samo hrvatskim interesima, ali je bio spreman i da ustane protiv Austrije kada je to bilo u interesu Hrvatske, međutim vidite nije se moglo reći da je bio skroz austrijak. Njemu je najviše odgovaralo da se Hrvatska nađe u Austriji i da se uz pmoć, Austrije Hrvatska proširi na Bosnu i Hercegovinu.Dakle njemu je Austrija bila potrebna kao država iz politički razloga, a kao rimokatolička država iz vjerski razloga, i da uz pomoć Vatikana i Beča širi rimokatolički vjeru na Balkanu. Zapadni svjet moralno slab ? On je između ostalog pomišljao i na to, da cjeli ruski narod približi uniji, jer je smatrao da je zapadni svjet već slab i moralno slab, i malobrojan, a da veliki zdrav ruski narod kada bi se pridobio za rimokatoličku vjeru značilo bi ojačavanje te vjere i za to je preko Sloveljeva i preko neki drugi radio na pridobijanju rusa za uniju. Neću više da te vidim !!! Naprimjer još je nešto zanimljivo ,a to u našoj istorografiji nije ni podvučeno da je on u jednom trenutku u Srbiji bio proglašen za personu no gratu !Njemu su posle naročito stavili do znanja, nećemo više da te vidimo, njemu je to naročito rekao kralj Milan "Neću da te vidim više ovde"
...Video je šta radi, video je kako vršlja, video je kako preko svoji misionara provodi tu svoju krelikarnu politiku, on je naprimer znao da potkupi kaluđere iz manastira Dečane nebili se dokopao Dečana, i da preko Dečana kao jedne rimokatoličke opatije počne da širi rimokatoličku veru, to je radio i sa Bugarima, a to je posebno radio sa knjazom Nikolom...
...koji nije bio ni malo navian pa je znao očemu se tu radi i zano je da mu parira, ali su tu posebni podatci koji razoličavaju njegovu dvoličnost, njegovu prilagodljivost, njegovu upornost, znate sve komplimente o njemu kao političaru, ali mi srbi nemamo razloga da ga hvalimo, veličamo, slavimo i da ga dižemo na onaj pijadestal gde smo ga dizali zajedno sa našim Njegošom, Vukom, Dositejem i tako dalje. Šta kažu hrvati danas ?! Kada je rječ o Štrosmajeru, ja nisam imao nikakve reakcije do današnjeg dana, naprotiv moram reći da su neki hrvatski istoričari rekli, koje sam ja žestoko kritikovao još posle ovog rata pisali ono o Štrosmajeru što sam ja odavno pisao, još prije moje knjige, da Štrosmajer nije bio Jugosloven nego hrvatski nacionalista.Dakle oni sada priznaju ono što sam ja u svoje vrjeme pisao, ali kažu nema više potrebe,jer Jugoslavije više nema, jer jugoslovenstvo više nije aktuelno,i nema više potrebe da njegujemo ideju jugoslovenstva, ona je dakle odradila svoje, Štrosmajer je odigrao svoju ulogu i sad ga možemo prikazati kakav jeste prema tome ... Jugosloven Vasa Čubrilović? Moram reći da je moj pokojni profesor, moj šef, moj vaspitač, čovek kojeg ja danas veoma uvažavam Vasa Čubrilović, samnom prekinuo svaku vezu kada je video da ja tunačim Štrosmajera sasvim drugačije od onoga kako je ga on doživljavao i tunačio i kao omladinac srbo-hrvat, kao atentator na Ferdinada ,a kasnije kao veliki Jugosloven prema tome tu Zabludu o Štrosmajeru mi moramo razbiti mi moramo da shvatimo da on zaista nije bio Jugosloven, i da smo gajili jednu iluziju ,da ga je istorigrafija iz politički razoga prikazala skroz tendeciozno, opet na štetu srba ,a u korist hrvata, ispalo je da su oni i kada nisu bili jugosloveni bili jugosloveni ,a da su oni koji su sumnjali u Štrosmajera još za života ,a pogotovo posle odbijali da budu Jugosloveni, e vidite nije tako konačno se istina o Štrosmajeru morala reći. Ja znam da moja tumačenja neće brzo i lako prodrjeti, jer posle stotinu godina indoktrinacije nemože jedna knjiga mjenjati mišljena, mjenati svatanja, ali znate ja živim u iluziji ono što je zapisano jednom mora ostati i mora imati kad tad dejstva... Ulica u Zrenanjinu ? U današnjem Zrenanjinu nedavno je povedena jedna akcija da se briše ulica Josipa Julija Štrosmajera, dakle bilo je dosta onih koji su stali iza te incijative, ali i bilo je oni koji su bili bliski vlasti koji su jednostavno branili Štrosmajera da nebude brisana ta ulica. Sada se postavlja to pitanje dali to treba činiti ili netreba ?Ja mislim kada je rječ o Štrosmajeru, ja mislim da on nezaslužuje ulicu, ali recimo da je u Zrenanjinu ili bilo gde podignut spomenik Josipu Juliju Štrosmeru ja mislim da ga nebi trebalo sklanjati i nebi ga trebalo uništavati, jer on je dokaz jednog vremena jer on je kulturno-istorijski spomenik, mi netreba da sad hvalimo i dižemo Štrosmajera u nebesa, kako su ga ranije hvalili i slavili, ali rušiti staro da bi se stvorilo novo to je dokaz primitivizma.Upravo kroz te naslage kulturne i istorijske očitava se prošlost, i tu se vidi kultura jednog naroda ako se mi budemo odnosili tako prema toj prošlosti, pa svaki ćemo da gradimo samo svoje vizije, prema sopstvenim osjećanima, onda ćemo daleko da stignemo, neće to da nam bude dobro. Ne znamo da poštujemo vrjednosti? Možda je uobražavam da je moja knjiga o Štrosmajeru jedna izuzetno značajna knjga ali ona je takvo u naučnim krugovaima i ocjenjena , ali recite gdje ste vi mogli sada na televiziji da vidite da je negde ili da je održana promocija, da politika nije objavila onaj feljton o njoj, odnosno o toj knjizi i iz te knjige nebi se ni znalo.Zašto je to tako ? Dali zato što nije vredna ili značajna knjiga ? Dali zato što nekom ne odgovara da se skine oreon velikog jugoslovena Štrosmajera ? Dali zato što je Vasilije Krestić nepodoban ? Možda je primjer loš o tim vrjednostim kriterijuma, zašto sam ja naveo svoju knjigu, ali dozvolite da u ovom trenutku budem čak i ne skroman.Nemamo mi vrjednosne kriterijume! Ali nije to samo sadašnji trenutak takav, ja vam moram reći da nam ti vrjednosni kriterijumi nedostaju mnogo ranije.Mi neumijemo da cjenimo vrjednosti i smetaju nam, prave vrjednosti, rjetko kada ima onih ljudi koji, u našoj srpskoj sredini uspiju da se izdignu i da steknu ono priznanje zasluga koje mu i pripadaju. Mi neznamo da poštujemo prave vrjednosti, sada ću vam ispričati, jednu zanimljivu anegdotu koju ju meni kao mladom aistentu na prvoj godini moje asistenture ispričao Veljko Petrović, on je bio direktor narodnog muzeja.I pošto ja imam jedan portret mora pradjede Mihajla Krestića nisam znao koje slikar tog portreta i ako sam pročito da je to neki Gesterberg i pošto se Veljko bavio istorijom i umetnošću ja sam našao potrebu da pitam njega, i on me ljubazno primio i bog zna kako koliko smo i dugo razgovarali i to je posebna priča kako sam doživio taj razgovor sa Veljkom Petrovićem i baš između ostalog smo pominjali te vrjednosne kriterijume.I onda on meni kaže , saću da vam ispričam jednu angdotu koja je vezana za Sombor i za naše srbe.I da vidite kako mi srbi ne znamo da pošutujemo ljude koji su od vrednosti, koji su na vlasti i koji zaslužuju da budu poštovani. """Veliki župan bačke županije uvjek se vozio četvoropregom,i svi kada vide veliki četveropreg znaju da to ide veliki župan u svome fijakeru.I veliki župan se vozi i u susret mu dolazi jedan njemac, u kolima takođe, dvopreg i njemac vidi četveropreg i zna da to ide župan i koči svoje konje da ne idu brzo, nako sitnim kasom pola puta ostavlja velikom županu, pola puta gazi on, prolazi kraj njega hvata se za šešir i pozdravlja ga. Druga ista scena nailazi mađar, sa svojim dvopregom, vidi da veliki župan ide putom i on onda potpuno skreće sa zapregom kraj puta, zaustavlja konja i kola,hvata se za ulauar konja i duboko se poklanja velikom županu. I sledeći mailazi srbin, vidi četveropreg, nekoči,švićne konje u kas neskreće s puta i skoro da velikog župana zbaci u jendek.""" Dakle nema poštovanja, nema odnosa, nema one relacije. A zašto je to tako ? Pa i to ima odgovora znate, to što se mađar poklonio duboko dokazi su da u Mađarskoj postoji vrednosni kriterijum, da postoji hijarizovan društvo, da se tačno zna ko je šta, kome se treba klanjati, koje gospodar , to je dokaz da su imali fedualni sistem.Da je taj mađarski kmet Jobacć koji je živeo pod najtežim uslovima morao da poštuje svoga gospodara, da mu se klanja i da mu služi. Mi nismo imali fedualni sistem , jer smo ga izgubili u srednjem veku, mi nismo izgradili taj kriterijum, stvorili smo jedno kvazi demokratsko društvo gdje niko nikog ne poštuje, u kojem kad je neko za glavu viši odsjeci ga da bude ravan. Dakle ima ojašnjene da ne ulazim u dalje objašnjavanje, to je karateristika našeg fenomena, ali evo vidite to se i danas vidi da je to tako, nemože srbin da podnese da neko bude bilji od njega.
:yipiiii:
Bookmarks