju' je sledeca:
''Tu sei dentro di me come l'alta marea che scompare ,riappare portandomi via
Sei il mistero profondo,la passione l'idea ,sei l'immensa paura che tu non sia mia,
Lo so ,lo sai ,il tempo vola,ma quanta strada per rivederti ancora,
per uno sguardo per mio orgoglio ,quanto ti vogliooooooooooooooooo''


(otkrih ujedno i tajnu mog virtuelnog imena,a kao da je to nekoga zanimalo)

P.S.Nista ne moze da me 'otvori' vise nego li prica o muzici,da se primjetiti

[El Re]

Getaway,..najviše za tebe - je'l postoji neki mainstream pravac muzike na ovom topicu? Rado bih zakačio ponešto ali nikako da ukapiram šta je ono što se njeguje ovđe pa zaista ne bih da vas ubijam u pojam s nečim što je izvan konteksta...

[appelle moi]

Godinu dana sam u domu studentskomE cimerovao sa likom ciji se svakodnevni repertoar zasnivao na ovoj, Scavengeru, To Forgive Is To Suffer, Pull The Plug, stuff like that. Svaki razgovor o iole personal temama se posle dva minuta svodio na pricu "Chuck je pred smrt rekao..." Tako da u sustini nikad nijesam uspio da upoznam lika, bio se divno sakrio iza svega toga. Ali zato mi se desavalo da ujutru dok trcim na predavanje ili dok igram PES pocnem da pjevusim "why don't you pamprrpam pamprrpaaum".

Pojma nemam sto sam ovo ispricao.

ja sam ti post samo doovde pročitao :joint:

[AltaMarea88]

Ovdje nema pravila,zato je i interesantan topik.Postavis ono sto tebi znaci,ukoliko zelis da podijelis sa nama.Nije 'prometna' tema,te se ne moras bojati suda okrutnog forumskog auditorijuma Ukoliko ipak zelis da podijelis svoj muzicki ukus sa sirim narodnim masama,onda tvoj muzicki izbor postavis na velikom mrsnom topiku.
...bar ja tako dozivljavam ovaj dio foruma....

[getaway blues]

Dobro,..priznajem - ja sam jedan "emo-tip", iako to nikad ne biste rekli na prvi susret. ...Šta ću,..tako je to sa nama kojima je Ekonomska bila srednja. Makar nekad,.. jedne davne generacije...

SvaTko ko htio-ne htio, svjesno-nesvjesno, upishe post duzhi od tri reda na ovom topicu... Dobija za vjeki vjekov jedan veliki emo-tag od strane vascijele forumashke javnosti (koji oni jos redovno zacine sa "bas te pateticni, tamo vi") - ali i, duboko sam uvjeren, jedan +rep kod Svetog Petra kad nas bude ili ne bude pustao pro' vrata jednog dana, kad vremena vise ne bude.

Tako da, uz svu ovu pricu o muzici, posle par redova se svi spotaknemo o pricu o emocijama, pa i vjerovatno dosta toga odmah ispliva o nama samima. Takvo je ovo mjesto . Na pocetku smo bas mnogo pricali koliko nam muzika i znaci u tom prepoznavanju osoba, slicnih vibracija...

Dakle, mainstream pravac... Prvo, mainstream je mnogo, mnogo shirok pojam. I tesko da je jednoznacan, tako da ti ja ne mogu dati dobar odgovor. Ali, to je nebitno... Nekako je od starta krenula prica na vrlo personal nivou, pa je onda jedino bitno valjda i da je muzika personal (uz neku pricu - zasto bas to)... Ne moze mi biti bolja preporuka da cujem nesto u nekom trenutku - od toga.

Interesantno je neko pravilo, makar kod ljudi za koje ja znam da im muzika mnogo znaci, oko mene, ovdje, nebitno od sebe uvijek krecem - da sto vise grade neku licnu pricu o muzici i sto vise zive sve to - to i cesce odlutaju od mainstreama. Ima tu neke... razboljenosti, sociopatije, neshvacenosti tokom bitnih perioda odrastanja, usamljenosti, cak i mazohizma... (cowgirl bi mi ovdje extra pomogla sa psiholoskom analizom bez trunke generalizacija... zasto se lakse uhvatiti nesto sto slusa u vr' glave jos 5 ljudi u tvom gradu, a ne ono sto svaki dan cujes na ulici? Evo pretpostavimo, for the sake of argument, da je jednako umjetnicki kvalitetno ) Ali ne bih to mijenjao ni za sta na svijetu. Niti je pravilo, opet... Ima ljudi koji nikad nijesu odmakli od mainstreama, pa opet muziku dozivljavaju veoma viseslojno.


Volio bih da su mi wedding songs manje obvious.

[El Re]

SvaTko ko htio-ne htio, svjesno-nesvjesno, upishe post duzhi od tri reda na ovom topicu... Dobija za vjeki vjekov jedan veliki emo-tag od strane vascijele forumashke javnosti (koji oni jos redovno zacine sa "bas te pateticni, tamo vi") - ali i, duboko sam uvjeren, jedan +rep kod Svetog Petra kad nas bude ili ne bude pustao pro' vrata jednog dana, kad vremena vise ne bude.

Tako da, uz svu ovu pricu o muzici, posle par redova se svi spotaknemo o pricu o emocijama, pa i vjerovatno dosta toga odmah ispliva o nama samima. Takvo je ovo mjesto . Na pocetku smo bas mnogo pricali koliko nam muzika i znaci u tom prepoznavanju osoba, slicnih vibracija...


Interesantno je neko pravilo, makar kod ljudi za koje ja znam da im muzika mnogo znaci, oko mene, ovdje, nebitno od sebe uvijek krecem - da sto vise grade neku licnu pricu o muzici i sto vise zive sve to - to i cesce odlutaju od mainstreama. Ima tu neke... razboljenosti, sociopatije, neshvacenosti tokom bitnih perioda odrastanja, usamljenosti, cak i mazohizma... (cowgirl bi mi ovdje extra pomogla sa psiholoskom analizom bez trunke generalizacija... zasto se lakse uhvatiti nesto sto slusa u vr' glave jos 5 ljudi u tvom gradu, a ne ono sto svaki dan cujes na ulici? Evo pretpostavimo, for the sake of argument, da je jednako umjetnicki kvalitetno ) Ali ne bih to mijenjao ni za sta na svijetu. Niti je pravilo, opet... Ima ljudi koji nikad nijesu odmakli od mainstreama, pa opet muziku dozivljavaju veoma viseslojno.


Volio bih da su mi wedding songs manje obvious.

Ok,..I get it... Neću kačit wedding songs... Ja sam se uzgred davno wedding (so long ago) pa znam koliko je to čarobno mada laŽao bih kad bi rekao da nijesam happily married guy... Tu se ima puno za kasti al drugi put na tu temu... Svakako smatram jako ružnim da oni "wedding" kvare zadovoljstvo onima "newedding" pa ćemo svi reći da je to vrhunac životnog zadovoljstva...
A što se tiče "emo"... Lično to smatram izuzetno zdravim pa ukoliko taj trip ovđe nije "in" brzo ćete me se otarasit a da riječ ne rečete...
Da skratim...Evo jedne dobre stvari koju znam da puštim dragim prijateljima neđe s večeri kad se mrak spušti na mojoj terasi (a imam lijepu i prostranu terasu i to da vam kažem iako vas ne interesuje) pa za one koji znaju da cijene vrhunsku muziku nek poslušaju...A kome je to crap nek preskoči...I svi mrtvi zadovoljni...

[El Re]

Ostavljam utisak da sam too soft and I don't like that... Evo jedna slatka pjesmica kao oda mojoj nasilnosti. Tako ćemo napravit zdrav balans...

[Čika Džo]

Eto, ako cemo u kontekstu wedding-songs priche, vjerovatno bi zakljucak bio da je steta sto vas dvojica nijeste gay. :mrgreen:

Jedan mudar čovjek je jednom rekao:

pricaj u svoje ime.

[moon safari]

gosn kolega lasica me je, ni kriv ni duzan, na drugom topicu obavezao da dovrsim zapoceto, a neobjavljeno izlaganje o 10 godina idolatrije grupe magnetic fields, odnosno njihove (ili njegove) kolekcije 69 ljubavnih pjesama. dakle.
jedne zimske-na-proljetnje veceri prije 10 godina, u istrazivanju tada modernih tekovina, po prvi put sam upalio neki web-radio-stream. vjerovatno se poneko sjeca kako je to zvucalo tada, na 56k modemu: pogasis sve ostale programe, sacekas 5 minuta da se napuni buffer, pa cujes 3 sekunde, pa opet buffer, pa cekas 10 minuta da se signal stabilizuje i onda eventualno mozes da vezes pola minuta slusanja bez stucanja i preskakanja. kvalitet: 32k ili 48k mono. ne sjecam se da l' sam upalio b92 ili yu radio, uglavnom, kao sto to u fudbalu, a ponekad i u zivotu biva, prva pjesma na koju sam naletio bila je ... nisam odmah uspio da saznam koja, jer je stream, naravno, preskakao. opsezna potraga i rahmetli audiogalaxy su me jeeedva doveli do . to bi bio 'radio' dio iz naslova topiva. ostalo nije istorija, vec sadasnjost.
a sta mi znaci 69 love songs? kad izrendamo koru i izdubimo stablo, vidjecemo da je u srzi svekolike muzike - ljubav. ili ono suprotno od nje. ili barem simpatija. pozuda. strast. stogod. prema nekome ili necemu. ono sto izdvaja 69 love songs od svega ostalog je - mozda ce ovo izgledati glupo, ali je prilicno dragocjeno - da me zasmijavaju. iznova, opet, jos jednom. a danas, pogotovo u 6 ujutru, malo sta moze da to uradi. smijem se i sada dok pisem, iako ih ne slusam. smijem se revidiranju astronomije, donjem vesu, ninu roti, rijeci 'unboyfriendable', najsrecnijem ruznom momku sa istocnog menhetna, epitafu za moje srce, rimovanju 'closure' sa 'bulldozer'... zato sto 'boa constrictor' zvuci kao rijec(i) koju bih dao ulicnom pjesniku iz before sunrise da napise pjesmu oko nje, zato sto je 'busby berkeley dreams' jedina pjesma koju bih pjevao na karaokama, zato sto mi svakodnevno padne na um neki stih sa ovog albuma (mada ne bi bilo lose da mi 'a pretty girl in her underwear' padne cesce)... zato sto je ovo album sa gomilom predivnih ljubavnih pjesama bez ultimativne ljubavne pjesme. sto nije nedostatak, naprotiv: 'god only knows' bi ovdje zvucala kao kraj ljubavi.
za kraj, da citiram ferdinanda de saussurea:
we don't know anything, you don't know anything, i don't know anything about love
but we are nothing, you are nothing, i am nothing without love.
amin.

[cowgir|]

Ajmemeni, opet ste natukli grdilo teksta. :cvatem:

Nisam baš najbolje s glavom budući sam već uzela jutarnju dozu, ali nešto sam uspela da ispratim, te bih se na isto osvrnula. A nisam htela ni da svraćam nego na mrsni, i đoni pećina beše u pitanju koji je kad sam bacila pogled amo odmah dobio neki levi kontekst (U guys inspire me, pojedinci epešli ), i tako.

Jeste ikad razmisljali... sta bi voljeli da cujete na svom vjencanju? Da li bi osmisljavali cijeli program, nesto sami odpjevali, izabrali samo par pjesama, ili...?

Nikad

Ovo.

Zaboba, it's so...surreal. Ali kako sam nedavno nekome koncizno objasnila da ne razmišljam o futuru dalje od naredne frulice, mislim da baš i nisam kompetentna. :mrgreen:

Premda - laugh all U want - ima tih nekih scena koje zamišljaš tako često i tako snažno da se i dogode :TZ Theme music:, ne zato što su deo tvog plana, nego se samo...pojave. Ali to je posve druga tema.

[Predstave nemam hoću li vam narušit koncepciju

Nema koncepcije, te nemaš šta narušiti. Nabacujemo se with thoughts and emotions, gay und judgement-free, uz zdravu dozu nezdravog humora.

Krasan post, btw.

ja sam to odavno odlucio

Meni je, evo, iako su mi te misli o venčanju i tim vrstama futura (deca, prekretnice razne :još nekoliko : ) soooo distant a pri pomenu većma laughable, ovaj post super. I stvar je super, i sve.

Godinu dana sam u domu studentskomE cimerovao sa likom ciji se svakodnevni repertoar zasnivao na ovoj, Scavengeru, To Forgive Is To Suffer, Pull The Plug, stuff like that. Svaki razgovor o iole personal temama se posle dva minuta svodio na pricu "Chuck je pred smrt rekao..." Tako da u sustini nikad nijesam uspio da upoznam lika, bio se divno sakrio iza svega toga. Ali zato mi se desavalo da ujutru dok trcim na predavanje ili dok igram PES pocnem da pjevusim "why don't you pamprrpam pamprrpaaum".

<3

je'l postoji neki mainstream pravac muzike na ovom topicu?

Ovdje nema pravila

Ovo.

10 godina idolatrije ... 69 ljubavnih pjesama. ... prvi put sam upalio neki web-radio-stream ... tada, na 56k modemu ... mono ... rahmetli audiogalaxy ... u srzi svekolike muzike - ljubav ... smijem se

Volim Te.




OnTopic :





It made me cry a bit last nite, bila je u dragom setu dragog prijatelja koji je daleko but there's always Love.
It is because I'm gay.

[getaway blues]

Jedan mudar čovjek je jednom rekao:

Kopanje rovova, zauzimanje garda, ubacivanje 6 igraca u odbranu bi bila reakcija koju bi podrzao (i preduzeo) u bilo kojoj slicnoj situaciji, ali ovdje na ovom topicu - vala nema potrebe.


moone, ja sam sve to slusao na 24k modemu. Sto je najtuznije - tehnika "5 sekundi pjesme - buffer minut - 15 sekundi - buffer pola minuta - e onda mozda poveze 7-8 minuta bez prekida" je znala da rezultira telefonskim racunima od 70-80 njemeckih valuta. Sa sve koristenjem interneta u famoznom terminu "od 9 do 7 ujutru". Prvi audio stream... je bio namjenski upaljen, b(2)92 cini mi se, za vrijeme nekih prvih demonstracija u Beogradu 97e. Nego, izvjestaj sa ulice bi se zavrsio, i onda bi oni pustali sjajnu muziku, mnogo bolju nego sto im sad na'm pane da puste.

[cowgir|]

mnogo bolju nego sto im sad na'm pane da puste

Rijana.


edit:


Kod tih venčanje-futurideja i slićnog - jer su misli nakon postova ovđe inevitabli okrenule na tu stranu - ćini mi se da je više nekako fora u tome što ta prića podrazumeva imanje kraj sebe nekog ko ekćuli s ljubavlju toleriše tu muziku/tu pesmu/tu zamisao/hajfideliti/votevr (ako već ne delite stepen zaluđenosti).

Takođe mi se ćini da bih uz nekog takvog kraj sebe bila toliko sluđena od sreće da mi stvar poput venćanja opet ne bi bila ni na kraj pameti.








2nd rated comment. <3

:guši se u gejoći:

[getaway blues]

...ozbiljno? Pa zar je dotle doslo... Eh.

Inace, moja prva srednjoskolska fascinacija sa Bg (nekako je prvi srednje bio znak za moje starce da sam dovoljno veliki da mogu sam ili sa nekim da sjednem na voz, odem na Derbi ili neki Zvezdin mec u evrokupovima, prespavam kod strica i vratim se ujutru... O, kako su grijesili! Definitivno sad klinca od 15 god ne bih pustao u te avanture) - dakle, prva velika fascinacija koja nije imala veze sa fudbalom je Art Tv. I to uglavnom zbog muzike, ostalo nijesam bas uspijevao da razumijem, filmovi su me klepili po glavi par godina kasnije.

Sa 16-17 godina sam vec imao genijalno razmisljanje, da "ovi moji vamo u CG", kad bi imali prilike da vide Art TV, brzo bi skontali kako je Bg cool i super i ne bi im na pamet padala nezavisnost :mrgreen: Nevjerovatno mi je da Art Tv kablovski operateri u CG i sad zaobilaze. Eto, nije nesto bas specijalno nikad ni bilo, ali... Tu sam prvi put vidio spot True Faith, i smijao se Richardu Ashcroftu kako je glupavo arogantan, i naumio kako jedna ruznjikava gospodja Patti Smith jeste nadasve eroticna.

[cowgir|]

Šok Koridor. :badass: