Page 3 of 8 FirstFirst 1234567 ... LastLast
Results 51 to 75 of 192

Thread: ARHEOLOGIJA CRNE GORE

  1. #51
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Pobjeda, 02. 02. 2008. Kultura i drustvo

    “Senzacionala” arheološka otkrića


    Fragment mermernog komada arhitravne grede bio je dekorisan po klasičnom principu koji odlikuje rimsku sakralnu, ali i svetovnu arhitekturu, zrelog imperijalnog perioda


    Antički Bar mit ili stvarnost



    Dogodilo se još jedno u nizu “senzacionalih” arheoloških otkrića na prostoru ispred starog hotela Agava u Baru pronađeno je jedno od najjasnijih svjedočanstava antičkog graditeljstva prostoru grada. Na samo stotinak metara od mora, bukvalno je “izronio” komad arhitravne grede sa nekog rimskog hrama ili bazilike. O čemu se zapravo radi?
    Još je pedsetih godina prošlog vijeka prof. Bošković najavio mogućnost da se kod stare željezničke ložionice u Novom Baru kriju ostaci mozaičkog poda nekog antičkog objekta otkopanog na dubini od oko dva metra. Ovaj do kraja nikada potvrđeni podatak najviše se zadržao u spekulativnim tvrdnjama o postojanju ili rimskog vicusa (sela), na obali Barskog zaliva, ili da je u pitanju vila rustika (luksuzna farma sa pratećim objektima- termama npr), koja je pripadala nekom latifundijskom posjedu.
    Međutim ako zanemarimo ovaj podatak, prostor užeg i šireg okruženja oko Barskog polja ima podosta dokaza koji svjedoče o razvijenom životu u doba Rima. Antički nalazi kao: amfore najrzličitije mediteranske provenijencije, razna druga keramika i novac, uvijek su pružali jasna svjedočanstva o razvijenom životu na ovom djelu Jadrana. Da je kojim slučajem postojao arheološki nadzor prilikom izgrdnje Luke Bar 60-tih mi bi danas imali mnogo brojnije dokaze rimske civilizacije sa prostora nekadašnjeg Pristana. Samo je pražnjenjm gaza luke u toku radova na izgradnji, otišlo u nepovrat neprocjenjivo mnogo arheoloških predmeta koji su se vjekovima taložili na dnu gradskog porata. Ono svjedoči o različitim ishodištima importovanih roba, čije porijeklo seže od najudaljenijih crnomorskih obala pa sve do sjeverne Afrike i Galije.
    Šta je sa prostranim barskim poljem i da li stvarno postoji realna mogućnost da je blizina mora i bujica rijeke Rikavac, koja je plavila obalu, duboko sakrila tragove jednog antičkog mjesta koje se zagubilo čak i u pisanim izvorima?
    Na ovo pitanje odgovor može dati samo arheologija, ali za sada još nedostaju konkretni tragovi naselja pored mora, pa se postavlja pitanje kako je moguće da je jedan ovakav komad arhitekture pronađen na prostoru gdje osim sakralnog objekta (5-6 v.), ne postoje gotovo nikakvi tragovi graditeljstva. Odgovor na ovo pitanje može da otvori novo poglavlje antičke arheologije na teritoriji Crne Gore.

    Ovaj nedavno pronađeni arheološki nalaz pobudio je veliku pažnju u naučnim krugovima jer je to prvi trag neke impozantne rimske građevine na prostoru od Ulcinja do Bara.
    Fragment mermernog komada arhitravne grede bio je dekorisan po klasičnom principu koji odlikuje rimsku sakralnu, ali i svetovnu arhitekturu, zrelog imperijalnog perioda. Po dužini, u zonama teku ornamenti u vidu stilizovanih akantovih listova, lezbijske ili jonske kime, kao i pseudokonzola između kojih se provlače klesane rozete različitih oblika. Ako se uzme u obzir način na koji je ukrašena ova mermerna greda, mora se doći do zaključka da se ovdje svakako radi o veoma kvalitetnim majstorima, koji su ovakve komade klesali u blizini majdana ovog kamena daleko, a zatim ih transportovali do naručioca.
    Jedan dio grede je odlomljen po dužini, pa je moguće pretpostaviti da je to urađeno namjerno i da je iskorišten kao građevinski materijal na nekom obližnjem objektu. Vrlo blizu mjesta nalaza, kao što smo rekli, otkopani su ostaci hrišćanskog hrama iz polovine petog vijeka, napravljenog u vidu trolisne, trikonhosne crkve, sa grobom u jednoj konhi. Upravo je ovdje tokom istraživanja 60-tih, pronađen i jedan kapitel, koji po načinu klesanja i strukturi mermera odgovara nedavno pronađenoj gredi, pa se nameće zaključak da je protomajstor koristio gotove arhitektonske komade sa neke obližnje građevine. Možda baš sa građevine sa koje potiče ovaj mermerni komad.Međutim, spekulacija o porijeklu ovog nalaza može biti još dvije. Za sada je najrelevantnija ova prva, koja se odnosi na postojanje reprezentetivnog paganskog hrama u blizini morske obale, ali dok se arheološki ne istraži cjeli prostor, i druga i treća mogućnost mogu ostati u „naučnoj igri“.
    Tako se druga pretpostavka odnosi na neke ranohrišćanske primjere koji imaju analogije sa nalazima iz Duklje. Konkretno poređenje je sa nalazom idetntično ukrašene široke konzole koja je pripadala tz. bazilici B u Duklji . Ova Bazilika koju je prvi publikovao Englez Munro još davne 1896. datuje se u petom ili početak šestog vijeka u zavisnosti od naučnog pristupa. Ako se uporede načini klesanja ova dva komada, može se uvidjeti velika sličnost, što navodi na mogućnost pomjeranja vremenskog oredjeljenja grede iz Bara, najkasnije do prve polovine šestog vijeka. Na taj način bi postojala arhitektonska koncepcija slična Saloni, tj. Marusincu, sa dvije crkve od kojih je jedna urbana bazilika (možda pretvorena u takvu iz paganskog hrama) a druga memorija, sa grobom sveštenika u sjevernoj konhi. Takav je i i kompleks crkava u Petropavlovom manastiru kod Trebinja itd...
    Treća pretpostavka je najmanje vjerovatnija. Ona se odnosi na blizinu mora i mogućnost sa je komad dospio u more posle neke oluje u kojoj je stradao brod koji je prenosio gotove mermerne komade za neko drugo gradilište. Takvih slučajeva ima po Merditeranu ali se skoro na svima bez izuzetka vide tragovi valjanja po morskom dnu. Međutim, naš nalaz je perfektno ravnih ivica i bez vidljivog dodira raznih morskih parazita.
    Krajem IV vijeka limes počinje da popušta pred silinom invazija raznih “varvarskih” populacija potisnutih od strane Huna 375. godine. Neki narodi nadiru u raznim pravcima prema rimskim kastrumim i gradovima dok drugi traže dozvolu da se nasele na teritoriji imperije i postanu njihovi federati. Stihija ratobornih plemena željna rimskog bogatstva najednom uslovljava da se život sa bezbjednih agrarnih posjeda premjesti u utvrđena naselja. To bi ukratko mogao da bude scenario propasti antičkog mjesta pored mora i početak stvaranja novog bezbjednijeg i utvrđenog mjesta tj. današnjeg Starog Bara, odnosno njegovog obnavljanja nakon ilirske epohe. Burni događaji posle pada rimskog carstva uništili su mnoge gradove na jadranskoj obali. Jedan drugim nestajali su najblistaviji centri moći a bujica plemena sa sjevera je bila nezaustavljiva. Sve to može biti uzrok nestajanja jednog malog mjesta koje je imalo hram, ili baziliku pored same obale. Na istočnoj obali takvi hramovi su brojni a investicija u gradnji hramova zaista je impozantna ako uzmemom brojčanu ograničenost sačuvanih epigrafskih potvrda. Tako su od manjih mjesta hramovi postojali u Senju gdje je hram bio posvećen božanstvu Liberu, u Nadinu posvećen lokalnoj boginji Latri, u Muću su bili hramovi Kastoru i Poluksu u Vidu kod Metkovića (nekadašnja Narona), u Humcu... Mnogi od nas nisu ni čuli za ova mjesta a kamoli da i pretpostavimo da su mogli imati velike hramove o kojima postoje epigrafski i istorijski zapisi.
    Iako je prošlo već podosta dana od ovog nalaza, mi smo zaprepašteni činjenicom da neko ko je to izvadio nije obavijestio nijednu nadležnu instituciju o ovom nalazu. Iznenađeni da Zavod za zaštitu spomenika nije zaštitio potencijalno ugroženo arheološko nalazište, ni ovo niti još najmanje deset u Crnoj Gori. Tačno je da imamo loš i zastareo zakon o zaštiti spomenika. Tačno je da u zakonu piše da investitor mora obavijestiti nadležne ustanove. Tačno je da u zakonu piše da nema arheološkog nadzora. Ali zar je to opravdanje.

    Ilirski etnos

    Arheološka istraživanja na širem području crnogorske obale dokazuju da su ilirski primorski gradovi već u prvim decenijama I vijeka nove ere oživjeli, i da su se teritorijalno proširili. To je period kada romanizacija počinje sve čvršće da obuhvata ilirski etnos i taj proces će u dva sljedeća vijeka biti skoro potpuno završen. Sahranjivanje se mijenja, tj. prelazi se na spaljivanje pokojnika i polaganje njegovih ostataka u urne, što je najvažnija odrednica u presudnom duhovnom preobraćenju, ali će osjećati još uvjek jaki uticaji na domorodačko. Ponajviše kroz sinkretizam zvaničnog rimskog državnog Paneteona sa nizom lokalnih božanstava.


    Mladen Zagarčanin

  2. #52
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Pobjeda, 25. 02. 2008. Kultura

    ZAVRŠENI KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI RADOVI NA ANTIČKOM LOKALITETU


    Nova slika Duklje



    Podgorica, 25. februara- Konzervatorsko-restauratorski radovi na arheološkom lokalitetu antičke Duklje upravo su završeni u izvođenju ekipe stručnjaka Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture sa Cetinja. Prostor foruma je osposobljen za javnu prezentaciju i urađena je nova postavka lapida, kaže Božidar Jovićević, rukovodilac radova.
    - U blizini presjeka dvije glavne ulice na lokalitetu nalazi se glavni gradski trg, forum, koji je bio predmet našeg interesovanja i u okviru čije unutrašnjosti smo obavili predviđene konzervatorske radove. Svi naši napori bili su usmjereni na očuvanje foruma u cjelini, kao i na osposobljavanje cjelokupnog prostora za što bolju prezentaciju i valorizaciju, napomenuo je Jovićević i istakao da je jedan broj lapida manje vrijednosti deponovan, a dio je vraćen na lokalitet. Amorfni lapidi su izmješteni jugozapadno od Foruma, zatim snimljeni i obilježeni. U trenutnoj postavci na lokalitetu izloženo je 126 najrepezntativnijih lapida. Isto tako, tokom radova obavljeno je pokrivanje kamenim pločama, sa samog lokaliteta, kanala u jugoistočnom i zapadnom dijelu foruma. Tom prilikom je uz jugoistočni dio kanala nađen dio ostataka ljudskog skeleta o čijoj starosti će odgovor dati buduća antropološka ispitivanja. Kada vremenske prilike dozvole obavićemo završni dio konzervacije i impregnacije jednog manjeg broja lapida, kaže Jovićević.
    Djelimična konzervacija ostataka zidova Foruma, odnosno konsolidacije gornjih partija zidova u produženom malteru, takođe je obavljena. Koristio se kamen pronađen "in situ", odnosno već pripremljen na širem prostoru lokaliteta. Konzervatorski su se tetirali samo djelovi na kojima je popustila ranija konzervacija, odnosno oni koji do sada nijesu bili rađeni, kao što su parterni dio bazilike, dio južnog zida i ostaci zidova okolnih građevina.
    Naime, podsjećanja radi odlukom opštine Podgorica šoping metodom donijeta je odluka da stručnjaci Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture sa Cetinja obave određene radove na ovom arheološkom lokalitetu. U projekat su učestvovali i stručnjaci iz Muzeja i galerija Podgorice kao i jedan mladi arheolog iz Ulcinja, koji je dao značajan doprinos ovoj fazi radova i koji je samoinicijativno prišao ovom poslu.


    O. U.

  3. #53
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    POLIMSKI MUZEJ NASTAVLjA ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANjA GORNjEG POLIMLjA


    Rimsko utvrđenje u Donjoj Ržanici



    BERANE - Polimski muzej u Beranama i tokom 2008. godine nastavlja arheološka istraživanja na području Gornjeg Polimlja. Ova istraživanja realizuju se u okviru međudržavnog projekta pod nazivom "Multidisciplinarna istraživanja Polimlja", koji Polimski muzej sprovodi već tri godine u saradnji sa Regionalnim muzejom iz Bijelog Polja. Sredstva za ovaj projekat obezbjeđuje Ministarstvo kulture Srbije, a od ove godine sufinansijer će biti i crnogorsko Ministarstvo kulture, sporta i medija.
    Prema riječima Predraga Lutovca, direktora Polimskog muzeja, za dio ovih istraživačkih poslova Opština Berane je budžetom izdvojila određena sredstva, što im je omogućilo da ovih dana otpočnu sondažna arheološka istraživanja lokaliteta Tumbarice u selu Donja Ržanica.
    - Radi se o gradini koja se nalazi sa desne strane Kaludarske rijeke i svojim položajem dominira ržaničkom ravni i gotovo cijelom beranskom kotlinom, i do nje se može doći samo sa istoka, od sela Aluga. Polimski muzej je na zaravljenom i šumovitom vrhu gradine otvorio dvije sonde i već je izvjesno da se radi o rimskom utvrđenju, koje je približno trougaonog oblika, a na čijim se uglovima nalaze okrugle kule - kazao je Lutovac, naglašavajući da se na osnovu arheološkog materijala pronađenog u ispitnim sondama može reći da je utvrđenje podignuto krajem trećeg ili početkom četvrtog vijeka naše ere.
    U narednih deset dana, Polimski muzej planira da definiše pravce pružanja svih zidova utvrđenja i unutrašnjih objekata, napravi situacione planove i precizno utvrdi vrijeme podizanja i korišćenja ove zanimljive utvrde. Na osnovu dobijenih podataka, Polimski muzej će napraviti plan daljih istraživanja i pokrenuti postupak da se ovaj lokalitet zakonom zaštiti.


    V.B.


    http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...&clanak=148469

  4. #54
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Objavljeno u listu "Pobjeda", u 2 nastavka, od 28. juna i 5. jula 2008.

    Mladen Zagarčanin: MIJELA KOMANI KULTURA I CRVENI HRVATI



    Najznačajnia i najkontrovernznija skupina grobova u našoj zemlji, o kojima nauka ni približno nije dala konačan i odgovor

    Arheologija je u Crnoj Gori, nepravedno je i bez razloga zaboravila na jedno rijetko značajno nalazište. Riječ je o ranosrednjovjekovnoj nekropoli Mijela kod Virpazara. Radi se sasvim sigurno o najznačajnijoj i najkontrovernznijoj skupini grobova (sedmi-deveti vijek) u našoj zemlji, o kojima nauka ni približno nije dala konačan i odgovor. Ovu nekropolu je tokom zaštitnih istraživanja otkopala Olivera Velimirović Žižić, pod organizacijom Zavičajnog muzeja u Baru daleke 1966. godine.

    Da bi izbjegli National Geografic uvode koji bi mogli da počnu “misterija jedne odjednom nestale etničke skupine” počećemo ispočetka, u pokušaju da pokažemo zbog čega je ova kultura značajna za Crnu Goru, i šta se u stvari otkriva kroz različitost njenih predmeta.



    Zašto je tako brzo nestala materijalna kultura



    Grobni nalazi u Mijelama pripadaju tzv. Koman-Kroja kulturi, koja je na arheološku pozornicu stigla skoro sasvim slučajno, iskopavanjima “dokonih” francuskih i austrijskih diplomata u Skadru, Degrana i Ipena. Oni su u odvojenim istraživanjima početkom 20. vijeka na lokalitetu Kaljaja Dalmaces, u selu Komani (oblast Puke), pronašli prve ovakve grobove. Broj naučnika se vremenom umnožavao, tako da je osim u Komanima (Sjveverna Albanija), pronađeno još nekoliko desetina nekropola koje su potvrdile prilično specifičnu materijalnu kulturu. Reinah, Treger, Nopča, Ugolini, Bule samo su neki od stranih istraživača koji su nastavljali iskopavanje i odgonetanje etničkog porijekla i vremenskog opredjeljenja nalaza. Kultura se rasprostire od Ohrida do Skadarskog jezera i Mijele su krajnja i najzapadnija granica prostiranja ove populacije. Zbog čega, pokušašemo odgovoriti u nekoliko nastavaka ove priče?

    Kao i u Mijelama, na skoro svim lokalitetima radi se uglavnom o djelovima nošnje u kojima su pokojnici bili sahranjivani, a ta nošnja predstavlja osoben kulturni identitet koji ne možemo konstatovati na lokalitetima toga doba u širem regionu. Kako su otkopani nalazi izrađevine od bronze gvožđa stakla i kosti, onda su se oni tokom vijekova očuvali, dok se osjeća sa pojasnim garniturama od kože raspala vremenom.

    Danas Komani Kroja kultura nije politički problem kakav je bio i sredinom sedamdesetih i tokom osamdesetih kada su se javila velika trvenja između albanskih i jugoslovenskih arheologa, ponajviše članova Srpske akademije nauka i umjetnosti. Međutim danas, zahvaljujući nekim nalazima ruskih i mađarskih arheologa, mi možemo s pravom da tvrdimo da se ovdje radi o nečemu što izlazi iz gabarita tadašnjih konstatacija.

    Od najraširenijih hipoteza među evropskim medijevalistima po pitanju porijekla i datovanja Komani kulture, izdvojićemo tri, najznačajnije i naučno najopravdanije. Prva je hipoteza o vizantijsko-hrišćanskom karakteru i porijeklu grobnih ostataka; zatim teza o porijeklu iz autohone balkanske etničke populacije, i na kraju, teza o porijeklu kulture koja se doselila iz prostora Evro-Azije.

    Prvu hipotezu na našim prostorima obrađivali su najviše Vladislav Popović i Zdenko Vinski, ali nikad cjelovito, već parcijalno i više istorijski. Vladislav Popović je dokazivao da je Komani Kroja kultura vizantijska i da je povezana sa teritorijom dračke arhontije, Dračke mitorplije u 8-9. vijeku, iz čega proizilazi poluhrišćanski karakter ovog etnosa. Njegovo osnovno stanovište baziralo se na tezi o naseljavanju etnički šarolikog stanovništva Sirmijuma od strane bugarskog hana Kuvera. Ovaj migracioni talas tzv. Sermezijanaca raširo je novoridošli živalj krajem sedmog i početkom osmog vijeka od današnjeg Prilepa pa sve do Skadarkog jezera.

    Albanski arheolozi su od 60-tih godina širili tezu o ilirskom porijeklu ove kulture, po njima svakako autohtonom, nastojeći sa povežu praistorijski i srednjovjekovni stratum, odnosno sa autohtonom plemenskom zajednicom koja se očuvala u toponimu Arber. Kako je ovo za albanske naučnike i etničko i političko pitanje, oni su materijal povezivali sa gvozdenim dobom, prije svega sa latenskom kulturom sjedinjujući materijalnu kulturu praistorije i kansne antike.

    Međutim, arheološka istraživanja u predjelu Kavkaza i Panonije otkrila su dokaze koji nedvosmileno govore da je kultura sjevernog porijekla, da je jednim dijelom evoluirala iz vizantijskih komada nakita dok je sa druge strane zadržala neke osobenosti koje je povezuju sa primarnim ishodištem. Ovdje u prvom redu mislim na neke pojasne okove ili amulete, kružnog oblika kakav je pronađen u Mijelama.

    Čuveni kružni privjesak iz Mijela koji je pronađen i u Kroji, Komanima, Lješu... nije praistorijska tvorevina, ponajmanje iz epohe La'Tena (mlađe gvozdeno doba). Ovakva teza je “forsirana” dugi niz godina i u crnogorskoj nauci, posebno u radovim uglednog Pavla Mijovića. Međutim, to je ustvari predmet koji je nastao u ranom srednjem vijeku (sedmi – deveti vijek) i koji ima izrazite paralele sa nalazima u Predkavkazju, odnosno Sjevernom Kavkazu; u oblasti oko rijeke Don i Azovskog mora. Na ovom prostoru dosada je pronađeno preko 250 privjesaka ili amuleta, istog tipa kao što je mijelski. Oni su u prvom redu osnova alanske kulture (Alani-narod koji je živio na prostoru današnje Južne Rusije) u okviru koje počinju da se javljaju u 6-7. vijeku, da bi tokom 8-9. vijeka bili u masovnoj upotrebi. Naročito se “Komani Kroja” povezuju sa primjercima tzv. kulture Saltovo-Majacka na prostoru Dona, Dnjepra, Azovskog to jeste u onim predjelima koji odgovaraju Današnjoj Ingušetiji i Čečeniji. U Panonji se pod ovim istočnim uticajima počinju javljati u 8-9 vijeku

    Predmeti ovakve izrade prema velikoj ruskoj naučnici Kovalevkoj, imaju nekakvu ulogu u klansko-plemenskom i staleškom raspoznavanju. Prema obliku, ikonografiji i simbolici koju nose vjerovatno se koriste u rangiranju statusa pojedinih članova. Tu se svrstavaju jednostavni okovi u viru obruča kao i okovi sa stilizovanim pticama na obruču i ljudskim predstavama.

    Međutim postoje neka groblja koja su u nauci poznata kao avaro-slovenske nekropole. To je na neki način mješavina jakih međusobnih uticaja u nošnji i u običajima, tako da je teško utvrditi razliku. Takvih grobalja ima puno u Podunavlju gdje je pored pokojnika po običaju je uvijek pronalažen nož, simbol slobodnog čovjeka kod nomadskih naroda, kao i posuda od keramike, koja je stavljana pored glave umrloga i u kojoj se navjerovatnije nalazila hrana “potrebna” da se prevali put iz ovog na drugi svijet. Takođe, veoma su česti nalazi vrhova strijela i sjekire, kresiva, iglenice, a od nakita česte su narukvice, ogrlice, minđuše i predmeti sa životinjskim prikazima, a vrlo često se pronalaze valjkaste perle ogrlica.

    Tako dolazimo do ključnih analogija koja kulturu Komani vezuju za prostor Panonije, odakle se ova kulturna grupa naselila na pomenutom prostoru. Ali o kakvoj populaciji je riječ, i da li možemo sa sigurnošu kazati da se radi o Slovenima? Zašto je tako brzo nestala materijalna kultura, gdje se pretopila?

    Fibule, naušnice, narukvice

    Na ovom lokalitetu pronađeno nekoliko desetina predmeta koji govore o lokalnoj produkciji izrade nakita po uzoru na luksuzan vizantijski nakit, ali postoje i specifičnosti koje je ova populacija donijela iz svoje postojbine. Otkopane su su fibule, naušnice, narukvice i privjesci sa karičicama poznati kod nekih nomada, o čemu ćemo nešto kasnije. Takođe grobovi su osobeni i po ratničkoj opremi, naročito po trobridnim strijelama (koje su bez izuzetka tipične samo za nomadske narode ili populacije koje su bile pod njihovim uticajem) sjekirama i noževima kao i ponekim sitnim predmetima kultne namjene: kresiva, iglenice, oštrači za noževe.


    http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2008-06-28&id=143968


    Arheolog Mladen Zagarčanin
    Last edited by Ćipur; 10-11-08 at 21:01.

  5. #55
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default .............................nastavak

    Kultura ima jakih nomadskih osobina


    Najvažniji nalaz koji povezuje starohrvatsku kulturu i kulturu Komani Kroja je jedan lučni privjesak sa tri karičice koji je pronađen u Mijelama, Komanima, Bukelu i Svetom Erazmu kod Ohrida a isto tako i u Stonu, Kašiću, Drveniku u današnjoj Hrvatskoj. Zbog čega je ova kultura značajna za Crnu Goru, i šta se u stvari otkriva kroz različitost njenih predmeta?

    Procentualno velika koncentracija sjekira, kresiva, noževa, nalazi brusa i koštane iglenice, ukazuju na moguće slovensko porijeklo nekropole u Mijelama i jake uticaje koji su jednim dijelom u srednjem Podunavlju, preko Velikomoravske države i Avara Komani kulturne grupe, a drugim dijelom su po porijeklu iz stepskih krajeva Istočne Evrope.

    Pogrebni ritual avaro-slovenskih nekropola je, generalno gledajući, veoma sličan sa Komani Kroja. Takvi grobovi veoma su srodni sa starohrvatskim nekropolama pronađenim na području Cetinske Krajne i šire prema Istri. Čak je i način sahranjivanja gotovo identičan. Kod ovog običaja sahranjivanja radi se o pravougaonim grobnicama rađenim od poređanih kamenih blokova, ili pobodenih lisnatih ploča. Grob je prekrivan nepravilnim kamenim pločama i veoma rijetko se mogu sresti ukopane rake bez ovakve konstrukcije. U grobu je u Komani kulturi i do devet pokojnika, što svjedoči o jakoj rodovskoj tradiciji i poštovanju porodičnog mjesta ukopa. Pored nogu pokojnika u grobovima Komani kulture pronađene su keramičke posude (u Kroji, Bukelu, Komanima..), a takav je slučaj i sa grobovima Starohrvata u obalsti Cetine gdje ih pominje Konstantin Porfirogenit. I u jednim i u drugim grobovima česte su iglenice, kresiva, kremen, sjekire, noževi, što je karakteristika komani kulture. Jedina razlika je u tome što kod Starohrvatskih grobova nema luksuznih vizantijskih predmeta što se objašnjava jakim Franačkim uticajem kod Hrvata u Ninu, Ždrijelcu, Kašiću, Maklinovom Brdu... (hrvatske nekropole), a kod Komani Kroja je snažno razvijena lokalna proizvodnja koja se oslanja na vizantijske gradove u Primorju i na Južnu Italiju. Najvažniji nalaz koji povezuje starohrvatsku kulturu i kulturu Komani Kroja je jedan lučni privjesak sa tri karičice koji je pronađen u Mijelama, Komanima, Bukelu i Svetom Erazmu kod Ohrida a isto tako i u Stonu, Kašiću, Drveniku u današnjoj Hrvatskoj.

    Sudeći po planinskom položaju grobalja, reklo bi se da se radi o narodu koji se uglavnom bavio stočarstvom a njihovo najvažnije zanimanje je bilo povezano sa ratničkim načinom života. Po svemu sudeći, i na osnovu nalaza koji se datuju od kraja sedmog vijeka nosioci ove kulture su naseljeni u ovom periodu, najvjerovatnije kao vizantijski plaćenici a nestali su kao kultura u devetom vijeku. Njihovo postojanje na prostoru današnjeg Virpazara objašnjava se ogromnom strateškom važnošću ovoga komunikacionog čvora koji je bio prvi i najvažniji punkt nakon karavanskog savlađivanja planiskih masiva Sutormana i paštrovskih gora koji su odvajali Skadarsku nizinu od primorja. Takođe odavde je put vodio i prema Krajini, i dalje prema Sjvernoj Albaniji a komuniciralo se i plovilima.

    Jedna od pretpostavki savremene arheologije, a sa kojom se slaže autor ovih redova, jeste da je na prostoru od Ohrida do Skadarskog jezera, od kraja sedmog vijeka pa sve do sredine devetog vijeka živjela od strane Vizantije naseljena slovenska populacija sa jakim avarskim uticajima pa čak i vidljivo antropološkim osobinama (mongoloidnim karakteristikama koje opisuje vizantiski car pisac Konstantin VII Porfirogenit), koju je Pop Dukljanin u 12. vijeku nazvao Croatia Rubea, ili Crvena Hrvatska. Pripadnici ove kulture su se raspali nakon Bugarskog zauzimanja ovih krajeva u drugoj polovini devetog vijeka jer je potreba za odbranom obližnjih episkopskih gradova bila velika, pa su od strane Vizantijske vojske bile angažovane sve raspoložive snage, naročito ovi veoma dobri i uvježbani ratnici. Kako su i sami bili hristijanizirani (krst iz Mijela to pokazuje) onda su oni bili vrlo podesni za takav zadatak. Nakon toga, ovaj narod se pretopio u Dukljaninove Dioklićane (Dukljane) odnosno u naš narod, koje istorijska nauka i arheologija 19. i 20. vijeka uglavnom karakteriše ili kao Srbe (K. Jiriček, F. Šišić, N. Klaić, Stanojević, Niderle, Đ. Bošković, J. Kovačević...) ili kao pretke današnjih Crnogoraca (Živković, Rotković, Kulišić, Andrijašević, Rastoder....).

    U svakom slučaju radi se o velikoj novini u etničkoj atribuciji jedne davno pronađene kulture koja je bez svake sumnje podložna kritikama i drugačijim stavovima. Naročito veoma cijenjenih albanskih kolega, kao što je dr Etleva Nalbani koja je mišljenja (kao i prethodni albanski arheolozi) da je Komani kultura spona između romanizvanih Ilira i Albanaca koji se u pisanim izvorima javljaju tek u 11. vijeku. Znači bez Komani Kroja kulture albanski narod neka spnu sa zamirućom kasnom antikom, a sa druge strane jedini vjerodostojni izvori koji govore o postojanju predaka današnjih Albanaca javljaju se skoro 200 godina nakon propasti ove kulture.

    Ono što je nedvosmsleno, jeste da kultura ima jakih nomadskih osobina koje su preko Alana i Hunobugara prešle na neka Slovenska plemena nastanjena u Panonskoj niziji, u ovom slučaju na Hrvate. Oni su prihvatili neka klanska obilježja, kao što je privjesak ili okov; način sahranjivanja je u nošnji kao kod Avara; običaj stavljanja kresiva, iglenice, i luka i trobridih strijela. To svakako pokazuje sjeverno porijeklo i svakako ne vizantijski kulturni status kako se mislilo do sada, nego samo uticaje.


    http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2008-07-05&id=144472
    Last edited by Ćipur; 21-08-08 at 17:47.

  6. #56
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default "Vijesti", 22. avgust 2008.

    Na redu zapadni dio Municipijuma “S”


    PLJEVALJSKA OPŠTINA NAJAVILA NASTAVAK ULAGANJA U ISTRAŽIVANJE ARHEOLOŠKOG NALAZIŠTA U KOMINIMA


    Pljevlja - Predsjednik Opštine dr Filip Vuković izjavio je juče da će nastavak istraživanja arheološkog lokaliteta Municipijuma „S" u Kominima kod Pljevalja biti predmet svih programa, radova i budžeta opštine u sljedećim godinama.
    Prema njegovim riječima, od finansijskih sredstava zavisi kada će se otkriti rimski grad, i ono što je sačuvano u zemlji prikaže domaćoj i stranoj javnosti.
    - Lokalna uprava svjesna značaja nalazišta, potrudiće se da taj period bude što kraći i mislim da je optimalno vrijeme da u narednih pet godina grad, kome za sada znamo samo početno slovo imena, bude otkopan, adekvatno zaštićen i na uvidu javnosti - kazao je Vuković.
    Ovogodišnja arheološka istraživanja rimskog grada Municipiuma „S" okončana su sredinom avgusta, a iako tek u početnoj fazi, otkriveni nalazi ukazuju na dugo trajanje grada i njegovu ekonomsku snagu. Istraživanja Municipiuma „S" počela su lani, a Opština Pljevlja je i ove godine finansirala jednomjesečni nastavak istraživačkih radova.
    - Namjeravali smo da počnemo sa istraživanjima bedema da bismo shvatili gabarite grada i planirali smo da ove godine istraživanja nastavimo na istočnom bedemu, ali nas je dočekalo jedno lijepo iznenađenje. Otkrili smo dvije građevine, jednu luksuznu, sa podnim, hipokaustnim grijanjem, koja se sastoji od najmanje šest prostorija sa veoma dobro očuvanim malternim podovima i sedme prostorije koju čini jedan apsidalni prostor, a do nje i tri žrtvenika od kojih je jedan posvećen Bogu Silvanu koji je poznat u provinciji Dalamaciji - kazala je rukovodilac terenskih istraživanja dr Mira Ružić, naučni saradnik u Arheološkoj zbirci Filozofskog fakulteta u Beogradu.
    Prema njenim riječima, ova građevina je u potpunosti istražena, osim najzapadnijeg dijela čije će se istraživanje okončati u narednom periodu.
    - Otkrili smo djelove fresaka, bronzani novčić cara Konstantina I, sa likom cara na aversu i aversnom legendom, a na reversu je predstavljeno rimsko božanstvo Sol. Ovaj novčić je iskovan u Lungdunumu negdje oko 310. godine naše ere - kazala je Ružić.
    Kako je dodala, nađeni su i ulomci staklenih posuda i mortarijuma, dijelovi različitih keramičkih posuda od kojih su neke već u fazi rekonstrukcije ili su rekonstruisane, a interesenatni su i nalazi velikog broja opeka koje na sebi imaju ciglarski pečat. Prema njenim riječima, procjenjuje se da se Municipium „S" prostirao na nekoliko desetina hektara.
    Ružić je najavila skoro potpisivanje akta zvanične saradnje između Filozofskog fakulteta u Beogradu, Zavičajnog muzeja Pljevlja i Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture sa Cetinja, koji su i nosioci realizacije ovog projekta.
    Nadzor radova obavlja Dejan Gazivoda, arheolog - konzervator, stručni saradnik u Centru za dokumentaciju i istraživanja u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture sa Cetinja.


    G.M.

    http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=279064
    Last edited by Ćipur; 22-08-08 at 21:45.

  7. #57
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Dnevni list "Republika", 26. 08. 2008.

    Arheološka istraživanja rimskog grada Municipiuma ''S'' - izuzetno vrijedna otkrića


    Prvo slovo za novu priču


    Ovogodišnja arheološka istraživanja rimskog grada Municipiuma „S“ okončana su sredinom avgusta, a iako tek u početnoj fazi, otkriveni nalazi ukazuju na dugo trajanje grada i njegovu ekonomsku snagu.
    Istraživanja Municipiuma „S“ počela su lani, a Opština Pljevlja je i ove godine finansirala jednomjesečni nastavak istraživačkih radova.
    - Nastavak istraživanja Municipiuma „S“ će biti predmet svih naših programa, radova i Budžeta i u sljedećim godinama. Za koje vrijeme ćemo uspjeti da otkrijemo grad i ono što je sačuvano u zemlji i to prikažemo domaćoj i stranoj javnosti prvenstveno zavisi od finansijskih sredstava. Lokalna uprava, svjesna značaja nalazišta, potrudiće se da taj period bude što kraći i mislim da je optimalno vrijeme da u narednih pet godina grad, kome za sada znamo samo početno slovo imena, bude otkopan, adekvatno zaštićen i na uvidu javnosti - kazao je predsjednik Opštine dr Filip Vuković.
    Ovogodišnja istraživanja Municipiuma „S“ počela su 16. jula, a okončana su proteklog vikenda. Obimna iskopavanja obuhvatala su tri sektora: sektor I - južni bedem Municipiuma „S“ sa dvije kule, sektor II – istočni dio grada i sektor III – prostor istočnog podgrađa. Nakon iskopavanja u tri sektora, odlučeno je da se zbog ograničenog vremena i u cilju što boljih rezultata većina istraživanja usredsredi na sektor II gdje su otkriveni najzanimljiviji nalazi.
    - Namjeravali smo da počnemo sa istraživanjima bedema da bi shvatili gabarite grada i planirali smo da ove godine istraživanja nastavimo na istočnom bedemu, ali nas je dočekalo jedno lijepo iznenađenje. Otkrili smo dvije građevine, jednu luksuznu, sa podnim, hipokaustnim, grijanjem, koja se sastoji od najmanje šest prostorija sa veoma dobro očuvanim malternim podovima i sedme prostorije koju čini jedan apsidalni prostor, a do nje i tri žrtvenika, od kojih je jedan posvećen Bogu Silvanu koji je poznat u provinciji Dalamaciji - kazala je rukovodilac terenskih istraživanja dr Mira Ružić, naučni saradnik u Arheološkoj zbirci Filozofskog fakulteta u Beogradu.
    Prema njenim riječima, ova građevina je u potpunosti istražena, „osim najzapadnijeg dijela čije će se istraživanje okončati u narednom periodu kada se za to stvore uslovi“.
    - Južno od ove luksuzne građevine nalazi se skromnija, sastavljena od niza kvadratnih prostorija. U obrušenom šutu otkrili smo dijelove fresaka, bronzani novčić cara Konstantina I, sa likom cara na avresu i aversnom legendom, a na reversu je predstavljeno rimsko božanstvo Sol. Ovaj novčić je iskovan u Lungdunumu negdje oko 310. godine naše ere- kazala je dr Ružić.
    Ona je dodala kako su dijelovi otkrivenih fresaka prekriveni „jer one treba da budu tretirane na odgovarajući način uz prisustvo stručnjaka za konzervaciju zidnih slika“ te da su uz zidove manje luksuzne građevine pronađeni dijelovi keramičkih posuda ukrašenih slikanim ornamentom, slične onima otkrivenim na nekropoli II, Municipijuma „S“.
    - Nađeni su i ulomci staklenih posuda i mortarijuma, dijelovi različitih keramičkih posuda od kojih su neke već u fazi rekonstrukcije ili su rekonstruisane, a interesenatni su i nalazi velikog broja opeka koje na sebi imaju ciglarski pečat. Iskopavanja su dala lijepe rezultate - kazala je dr Ružić, najavljujući skoro potpisivanje akta zvanične saradnje između Filozofskog fakulteta u Beogradu, Zavičajnog muzeja Pljevlja i Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture sa Cetinja, koji su i nosioci realizacije ovog projekta.
    Dr Ružić očekuje da će u nastavku istraživanja biti otkrivene još luksuznije građevine.
    - Da vidimo šta je to dovelo do toga da se jednom gradu tokom II vijeka dodijeli status pravog grada, rimskog grada Municipiuma. Za sada smatramo da bi to mogle biti tri stvari: uzgoj konja, jer postoje natpisi koji o tome svjedoče, uzgoj vinove loze o čemu svjedoče brojni ukrasi na nadgrobnim spomenicima otkrivenim u nekropolama ili rudno bogatstvo i šume koje su i danas jedan od važnih faktora privrede Pljevalja - kazala je dr Ružić.
    Prema njenim riječima, a na osnovu dosadašnjih istraživanja, procjenjuje se da se Municipium „S“ prostirao na par desetina hektara, a iskopavanja su posjetili i turisti.
    Dr Miroslav Vujović, docent na Odjeljenju za arheologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu, ističe kako „ovogodišnja iskopavanja potvrđuju da se radi o jednom nedovoljno istraženom, ali u svakom slučaju važnom lokalitetu“.
    - Municipijum „S“ se nalazio na raskršću važnih puteva, bio je ekonomski centar, a objekti koje smo ove godine istražili ukazuju na to da je on i dugo trajao. Postoji nekoliko faza dogradnje, kao i pregrađivanja objekata što ukazuje na kontinuitet u životu ovog grada. U narednim godinama biće pravi izazov da se proširimo na jezgro grada u kojem možemo očekivati hramove, bazilike i forum, glavni trg na kojem se odvijao cio javni i politički život rimskog grada.
    Veoma smo zadovoljni dosadašnjim otkrićima, ali uvijek se nadamo da ćemo još nešto novo otkriti – kazao je dr Vujović.
    Direktor Zavičajnog muzeja u Pljevljima i rukovodilac projekta Radoman Risto Manojlović je reka kako su ovogodišnja iskopavanja dala izuzetne rezultate.
    - Sve potvrđuje da je ovaj projekat Zavičajnog muzeja započet prošle godine u potpunosti opravdan i da će on najvjerovatnije dugo trajati. paniramo da zbog otvaranja brojnih novih sektora istraživanja u idućoj godini kampanju vremenski bar udvostručimo i da uvećamo broj stručnog kadra koji će učestvovati u neposrednim arheološkim iskopavanjima. Veoma sam zahvalan cijeloj ekipi koja je učestvovala u iskopavanju.
    Istraživanja Municipiuma „S“ finasira Opština Pljevlja, a realizatori projekta su: Zavičajni muzej u Pljevljima, Filozofski fakultet u Beogradu i Republički zavod za zaštitu spomenikakulture na Cetinju.
    Nadzor radova obavlja Dejan Gazivoda, arheolog - konzervator, stručni saradnik u Centru za dokumentaciju i istraživanja u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture sa Cetinja.


    Dejan Kandić

  8. #58
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Pobjeda, Kultura i društvo - Subota, 04. oktobar 2008. godine

    Jovan Martinović: BLAGO ZEMLjANIH TUMULA MALA I VELIKA GRUDA


    Zlatno doba Crne Gore



    Dragocjeni eksponati iz naša dva tumula našli su svoje mjesto u vitrinama privremene postavke bogate zbirke kamenih spomenika kotorskog Lapidarijuma u revitalizovanoj crkvi Sv. Mihaila iz XI, odnosno XIV stoljeća, sve dok ne budu obezbijeđena sredstva i izvršena revitalizacija romaničke crkve Sv. Pavla


    Površinu Bokokotorske regije Crnogorskog primorja potrebno je posmatrati iz vazduha da bi se gotovo na svim vrhovima brežuljaka primorskog pojasa, od Sutorine do Platamuna, kao i na donjim padinama Orjena i Lovćena, vidjele sive okrugle kupe kamenih tumula ili gomila, grobnica koje su prastanovnici ovoga kraja tokom I milenija prije naše ere podizali svojim mrtvim plemenskim poglavicama, a kasnije narodna mašta vezala uz njih priče o kamenovanju preljubnica ili oceubica.

    Između dugog lanca bregova Luštice, Krtola i Donjeg Grblja i vodom bogatih padina Lovćena leži Grbaljsko polje, u čijoj se sredini, između Aerodroma Tivat i sela Radanovići, poput dvije bradavice na ravnici polja, uzdižu dva zemljana tumula sa kamenim plaštom, zvani u narodu Mala i Velika ili Velja Gruda, prečnika 20 i 26 metara, visine 4, i 6,30 metara.

    Interesantno je navesti da je ovaj kraj vezan za mitologiju drevne Grčke, te da antički pisci IV i III vijeka stare ere navode da se u blizini Rizonske rijeke, odnosno, Bokokotorskog zaliva, nalaze grobovi mitskog heroja grada Tebe, prognanog kralja Kadmosa i njegove žene Harmonije; to je najbolje izrazio pjesnik Apolonije sa Rodosa u stihovima: »Na ilirskoj modrodobokoj rijeci su grobovi Armonije i Kadma, gostiju ljudi Enheleja«.

    Već prilikom prvih obilazaka ovih tumula od strane ekipe Pomorskog muzeja Crne Gore iz Kotora i Arheološkog instituta SANU iz Beograda, na čelu sa dr Majom Parović-Pešikan, još davne 1963. godine, ustanovljeno je da su ove »grude« djelo ljudskih ruku, poput dalekih kurgana u ukrajinskim stepama. Tek se 1970. i 1971.godine uspjelo obezbijediti sredstva na sistematsko istraživanje manjeg tumula Mala Gruda, koje je dalo izvanredne nalaze iz centralnog groba od grubih kamenih ploča sa poklopnicom. To su: zlatni bodež, srebrna sjekira sa zlatnom aplikacijom, zlatne karičice kao ukras za kosu, do tada nepoznatog oblika u nauci i zato nazvane »tip Mala Gruda«, te keramičke posude sa urezanim i bijelo inkrustiranim ornamentima, što je sve povezivalo ove nalaze sa mediteranskim kulturnim krugom i kritsko-mikenskom kulturom sa prelaza iz III u II milenij stare ere, te s druge strane sa kulturama panonskog bazena, posebno nalazišta Vučedol pored Vukovara, iz istog perioda.

    Trebalo je da prođe skoro 20 godina pa da se pojavi Odjeljenje za pra- i protoistoriju Univerziteta u Cirihu (Švajcarska) na čelu sa prof. dr. Margaritom Primas i njenim asistentom (sada profesorom) Filipom Dela Kaza, sa sredstvima i kompletnom opremom za istraživanje po najmodernijim metodama, i da u zajednici sa Opštinskim (sada Regionalnim) zavodom za zaštitu spomenika kulture iz Kotora u sezonama 1988, 1989 i 1990. godine izvrši sistematsko istraživanje tumula Velika Gruda, te da objavi rezultate u dva toma izvanredno opremljene knjige. I u ovom slučaju se pokazalo da je glineni tumul sa kamenim plaštom podignut iznad dvospratnog centralnog groba od grubih kamenih ploča, od kojih je u donjem otkriven skelet muškarca sa obrednom čašom od keramike sa istim urezanim i bijelo inkrustiranim motivima Vučedolske kulture, sa dva bronzana sječiva i bronzanom sjekirom, te osam zlatnih karičica ukrasa za kosu, od kojih tri karike pripadaju »tipu Mala Gruda«, a pet karika se vezuju za nalaze istovremene kulture na ostrvu Leukas u Jonskom moru.

    Međutim, nad zemljanim tumulom Velike Grude bio je u kasnijem, bronzanodobnom periodu podignut još jedan tumul od oblutaka i pijeska iz korita obližnjeg potoka Koložunj, u kome je na samom početku radova otkrivena čitava nekropola od tridesetak grobova, prostih plitkih jama okruženih uspravnim oblucima, često više puta korisštenih za naknadna ukopavanja odraslih individua ali i djece, sa prilozima od velikih keramičkih posuda i sitnih metalnih nalaza: bronzanih dugmadi raznih tipova, tzv naočarastih fibula ili prstenja od bronzane žice, što sve ukazuje na pripadnost ove nekropole vremenu srednje i kasne bronze i početaka željeznog doba, od cca 1600. do 1200. godine prije naše ere.

    Do sada su izlagani samo metalni nalazi iz Male i Velike Grude i to u toku 2002-2003. godine na velikoj, jednogodišnjoj evropskoj izložbi »Troia, Traum und Njirklichheit« u tri njemačka grada: Štutgartu, Braunšvajgu i Bonu, zajedno sa nalazima iz Turske, Grčke, Italije i Španije, a metalni i keramički nalazi iz Male Grude i metalni nalazi iz Velike Grude na izložbi »Zlatno doba Crne Gore« u organizaciji Muzeja grada Podgorice, zajedno sa nalazima iz tumula u Tološima, koji pripadaju istom kulturnom krugu. Dragocjeni eksponati iz naša dva tumula našli su svoje mjesto u vitrinama privremene postavke bogate zbirke kamenih spomenika kotorskog Lapidarijuma u revitalizovanoj crkvi Sv. Mihaila iz XI, odnosno XIV stoljeća, sve dok ne budu obezbijeđena sredstva i izvršena revitalizacija romaničke crkve Sv. Pavla iz XIII, odnosno XVI stoljeća, koja je već odranije opredijeljena kao izložbeni i radni prostor Arheološke zbirke budućeg Istorijskog muzeja grada Kotora.


    http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?id=150342

  9. #59
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default "Monitor", broj 944., 21. novembar 2008.

    ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA U BARU


    Ugovor za Evropu


    Petu godinu zaredom, u Starom Baru se vrše arheološka istraživanja objekata od strane venecijanskog univerziteta Ca Foscari’ i ekipe barskog Zavičajnog muzeja. Tim prekomorskih stručnjaka, predvođen uglednim evropskim medievalistom dr Saurom Đelikijem, iznio je otkrića koja su umnogome promijenila dotadašnja istorijska saznanja o ovom drevnom gradu, a primjena najsavremenijih metoda u arehologiji, i angažovanje stručnjaka iz Evrope omogućilo je multidisciplinarno istraživanje segmenata koji u ovdašnjoj nauci do sada nisu tretirani. Naučni uspjesi i ozbiljnost kojom su Veneti pristupili projektu omogućili su da se ove godine stvar podigne na znatno veću razinu - ono što je, s naše strane, bio projekat entuzijasta predvođen kustosom Zavičajnog muzeja Mladenom Zagarčaninom dobilo je svoju institucionalizovanu formu. Potpisan je ugovor kojim se garantuje dugogodišnji rad u Starom Baru, sa najsavremenijim tehnikama, i uz učešće vrhunskih stručnjaka.

    BOLJE IM NEGO U ITALIJI:
    ,,Ovo je prvo internacionalno potpisivanje ugovora o istraživanju u Crnoj Gori, ako ne i u regionu. Sada imamo mogućnost neograničenog broja informacija, dovođenja stručnog kadra... Univerzitet Ca Foscari’ ima timove za proučavanje svih perioda u arheologiji, posjeduje stručne ekipe za restauraciju, konzervaciju i prezentaciju, a uz to su povezani sa još 400 univerziteta u svijetu, što je ogromna razmjena podataka. Ušli smo u ogroman naučno-istraživački program koji će i kadrovski i finansijski i stručno da pomogne Starom Baru”, ističe za Monitor Mladen Zagarčanin. On, potencira, da ovdje nema nikakvih filantropskih momenata, već da Venecijanci uložu novac u Stari Bar jer imaju sopstvenih interesa. ,,Naravno, u pitanju su naučni interesi”, veli on, i dodaje: ,,U Starom Baru postoji u zemlji ogroman depozit venecijanskog materijala koji oni ne mogu nigdje naći - tačnije, riječ je o materijalu iz čitave Italije, još od perioda kad su majstorske radionice iz Grčke prebačene na Apeninsko polustrvo. Paradoksalno, ali oni mogu bolje da izučavaju sopstvenu arheologiju u Starom Baru, nego u Italiji”. Osim toga, kaže on, Univerzitet i njegovi naučni radovi dobijaju veliki broj ,,bodova” u svijetu, jer u inostranstvu kreiraju kompletni program rada: ,,To obuhvata sve, od strategije kontakta na nivou države do ljudi iz grada koji treba da na terenu učestvuju”.

    SVI ČITAJU O NAMA, OSIM MI SAMI:
    Program obuhvaćen sporazumom Opštine i Univerziteta na duže staze će omogućiti da Venecijanci istražuju Stari Bar i da invloviraju druge univerzitete, kao što je ovih godina bilo sa Kembridžom, Madridom, Koprom, Inzbrukom... Uz to, svako istraživanje propraćeno je knjigom i nizom stručnih članaka u periodici. Na sajtu Univerziteta Ca Foscari’ postoji odjeljak posvećen Starom Baru gdje stručnjaci prilažu svake godine nove radove. ,,Venecijanci pišu za svjetske časopise o Starom Baru, a crnogorska naučna javnost ne zna za njih, jer je inertna i čeka da joj se sve servira. Časopisi izlaze u Britaniji, Italiji, Francuskoj... Oni promovišu naš stari grad svuda po svijetu, više no što iko od nas to radi. Zahvaljujući njihovim kontaktima, nedavno su boravili arheolozi iz Pensilvanije i ponudili da istražuju bronzanodopske tumule na prostoru opštine”, kaže Zagarčanin. Zanimljivo je da je u protekle četiri godine troškove istraživanja i publikovanja knjiga u potpunosti snosio Univerzitet Ca Foscari’ (negdje oko 80.000 eura po godini), a da su ove godine boravak i hrana bili ,,o domaćem trošku”. U ugovoru koji je uslijedio stoji, pored ostalog, da će opština podržati istraživanja u Starom Baru i garantovati za bezbjednost arheologa i studenata. Ove godine su istraživanja na terenu obuhvatala početak iskopavanja temelja najreprezentativnije palate u gradu - Kneževog dvora, kako je poznat u nauci.

    KNEŽEV DVOR I UZ NJEGA:
    ,,Sve se promijenilo kada smo otkrili da je na mjestu današnjeg Kneževog dvora postojala jedna od dvije velike kule iz vremena velike obnove grada pod Nemanjićima. Profesor Sauro Đeliki je bio impresioniran činjenicom da je objekat koji smo kopali doživio veliku transformaciju, koja je najvjerovatnije započela sredinom 13. vijeka. Da bi došli do sasvim sigurnih podataka da je ovdje bila kula, otvorili smo još jednu sondu, odmah do same palate. Pronašli smo ulaznu kapiju i zaključili da je na mjestu današnje arhiepiskopske kuće postojala druga kula koja je branila ulaz. Ulaz u kapiju je imao moćne pragove, a ono što je interesantno jeste kanalizacija, velika, zasvedena, provučena ispod grada i ispod ovih bedema tokom 13-14. vijeka”, kaže Zagarčanin. Pravu ,,poslasticu” za arheologe predstavljao je pronalazak velike cisterne koja je jednim dijelom udubljena u živu stijenu, a drugim svodno ozidana sa malim otvorom za krunu bunara. Unutra se ušlo po prvi put.

    OTVORENA KNJIGA:
    ,,Vrijeme je zamrzlo tragove, ostavljajući da ih čitamo kao otvorenu knjigu. U cisterni je bilo na desetine đuladi, neeksplodiranih granata iz doba Veljeg rata, keramika, staklo, ali i kosturi krava, pasa... Radnici koji su praznili morali su raditi na smjenu, jer je vazduha u unutrašnjosti bilo malo, što je bilo veoma opasno, a mala nepažnja je mogla da dovede do neprijatnih ishoda. Na kraju, otvorila se velika cisterna, oko 17 kvadratnih metara”, slikovit je vođa crnogorskog dijela ekspedicije. Peta kampanja međunarodnih istraživanja u Starom gradu trajala je skoro tri nedjelje. Timu stručnjaka Univerziteta Ca Foscari’ iz Venecije i Muzeja u Baru, uz grupu studenata arheologije, pridružio se i poznati hrvatski medievalista docent dr Dušan Mlacović sa Ljubljanskog univerziteta, koji je započeo proučavanje u arhivu Venecije. U toku istraživanja promovisane su još dvije knjige o Starom Baru. Prva nosi naziv: A Town Throw The Ages, The 2006-2007, Archeological Project In Stari Bar, a uredio ju je profesor Sauro Đeliki. Radi se o rezultatima istraživanja 2006. i 2007, koji su na svim poljima multidisciplinarnog istraživanja dali velike rezultate. Druga knjiga je u izdanju Univerziteta Primorska u Kopru, Odjeljenja za mediteranske studije pod rukovodstvom Mitje Guština. Zove se Bar - Ottoman times -Osmanska vremena, i proučava po prvi put na jednom mjestu arheologiju otomanske imperije tokom 300-ogodišnjeg vladanja Barom. Knjigu su potpisali prof. Mitja Guštin, dr Vesna Bikić i mr Zrinka Mileusnić, a autori tekstova su i Mladen Zagarčanin, te Mirjana Marinković - orijentolog i veliki poznavalac turskog i arapskog jezika.



    Željko MILOVIĆ

  10. #60
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Danasnje "Vijesti"

    Pronašli grobnice iz srednjeg vijeka


    ISKUŠENICE IZ MANASTIRA RUSTOVO OTKRILE ARHEOLOŠKO NALAZIŠTE



    Budva – Uređujući manastirski kompleks, iskušenice ženskog manastira Rustovo pronašle su brojne grobnice iz srednjeg vijeka, te temelje građevine, najvjerovatnije, sa početka nove ere.
    - Pripremajući sadnice za cvijeće, pronašli smo brojne grobnice koje datiraju iz srednjeg vijeka. Iz kog su perioda tačno ne znamo, ali gustina grobova ukazuje na veliki kompleks koji se jednim dijelom nalazi na livadi, a drugim, najvjerovatnije, u mladoj šumi - kazali su „Vijestima“ juče u manastiru.
    Neki od vlasnika susjednih parcela, dodali su u manastiru, potvrdili su da je kompleks uništen prema jugoistočnoj granici.
    - U manastirskoj porti smo pronašli ne male temelje nekog starog objekta koji vjerovatno potiče iz 13. vijeka. Ovaj lokalitet, ne samo što je važan za manastir Rustovo i region Paštrovića, već je i od velikog značaja za cijelu Crnu Goru, s obzirom na to da postoji mogućnost da datira iz perioda s početka nove ere. Nadležne službe će prikupiti podatke potrebne za obezbjeđivanje nalazišta – rečeno je u manastiru.
    Manastir Rustovo je ženski manastir koji se nalazi nadomak Svetog Stefana.

    V.L.


    http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=299029

  11. #61
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default "Pobjeda", Društvo - Nedjelja, 26. april 2009. godine

    USKORO POČINjE OTKRIVANjE TAJNE SREDNjOVJEKOVNOG BRSKOVA


    Potraga za Uroševim gradom


    Mojkovčani su, konačno, riješili da krenu na jedno veliko putovanje – pokušaće da se vrate šest - sedam vjekova u prošlost, tragom legende o srednjovjekovnom gradu Brskovu, koji je, po svemu sudeći, po kriterijumima toga doba i ovih balkanskih krajeva, plivao u bogatstvu.
    Budućnost možemo planirati, sami odlučivati kako će izgledati, ako se izuzmu područja u kojima je priroda gazda, koji ne trpi diskusiju. Prošlost, srećom, možemo samo otkrivati, a ona, što je dalja - to je punija misterija i pitanja koja traže odgovore. Uostalom (neka ne zamjere oni koji misle da sve počinje od njih), i tajne života i stvaranja svijeta skrivene su negdje u dalekoj prošlosti. Zato je ona i beskrajno privlačna, bez izuzetka dira maštu – Indijana Džons, definitivno, nikada neće umrijeti!
    Brskovo, doduše, nije u rangu legendarnih, izgubljenih gradova, poput, recimo, Troje. Za njega se sigurno zna kada je i gdje (ne baš u metar) postojao. Problem je što se, danas, na terenu gotovo ništa od ostataka toga grada ne može vidjeti. Kao da je u zemlju propao, a bio je, u punom sjaju, tu (gledano iz ugla istraživača prošlosti, koji se, nekim čudom, za njega ranije nijesu interesovali) - koliko juče. Mojkovčani su riješili da ga pronađu i pokažu (i sebi i svijetu). Ostaci tog srednjovjekovnog rudarsko - trgovačkog grada, u kome je iskovan prvi novac nekada jakog srpskog carstva, mogli bi postati najveća turistička atrakcija toga kraja, pod uslovom da ih Mojkovčani otkriju, a uradiće to ako, konačno, prestanu da hiljadu puta mjere a jednom kroje, što su često činili kada bi planirali neki krupan posao. Ovoga puta, izgleda da će baš tako i biti, odnosno, i oni će, kao i drugi, samo tri puta mjeriti, prije rezanja.

    Tragači dolaze

    Lokalna turistička organizacija je, zvanično, pokrenula priču o otkrivanju starog Brskova, i to upisala u ovogodišnji plan rada. No, to nije sve, niti najvažnije, kada je riječ o potrazi za izgubljenim Uroševim gradom.
    U saradnji sa FORS Montenegrom, u okviru uvođenja u mojkovački život projekta “Zelena agenda”, od donatora – “Milienkontakt Internacional”, odobreno je oko 4.000 eura (za početak bolje i to nego ništa), za prve arheološke radove na prostoru gdje se, kako se više nego s razlogom pretpostavlja, nalazio srednjovjekovni grad Brskovo, potvrdio nam je potpredsjednik opštine Mojkovac, Stevan Grdinić, član tima za pripremu tog projekta. On je rekao da će i Opština podržati projekat sa, mora se priznati, skromnih blizu dvije hiljade eura. Očekuje se i značajna pomoć Ministarstva kulture, jer, dobro se zna, arheološka istraživanja, pored stručnosti (bez nje ne treba ni razmišati o poslu), ne samo da su naporna već i koštaju. Cijena ne bi trebalo da bude prepreka – Brskovo ne zaslužuje (da se pomene, za svaki slučaj) da “padne” zbog toga.
    -Prva arheološka ispitivanja i radove vršiće stručnjaci Polimskog muzeja iz Berana, i oni će početi, kako je planirano, sredinom narednog mjeseca, rekao je Grdinić. -U međuvremenu, dodao je on, biće pripremljena sva potrebna papirologija i neophodne dozvole, jer, mora se znati, ulazimo u izuzetno vrijedno, dragocjeno područje, koje jednog dana može biti prvorazredna turistička atrakcija Crne Gore.
    Ta mogućnost je i bila razlog da se i lokalna Turistička organizacija zainteresuje za arheološki “napad” na Brskovo.
    -Taj lokalitet, naravno, ima višestruki značaj, ali nas prvenstveno zanima mogućnost njegove turističke valorizacije, do koje će doći nakon arheoloških radova. Vjerujem da će se u toku otkopavanja pronaći i veliki broj vrijednih eksponata. Sve u svemu, ulazimo u, za Mojkovac, izuzetno veliki i značajan posao, rekao je Dejan Medojević, direktor Turističke organizacije.

    Zakopano blago...

    Šta će naći arheolozi na području (i okolo) na kome se nalazilo Brskovo, ili Urošev grad, kako ga mnogi nazivaju, teško je i pretpostaviti. Na obroncima Bjelasice, šest kilometara istočno od Mojkovca, gdje se, prema dokumentima iz kotorskih i dubrovačkih arhiva, nalazio grad Nemanjića, malo toga se danas može vidjeti. Na uzvišenju Gradina naziru se, u bukovoj šumi, obrisi pravougaone građevine 100h20 metara. Riječ je o zidu, vidljivom i na površini. Šta je tu nekada bilo, reći će, naravno, arheolozi. Šta će pronaći dok budu otkopavali te (i druge, skrivene od pogleda) zidove, na kojima se još može naći malter iz tih davnih vremena (to smo nedavno vidjeli), Mojkovčane posebno interesuje. Mnogi su ubijeđeni da će istraživači, kad - tad, naići na neko skriveno srebro ili zlato. To vjerovanje nije bez osnova, jer je u Brskovu tih plemenitih metala bilo, i to ne malo.
    Do 1981. godine, mnogo toga od starog Brskova moglo se vidjeti, ali su, tada, otvaranjem površinskog kopa Rudnika Brskovo, nestali gradski bedemi, i ko zna koliko još dragocjenih stvari, zapisala je u svom radu Draginja Kujović, istoričar umjetnosti. Tonama zemlje zatrpani su tada i ostaci jedne crkve. Niko, izgleda, u to vrijeme nije ni razmišljao šta se sve, gore, na površinskom kopu uništava.
    U samom Mojkovcu, o starom Brskovu ne postoji ni jedan dokument (Mojkovac nema ni muzej, ali zato ima muzejskog radnika), postoje samo nagađanja. Praktično, gotovo ništa iz tog perioda nije sačuvano, ako se izuzmu pojedinačni predmeti u privatnom vlasništvu za koje se, uglavnom, ne zna ni kod koga su, niti o čemu se zapravo radi. Znanje o Brskovu potiče uglavnom iz pomenutih arhiva (Mojkovčani bi mogli nešto malo i da iskopiraju).

    Pjesničke “rane”

    Pokušađemo, ukratko, da opišemo Urošev grad, iz njegovih najsjajnijih dana. Oblast Brskovo prvi put se pominje u “Povelji Dubrovčanima”, Stefana Prvovjenčanog, napisanoj između 1219. i 1228. godine. Četrdesetih godina 13. vijeka, otvoren je rudnik, bogat olovom, srebrom i zlatom. U vrijeme Uroša prvog, Brskovo postaje značajan trgovački centar. Rudari iz njemačkog Brajsganga (otuda naziv Brskovo) vade rudu, kotorskim, dubrovačkim i mletačkim trgovcima posao cvjeta, rade krojači, zlatari i druge zanatlije.
    Velika proizvodnja srebra omogućila je bogaćenje brojnih pojedinaca. Tu su se najbolje snašli primorski trgovci, ne računajući kralja, koji je, naravno, kraljevski prolazio.
    U Brskovu je iskovan i prvi srpski novac, nalik na mletačke srebrnjake, ali za osminu lakši. To je Mletačkoj republici zasmetalo (to se danas zove – ekonomski rat), pa je Denaris de Brescea proglasila za lažni novac. U slučaj se u miješao i Dante, ljut kao ris, i svojom “Božanstvenom komedijom”, kralja “Di Rascia” smjestio pravo u pakao. Nimalo božanstveno. Očigledno, i u ta davna vremena, svere pjesničkih rana nijesu bile daleko od novca...
    Brskovo je bilo relativno mali grad, na uzvišenju, okružen zidinama debljine metar do dva, sa dvije kule, na krajnjem istoku i zapadu. U okolini grada nalazila su se brojna manja naselja. Postojale su dvije crkve, župska i druga, koju je 1285. godine izgradio njemac Hajnc de Biberanis (bogat neki čovjek), i mudro je predao dubrovačkim dominikancima, koji su, inače, vodili glavnu riječ u trgovini. Realno je pretpostaviti da je postojala i pravoslavna crkva, jer su, po predanju, srpski kraljevi povremeno boravili u Brskovu.
    Kao trgovačko mjesto, Brskovo se posljednji put pominje 1399. godine, kada je palo pod tursku vlast. Napušteno je, prema nekim izvorima, tridesetak godina kasnije, prema drugim – rudnik je jedno vrijeme radio i u 16. vijeku...
    To o Brskovu kažu stari papiri i oni koji su, koristeći ih, pisali o njemu. Šta će naći arheolozi – vidjećemo. Možda natrče i na neku zlatnu žicu, nikad se ne zna. Mada, i ostaci Brskova su, sami po sebi, suvo zlato – treba ga samo otkopati!

    Ranko Ćetković

    http://www.pobjeda.co.me/citanje.php...4-26&id=163056

  12. #62
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default "Vijesti", 09. maj 2009.

    Bunar pun istorije


    BOGATO NALAZIŠTE U HERCEGNOVSKOM STAROM GRADU IZNENAĐUJE I KOTORSKE ARHEOLOGE



    Herceg Novi – Najveće arheološko nalazište u hercegnovskom Starom gradu, u posljednje tri decenije, otkriveno je nedavno prilikom rekonstrukcije bivše Austrougarske kasarne u kompleksu poznatom kao Marka Cara. Na tom mjestu u 16. vijeku bila je i kapucinska bolnica. Riječ je o fragmentu istočnog bedema iz najranijeg perioda turske vladavine gradom, na kome se prepoznaju razne dozide i rekonstrukcije nakon zemljotresa i ratova koji su vođeni na ovim prostorima. Novootkriveni dio gradskog bedema debeo je 140 centimetara, a šetna staza je široka 180 centimetara. U sklopu zidina su i dvije kule. U jednoj je pronađen bunar ili prolaz druge vrste obložen kamenom koji se trenutno istražuje.

    Arheolozi kotorskog Zavoda za zaštitu spomenika svakodnevno iskopavaju ostatke keramike, metalnog posuđa, gvozdenu i kamenu topovsku đulad i srebrne novčiće. U novootkrivenom dijelu bedema ugrađeni su i fragmenti antičke kamene plastike.
    „Najstariji zidovi će zajedno sa Srednjim gradskim zidom čiji istočni dio je bio srušen u nekom od velikih zemljotresa, biti prezentovani u okviru uređenog prostora čija namjena će biti javnog karaktera. Zamišljeno je da pored galerije slika i kamerne scene na otvorenom, u zapadnom dijelu budu obnovljene zgrade, u ravni pločnika ispred crkve Svetog Jeronima, bude uređena lođa sa koje se pružaju široki vidici, a u istočnom dvorištu ugostiteljska bašta“, objašnjava arhitektica Zorica Čubrović iz kotorskog Zavoda.

    Arhitekta Srđan Marlović ističe da bi znatan dio hercegnovskih gradskih zidina mogao biti dostupan javnosti . Za početak, kaže on, mogao bi se obnoviti istični dio bedema, od sadašnje zgrade Gradske muzike koja je izgrađena na temeljima jedne od kula, pa do autobuskog stajališta kod Tonsatija. Dio tog bedema je i u novootkrivenm nalazištu.
    Marlović ističe da je uništavanje hercegnovskih gradskih zidina počelo u vrijeme austrougarske vladavine Bokom Kotorskom. Njihove vlasti su počele sa izdavanjem dozvola za gradnju stambenih objekata na samim bedemima ili naslanjajući se na njih. U neke od gradskih kula austrougarske vlasti su sadili palme koje su dodatno razgrađivale gradske zidine.
    Poslije zemljotresa 1979. godine kada je znatno stradao i hercegnovski Stari grad, bila su obezbijeđena sredstva solidarnosti za obnovu gradskih bedema, ali su ona upotrijebljena negdje drugo.

    Rusi investitori

    Arheološka istraživanja u Starom gradu finansira ruska firma Slovenska alijansa, koja je prije tri godine kupila kompleks Marka Cara površine 377 kvadratnih metara i dva ruševna objekta od 791 metar kvadratni u Starom gradu.
    Kompleks se nalazi u najljepšem dijelu Starog grada odakle se pruža pogled na ulaz u Bokokotorski zaliv, ispod je crkve Svetog Jeronima, Ruskog doma (bivši klub Vojske SCG) , zgrade Muzičke škole i u blizini tvrđave Forte mare i javne saobraćajnice. Investitor u rekonstruisanom objektu bivše Austrougarske kasarne, za koju je projekat uradio arhitekta Srđan Marlović, namjerava da otvori slikarske ateljee, ugostiteljski objekat i apartmane.
    „Arheološko nalazište će biti otvoreno za posjetioce i uklopljeno u sadržaje koji će se tu odvijati, obećava Marlović.

    S. KOSIĆ

    http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=304059

  13. #63
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default "Vijesti", 17. maj 2009.

    Ostaci rimske seoske vile u Donjoj Gorici


    ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA NA ANTIČKOM LOKALITETU U PODGORICI



    Na području Donje Gorice u Podgorici, podno brdašceta Gorica, na imanju porodice Mugoša, krajem juna i početkom jula prošle godine sprovedena su zaštitna arheološka istraživanja na antičkom objektu koja je izveo Centar za arheološka istraživanja Crne Gore. U stručnoj ekipi Centra bili su Mile Baković, šef Odjeljenja za arheologiju, kao i Lenka Bulatović, Ivana Medenica i Tanja Mijović, a ispred Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture nadzornu ulogu imao je arheolog Dejan Gazivoda.

    Prilikom istraživanja ustanovljeno je da je najvjerovatnije riječ o rimskoj seoskoj vili, vili rustici (villa rustica).
    O postojanju ovog lokaliteta, koji je poznat pod imenom Grot, Centar za arheološka istraživanja je godinu dana ranije obavijestio Predrag Mugoša.
    U toku iskopavanja otkriven je bazen sa stepenicama i taložnikom u središtu, koji je nekada vjerovatno imao odlivnik i čiji su zidovi svojevremeno bili glatki. Na dnu bazena otkriven je sloj gareži, što ukazuje da je objekat svojevremeno stradao u požaru. Osim toga, u bazenu je otkriven i komad kapitela, dio žvrnja, nekoliko fragmenata amfore, kao i ugljenisani ostaci jelenskih rogova sa metalnim držačem. Otkriven je i fragmenat keramike kasnoantičke provenijencije. Na osnovu nalaza zidne površine sa bojenim malterom, zaključeno je da su zidovi objekta bili kolorisani.

    Pored ovih nalaza, na lokalitetu Grot nalazi se više povećih polomljenih kamenih blokova sa kanalima i četvrtastim ili kružnim udubljenjima. Istraživanja na ovom lokalitetu vjerovatno će biti nastavljena ove ili iduće godine, jer dio ka sjeveroistoku još nije istražen, a pretpostavlja se da je objekat bio u obliku slova G.
    U vezi istraživanja na lokalitetu Grot, vrijedi pomenuti i zapažanje Predraga Mugoše, koji očito posjeduje visoku zainteresovanost za očuvanje i razumijevanje arheološke baštine. Naime, u Istri je tokom iskopavanja otkriven sličan antički objekat sa bazenom vrlo sličnim onom na lokalitetu Grot u Donjoj Gorici. Ustanovljeno je da je istarski bazen koji takođe ima taložnik u sredini služio za čuvanje maslinovog ulja. Ovo navodi na zaključak da je slično moglo biti i u donjogoričkoj seoskoj vili, čemu u prilog govore i otkriveni fragmenti amfore, koje su se između ostalog, upotrebljavale za čuvanje i transport ulja.

    Važno je spomenuti i podatak koji nam je saopštio mještanin Zarija Mugoša iz Golužbe udaljene par kilometara, da na prostoru lokaliteta Grot i sada ima maslina, te da ih je nekada bilo daleko više.
    Inače, na pola kilometra od imanja na kojem se nalazi lokalitet Grot, u pravcu zapada, prema Sitnici i Marezi, na lokalitetu Mratinje, donedavno su se uzdizali ostaci znatnih (gradskih?) zidina, koji su u međuvremenu skoro potpuno razrušeni, pri čemu su kameni blokovi najvjerovatnije upotrijebljeni za izgradnju temelja i ograda porodičnih objekata u okolini.

    http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=304918

    .

  14. #64
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default "Vijesti", 01. jun 2009.

    Ostaci ilirskog grada u Starim Matagužima?


    ARHEOLOGIJA: BRANISLAV BOROZAN DOVODI U PITANJE TEZU O POZICIJI DREVNOG METEONA


    Čiji glas je bio presudan u donošenju stava o ubikaciji labeatskog grada Meteona na lokaciji današnjeg kučkog sela Meduna - arheologije, ili, pak, lingvistike? Činjenica je da se na Medunu nalaze ostaci zidova građenih u megalitskom opusu, koje u nauci uzimamo kao djelo Ilira, ili pak Helena. No, pomenuti ostaci mogu pripadati bilo kojem ilirskom naselju, čiji naziv nam danas nije poznat. Za sada, u nauci arheološki utvrđene osnove za navedenu ubikaciju Meteona nemamo. Ipak je glasovna bliskost naziva ilirskog Meteona sa nazivom današnjeg Meduna bila presudna u donošenju ovakvog stava. Ostaci megalitskih zidova na Medunu samo su još više podgrijali ovakavo mišljenje, koje u prvi mah izgleda dosta logično. Međutim, arheologija za svaku svoju donesenu hipotezu mora neprestano postavljati isto pitanje: da li je zaista takva bila istorijska stvarnost, i ako jeste, u kojoj mjeri?

    O uspješnosti ove konstrukcije »lingvista«, koju su u nedostaku vlastitih dokaza prihvatili i arheolozi, može se diskutovati. Jedini podatak, zapravo, koji nam može pomoći u ubikaciji Meteona je podatak rimskog istoričara Tita Livija koji kaže da je ovaj grad pripadao ilirskom plemenu Labeati. Dakle, radi se o širokom prostoru oko Skadarskog jezera.
    S obzirom da se kod nas nikada nijesu sprovodila sistematska arheološka iskopavanja, usmjerena ka cilju da se prati i provjeri određeni podatak sačuvan samo na pisanom izvoru, evidentno je da je ova hipoteza prihvaćena samo iz nužde, a to, da se u tami našeg znanja o ovim istorijskim vremenima, premosti i poveže u neku konstrukciju par škrtih informacija koje nam je ostavio antički pisac. Kao takva, ona za sada opstaje kao dosta labava hipoteza, ali nadajmo se, samo dok arheologija eventualno ne donese novu bazu podataka za njeno temeljnije rješavanje. Nakon što su iznijeli svoje mišljenje o ubikaciji Meteona, sami autori su sa njim imali problema, jer su ga odmah vrednovali kao nepobitnu činjenicu.

    Naime, u Istoriji Crne Gore, tom 1, Titograd 1967, kaže se: Nedovoljno jasno, međutim, ostaje pitanje preciznijeg razgraničenja Dokleata i Labeata. S obzirom na nesumnjivo sigurnu identifikaciju Meteona-Medun i Dokleje-Duklje, a i na njihovo pripisivanje dvama raznim plemenima, morala bi se granica Dokleata i Labeata postaviti baš u području između Duklje i Meduna, koji su, međutim, neznatno međusobno udaljeni... Otuda se i mora postaviti pitanje da li je podatak kod Livija o pripadnosti Meteona zemlji Labeata siguran...
    Iz citirane rečenice se tako dobro može sagledati nedozvoljivo samouvjeren naučni trend od kojeg nije bio pošteđen nijedan pisani izvor koji se tiče istorije naših prostora. Naime, nakon što se autor poslužio navedenim izvorom, i na osnovu njega stvorio vlastitu konstrukciju, koja se doduše u jednom djelu najsrećnije ne uklapa u antičku geografiju prostora o kojem je riječ, on umjesto da potraži drugo rješenje za ubikaciju Meteona, ili da ostavi stvar otvorenom, pokušava da relativizije istinitost istog izvora. Ovako praktikovan pristup pisanom istorijskom izvoru, nažalost, moguć je samo zato što podaci koje nam on donosi nijesu nikada provjeravani arheološkim metodama, a što je jedini ispravan i mogući način provjere njegove vjerodostojnosti, pogotovo kada je u pitanju poodmakli istorijski period.

    Ubikacija ilirskog grada Meteona koji je pripadao plemenu Labeata i utvrđivanje granice između njih i plemena Dokleati, a da ne posumnjamo u tačnost podataka koje nam je ostavio Tit Livije, nije neki nerješiv problem, naravno, ukoliko odstupimo od postojećeg uvriježenog mišljenja da se Meteon nalazio na Medunu. Meteon možda treba tražiti negdje pobliže Skadarskom jezeru, prostoru na kojem je dosada pronađeno obilje arheološkog materijala koji se vezuje za predmetni period.
    Svojevremeno mi je sa shvatljivim oprezom naš arheolog Milan Pravilović, koji više nije među nama, a koji je vršio sondažna iskopavanja na lokalitetu u Starim Matagužima, saopštio, da su ostaci zidova koje je pronašao, a koji su građeni u megalitskom opusu, možda ostaci ilirskog grada Meteona.

    Ubikacija Meteona na lokalitetu u Starim Matagužima je sasvim moguća. Ispravnost ove hipoteze, međutim, pokazaće arheološka iskopavanja ovog lokaliteta koja će se svakako nekada morati desiti. Ukoliko bi se pokazala tačnom, pored ostalog, takođe bi se i otklonila iznesena sumnja u vjerodostojnost navedenog dijela teksta Tita Livija koji se tiče pripadnosti Meteona plemenu Labeati. Čak i lingvisti, možda, ne bi ostali uskraćeni u određivanju nove ubikacije Meteona. Možda bi se,ipak, mogla potražiti i neka glasovna ili etimološka veza između naziva Meteon i Mataguži.
    No, ostavimo sada po strani svijet hipoteza! Ono što je činjenica, je to da su sondažnim iskopavanjima na lokalitetu u Starim Matagužima otkriveni ostaci fortifikacionog sistema nekog ilirskog naselja. Otkriveni su ostaci jedne pravougaone kule približnih dimenzija 8 x 8 m, te bedem koji je od nje u pravoj liniji praćen više desetina metara nakon čega se prestalo sa iskopavanjima. Sve je zidano u megalitskom opusu. Jedan megalit-zidanik je zaista impozantnih dimenzija, dužine 8.20 m.

    Ovaj lokalitet, već sada se sa sigurnošću može ustvrditi, imaće unikatnu vrijednost za proučavanje kulture starih Ilira. U čemu je zapravo njegova unikatna vrijednost? Naime, radi se o velikom naselju koje je podignuto u otvorenoj ravnici blizu obale jezera. Skoro sva ilirska naselja, zbog fobija vremena u kojima su nastajala, locirana su na brdima, ćuvicima i drugim mjestima pogodnim za odbranu. Činjenica da je ovaj grad nastao u otvorenoj ravnici, kao i sami njegovi ostaci, govori o tome da su u njega ulagani ekstremni resursi onoga doba, kako bi mu bio obezbijeđen opstanak na ovom mjestu. Jedinstven je i po tome što njegov fortifikacioni sistem ne prati neku povoljnu izohipsu terena, već je sagrađen na jasnoj geometriskoj koncepciji. Ništa manje intrigantni su i razlozi, kao i način njegovog nastanka na ovom mjestu. Sagrađen je posred ravnice a za njegovo podizanje korišteni su najveći megaliti dosad pronađeni na prostoru Crne Gore.

    Za razliku od arheoloških lokaliteta na višim lokacijama, koji su izloženi permanentnim spiranjima atmosferskih padavina, priobalno tresetište i jezerska voda koja više od pola godine plavi ovaj lokalitet, najbolji su viševjekovni konzervator. Proces degradacije arheološkog materijala u ovakvom terenu, zbog manjka kiseonika u njemu, takođe je znatno sporiji, pa je za očekivati da će arheološki materijal koji se na ovom lokalitetu iskopa biti relativno dobro očuvan.
    Na listi prioritetnih arheoloških istraživanja, ako takve uopšte imamo, ovaj lokalitet bi zavređivao jedno od prvih mjesta. Zbog velikog interesovanja i popularnosti arheologije u kulturno razvijenim društvima s jedne, i nezavidnog stanja arheologije kod nas, s druge strane, istraživanje ovog lokaliteta bi se moglo realizovati kao dobar međunarodni projekat.

    Branislav BOROZAN

    http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=306285

  15. #65
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Crna Gora - Petak, 05. jun 2009. godine

    NAREDNE SEDMICE U MOJKOVAC DOLAZE ARHEOLOZI


    Počinju otkopavanja na starom Brskovu



    Mojkovac, 4.juna - Naredne sedmice počeće prvi arheološki radovi na lokalitetu srednjevjekovnog grada Brskova, potvrdio nam je potpredsjednik opštine Mojkovac Stevan Grdinić. On je dodao da će početna istraživanja na tom lokalitetu, na mjestu Gradina, obavljati stručnjaci Polimskog muzeja iz Berana.

    Sredstva za ta istraživanja, koja će obuhvatiti i evidentiranja ostalih kulturno-istorijskih spomenika na području opštine, obezbijedio je holandski donator Mulie Konekt, uz posredovanje FORS-a Montenegro, rekao je Grdinić. On je kazao da će opština obezbijediti smještaj i ishranu za istraživačku ekipu u Planinarskom domu "Džambas".


    R. Ć.

    http://www.pobjeda.co.me/citanje.php...6-05&id=165266

    A. Slović - 05. mart 2010. - 00:43

    Arhelog iz Srbije postavlja nove temelje istorije Evrope


    Miljanina ekipa je dokazala da se metalurška revolucija nije dogodila na Bliskom istoku, već na Balkanu...

    Miljana Radivojević (30), mladi arheolog iz Srbije, i tim stranih stručnjaka svojim poslednjim otkrićem menjaju istoriju Evrope. Naime, oni su na arheološkom nalazištu Vinča pronašli dokaze da je metal prvi put u istoriji obrađivan pre 7.000 godina na području Balkana, u doba vinčanske kulture, a ne na Bliskom istoku, kako se do sada verovalo.



    VINČA - Metalurška revolucija je poslednja revolucija koja se dogodila u ljudskoj civilizaciji pre internet revolucije. Mi smo ovim otkrićem pronašli najstariji dokaz topljenja metala i pobili stanovište da se metalurška revolucija dogodila na Bliskom istoku, jer ako uporedimo nađene artefakte, odnos je više od 4.000 na Balkanu naspram 300 na Bliskom istoku - kaže za „24 sata“ Miljana Radivojević, koja je kao najbolji student arheologije Filozofskog fakulteta u Beogradu otišla na postdiplomske studije u London, gde trenutno na prestižnom Univerzitetu UCL priprema doktorsku disertaciju.
    Magazin „BBC histori“ posvetio je naslovnu stranu martovskog broja upravo ovom otkriću. U tekstu „Prva industrijska revolucija“ magazin piše o lokalitetu Belovode, koji se nalazi oko 112 kilometara jugoistočno od Beograda.
    - Bi-Bi-Si Histori je lokalitetu Belovode posvetio pažnju, ali mi smo dokazali da se bakar topio na celom lokalitetu vinčanske kulture, a da je taj lokalitet hemijski povezan s ostatkom Balkana. Tu je topljen metal koji su potom kupovali Bugari... Znači, radi se o jednoj organizovanoj proizvodnji - kaže Miljana.
    Ona navodi da su u Vinči pronađeni fragmenti odlivaka i ruda od koje je topljen metal.
    - Pronašli smo topionicu bakra, koja je naravno veoma primitivna. To je rupa u zemlji, ruda i garež okolo... Ranije su pronađene alatke, ali nismo znali kako i gde su pravljene. Sada smo pronašli tu kariku koja je nedostajala, odnosno dokazali da su te alatke pravljene baš na Balkanu. Ovo otkriće potpuno menja pogled na evropsku praistoriju, a to što je do ovog otkrića došao međunarodni tim stručnjaka, samo mu daje poseban kredibilitet - kaže Miljana.


    Neophodna zaštita nalazišta Vinča

    Nalazište trenutno nije moguće posetiti. Miljana kaže da je arheološko nalazište Vinča potrebno zaštiti, jer propada zbog erozije i da je plan da se u budućnosti u Vinči naprave muzeji i podseća da je arheloško nalazište Pločnik, kod Prokuplja, već pretvoreno u etno selo. „Cela ova priča počela je još 2007. kada sam svoj master rad posvetila tom pitanju. Sada sam proširila temu i spremam doktorsku disertaciju o metalurškoj revoluciji, za koju se nadam da će biti publikovana. Disertaciju sam proširila lokalitetima kod Prokuplja i Tuzle“, kaže Miljana, koja je poreklom upravo iz Prokuplja.

    http://www.24sata.rs/vesti.php?id=69306
    Last edited by Ćipur; 06-03-10 at 17:31.

  16. #66
    Join Date
    Jan 2009
    Location
    U komsiluku
    Posts
    1,030
    Thanks Thanks Given 
    293
    Thanks Thanks Received 
    283
    Thanked in
    123 Posts

    Default

    Dal je na velikoj plazi pronadjen temelj stare crkve???

  17. #67
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default "Vijesti", 17. jun 2009.

    U Boki spava brod iz rimskog perioda

    NOVI REZULTATI ISTRAŽIVANJA CRNOGORSKOG PODMORJA

    Kotor - Podvodna arheološka istraživanja sa broda "Herkules" koja su rađena od 25. maja rezultirala su najnovijim otkrićem olupine broda sa keramičkim materijalom za pokrivanje kuća, za koji se pretpostavlja da potiče iz rimskog perioda.
    Direktorica Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Ružica Ivanović kazala je da bi, ukoliko dodatne analize potvrde da je riječ o brodu iz tog perioda, to bilo najveće i najznačajnije arheološko otkriće u crnogorskom podmorju.
    U okviru istraživanja Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture, Centra za obuku ronilaca, podvodno razminiranje i fondacije RPM "Nautical" iz Floride, otkrivena je i njemačka podmornica koja je potopljena prije 90 godina, kao i jedna lokacija amfora.
    Lokacije tih nalazišta drže se u tajnosti dok se pouzdano ne potvrde pretpostavke i obezbijedi zaštita mjesta potonuća broda.
    Istraživanja su rađena savremenom opremom smještenom na brodu „Herkules“, a obuhvaćeni su bili prevashodno Kotorsko-risanski zaliv i dio podmorja na ulazu u Boku Kotorsku.
    Ivanović je rekla da će svu dokumentaciju, rađenu tokom istraživanja, čuvati i koristiti Zavod, te da će američka fondacija nakon detaljne obrade i analize podataka, uraditi i dostaviti konačan izvještaj istraživanja.
    “Činjenica da kolege iz Amerike imaju savremenu opremu i stručnu ekipu na čelu sa doktorom arheologije Džefrijem Rojalom, za nas je veoma značajno, s aspekta razmjene iskustava i upoznavanja sa novim tehnikama istraživanja. Te činjenice upućuju na dugoročniju saradnju našeg Ministarstva kulture i institucija kulture sa ovom američkom fondacijom, jer se i njihovi planovi podudaraju sa našima, a to su zajedničke aktivnosti u važnoj misiji pronalaženja neotkrivenog podvodnog arheološkog nasljeđa. To bi dalo doprinos očuvanju kulturne baštine Crne Gore, ali i svjetske kulturne baštine”, kazala je Ivanovićeva.
    Ona je podsjetila da nemaju ronioca arheologa, odgovarajuću opremu za istraživanja, kao ni instituciju koja bi ih vodila.
    “Mislim da su upravo ova istraživanja kap u punoj čaši, i signal da Crna Gora ovom pitanju mora posvetiti veću pažnju. Ne možemo zaštititi nešto što nijesmo otkrili, a ne možemo ni otkriti ako nemamo uslova za to”, kazala je Ivanovićeva.
    U crnogorskom podmorju, kako je rekao direktor Centra za obuku ronilaca Vesko Mijajlović, nalazi se bogatstvo neprocjenjive vrijednosti koje može Crnu Goru ekonomski da podigne na jedan veći nivo.
    On je naveo da treba pokrenuti inicijativu za formiranje centra za arheološka istraživanja čije sjedište bi bilo u Kotoru, s ciljem da se podmorje Crne Gore najzad istraži, a potom i sačuva.

    I.K.

    http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=307796

  18. #68
    Join Date
    Jan 2009
    Location
    U komsiluku
    Posts
    1,030
    Thanks Thanks Given 
    293
    Thanks Thanks Received 
    283
    Thanked in
    123 Posts

    Default

    ma hoce mi ko reci dali je na velikoj plazi ili velikom pjesku pronadjen temelj crkve? i kako sam cuo, vlasnik te zemlje je muslimanske vjeroispovjesti i poklonio je tu zemlju SPC? moze li mi ko reci jel to tacno? Kako sam cuo Mladen Zagarcanin je nasao temelje.

  19. #69
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Kultura - Subota, 20. jun 2009. god. Konzul, kad bi znali, rado bi ti rekli!

    Senzacionalno otkriće u Bokokotorskom zalivu


    Rimski brodovi na dnu zaliva



    Vilma Kovačević: Snimak dovoljno pokazuje i sasvim je jasno da se radi o kapitalnom otkriću. Lokacije su snimljene. Biće mapirane i o njima će podatke imati Regionalni zavod za zaštitu kulturno istorijskih spomenika u Kotoru i Centar za podvodno razminiranje u Bijeloj. Vesko Mijajlović: Neophodno osnivanje odjeljenja za brorbu protiv kriminala umjetninama jer to odjeljenje imaju sve zemlje iz okruženja

    Podvodna arheološka istraživanja sprovedena sa broda „Herkules“, od 25. maja do 15. juna, koja predstavljaju nastavak dobre saradnje Ministarstva kulture, sporta i medija i Ambasade SAD u Crnoj Gori u oblasti zaštite, očuvanja i valorizacije kulturne baštine Crne Gore kulminirala su otkrićem olupina najmanje dva broda iz rimskog perioda.

    Olupina je locirala i roniocima pokazala mjesto gdje se ona nalazi arheolog Vilma Kovačević. To je kapitalno otkriće koje jasno govori o arheološkom blagu izuzetne vrijednosti koje se nalazi u Bokokotorskom zalivu.Veliko iskustvo arheologa Vilme Kovačević pokazalo se presudnim. Tamo gdje je ukazala da bi se moglo očekivati da ima starih brodova iz antičkog perioda otkriveno je, najmanje dva potonula broda iz rimskog perioda.

    - To je nešto što ima kapitalni značaj, kaže Vilma Kovačević Na toj lokaciji smo otkrili potopljen brod, odnosno snimili teret broda. Radi se o keramičkom materijalu, odnosno pločama za objekte. Pretpostavljamo da su ploče za krovni pokrivač. To su takozvani tegula imbreksi kojima su rimske kuće pokrivane. Nešto poput današnjih tigli. Moguće da tu ima i podnih ploča. Rimski period karakteriše takva građa kojom su pokrivani objekti. Brod je donosio teret za rimske kuće u Boki. Na snimku se jasno vidi kako je taj brod izgleda naglo potonuo. Vide se kako su ploče složene, poređane u redu. Teret se nije rasuo.Snimak dovoljno pokazuje i sasvim je jasno da se radi o kapitalnom otkriću. Lokacije su snimljene. Biće mapirane i o njima će podatke imati Regionalni zavod za zaštitu kulturno istorijskih spomenika u Kotoru i Centar za podvodno razminiranje u Bijeloj, kazala je Vilma Kovačević, zaslužna za ovo otkriće ali i vidno uzbuđena što je, poslije godina iskustva baš njoj pošlo za rukom da ukaže na ovako kapitalno otkriće.

    Već duže je prisutan problem nedostatka ronilaca - arheologa u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture. Stručnjaci Zavoda imaju žarku želju da se otkriju arheološka nalazišta podmorja ali oni ne mogu da rone, kaže Vesko Mijajlović, direktor Centra za podvodno razminiranje u Bijeloj. Regionalni centar raspolaže sa najsavremenijom opremom i kamerama. Arheolog Vilma Kovačević mogla je da posmatra ronioce koji rone na dubini od 50-60 metara i telefonskom vezom govoriti im kako da postupaju sa određenim predmetima. Saradnja,kaže Mijajlović, sa Fondacije RPM Nautical će se nastaviti u budućnosti jer se radi o ljudima koji su izuzetno zainteresovani za ovo područje. Regionalni centar je obezbijedio da oni borave ovdje. Podrška Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture i Ministarstva kulture kao pokrovitelja bila je izuzetno značajna samim prisustvom gospođe Vilme Kovačević na brodu i njenim kazivanjima gdje je moguće da se nešto nalazi. Možemo slobodno reći da je arheolog Vima Kovačević najzaslužnija u ovom lancu koja je navela istraživački tim da dođe do ovako značajnog otkrića. Crnoj Gori je neophodno osnivanje odjeljenja za brorbu protiv kriminala umjetninama jer to odjeljenje imaju sve zemlje iz okruženja. Mora se zaštititi naše podmorje. U Regionalnom centru planiraju i pokretanje Centar koji bi se bavio hidro arheoloških lokaliteta. Razgovori treba da uslijede narednih dana. Dnevni troškovi Fondacije RPM Nautical iznose 25.000 dolara i mi tu pomoć moramo iskoristiti na najbolji način.

    U Regionalnom centru privremeno će se nalaziti, kako saznajemo predmeti pronađeni u Kotorsko-risanskom zalivu.Sasvim je sigurno da se ovom načinu zaštite mora pristupiti na sasvim drugačiji način i da Ministarstvo kulture, sporta i medija mora da igra glavnu ulogu u obezbjeđivanju uslova i neophodnih sredstava za projekte koji su od nacionalnog značaja.

    Ružica Ivanović, direktorica Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Kotor kazala je da su istraživanja sprovedena u Kotorsko-Risanskom zalivu i dijelu podmorja na ulazu u Bokokotorski zavod, metodama snimanja i mapiranja. Naša iskustva u ovim istraživanjima i njihovi rezultati su više od očekivanog, kazala je Ivanovićeva.

    U podvodnoj arheološkoj kampanji, koja se upravo završava, bili su objedinjeni stručni potencijali Fondacije RPM Nautical iz Floride i dvije regionalne institucije Crne Gore, Zavoda za zaštitu spomenika kulture Kotor, koji je i nosilac dozvole za istraživanja i Centra za obuku ronilaca, podvodno razminiranje, spašavanje i kontrolu na moru, uz korišćenje savremene opreme za ovu vrstu istraživanja, smještene na brodu „Herkules“.

    Nedostaju arheolozi i oprema

    Na pitanje da li Crna Gora ima i ako nema da li će uložiti napor da dobije potrebnu infrastrukturu i stručni kadar koji će se baviti temeljnim istraživanjem našeg podmorja gdje se nalazi, sasvim sigurno neprocjenjivo blago kulturne i istorijske vrijednosti, Ružica Ivanović, direktorica kotorskog Zavoda je kazala da je izuzetno nepovoljno stanje kada se radi o podvodnom istraživanju i sa kadrovskog ali i sa svakog drugog aspekta. Mi nemamo ronioca arheologa, nemamo odgovarajuću opremu i nemamo instituciju koja bi vodila ta podvodna istraživanja. Ova istraživanja u saradnji sa Američkom fondacijom je razlog više da Crna Gora ovom pitanju posveti dužnu pažnju. Prilika je da se ovaj segment nađe u novom Zakonu o kulturnim dobrima, koji se upravo dorađuje, jer ne možemo zaštiti ono što nijesmo otkrili a ne možemo otkriti jer nemamo nikakve uslove, kazala je Ivanovićeva.

    Formirati Centar za arheološka istraživanja

    Regionalni centar u Bijeloj je otvoren za studente arheologije i biologije, posebno zavšne godine da dobiju besplatnu obuku- kaže Vesko Mijajlović. Na žalost, još uvijek nema tog interesovanja, koje moraju da probude službe, i nadležni organi Ministarstva kulture i Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Moramo zajednički pokrenuti inicijativu da se formira Centar za arheološka istraživanja čije bi sjedište bilo u Kotoru. Centar ima brod, imamo čamce, kamere, najsposobnije ronicioce ne samo u regionu nego i širem području. U komšiluku smo. Treba da udružimo snage, svoj kadrovski potencijal; mi u ronjenju oni u arheologiji i rezultati neće izostati.


    Slavko Mandić

    http://www.pobjeda.co.me/citanje.php...6-20&id=166181

  20. #70
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default 28. jun 2009.

    Otključani muzeji na dnu mora


    NOVA OTKRIĆA U PODVODNOJ RIZNICI BOKE SKRENULA PAŽNJU NA ČINJENICU DA DRŽAVA NEMA INSTITUCIJE DA ISTRAŽI I ZAŠTITI BAŠTINU



    Tek okončana misija američkog istraživačkog broda “Hercules” u Boki Kotorskoj kobinovana ekspertizom arheologa Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Kotora Vilme Kovačević, rezultirala je otkrićem do sada najdragocjenijih hidroarheoloških lokaliteta u crnogorskom podmorju – ostataka dva rimska teretna broda, kao i rješenjem 90 godina duge misterije o konačnom počivalištu njemačke podmornice U-72 iz Prvog svjetskog rata. Osim što su naučnica iz Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture i američki stručnjaci iz fondacije “RPM Nautical” sa Floride ovim nalazima dodali svojevrsne krunske dragulje u kulturološku riznicu koja počiva na dnu Bokokotorskog zaliva, istovremeno su, možda i najglasnije do sada, skrenuli pažnju na činjenicu da naša država nema institucionalne pretpostavke da na pravi način istraži i prvenstveno, zaštiti kulturnu baštinu koja nadilazi nacionalni značaj.

    - Ovim novim nalazištima sada treba pravna i fizička zaštita. Pravna zaštita podrazumijeva donošenje riješenja o tzv. prethodnoj zaštiti dok se ne sredi sva dokumentacija da se ti nalazi proglase za arheološke spomenike kulture. Fizička zaštita znači da treba obezbijediti službe i angažovati sve naše resurse državnih institucija i organa, lokalnih organa da se ti lokaliteti bukvalno fizički zaštite - kaže za “Vijesti” direktor Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Kotoru Ružica Ivanović. Ona je dodala da bi trebalo da uslijedi i fizička zaštita lokaliteta “u smislu ograđivanja kako se to radi u svijetu, a najbliži primjer nam je Hrvatska” nakon čega bi novootkrivene hidroarheološke lokacije u Boki mogle biti dostupne roniocima-turistima.
    Hrvatska je trenutno među pionirima u svijetu u jedinstvenoj metodi zaštite podmorskih nalazišta - postavljanju čeličnih kaveza koji čuvaju zaštićene lokalitete i predstavljaju male arheološke muzeje na morskom dnu. Ogromno je zanimanje za njih u svjetskoj javnosti, a takvu zaštitu favorizuje i sam UNESCO.

    Na takav je način zaštićeno osam antičkih lokaliteta potopljenih rimskih brodova sa amforama, u akvatoriju Lastova, Raba, Paga, Žirja, kod Umaga i Rogoznice. Jedna od prednosti ovakvog rješenja je što minimizira potrebu za sistematskim arheološkim istraživanjima koja mogu trajati niz godina i izuzetno su skupa jer se sve sa lokaliteta vadi iz mora, čisti i u većini slučajeva postavlja u muzejske depoe, a rjeđe u javnosti dostupne muzejske postavke. U ovom slučaju, nakon manjih probnih istraživanja, sve ostaje na morskom dnu i okolo se postavlja čelični kavez. Lokalni ronilački centri potom na javnom tenderu dobijaju koncesiju Ministarstva kulture na osnovu koje mogu voditi grupe ronilaca na te lokalitete. Roniocima–vodičima je dozvoljeno da otključaju kavez, puste ronioce-goste unutra, a nakon završetka obilaska, kavez se ponovno zaključava. Kavezi obeshrabruju moguće pljačkaše, jer su prilično velika fizička prepreka, pa bi njihovo razvaljivanje zahtijevalo dosta vremena i tehničke opreme. Istovremeno, oni omogućavaju turistima-roniocima da vide vrijedna nalazišta ali bez diranja eksponata pod vodom, pa su za ovaj “hrvatski recept” veliko interesovanje već pokazali Australijanci. U Italiji se slična hidroarheološka nalazišta štite od devastacije slojevima gustih čeličnih mreža, a u nekim drugim zemljama i vrećama pijeska. Zbog takve zaštite, međutim, nije moguće vidjeti eksponate na takvom lokalitetu.

    Ivanovićeva naglašava da bi adekvatno obezbijeđena nova nalazišta u Boki koje sada štiti samo javnosti nedostupna njihova tačna lokacija, bila i izvor određenih prihoda od ronilačkog turizma, a taj novac bi se opet koristio za hidroarheološku zaštitu. Ona smatra da Crna Gora za sada nema drugih institucija osim Pomorske policije ili Ronilačkog saveza koje bi se bavile zaštitom ovih lokaliteta od podmorskih pljačkaša.
    - Dobro je što smo prije par dana imali i okupljanje svih tih subjekata koji mogu doprinijeti zaštiti, ali mislim da mora uslijediti i obuka ljudi koji su na plovnim objektima Pomorske policije ili lučkih kapetanija, da oni ipak znaju prepoznati “potencijalne opasnosti” u obliku grupa ronilaca koji neovlašteno odlaze na lokalitete, ili pak da prepoznaju vrijedne predmete koje evnetualno neko izroni sa dna mora - rekla je Ivanović, dodajući da očekuje da novi Zakon o kulturnim dobrima adekvatno zaštiti i kulturnu baštinu na dnu mora.

    Ističući da Crna Gora trenutno nema nijednog arheologa-ronioca i da nova otkrića u podmorju Boke ponovno naglašavaju potrebu za specijalizovanom institucijom – centrom za podvodnu arheologiju, Vilma Kovačević kaže da bi u međuvremenu trebalo valjano dokumentovati najnovije nalaze.
    - Za sada smo imali samo “primarni uvid” u sama nalazišta. Da bismo, međutim, mogli pokrenuti proceduru upisa tih otkrića kao arheoloških lokaliteta pod zaštitom zakona, moramo napraviti dobar elaborat i dokumentaciju o nalazištu. To znači da se lokaliteti moraju detaljno snimati , a to se radi slično kao sa arheološkim lokalitetima na kopnu – postavlja se kvadratna mreža da bi se utvrdila zona prostiranja, a onda bi trebalo da uslijedi i čišćenje, odnosno kopanje pijeska da se vidi ima li i ostataka samog broda - kazala je “Vijestima” Kovačevićeva.

    Ona je precizirala da su na lokacijama rimskih brodova sada zapravo vidljivi samo njihovi tereti – glineni krovni pokrivači –tegole u jednom, odnosno amfore za transport ulja, vina, žita i slane ribe u drugom slučaju, te bi otkopavanjem trebalo utvrditi da li u ispod sloja pijeska na dnu ima i sačuvanih ostataka drvenog brodskog trupa ili još nekih predmeta.
    - Dakle, trebalo bi da se dolje spuste ronioci. Iz Regionalnog centra za obuku ronilaca i podvodno deminiranje iz Bijele rekli su nam da imaju odgovarajuću opremu za otkopavanje, kamere i TV, odnosno radio-vezu ronilaca sa površinom, što znači da bi arheolog sa plovila na površini mora mogao da nadgleda i rukovodi njihovom radom na samom lokalitetu. Dobra dokumentacija, detaljni snimci sa mjerama i opisom su osnova za dalju pravnu zaštitu ovih lokaliteta - istakla je Kovačevićeva koja je zahvaljujući svom dugogodišnjem iskustvu sa arheoloških istraživanja u Boki, američkim stručnjacima sa broda “Hercules” praktično pokazala gdje bi oni svojim modernim sonarima mogli naći ostatke rimskih brodova koji su nekada ovdje dovozili i odavde odvozili robu.

    I ona i Ružica Ivanović očekuju da će Ministarstvo kulture obezbijediti novac za nastavak istraživanja i zaštite novotkrivenih hidroarheoloških lokaliteta u Boki.
    - Ministarstvo kulture će od Vlade tražiti sredstva, jer ovo nije neka redovna i programirana aktivnost, već vanredna i vrlo značajna okolnost. Bez obzira na situaciju i krizu u kojoj se nalazimo, zaista očekujemo da ćemo tu naići na razumijevanje da se ove aktivnosti nastave - istakla je Ivanović.
    Trenutno je u postupku desalinizacija nekoliko predmeta izvađenih sa nalazišta – amfora i tegola, nakon čega će se njima pozabaviti konzervatori Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Kotora.
    Bokotorski zaliv, pored brojnih kulturno-istorijskih spomenika i turističkih atrakcijama na svojim obalama, u podmorju skriva još mnogo ljepota koje su dostupne samo roniocima. Bogata istorija ovog kraja svoje materijalne tragove ostavila je u pravim “vremenskim kapsulama” na dnu zaliva gdje se mogu naći netaknuti predmeti iz vremena antike, pa sve do ratnih zbivanja u 20.vijeku. Društvo ribama, rakovima i koralima tako u podmorju Boke čine ostaci potonulih gradova, amfore, olupine brodova i aviona, čineći ovaj zaliv jednom od najpoželjnijih destinacija ronilačkog turizma na južnom Jadranu.

  21. #71
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default .................................nastavak teksta

    Svojevrsna riznica iz najastarijih vremena antike je Risanski zaliv gdje su hidroarheološka nalazišta bukvalno na svakom pedlju dna mora. Amfore, ostaci drevnih zidina i zgrada starog Risna u kojem je bila prijestonica ilirske kraljice Teute toliko su vrijedni da je ronjenje u tom dijelu Boke zabranjeno bez posebne dozvole države. Amforišta se nalaze i u blizini ostrva Gospe od Škrpjela pred Perastom, kao i kod ostrva Gospe od Milosti u Tivatskom zalivu, a akvatorijum oko otoka Sveti Marko u arheološkim krugovima važi za najizgledniju lokaciju propalog rimskog grada Agruviuma, odnosno srednjevjekovnog Bobovca koji je po legendi, progutalo more nakon jednog razornog zemljotresa.
    Boka i iz novije istorije ima što da ponudi – na dubini od 32 metra u blizini rta Kobila nalaze se ostaci drvene turske galije iz 16.vijeka. Najveći dio trupa broda pokrio je pijesak, ali su na dnu mora još vidljiva dva velika sidra i nekoliko topova kojima je galija bila naoružana. U akvatorijumu blizu plaže Dobreč i ostrva Mamula pred ulazom u Boku, na dubini od 40 metara, leži austro-ugarski trgovački brod „Tifani”. Teretnjak dugačak 45 metara potonuo je 1917. kada je usljed loše navigacije udario je u stijene kod rta Arza.

    Na samim vratima Boke nalazi se olupina patrolnog broda “Golešnica” Jugoslovenske ratne mornarice, nekadašnje parne torpiljarke “76T” austrougarske mornarice. Brod dug 58 metara od 267 tona, iza sebe ima bogatu istoriju i službu u dva svjetska rata, a “život” je okončao 1959. godine kada ga je JRM rashodovala i potopila kao metu za vježbovana artiljerijska gađanja. Brod leži na desnom boku na pjeskovitom dnu na dubini od 35 metara.
    U uvali Žanjice na dubini od 24 metra “počiva” još jedan stari ratni brod koji je takođe iskorišten kao meta, ali za raketno gađanje – rupa velika toliko da kroz nju može proći automobil, u trupu broda dugog 40 metara, svjedoči o pogotku rakete koja je 1983. godine uništila stari patrolni brod PBR-512 JRM. Teško oštećeno plovilo potonulo je prilikom pokušaja tegljenja nazad do Arsenala u Tivtu i danas u uvali Žanjice predstavlja jednu od najpopularnijih lokacija za wreck-diving u Boki.

    Na dubini od 30 do 35 metara u blizini Kumborskog tjesnaca leži olupina drvenog torpednog čamca tipa “Higgins” koji je nakon što je rashodovan, ovdje potonuo početkom sedamdesetih godina 20. vijeka. Nešto dalje ka istoku, takođe kod Kumbora, leži i olupina austrougarskog torpednog čamca, a kasnije minolovca Ratne mornarice Kraljevine Jugoslavije D-2, a u središnjem dijelu Tivatskog zaliva u mulju na dubini od preko 40 metara i danas se može naći još poneki ostatak malog putničkog parobroda “Cetinje” koji je ovdje, uz velike ljudske žrtve, potonuo decembra 1944. godine, naišavši na njemačku protivbrodsku minu.

    Britanski „spitfajer” kod rta Kabala

    Ronioci koji vole istraživati ostatke potopljenih vazduhoplova, u Boki takođe imaju nešto za sebe – olupinu jednog od najpoznatijih lovaca Drugog svjetskog rata – aviona tipa “supermarine spitfire” britanskog RAF-a. Na dubini od 32 metra na pješčanom dnu kod rta Kabala, nalaze se raštrkani ostaci “spitfirea” koga je u septembru 1944. srušila njemačka protivavionska odbrana.

    ”Franc Jozef” čeka ronioce

    Najatraktivija i najveća olupina u zalivu je svakako stara austrougarska torpedna krstarica “Kaiser Franz Jospeh I” koja je potonula u velikoj oluji oktobra 1919. godine u blizini uvale Cipavica na ulazu u Boku. Budući da se ta pozicija nalazi u teritorijalnim vodama Republike Hrvatske, za superatraktivni zaron do 98 metara dugačkog starog ratnog broda od preko četiri hiljade tona, naoružanog sa više 20 topova različitog kalibra, danas je najveća prepreka administracija i dobijanje raznih dozvola i saglasnosti da se posjeti potonuli brod koji leži na dubini od 28 do 42 metra.



  22. #72
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    Herceg Novi: Značajno arheološko nalazište na zidinama - otkriven najstariji i najočuvaniji dio originalnog bedema

    Slučajno pronađeno blago


    Na kompleksu Marka Cara, na jugistočnim zidinama Herceg Novog, koji s dva ruševna objekta od zemljotresa 1979. godine služi kao deponija, otkriveni su arheološki vrijedni objekti. Stručnjaci smatraju da u istraživanjima treba ići do kraja kako bi Herceg Novi svoje fortifikacije objedinio, ali i upozoravaju da se prije svega mora spriječiti uzurpacija gradskih zidina, koje sada neki koriste kao privatne terase ili dijelove dvorišta, a ima i slučajeva i da ih probijaju

    Prvi dio arheoloških istraživanja na kompleksu Marka Cara, na jugistočnim zidinama Herceg Novog, završen je, a rezultati su potvrdili ispravnost pretpostavki da je riječ o značajnom arheološkom nalazištu: ''Istureni južni bedem, s temeljnim ostacima poligonalne kule, možemo vezati za period turske vlasti od 1482. do 1538. godine. Ako se radi o perimatru nekada utvrđenog grada, bedem je mogao biti podignut i u vrijeme hercega Stefana Vukčića Kosače, ali tu tvrdnju ne možemo argumentovati materijalnim ostacima na terenu, jer nekoliko pronađenih arhitektonskih spolija nijesu hronološki osjetljive''- navodi se u izvještaju istraživačkog tima, koji je odredio kotorski Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture, a koji su sačinjavali rukovodilac arheolog iz Kotora Vilma Kovačević, arheolog Predrag Lutovac, arhitekta savjetnik Boris Ilijanić, arhitekta Srđan Marlović i student arheologije Miloš Petričević.Još osamdesetih godina ukazivano je da na tom lokalitetu ima arheološki vrijednih objekata, međutim, tome niko nije pridavao značaj, čak je nikao veliki broj novih privatnih objekata na zidinama Starog grada, a kompleks Marka Cara, od 377 kvadratnih metara, s dva ruševna objekta od 791 kvadratnog metra, od zemljotresa 1979. godine čak je služio kao deponija. Zaštitna arheološka istraživanja počela su prošlog mjeseca, radi saglasnosti za dalju gradnju, koju je započeo novi vlasnik Slovenske alijanse, ujedno i vlasnik Ruskog doma, bivšeg Doma vojske:
    - S obzirom na to da se pojavio investitor, koji želi da sanira ovaj objekat, iskrsnula je idealna prilika da se okolni prostor i arheološki detaljnije istraži. Izvedena su zaštitna iskopavanja u dva sektora, i to radi definisanja novootrkivenih zidova i dijela starog bedema, možda i najstarijeg gradskog jezgra, koji je, na žalost, bio djelimično zatrpan šutom - kaže Vilma Kovačević, potvrdivši stav kojim se sugeriše odobrenje nastavka radova na sanaciji i adaptaciji stare kapucinske bolnice, odnosno austrougarske kasarne.
    - Sve to, uz pridržavanje navedenih konzervatorskih uslova za očuvanje kule, koja se djelimično nalazi ispod temelja bolnice, a može da se prezentira i uklopi u bedem uz sam objekat. Neposrednu okolinu objekta treba obraditi prema našim uputima, a ostali dio definisati poslije naknadnih arheoloških istraživanja - pojašnjava Kovačević, ističući da je u istraživanjima neophodno ići do kraja kako bi Herceg Novi svoje fortifikacije objedinio, a ujedno bilo napravljeno šetalište, kojim bi se mogao obilaziti Stari grad. Stručnjaci, međutim, ističu da se prije svega mora spriječiti uzurpacija gradskih zidina, koje sada neki koriste kao privatne terase ili dijelove dvorišta, a ima i slučajeva i da ih probijaju.
    - Ovaj prostor svakako treba pretvoriti u jednu pjacetu, koja bi imala kulturno-turističku namjenu. Nije pitanje da li treba graditi ili ne, samo treba voditi računa kako će se nova struktura inkorporirati u zaštićenu ambijentalnu sredinu. Sigurno je da treba ozbiljno razmišljati o definisanju šetne linije po bedemima Herceg Novog, jer svakako ovaj Stari grad tako nešto zaslužuje. Prije toga treba riješiti problem objekata koji se nalaze na gradskim zidinama, jer su, recimo, tri od pet bastiona na jugoistočnoj strani gradskog bedema u privatnim posjedima, a koriste se kao dijelovi kuća ili terase. To mora biti gradsko dobro - zaključuje arhitekta Marlović, uz konstataciju da gradske zidine Herceg Novog nijesu nikada sistematski istražene i da se za dio pronađen u kompleksu Marka Cara može reći da je trenutno najstariji i najočuvaniji originalni bedem, jer je dugo bio pod zemljom. Posljednji pronalazak kulturnog nasljeđa ponovo je aktualizovao mnoga pitanja. Većina je saglasna da se takvo bogatsvo mora na pravi način valorizovati, a tu na scenu stupaju državne i gradske institucije.
    - Za razliku od sektora II u sektoru I nijesmo imali jasno hronološki definisane kulturne slojeve, ali se mogao napraviti izvještaj na osnovu kojega će Republički zavod sa Cetinja dati mišljenje šta će se dalje raditi na adaptaciji i rekonstrukciji objekta stare bolnice, koji investitor želi da preuredi u gradsku galeriju. Prostor treba još istražiti, ali sada je to već stvar drugih institucija. Prvo i osnovno je pitanje šta želi vlasnik, jer koliko ja znam, vlasništvo nad cijelim ovim prostorom ima Katolička crkva, pa treba vidjeti kakve su njihove namjere, a i kakvi su urbanistički planovi. U svakom slučaju, smatram da je načeto nešto što bi trebalo da svi podržimo i što može u velikoj mjeri doprinijeti defenisanju spomenika kulture - zaključila je Kovačević, pojašnjavajući da je nadležnost Regionalnog zavoda da, ukoliko otkriju neku nepravilnost, donesu zabranu i da je to izvršni dokument, koji određene službe treba da provedu, a da su sankcije za nepoštovanje tih propisa u nadležnosti inspekcijskih službi.


    Nebojša Mandić

    http://www.republika.cg.yu/naslovna....ijest&id=73572

  23. #73
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    ARHEOLOŠKI NALAZI NA LOKALITETIMA U CRNOJ GORI

    Nakit i keramika iz Gotovuše i Spile



    -U grobovima humke u Gotovuši pored primjeraka gvozdenog oružja i oruđa, otkriven je i fond ukrasnih predmeta. Humka pripada ilirskom etnosu i vezuje se za nekropole iz susjednih oblasti nekada nastanjenih Ilirima, a na osnovu pronađenog materijala može se datirati u period između 750. i 500. godina prije nove ere

    -Među arheološkim materijalom pronađenim prilikom iskopavanja na lokalitetu Spila, najbrojnija je keramika, dok su predmeti napravljeni od kamena i kostiju zastupljeni u mnogo manjem broju

    Nekropola humki koja se nalazi nedaleko od Pljevalja, nalazi se na jednom pošumljenom zaravnjenom brežuljku koji nosi lokalni naziv "ProdoĆ. Tokom 1964. godine sistematski je istražena jedna humka u kojoj je otkriveno sedam grobova. Po nalazima koji su u njemu otkriveni posebno je zanimljiv centralni grob. Kasnije, tokom gvozdenog doba po periferiji humke vršeno je ukopavanje ostalih šest grobova, a humka je povećala svoje dimenzije. U centralnom grobu, nevelike pravougaone forme, otkriveni su ostaci pokojnika u zgrčenom položaju. Na rukama pokojnika nalazila se po jedna masivna bronzana narukvica sa spiralnim diskovima. U grobovima humke u Gotovuši, pored primjeraka gvozdenog oružja i oruđa, otkriven je i fond ukrasnih predmeta među kojima se ljepotom i estetskim vrijednostima ističu ukrasne kopče i već pomenuti par narukvica.
    Ukrasna kopča, prečnika 5,5 cm, izrađena je u tehnici livenja na proboj i ima oblik cvijeta sa krugom od sitnih latica. Masivne bronzane narukvice, prečnika 6,8 cm, sa spiralnim diskovima, posebno su zanimljive zbog činjenice da su kao nakit relativno rijetke na nalazištima bronzane kulture. Njihovo otkriće u grobu koji pripada starijem gvozdenom dobu nesumnjivo govori o veoma dugoj tradiciji koja prati ovu vrstu nakita, tako da se njihova upotreba može pratiti do tzv. halštata (starije gvozdeno doba).
    Humka u Gotovuši pripada ilirskom etnosu i vezuje se za nekropole iz susjednih oblasti nekada nastanjenih Ilirima, a na osnovu pronađenog materijala, njena upotreba se može datirati u period između 750. i 500. godina prije nove ere.

    KERAMIKA IZSPILE

    Arheološki lokalitet Spila se nalazi na jugozapadnoj strani brda sv.Ilija, neposredno pored sela Glogovca, udaljenom oko jedan i po km od Perasta. Pećina se nalazi na strmoj i veoma teško pristupačnoj padini, na oko 300 metara nadmorske visine, otvorom okrenuta prema Bokokotorskom zalivu. Ulaz u pećinu čini otvor širine devet i po metara i visine oko šest metara, kroz koji se ulazi u prostor dubine 25 metara, koji se na kraju naglo sužava u neprohodan kanal.
    U toku sistematskih istraživanja koja su trajala u periodu 1974-75. godine otkriven je kulturni sloj debljine oko dva metra. U vertikalnoj stratigrafiji sloj se dijeli na dva stratuma, od kojih stariji pripada neolitu, a mlađi eneolitu. Među arheološkim materijalom pronađenim prilikom ovih iskopavanja najbrojnija je keramika, dok su predmeti napravljeni od kamena i kostiju zastupljeni u mnogo manjem broju.
    U stratumu koji pripada periodu neolita prisutne su sve faze tzv "Jadranskog neolita" počevši od najstarije etape cardium impresso keramike (tehnika ukrašavanja keramike utiskivanjem, orstom, noktom ili rubom nazubljene školjke poznate pod imenom kardijum) preko faze srednjeg neolita (Danilo kultura) do perioda mlađeg neolita poznatog pod imenom Hvar – Lisičići. U stratumu koji pripada perodu eneolita, takođe, su zastupljene tri faze razvoja tzv. "Jadranskog eneolita" od njegove početne faze do početka bronzanog doba, što ovom lokalitetu daje poseban značaj, jer je tu prvi put zastupljen kontinuirani razvoj eneolita jadranskog područja.
    Među arheološkim materijalom pronađenim prilikom istraživanja pećine Spila posebno se, ljepotom izrade i načinom ukrašavanja, ističe keramika koja pripada najmlađem neolitskom sloju. Odlikuje se bogatstvom formi, tankim zidovima i brižljivim pečenjem što je dokaz dobrog poznavanja tehnologije izrade keramike. O umjetničkim preokupacijama tadašnjih stanovnika pećine i njihovoj težnji za estetskim vrijednostima svjedoče ornamenti izvedeni na ovim sudovima u bijeloj i crnoj boji, kao i glačanje spoljašnje i unutrašnje površine suda.

    http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...tum=2005-07-07

    Pećinski crteži u Lipcima


    Jedan od najznačajnijih primjera slikarstva primitivnog čovjeka, na prostoru Crne Gore, su slike koje se nalaze na okomitoj stijeni u mjestu Lipci, udaljenom oko 500 metara od morske obale, iznad Risna. Slikar je na stijeni, koja je nekada bila dio okapine čiji su se bočni zidovi i svod srušili, naslikao crteže sa prikazima scena iz lova na jelene. Na lijevoj strani scene prikazana su dva lovca na konjima koji bacaju koplja ili rastežu lukove na krdo od pet jelena i jedne košute koji se kreću sa lijeva na desno. Lovci su smješteni između dvije ogromne svastike (ornament kukastog krsta), dok su jeleni, poređani u dva niza, prikazani u dinamičnom pokretu koji je naglašen naprijed i nagore podignutim vratovima. Predstave životinja su dugačke između 35 i 50 cm i date su krajnje šematizovano, tijela su im naslikana u profilu dok su njihovi rogovi postavljeni an face. Tijela jelena su, po trupu, izdijeljena sa po četiri-pet vertikalnih linija, tj. šrafirane su poprečno kao zebre. Sve scene su naslikane nalepljivanjem glinaste svijetlo-oker zemlje na površinu stijene.
    Po sadržajima koji su predstavljeni na stijeni u Lipcima i tehnici u kojoj su izvedeni, ovi crteži predstavljaju jedinstvenu pojavu na prostoru, ne samo Crne Gore, već čitavog Balkanskog poluostrva. Crteži iz pećine u Lipcima su prvobitno bili datirani u bronzano doba u period između 1600. i 1200.godina prije nove ere, da bi u novije vrijeme ovo datiranje bilo pomjereno u period gvozdenog doba, odnosno oko 800. godina prije nove ere.

    Ćilibarski privjesci iz Lisijevog Polja

    U mjestu Lisijevo Polje, koje se nalazi između sela Donje Luge i Donja Rženica pored Berana, slučajno je 1979. godine otkriveno veoma značajno arheološko nalazište. Tu se nalazila humka, visine 0,80 m i prečnika 4,5 m u kojoj je pronađeno 96 predmeta, uglavnom nakita i djelova nakita napravljenih od bronze ili ćilibara kao i dva primjerka gvozdenog oružja i dva keramička suda. Pored nalaza pronađen je izvjestan broj ljudskih kostiju, što ukazuje na mogućnost da je pokojnik bio inhumiran. Među ukrasnim predmetima napravljenim od ćilibara ističu se, po svojoj veličini i umjetničkoj obradi, privezak sa predstavom konjanika i privezak sa predstavom ljudske glave. Ovi privesci su se nosili oko vrata kao medaljoni ili kao privesci na lancu.
    Na većem privesku (7,5 dž 4,5) jasno se razaznaje predstava nagog jahača sa konjem u galopu koga prati veliki pas u donjem dijelu priveska. Predstava nagog jahača sa psom koji ga prati, predstavlja heroiziranog pokojnika - temu koja je veoma često bila zastupljena u umjetnosti Ilira. Ovakva kompozicija se oslanja na grčke uzore iz arhajskog perioda dok se sadržaj vezuje za religiju domorodačkog ilirskog stanovništva.
    Drugi privezak, na kome se jasno vidi predstava ljudskog lica sa krupnim ovalnim očima i zagonetnim osmjehom, pokazuje nam vrhunska dostignuća domaćih ilirskih majstora, nastala pod jakim grčkim uticajem, u vještini oblikovanja ćilibara.

    Diatreta

    Rimski grad koji se nalazio na području sela Komini, kod Pljevalja, sa municipijalnim statusom, poznat je u nauci pod imenom Municipijum S… jer je do danas ostalo sačuvano samo početno slovo od imena ovog zagonetnog antičkog grada. U naučnim krugovima postoje različita mišljenja o identitetu ovoga grada. Neki naučnici ga identifikuju sa gradom Splonumom dok drugi smatraju da je to bila Salonitana, zbog toga što su brojni stanovnici grada bili porijeklom iz čuvenog rimskog grada Salone (Solin kod Splita). Dugogodišnja arheološka istraživanja na ovom lokalitetu bila su, uglavnom, usmjerena na ispitivanje nekropola: starije iz I-II vijeka i mlađe iz II-IV vijeka naše ere. Na starijoj nekropoli, kako je i bio običaj u doba ranog carstva, praktikovano je spaljivanje pokojnika dok je na mlađoj nekropoli bilo zastupljeno inhumiranje (skeletno sahranjivanje) pokojnika.
    Posebno se monumentalnošću i bogatstvom reljefnog i skulptoralnog ukrasa, ističu grobnice sa mlađe nakropole, koje su pripadale pojedinim bogatim porodicama. Pojedine grobnice su imale nadgrobne spomenike sa reljefnim predstavama pokojnika i napisanim poljima sa upisanim osnovnim podacima o pokojniku. U olovnom sarkofagu pored sahranjenog pokojnika, u jednoj od monumentalnih grobnica sa mlađe nekropole, pronađena je jedna izuzetno rijetka i skupocjena staklena čaša-pehar, poznata pod imenom DIATRETA. Pehar je polusfernog oblika izrađen od plavo-bjeličastog stakla oko čijeg recipijenta (tijela) teče mreža napravljena od niti kobaltno-plavog stakla.
    Na gornjem rubu pehara se nalazi natpis napisan krupnim reljefnim slovima: VIVAS PANILINI BONA MEMORIA.
    Na osnovu analogija, može se zaključiti da je diatreta iz Komnina proizvod čuvenih kelnskih radionica iz IV vijeka naše ere. Diatreta iz Komina je jedna od šest očuvanih diatreta za koje se sa sigurnošću može ustvrditi da su proizvedene u Kelnu. U prilog ovom datiranju ide i ime Paneleniosa sa ruba diatrete koje se može dovesti u vezu sa lidijskim satrapom koji se u istorijskim izvorima pominje 382. godine naše ere.

    http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...tum=2005-07-08



    (KRAJ)

  24. #74
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Dan, 03. 03. 2006.

    BOGATO ARHEOLOŠKO KULTURNO NASLJEĐE RISNA: ŠETNJA DO LIPACA, GRADINE, CARINA I MOZAIKA

    Uspavani evropski kulturni potencijal


    ~Trenutno je jedan dio mozaika, zbog otkrivenih djelova plastificiranog krova, izložen kiši. Pojedine prostorije rimske vile su dobro očuvane, ali su neki ornamenti, očigledno bez drenaže, razrovareni i “naduveni” podzemnim bujičnim vodama



    Kulturno-istorijsko, arheološko i arhitektonsko blago skriveno u risanskom podzemlju potencijal je koji neodoljivo privlači ne samo ljubitelje starina, nego i brojne turiste iz inostranstva, koji ovih godina, poslije decenijskog zastoja, ponovo pohode tragove neimarstva drevne carice Teute.
    Ratno-ekonomska kriza neminovno je ostavila traga i na brojne spomenike koji su svih ovih godina tavorili zaboravljeni, nezaštićeni, ostavljeni na milost i nemilost vremenskim i društvenim nepogodama. Doduše, istraživanja na lokalitetima Carina odvijala su se zahvaljujući arheolozima iz Poljske i ona su još u toku. Prošlogodišnja iskopavanja rimske vile na velikoj dubini pored same kapije risanske bolnice navode na zaključak da je tu bio cijeli kvart rimskog naselja. Još jedna prostorija, u slojevima ispod postojećih, otkrivena je prilikom revizije vile sa Hipnosom. Mozaik se nalazi na obradi, poslije čega će ponovo biti vraćen na svoje mjesto. Naučna istraživanja ukazuju da se radi o naseobinama iz ilirskog i kasnijeg rimskog perioda, u kojima se u kontinuitetu živjelo od IV i III vijeka prije nove ere, do IV-V vijeka u novoj eri.
    Trenutno je dio mozaika, zbog otkrivenih djelova plastificiranog krova, izložen kišnim kapima. Pojedine prostorije rimske vile su dobro očuvane, ali su neki ornamenti, očigledno bez drenaže, razrovareni i “naduveni” podzemnim bujičnim vodama. Kapija je zaključana, ali se do nalazišta može lako doći preskakanjem kamenog zida uz ulicu koja vodi do Doma starih.
    Čuvenim Mozaicima sreća se nasmiješila tek krajem prošle godine kada je na zahtjev lokalne zajednice odobren projekat njihove kompletene zaštite. Ovu godinu, kada će početi njihova rekonstrukcija, Stanislava Krivokapić, predsjednica komisije za kulturu Mjesne zajednice Risan, označila je kao revolucionarnu u zaštiti risanske kulturne baštine.
    - Projekat zaštite Risanskih mozaika, jednog od deset najugroženijih spomenika kulture u Crnoj Gori, počeće u junu, najprije fizičkom zaštitom čitavog kompleksa, a zatim se nastavlja rekonstrukcijom, restauracijom i konzervacijom nalazišta. U planu su izgradnja turističkog punkta i edukacija vodiča, koji će biti na usluzi turistima. S obzirom na dosadašnje stanje zapuštenosti, ova godina je revolucionarna za revitalizaciju mozaičkog kompleksa - kazala je Krivokapić. Ona je saopštila da je realizator projekta američka Organizacija za međunarodnu pomoć i saradnju IRD, a donator USAID, koji ulaže oko 65 hiljada eura. Opština Kotor učestvuje sa 35 hiljada eura.
    Prema podacima Mjesne zajednice, koja je prošle godine pokušala da dijelom organizuje posjetu i naplaćivala ulaznice, Mozaike je posjetilo oko dvije hiljade turista. Prodato je oko hiljadu ulaznica, ali je još toliko posjetilaca razgledalo iskopine bez ulaznice i vodiča.
    Budući da istorija povezuje sve postojeće spomenike, kao i one koji tek čekaju da budu otkriveni, među Rišnjanima se može čuti ideja o jedinstvenoj turističkoj ponudi, koja bi oživjela usnuli grad. Maršruta bi spajala abrijum (polupećinu) Lipci sa praistorijskim crtežima, zatim, utvrđenje Gradina, Carine i Mozaike, koji se praktično nalaze u jednom krugu, a vodiči bi obilazak pratili adekvatnom pričom iz legendarne prošlosti grada. Postoji inicijativa da se najnovije naselje iz ilirskog perioda okruženo kiklopskim zidovima (IV-III vijek p.n.e.), čiji se bedemi uočavaju u koritu rijeke Spile, ostavi kao otvoreni arheološki park i time postane još jedna atrakcija risanskog zaliva.
    Prethodno istražena lokacija podložna je vodi i eroziji, te bi trebalo da bude zatrpana i prilagođena izgradnji sportskih terena. Rezultati dosadašnjih istraživanja Carina (2001-2003) objavljeni su u časopisu “Arheologija” Poljske akademije nauka, a kod nas u “Glasniku “ Srpskog arheološkog društva.
    Nalazi iz antičkog groba sa žižcima u Risnu, rad arheološkinje Vilme Kovačević, objavljeni su u poljskom časopisu “Novensia”, te u domaćem zborniku za kulturu, nauku i umjetnost “Boka”. Referat o Carinama Vilme Kovačević izložen je na arheološkim radionicama u Italiji, čime je svjetska naučna javnost upoznata sa kulturnim nasljeđem drevnog Risna.

    Još pet godina na Carinama

    Ove godine arheološka istraživanja na lokalitetu Carine ulaze u drugo petogodište, saznajemo od Vilme Kovačević, arheološkinje, koja je učestvovala u svim dosadašnjim iskopavanjima od 2000. godine. Istraživanja se rade u sklopu međunarodnog projekta “Risan - prestonica kraljice Teute”, u saradnji sa Varšavskim univerzitetom, Institut za arheološka istraživanja Novae, pod rukovodstvom prof. Pjotra Dičeka.
    - Nastavljamo sa iskopavanjima u kontinuitetu (do 2010. godine), jer znamo do kakve devastacije dolazi kada se istraživanja ne dovrše, a lokaliteti ostanu raskopani. Polovinom juna ćemo raditi na utvrđenju Gradina, na brdu iznad Risna, koje ima vizuelni kontakt sa gradinom na Gošićima. Planiramo da završimo iskopavanja na Carinama i nastavimo podvodna istraživanja. Poljaci imaju kompletnu ekipu podvodnih arheologa (mi samo jednog), a sa naše strane pomagaće ronioci iz Regionalnog centra u Bijeloj - kazala je Kovačević.

    M.D.P.

    http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...tum=2006-03-03

  25. #75
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Dan, 04. 04. 2006.

    NOVI ARHEOLOŠKI LOKALITET U CRNOJ GORI

    U Morinju pronađen mozaik iz antičkog doba



    ~Cijela okolina će biti označena kao arheološka zona, što podrazumijeva i obraćanje veće pažnje prilikom svih budućih radova - kazala je arheolog Vilma Kovačević

    Sloj originalnog mozaičkog poda iz antičkog perioda pronađen je prilikom zemljanih radova na imanju Milovana Đučića u Morinju, saopšteno je iz Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Kotor.
    - Komisija Zavoda je ustanovila da je mozaik pripadao nekom antičkom objektu, najvjerovatnije iz perioda drugog ili trećeg vijeka naše ere, kao što su i Risanski mozaici - kazala je arheolog Vilma Kovačević.
    Ona je najavila detaljnija istraživanja na lokaciji, a prvi izvještaj je već proslijeđen Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture na Cetinju.
    - Istraživanja bi trebalo da otkriju da li je riječ o vili kao što je to slučaj u Risnu ili se, s obzirom da je pronađena i manja kamena urna koja je u rimskom periodu služila za sahranjivanje, možda radi o nekom sakralnom objektu - navela je Kovačević.
    Ona je istakla da je ovo otkriće raduje jer širi naučna saznanja o Risanskom akvatorijumu koji je bio nastanjen u tom periodu, pa se i lokacija u Morinju mora označiti kao potencijalni arheološki lokalitet.
    - Cijela okolina će biti označena kao arheološka zona što podrazumijeva i obraćanje veće pažnje prilikom svih budućih radova - kazala je Kovačević.
    Ona je precizirala da je fragment poda dimenzija dva sa metar sa očuvanom podlogom debljine oko 30 centimetara, kao i da se prilikom otkopavanja prelomio na više djelova.
    Sačuvan fragment izveden je od bijelih kamenih kockica, dimenzija 1h1h2 centimetar, a preliminarnim uvidom nije konstatovana upotreba druge boje kamena.
    U istom iskopu pronađeni su fragmenti donjeg dijela manje urne sa ispunom od krečnog maltera i cigle.
    Vlasnicima je sugerisano da zaustave radove do zvaničnog stava stučne službe Zavoda.

    (MINA)

    http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...tum=2006-04-04


    NI NAKON NEDJELJU DANA OTKAKO JE U MORINJU OTKRIVEN ARHEOLOŠKI LOKALITET

    Zavod ne zanima antički mozaik



    Iskopina u kojoj je pronađen sloj originalnog mozaičkog poda iz antičkog perioda prilikom zemljanih radova u dvorištu kuće Milovana Đučića u Morinju, osmi dan od otkriće, čeka da se neko od nadležnih organa pojavi radi preciznije analize.
    U toku radova na imanju Đučića, Milovan i njegova supruga Vesna su na nekoliko metara porodične kuće, na dubini od metar i po, naišli na mozaik izveden od bijelih kamenih kockica, dimenzija 1dž2 centimetar, koji ih je podsjetio na čuvene Risanske mozaike. Odmah su obustavili radove i o svemu obavijestili Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture Kotor.
    - Htjeli smo da otvorimo put, zbog čega smo i počeli iskopavanja u dvorištu. Na nekih metar i po dubine naišli smo na ploču na kojoj su se nalazili pravilno obrađeni kamenčići i odmah smo shvatili da je u pitanju djelo ljudske ruke i to mozaik. Kako nas je podsjetio na Risanske mozaike naslutili smo da je u pitanju važno otkriće i o svemu obavijestili nadležne organe u Kotoru. Poslije par sati pojavila se gospođa Vilma Kovačević, arheolog zavoda u pratnji još jedne žene. One su o svemu što su vidjele napravile službenu zabilješku i rekle da će ponovo doći za dva dana. Prošlo je evo sedam dana, a od njih ni traga ni glasa - ispričala je Vesna Đučić.
    U zapisniku koji je na licu mjesta napravila komisija zavoda stoji da je mozaik pripadao nekom antičkom objektu, najvjerovatnije iz perioda drugog ili trećeg vijeka naše ere, kao što su i Risanski mozaici. Arheolog Vilma Kovačević najavila je dalja istraživanja na lokaciji, naglasivši da se ista mora označiti kao potencijalni arheološki lokalitet. U iskopu u dvorištu Đučića pronađeni su i fragmenti donjeg dijela manje urne sa ispunom od krečnog maltera i cigle.
    Milovan Đučić je na samo nekoliko metara od mjesta gdje je pronađen mozaik prije 25 godina sagradio kuću. Tada nije primijetio nikakve neobične predmete prilikom iskopavanja.

    V.D.R.

    http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...tum=2006-04-06
    Last edited by Ćipur; 04-09-09 at 05:54.

Page 3 of 8 FirstFirst 1234567 ... LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •