25 i dobro je to...
Sell the Vatican, Feed the World!
Ništa. 'Đe bi njima kraj bio da su o tome vodili računa?
Meni ovo zvuči nenormalno. Ljudi koji o tome odlučuju dosljedno dolaze do različitih zaključaka sa različitih strana granice što, po meni, dovodi u pitanje njihove kriterijume.
Bol je izvorno ženskoga roda, bolest je ženskoga roda, sol je ženskoga roda, bol u muškome rodu je nekada značilo "bolestnik". Ja sam na osnovu toga došao do svoje preference. S druge strane, koliko ja znam, kod zapadnih Slovena je bol većinom muškoga roda. Nije toliko "pogrešno".
★
I am so post-rock I shit sad birds.
Čitajući literaturu (ili prateći medije) na pomenutim jezicima, lako se uviđa razlika u pravilima.
Ima li osnova da se bol posmatra kao imenica srednjeg roda (koja se završava na slovo a)?Bol je izvorno ženskoga roda, bolest je ženskoga roda, sol je ženskoga roda, bol u muškome rodu je nekada značilo "bolestnik". Ja sam na osnovu toga došao do svoje preference. S druge strane, koliko ja znam, kod zapadnih Slovena je bol većinom muškoga roda. Nije toliko "pogrešno".
The more things change, the more they stay the same.
Ima, kako da nema. Ionako se ono što me uglavnom boli nalazi, otprilike, na sredini mog tijela. Eto srednjeg roda.
Logična ili ne, pravila su kakva jesu. Hrvati, recimo, imaju mnogo više izuzetaka za jednačenje po zvučnosti (jednačenje se ne vrši ni kad se D nađe ispred č, ć, c, dok nam je zajedničko da se D ne mijenja svojim bezvučnim parnjakom ispred S i Š).
Dobar primjer razlike u tretiranju iste stvari jeste upotreba bezličnih oblika glagola trebati. Za svako lice se koriste oblici treba ili trebalo: treba da uradim, treba da uradiš, treba da uradi, treba da uradimo, treba da uradite, treba da urade. Isto važi i za oblik trebalo bi, ako se radi o prošlom ili budućem vremenu: trebalo je da uradim (trebalo bi da uradim), trebalo je da uradiš (trebalo bi da uradiš)... Potpuno je nepravilno reći trebam da uradim, trebala je da uradi i slično. Glagol trebati se mijenja po licima kad se koristi da označi potrebu za nečim: trebam pare, trebaš mozak, trebaju depilaciju mošnjica... Ovo važi samo za srpski jezik (ogromna većina stručnjaka smatra da nema opravdanja za ovakvu upotrebu), dok u hrvatskom, bosanskom i crnogorskom jeziku ovo ne važi. Zvanično, kod nas i kod Hrvata i Bosanaca potpuno je pravilno da se kaže: trebam na posao, trebala si da se naguziš kad sam ti rekao, trebali su da ih utuku mokrim peškirom dok su bili mali. Meni je navika da koristim ovaj bezlični oblik, teško ću je skorije mijenjat, iako znam da je taj oblik, po crnogorskom pravopisu, nepravilan. Doduše, bezličnost pomaže u pomenutom guženju, ali to je druga priča.
Što se tiče bola i boli, tu je isti slučaj kao i sa upotrebom riječi sekund i sekunda. Obje riječi su ispravne, rod je drugačiji. Da uzmemo kao primjer i pivo. Prije nekoliko godina putujem sa nekim Bosancima i komentarišemo put preko Platija. Tada je bila aktuelna priča kako su neki Bosanci, otac i sin, slećeli kolima u kanjon Pive. Čuje onaj Bosanac kako ja kažem kanjon Pive (po mom sluhu, u pitanju je kratkouzlazni akcenat, nesam školovan pa nisam siguran) i ponavlja, zaintrigirano podignuvši obrvu, kanjon piiive (valjda dugouzlazni, ne znam, važno je da je dugačak, uzlaz se može i vještački postići). Čovjek, naravno, u glavi formira sliku kanjona kroz koji protiče pivo. Pivo i piiva znače isto, drugačijeg su roda.
Ono što sam zapazio u toku mog nebavljenja jezikom jeste da je najbolje pisati i govoriti po sluhu. Ponekad potražim kad mi je nešto nejasno, ali ako, makar za sekund, bacim pogled na nepregledna mora pravila i njihove definicije, zaboravim i ono što sam znao.
Usput, par čestih grešaka na koje nailazim tiču se upotrebe s i sa, kao i oblika riječi sa cirkumfleksom.
