Originally Posted by
CDM
Od 300 projektila sa osiromašenim uranijumom, koji su tokom NATO intervencije 1999. godine bačeni na područje rta Arza, na samom ulazu u Boku Kotorsku, u moru ih je ostalo još oko 14 odsto, prenosi Radio Slobodna Evropa.
U Centru za ekotoksikološka ispitivanja kažu da je područje Arze, Mirišta i Žanjica potpuno bezbjedno za kupače, a direktorka Centra Ana Mišurović, za dnevnik Vijesti je rekla da opasnosti od preostale, nepronađene municije nema, osim ako je neko drži u rukama.
Specijalista nuklearne medicine doktor Ranko Kadić kaže da je vrijeme poluraspada osiromašenog uranijuma nekoliko milijardi godina i da je velika opasnost ako se prašinom raspe i udahne u organizam.
On smatra da boravak na području Arze, usljed prisustva osiromašenog uranijuma, i dalje nije bezbjedan.
"Taj metak kada je udario dio uranijuma je ostao i u prašini. Kada bi se on podigao i udahnuo napravio bi ogromnu štetu za organizam. To su alfa čestice koje imaju kratak put što znači da vi možete zaustaviti taj metak ako ga držite običnim papirom ali ako uđe u organizam onda napravi ršum", objašnjava Kandić.
Podaci Centra za ekotoksikološka ispitivanja govore da je prema podacima NATO-a, od bačenih 480 projektila na ovo područje, 300 bilo sa osiromašenim uranijumom, što znači da je na Arzi bilo 88 kilograma osiromašenog uranijuma, od čega je, navodno, prikupljeno više od 75 kilograma.
Na Arzi je i oko sedam tona ozračene zemlje ostalo u betonskom bunkeru, napravljenom baš za tu namjenu.
U Ekotoksikološkom centru kažu da je taj materijal na donjoj granici vrijednosti prema kojoj se može smatrati radioaktivnim.
Bunker nije posebno označen, ali mještani, navodno, znaju gdje je, i cio teren je potpuno bezbjedan.
Doktor Kadić se pita - zašto, uprkos značajnim sredstvima koja su uložena u čišćenje Arze, nije uklonjen sav radioaktivni materijal.
"Neko bi zbog ovoga trebalo da odgovara", kaže Kadić i dodaje da je to neozbiljno.
Iz raznih novina II
Bookmarks