Autoput je skupa investicija i koji je od ova dva autoputa prioritetniji?

Autopu za male države, pogotovo onakve kakva je Crna Gora nema nikakvog smisla ako taj autoput nije u nekom međunarodnom koridoru. Šta je to što govori u prilog autoputu?


Varijanta 1.

Jadransko-Jonski autoput

Dionica:
Početak ovog autoputa je u Trstu (Italija), potom ide tridesaetak kilometara kroz Sloveniju, pa ulazi u Hrvatsku gdje je dužina autoputa oko 490 km da otprilike iznad Metkovića ušao u Bosnu i Hercegovinu kroz koju je dionica od 90 km. Tada autoput ulazi u Crnu Goru otprilike u visini Grahova prolazi pored Podgorice i ulazi u Albaniju. Crnogorska dionica je dugačka oko 120 km. Potom kroz Albaniju u dužini od 330 km gdje ulazi u Grčku kroz koju prolazi u dužini od 440 km do Kalamata. Naravno prje mosta Antirio-Rio krak se odvaja ka Atini.

Trenutno stanje na terenu:
Do Trsta se stiže autoputevima iz pravca juga, zapada i sjevera. Krak kroz Sloveniju je u izgradnji, dok je kroz Hrvatsku skoro u cjelosti izgrađen (fali još nešto manje od deset kilometra gdje se treba napraviti prelaz za ulaz u BiH i krak koji ide ka Dubrovniku. Kroz BiH se radi na projektovanju ovog puta, od radova na terenu nije ništa počelo, ali ako CG počne sa radom oni mogu da isprate dinamiku izgradnje. U Crnoj Gori se daje prioritet drugom autoputu tako da nije poznato šta će biti sa ovim. Kroz Abaniju je završeno projektovanje i završena je otprilike trećine, u narednih nekoliko godina može se očekivati da bude završšen dobar dio ovog autoputa. Kroz Grčku je većinom završen ovaj autoput.

Poveznice:
Ovaj auto-put bi bio najkraća veza Grčke sa zapadnom i jugozapadnom Evropom. Preko budućeg autoputa (koji je u izgradnji) Ploče-sarajevo-Budimpešta prestavlja i najkraću komunikaciju Grčke, Albanije i Crne Gore sa srednjom Evropom. S' tim u vezi tranzit kroz Crnu Goru bi se povećao i takođe bi se Crna Gora približila turistima iz srednje i zapadne Evrope.

Cjena:
Tih 120 km uglavnom prolazi kroz povoljan teren koji je većinom i državno vlasništvo. Broj tunela i mostova je izuzetno mali (oko 5% ukupne dionice, ne računajući petlje), tako da bi ta dionica sa priključcima koštala oko milijardu eura (manje od milion po kilometru)


Varijanta 2.

Autoput Bar-Beograd

Dionica:
Početak ovog autoputa je u Baru, te izlazi na Skadarsko jezero. Još uvjek nije odlučeno ide li se mostom preko jezera ili se ono zaobilazi. Potom preko Podgorice i mataševa izlazi na granicu sa Srbijom. potom preko Ivanjice, Požege, valjeva, Obrenovca dolazi do Beograda. Usput se sreće jedino sa jadransko-jonskim autoputem kod Podgorice. Dužina autoputa kroz Crnu Goru nešto manje od 200 km, kroz Srbiju, nešto manje od 300 km.

Trenutno stanje na terenu:
Do Beograde se stiže autoputem sa zapada (bratsva i jedinstva od zagreba) i sa jugo istoka (bratstva i jedisntva od Niša) što prestavlja tzv. koridor 10. Takođe se dolazi i od sjevera. Isprojektovana dionica autoputa je do Požege. za južnije ne postoji projekat još uvjek. Pošto ovaj put nije u međunarodnim koridorima nije prioritet Srbije. Moraju da rade na poboljšanju koridora 10 i to je prioritet ikao je pored boljih uslova saobraćaja tranzit smanjen za više od 30% (razlog je ulazak Bugarske i Rumunije u EU pa se transport iz Turske vrši daljim i bržim putem da u ostatak Evrope jer se ne moraju zaustavljant na granici). Za dionicu puta kroz Crnu Goru manje više se sve zna, no i dalje djeluje neralan početak radova (pravi početak radova a ne slikanje pred kamerama)

Poveznice:
Ovaj auto-put povezuje Crnu Goru sa koridirom 10 i samo bi Crna Gora imala koristi od ovog puta. S' tim u vezi ne treba očekivati povećanje tranzita sobraćaja u većem obimu nego što je sada na magistralnim putevima. Opterećenje (i isplativost puta) će rasti samo ako luka Bar značajno poboljša svoje poslovanje, a s' tim u vezi i cjelokupna druga privreda Crne Gore. Zbog toga se ne mogu očekivati krediti evropskih institucija za ovaj put. Zbog toga što bi ovaj autoput bio najbrža veza Srbije sa morem može se očekivati nešto veći promet u doba turističke sezone, ali ne u nekoj značajno većoj mjeri jer bi se taj promet zasnivao uglavnom na vozaće iz Srbije i Crne Gore, dok bi vrlo mali procenat drugih državljanja koristio ovaj autoput. Zbog toga se ovo smatra lokalnim autoputem i apsolutno ne prestavlja prioritet kod vlade Srbije.

Cjena:
Otprilike oko 2,5 milijarde eura što znaći oko 1,4 milona po kilometru u prosjeku. Odnosno, zbog konfiguracije terena zahtjeva puno mostova i tunela te je kilometar ovog puta za 40% skuplji od kilometra jadransko-jonskog autoputa.