Prvo ovo drugo: kad je Ekrem plasirao svoj prvijenac, potpuno ispravno je izostavio pisanu upotrebu cirkumfleksa kako ne bi svoju pjesmu otuđio od širokih narodnih masa. Ako neko ikad u životu poželi da napiše ijedan stih njegove pjesme, ne bi pisao kuća, pos'o, pos'o kuća, nego kuća posô, posô kuća. Apostofom se označava izostavljeno slovo, cirkumfleksom se to ne radi. Kô velim, možda nekoga briga.
Ako oću neđe da idem s nekim, onda idem s nekim. Ali, ako oću da idem s sestrom ili s zetom, može da se zaključi zbog čega je bolje da idem sa sestrom i sa zetom. Riječi "s" i "sa" dvije su različite riječi, koriste se za istu stvar, samo u različitim situacijama. S sa apostrofom (s') nije zamjena za obično "s".
Viđ', odjednom mogu da hodam normalno...
- .- - .- - .- - .. .-. .- -- --- ... -. .--- .. -.-. .... .- .-. ..
Kad bol mijenjam po padezima, i u jednini i u mnozini, koristim iskljucivo muski rod (bol, bola, bolu, bol, bolu, s bolom, o bolu itd.)
EKV kaze: ''Ti si sav moj bol'' i to je skroz ispravno.
Prema duzini izgovora samogl. E (u odnosu na izgovor u ekavskom dijalektu) odredjuje se IJE/JE. U ovom slucaju, to su dva odvojena pojma:
-imenica svetlo/svetlost => svjetlo, svjetlost
-pridjev sveeetlo => svijetlo,e,i
I jeste, za gl. trebati, postoje samo oblici: treba/trebalo bi, nema pormjene po licima!
Sad neke nove tvorevine, tipa, pod obadvoje se podrazumijeva da mislis na 4 osobe..Po principu: Gasovne promjene iz puf u trt.
Last edited by nauzeja; 29-01-14 at 18:54.
Ako je neko i pomislio (tu i sebe uključujem) da je, makar teorijski, moguće da sam nešto zaboravio da kažem, grdno se prevario. Kako god govorio, svjetlo ili svijetlo (u smislu ugasi to sv(i)jetlo, nikako ne možeš da kažeš svijetlije boje. Boja je uvijek svjetlija. Bez i.
Zaboravih da kažem, ja sve ovo samo onako, iz rekreacije. Ne znam da objasnim korijene riječi, mjesta tvorbe, nazive tipa palatali, konsonanti i te fore. Pojma nemam šta je sve to.
Last edited by NHM; 29-01-14 at 19:09.
- .- - .- - .- - .. .-. .- -- --- ... -. .--- .. -.-. .... .- .-. ..
A znace po sluhu da je krace E kod komparacije pridjeva. Maaaaajkumu.
Dobro de, ne znam čiste li uši redovno.
- .- - .- - .- - .. .-. .- -- --- ... -. .--- .. -.-. .... .- .-. ..
Rotfa nosi cvikere, dakle, dobro cuje. Jer ja kad skinem sociva, nista ne cujem, pa zato.
Silogizam je logička nagazna mina.
- .- - .- - .- - .. .-. .- -- --- ... -. .--- .. -.-. .... .- .-. ..
Drzim se empirije.
Sta bi tek rek'o da vidis kako primjenjujem sinesteziju. Vjerujes li u sinesteziju?
Zanimljivo je i sledeće tumačenje: bol u ženskom rodu se upotrebljava da se označe duševne patnje, bol u muškom rodu za prikaz fizičkih. Stalno nekakve podjele, samo da se skrene pažnja sa tekućih problema.
A ja odmah pomisljam na kloaku. Naopako.
Srecom, postoji ГУГЛЕ, kako mi ga rece jedna jutros...da osvjezis memoriju.
Huh?
Svjetlije. Svjȅtlo ili svijétlo? Obje strane imaju svoje argumente. Korijen je svijet. Zato je logično svijetlo. S druge strane (ovo moram dodatno provjeriti), akcent nekada bijaše na kraju riječi i e bijaše kratko. Pravda za imperfekt. Kod nas južnjaka akcenti su pomjereni ulijevo i zato je logično svjetlo. Meni je svijetlo bliže.
Nijesu ta pravila pisana na osnovu knjiga i novina, nego obratno.
To nijesu prirodni zakoni ili zapovijedi svevišnjega, nego se okupilo 5-6 ljudi i reklo "Ovo je naše mišljenje". Vlada Crne Gore može svoj pečat udarit na što god hoće, mene to ne dotiče.
★
Olovne i teške snove snivaju.
Pored personifikacije koje su ovdje jos stilske figure zastupljene
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks