Samo da te upozorim da je termin Crvena Hrvatska upotrijebljen na samo jednom jedinom mjestu, i nidje ga drugo, nidje, nema.Originally Posted by noodle
Dakle, kako kaze poslovica, "Jedan ka` nijedan".
vjerovatno je mnogima ovdje koji imaju pojma o istoriji poznat i pojam Crvene Hrvatske ili Gornje Dalmacije koja je prema istorijskim izvorima obuhvatala izmedju ostalog i danasnju Crnu Goru. njeno stanovnistvo je bilo vecenim Katolicko o cemu svjedoci i postojanje dukljanske nadbiskupije pod okriljem rima od 5-6 vijeka koja je kasnije presla u barsku nadbiskupiju.ona je zbog svog gegrafskog polozaja bila vise okrenuta moru i tadasnjim primorskim zemljama sa kojima je i bila puno vise u kontaktu i od kojih je poprimala kulturu.tek je u 12-13 vijeku u nju poceo prodirati uticaj iz istocnih zemalja prvenstveno zbog zajednickog interesa u borbi protiv tada rastuce i nadiruce turske imperije kojeg su vidjeli kao zajednickog neprijatelja.postoje tvrdnje da se nemanjici porijeklom iz zetske ravnice i da su se tadasnji dukljanski vladari okrenuli njemu jednim dijelom i zbog toga sto je bio "njihov"
narodnjaci su soundtrack nase tranzicije....
Samo da te upozorim da je termin Crvena Hrvatska upotrijebljen na samo jednom jedinom mjestu, i nidje ga drugo, nidje, nema.Originally Posted by noodle
Dakle, kako kaze poslovica, "Jedan ka` nijedan".
Ovako je bila stvorena prva Jugoslavija - po Dukljaninu. Medjunarodno i crkveno priznati kraljevi gotsko/slovenskog porijekla, 4 republike i 4 bana, sa Dukljom kao religioznim centrom, gdje je uostalom i Svetopelek (Svetopuk) i sahranjen, kao sto je i prvi gotski kralj.
O nacionalnosti Pop Dukljanin nista ne govori, osim da su u Bijeloj Hrvatskoj postojali Hrvati. Inace govori o Slovenima i onim koji su govorili latinskim jezikom.
Kada su se sakupili svi,
kako oni koji govorahu latinskim jezikom,
tako i oni koji govorahu slovenskim jezikom
po naredbi apostolskog vikara Honorija,
i najhrišćanskijeg kralja Svetopeleka načiniše
sabor u toku dvanaest dana.
Na njemu se osam dana raspravljalo o
božanskom zakonu i Svetom pismu i položaju crkve
, a ostala četiri dana bilo je govora o kraljevoj moći,
o vojvodama, o kneževima i satnicima i o položaju kralja.
Na tom istom saboru dok je slušao čitav narod,
ponovo su pročitane stare privilegije, kako
latinske tako i grčke, poslate od pape i od cara,
o podjeli pokrajina ili zemalja, kako su zapisali i
odredili drevni carevi. I tako je riješio kralj i sav narod.
Dvanaestog dana, pošto je završen sabor,
rukom vikara Honorija i kardinala i episkopa
kralj je krunisan, i to je krunisan po obredu rimskih kraljeva,
i načinjeno je veliko veselje u narodu i u cijelom
njegovom kraljevstvu.
Poslije toga zapovijedio je kralj da se posvete arhiepiskopi ,
jedan u Splitu, a drugi u Duklji;
isto tako su posvećeni mnogi episkopi, i crkve koje su bile porušene i oskrnavljene, obnovljene su i osvećene. Kralj je odredio takođe,
da niko ne ometa ni u čemu nijednu crkvu,
ili da ima neku moć pod čijom je jurisdikcijom ta crkva,
ako bi pak drukčije činio, povrijedio bi kraljevsku krunu.
Poslije ovoga prema sadržaju privilegija, koje su
pročitane pred narodom, napisao je privilegije,
podijelio pokrajine i oblasti svoga kraljevstva,
i njihove granice i krajeve na ovaj način:
prema toku voda koje teku sa planina i
ulijevaju se u more na južnoj strani imenova Primorje,
a prema vodama koje sa planina teku ka sjevernoj
strani i ulijevaju se u veliku rijeku Dunav, nazvao je Srbija.
Zatim je primorje podijelio u dvije pokrajine:
od mjesta Dalme đe kralj tada boravljaše, i đe je bio sabor
, sve do Vinodola nazva Bijelom Hrvatskom, za koje
se kaže i donja Dalmacija. Uz saglasnost gospodina
pape Stefana i njegovih izaslanika, ustanovi
Salonitansku crkvu kao mitropoliju, pod čiju je upravu
stavio ove crkve naime: Split, Trogir, Skradin, Vranu,
što je sad tvrdjava Zadra, Nin, Rab, Osor, Krk i Epidaur,
koji se sada zove Raguzium. Isto tako od navedenog
mjesta Dalme sve do grada Bamblone, koji se sada
zove Drač nazvao je Crvena Hrvatska, za koju se jos
kaže Gornja Dalmacija.
I kao što je u donjoj Dalmaciji
ustanovio Salonitansku crkvu kao mitropoliju, na isti način
u Gornjoj Dalmaciji su Dukljansku crkvu, prema drevnom
pravu, uredili mitropoliju pod čijom su upravom proglasili
ove crkve, a naime:Bar, Budvu, Kotor, Ulcinj, Drač,
Skadar, Drivast, Pilot, Srbiju, Bosnu, Travuniju,
Zahumlje. Srbiju, pak koja se naziva i Zagorje,
podijelio je u dvije pokrajine:jednu od velike rijeke Drine
prema zapadnoj strani, sve do planine Pini,
koju je nazvao još Bosnom. Drugu, pak, od iste
rijeke Drine prema istočnoj strani sve do Lipljana i Laba,
koju je nazvao Raškom. Svugdje, pak, u pokrajinama
odredio je bana, to jest vojvodu, od svoje braće po krvi,
i župane, to jest kneževe, i satnike, to jest, centurione,
od plemenitijih ljudi iz istih pokrajina. Dao je pak svakome
banu, to jest vojvodi, vlast da ima pod sobom sedam
centuriona, koji bi pravo sudili narodu i primali danak,
i predavali ga banu. Banovi bi poslije toga polovinu predavali
kralju a polovinu zadržavali za sebe. A kneževima, to jest
županima, zapovijedio je da svaki ima pod sobom
jednog satnika, koji bi s njim jednako pravedno sudio narodu,
a dva dijela danka kneževi, to jest župani da, da daju kralju,
a treći, pak, da zadrže za svoju upotrebu. Banovima ili
vojvodama da ne polažu nikakav račun, već da vladaju
županijama istih pokrajina, a račun da polažu samo kralju.
Uveo je mnoge zakone i dobre običaje, a ko želi da ih
upozna neka čita knjigu o slovenima, koja se zove "Metodijus",
tamo će otkriti kakva je sve dobra uveo ovaj veoma dobri kralj.
I tako kada je sve obavljeno, kardinali i episkopi, i carevi
izaslanici, pošto ih je kralj otpuštio, zahvaljujući Bogu i kralju
i sa mnogim darovima koje im je kralj dao, vratili su se u
svoja mjesta. Tako isto i banovi i župani, kao i centurioni
nedavno postavljeni, sa cijelim narodom hvaleći Boga,
i pozdravljajući kralja, otišli su svaki u svoju pokrajinu i oblast.
Ovaj veoma sveti kralj vladao je pored toga četrdeset godina
i četiri mjeseca, i rodio je sinove, i kćeri, i umro je sedamnaestog
dana mjeseca marta, a sahranjen je u crkvi Svete Marije u
dukljanskom gradu sa počastima i sa velikim ispraćajem tada
ga je sakupljeni narod plačući ožalio. A u istoj crkvi, u kojoj je
sahranjen, izabrali su njegovog sina Svetolika, tu su ga
arhiepiskop i episkop posvetili i krunisali. Od toga dana, najzad
nastao je običaj da se u istoj crkvi biraju i zaređuju svi kraljevi
te zemlje.
pa vidis da ni ja nisam spomenuo koje su nacionalnosti bili stanovnici crvene hrvatske. istina da je samo crvena hrvatska spomenuta u ljetopisu ali su mnogi drugi pisci koristili i naziv gornja dalmacija koji se isto znacajno upotrebljavao.takodjer i mnogi pisci obradjuju pojam crvene hrvatske i izvode da je ona postojala mada iz perioda u kom je postojala nema dokumenata inace puno sacuvanih vec se uglavnom oslanjaju na ime koji spominje dukljanin, a idu logikom da njegovi savremenici nisu opovrgli taj naziv.ne kazem da su to podrucije naseljavali hrvati iako bise to jasno moglo zakljuciti iz naziva u svakom slucaju stanovnici su bili orijentirani ka moru,veneciji i rimu vise nego ka svome zaledju tj. tadasnjoj raskoj koja je nastala cak i nekih 150-200 godina kasnije.
narodnjaci su soundtrack nase tranzicije....
e ako ti imas pojma o istoriji............................... :shock: :shock:
narodnjaci su soundtrack nase tranzicije....
noodle, ne postoji nista sto bi opovrglo da se u to doba juzno primorje nazivalo Crvenom Hrvatskom. Ali CH je bila u sastavu mnogo vece kraljevine i tesko se moze zakljuciti kome je bila okrenuta. Trgovacki putevi za Niksic i dalje u Rasku su postojali, tako da je bilo veza i sa kontinentalnim dijelom. Doduse, Raska je bila siromasna provincija, tako se radije moze zakljuciti da je ona bila orijentisana prema Duklji nego obratno.
O etnickom sastavu je teze govoriti, jer o tome nemamo podataka.
Taj termin Crvena Hrvatska zaista nema neko vaznije znacenje s aspekta istorijske nauke. Nazalost, danas se prilicno zloupotrebljava u politici i medijima kroz prepucavanje Slavenka Terzica ili Matije Beckovica sa pripadnicima indipendistickog pokreta u CG. Glavni argument su radovi Savica Markovica Stedimlije koji je u periodu 2 svjetskog rata bio minorna figura u zelenaskom pokretu i cija rijec u CG nije imala vecu tezinu(a koliko znam ni u Zagrebu). Znamo kuda takvo lijepljenje etiketa vodi i ne svidja mi se to.
A razgranicavanje religija i nacija u 11. i 12. vijeku nema veze s mozgom.Prvo zbog malo pouzdanih izvora i podataka,a drugo jer je i tada to bila stvar politike.Vladari su uzimali vjeru onog ko im je garantovao krunu, a prosti puk se nije mnogo pitao (glavna briga mu je bila da prezivi namete feudalaca i stalno prijetecu glad).
"Владај нашим грчем, крвава Русијо
царуј душом нашом, Велика Будућа"
Јако занимљиво! Ако је вјеровати овој теорији, ми уствари нисмо оно што јесмо.
Дакле ово није Црна Гора већ источни дио Хрватске који је окупирала Србија? Занимљиво је да у то вријеме није постојао народ који би се могао сматрати пра-хрватима, нити је постојало име Хрватска.
Међутим можемо да се договоримо - да се не свађамо јесмо ли Срби или не, тј. јесмо ли црногорци или Црногорци, лакше да се просто прогласимо ХРВАТИМА.
А Црногорски језик ћемо замјенити Хрватским. Нико неће ни примјетити разлику!
"Terrified, petrified, mortified.Stupified... by you"
"There has to be a mathematical explanation for how bad that tie is"
"Perhaps it is good to have a beautiful mind,
but an even greater gift is to discover a beautiful heart"
A Beautiful Mind
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks