Page 2 of 8 FirstFirst 123456 ... LastLast
Results 26 to 50 of 192

Thread: ARHEOLOGIJA CRNE GORE

  1. #26
    Join Date
    Sep 2005
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    922
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Pobjeda, 20.08.2003. Kultura


    ARHEOLOGIJA: LOKALITET KOMINI KOD PLjEVALjA

    Svjedočanstva rimske civilizacije



    Tokom ove godine Centar za arheološka istraživanja Crne Gore sprovešće istraživanja u manjem obimu, na lokalitetu Komini kod Pljevalja, gdje se nalaze ostaci rimskog municipija S. Šezdesetih godina prošlog vijeka vršena su manja sondažna istraživanja radi fiksiranja značajnih objekata, kojima je potvrđeno postojanje naselja pored antičke nekropole u Kominima. Tom prilikom, kaže Mitra Cerović, direktor Centra za arheološka istraživanja Crne Gore, djelimično je ispitana jedna građevina, što ukazuje na to da bi arheološka istraživanja ovog municipija na prostoru lokaliteta Međe - urbane zone grada dala dragocjene podatke za potpunije upoznavanje. Istraživanja na lokalitetu pružila bi dragocjene podatke za upoznavanje rimske kulture i njenog odnosa prema snažnom ilirskom elementu, koji se jednim dijelom i prepoznaje po arheološkom materijalu minucipija S.
    Pokretni arheološki materijal otkriven u okviru nekropole 1 i 2 u Kominima, govori o kulturi stanovnika ovog naselja, njihovoj etničkoj pripadnosti, ekonomskoim životu i trgovačkim vezama sa ostalim oblastima rimskog carstva. Tako je trgovina u prvom i drugom vijeku nove ere bila ograničena na provinciju, a izuzetno predstavlja keramiku porijeklom sa istoka i iz Galije. Pretpostavlja se da su razne vrste nakita bile uvezene, dok neke fibule sa nekropola mogu poticati iz lokalnih radionica. Rimska kultura u ovom municipiju nije presjekla korijene domaćoj umjetnosti koja u trećem vijeku nove ere, stvara originalne forme a na to jasno ukazuju kameni spomenici, na kojima se nalaze ljudske figure, predstave božanstva i razni ornamenti, kaže Mitra Cerović.


    O. U.

  2. #27
    Join Date
    Sep 2005
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    922
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Pobjeda, 22.11.2005. KULTURA i DRUSTVO


    EKSPONATI PRVI PUT IZLOŽENI U INTEGRALNOM OBLIKU U MUZEJU GRADA PERASTA

    Blago zemljanih tumula Male i Velike Grude



    Površinu Bokokotorske regije Crnogorskog primorja potrebno je posmatrati iz vazduha da bi se gotovo na svim vrhovima brežuljaka primorskog pojasa, od Sutorine do Platamuna, kao i na donjim padinama Orjena i Lovćena, vidjele sive okrugle kupe kamenih tumula ili gomila, grobnica koje su prastanovnici ovoga kraja tokom prvog milenija prije naše ere podizali svojim mrtvim plemenskim poglavicama, a kasnije narodna mašta vezala uz njih priče o kamenovanju preljubnica ili oceubica.

    Između dugog lanca bregova Luštice, Krtola i Donjeg Grblja i vodom bogatih padina Lovćena leži Grbaljsko polje, u čijoj se sredini, između Aerodroma Tivat i sela Radanovići, poput dvije bradavice na ravnici polja, uzdižu dva zemljana tumula sa kamenim plaštom, zvani u narodu Mala i Velika ili Velja Gruda, prečnika 20 i 26 metra, visine četiri i 6,30 metara.
    Interesantno je navesti da je ovaj kraj vezan za mitologiju drevne Grčke, te da antički pisci četvrtog i trećeg vijeka stare ere navode da se u blizini Rizonske rijeke, odnosno Bokokotorskog zaliva, nalaze grobovi mitskog heroja grada Tebe, prognanog kralja Kadmosa i njegove žene Harmonije; to je najbolje izrazio pjesnik Apolonije sa Rodosa u stihovima: ("Na ilirskoj modrodubokoj rijeci su grobovi Armonije i Kadma, gostiju ljudi Enheleja")

    Već prilikom prvih obilazaka ovih tumula od strane ekipe Pomorskog muzeja Crne Gore iz Kotora i Arheološkog instituta SANU iz Beograda, na čelu sa dr Majom Parović-Pešikan, još davne 1963. godine, ustanovljeno je da su ove "grude" djelo ljudskih ruku, poput dalekih kurgana u ukrajinskim stepama. Tek se 1970. i 1971. godine uspjelo obezbijediti sredstva na sistematsko istraživanje manjeg tumula Mala Gruda, koje je dalo izvanredne nalaze iz centralnog groba od grubih kamenih ploča sa poklopnicom: zlatni bodež, srebrnu sjekiru sa zlatnom aplikacijom, zlatne karičice kao ukras za kosu, do tada nepoznatog oblika u nauci i zato nazvane "tip Mala Gruda", te keramiku sa urezanim i bijelo inkrustiranim ornamentima, što je sve povezivalo ove nalaze sa mediteranskim kulturnim krugom i kritskomikenskom kulturom sa prelaza iz trećeg u drugi milenij stare ere, te s druge strane sa kulturama panonskog bazena, posebno nalazišta Vučedol pored Vukovara, iz istog perioda.

    Trebalo je da prođe skoro 20 godina pa da se pojavi Abteilung fur Ur-und Fruhgeschihte (Odjeljenje za pra - i protoistoriju) Univerziteta u Cirihu (Švajcarska) na čelu sa prof. dr Margaritom Primas i njenim asistentom (sada profesorom) Philippeom Della Casa, sa sredstvima i kompletnom opremom za istraživanje po najmodernijim metodama, i da u zajednici sa Opštinskim (sada Regionalnim) zavodom za zaštitu spomenika kulture iz Kotora, u sezonama 1988, 1989 i 1990. godine izvrši sistematsko istraživanje tumula Velika Gruda, te da objavi rezultate u dva toma izvanredno opremljene knjige. I u ovom slučaju se pokazalo da je glineni tumul sa kamenim plaštom podignut iznad dvospratnog centralnog groba od grubih kamenih ploča, od kojih je u donjem otkriven skelet muškarca sa obrednom čašom od keramike sa istim urezanim i bijelo inkrustiranim motivima Vučedolske kulture, sa dva bronzana sječiva i bronzanom sjekirom, te osam zlatnih karičica ukrasa za kosu, od kojih tri pripadaju "tipu Mala Gruda", a pet se vezuju za nalaze istovremene kulture na ostrvu Leukas u Jonskom moru.

    Međutim, nad zemljanim tumulom Velike Grude bio je u kasnijem, bronzanodobnom periodu podignut još jedan tumul od oblutaka i pijeska iz korita obližnjeg potoka Koložunj, u kome je na samom početku radova otkrivena čitava nekropola od 30-tak grobova, prostih plitkih jama okruženih uspravnim oblucima, često više puta korištenih za naknadna ukopavanja odraslih individua ali i djece, sa prilozima od velikih keramičkih posuda i sitnih metalnih nalaza: bronzanih dugamdi raznih tipova, tzv. naočarastih fibula ili prstenja od bronzane žice, što sve ukazuje na pripadnost ove nekropole vremenu srednje i kasne bronze i početaka željeznog doba, od cca 1600. do 1200. godine prije naše ere.

    Na ovoj izložbi, koja je otvarena u čast Dana oslobođenja Opštine Kotor, ali koja će kratko trajati budući da se najdragocjeniji dio materijala šalje u Zagreb, na veliku izložbu sličnog materijala iz nalazišta u Hrvatskoj, po prvi put su na jednom mjestu integralno prikazani nalazi iz centralnog groba Male Grude i centralnog groba Velike Grude, zajedno sa nalazima iz bronzanodobne nekropole podignute na zemljanom tumulu Velike Grude. Inače su do sada izlagani samo metalni nalazi iz Male i Velike Grude na velikoj, jednogodišnjoj evropskoj izložbi "Troia, Traum und Njirklichheit" u tri njemačka grada: Štutgardu, Braunschnjeigu i Bonu, u toku 2002-2003. godine, zajedno sa nalazima iz Turske, Grčke, Italije i Španije, te metalni i keramički nalazi iz Male Grude i metalni nalazi iz Velike Grude na izložbi "Zlatno doba Crne Gore" u organizaciji Muzeja grada Podgorice, zajedno sa nalazima iz tumula u Tološima, koji pripadaju istom kulturnom krugu. U toku iduće sezone, 2006. godine, nalazi sa ove izložbe naći će svoje mjesto u vitrinama privremene postavke bogate zbirke kamenih spomenika kotorskog Lapidarijuma, sve dok ne budu obezbijeđena sredstva i izvršena revitalizacija romaničke crkve SV. Pavla iz 13/16. vijeka, koja je već odranije opredijeljena kao izložbeni i radni prostor Arheološke zbirke budućeg Istorijskog muzeja grada Kotora.


    Jovica Martinović

  3. #28
    Join Date
    Sep 2005
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    922
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Pobjeda, 25.09.2003. Kultura


    ARHEOLOZI IZ BARA POTVRDILI

    Novo nalazište iz helenističkog perioda



    Bar, 24. septembra - Arheolozi, Omer Peročević i Mladen Zagarčanin, javnosti su potvrdili da je ovog ljeta otkriveno izuzetno bogato nalazište u Barskom polju. Na samo tri i po do sada istražena kvadrata u nesuđenom bunaru za vodu, na imanju Mila Vučetića u Barskom Polju stručnjaci iz barskog Centra za kulturu ove sezone odradili su posao koji rezultira potpuno novim materijalnim dokazima o periodu trećeg i četvrgog vijeka prije nove ere koga Omer Peročević slikovito dovodi u vezu i sa starom maslinom koju su kao što se vidi stari heleni donijeli na prostor današnjeg Bara.
    Iako arheolozi razumljivo prve informacije saopštavaju samo u naznakama prezentirane su činjenice o neobično dragocjenom materijalu za valorizaciju jednog perioda o kojem je do sada u nauci bilo mnogo praznina. Vidljiv dokaz o kolonijalnom prisustvu Grka na mjestu današnje Luke i cijelog obalnog pojasa po obodu Volujice koji nije dodirivala močvara jeste otkrivena keramika najrazličitijeg oblika, umjetničkih formi sačuvana u debelim slojevima mulja ostalog iza neke od velikih poplava obližnjeg Rikavca. Dinarski krajevi, zapaža Omer Peročević obično su teže destinacije za čuvanje nasleđa zbog spiranja tla usljed vremenskih nepogoda ali na sreću u Barskom polju ovogodišnji nalaz je novi profesionalni izazov. U prostoru sklonjenom od svakodnevice i banalnosti, arheolozi Peročević i Zagarčanin tek treba da objedine dokaze koji pomjeraju hronološku granicu i stvaraju nove uslove za kulturološko vrednovanje Bara. Za sada na minornoj površini u dubini bunara od 5,5 metara začeta je samo interesantna priča koju će ovi pregaoci uskoro detaljnije i preciznije ponuditi javnosti.



    J. Ljubenko-Matunović

    --------------------------------------------------------

  4. #29
    Join Date
    Sep 2005
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    922
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default Tivatska Prevlaka ima veliki arheološki značaj

    Pobjeda, 27.11.2005. Društvo


    Tivatska Prevlaka ima veliki arheološki značaj

    Žarište postrimske obnove na Crnogorskom primorju



    Geografski nazivi „prevlaka“ odnose se na zemljouze, gdje su se barke mogle prevlačiti, radi skraćenja nekog zaobilaznog puta. Kada se oko „rata za mir“ proglašavalo da Prevlaka nikada nije bila hrvatska – očigledno su bila miješana dva takva naziva u Boki. Pod konavoskom Prevlakom podrazumijevano je istorijsko stanje tivatske Prevlake, ova zaista sa pravoslavnom tradicijom. S time što je – da bi zabuna bila potpuna – tivatska (zapravo krtoljska) Prevlaka tek od 60-ih godina postala opštepoznata pod nazivom „Ostrvo cvijeća“.
    Ovom modernom nazivu sam i ja kumovao, kao tadašnji referent za urbanizam Opštine Tivat, i to povodom gradnje paviljonskog hotela na Prevlaci. Taj je bio građen beogradskom investicijom, po projektu isto nekog beogradskog biroa (ne sjećam se bližih podataka). Prilikom prvih obilazaka terena stanje je bilo sljedeće: mimoilazni kolski put je postojao između Tivta i Krtola, dok je po prilaznom poluostrvu vodila samo jedna staza. Ostrvo je bilo odvojeno muljevitim kanalom, sa nabačenim kamenjem, preko kojih se moglo koračati. Bregovito ostrvo je uglavnom bilo pošumljeno, bez agrarnog korištenja. Na vrhu se nalazila dobro održana crkvica Sv. Trojice iz ranog 19. vijeka, okrenuta arheolški razotkrivenim temeljima jedne bazilike. Još nešto dalje, nad visokom obalom je stajala jedna napuštena stara kuća. Osim toga, na prilaznoj strani ostrva nalazila se oveća ruševina. Vodovod je već postojao, nedavno sproveden od aerodroma, pa ispod mora do velikog ostrva sa klubom „Meditarane“.
    Projektovanje izgradnje na Prevlaci obavljeno je u Beogradu, s tim što je meni povjereno trasiranje prilaznog puta do novog mosta, kao i rekonstrukcija ruševine, u koju sam ugradio tri mala apartmana. Osim toga, vršio sam nadzor cjelokupne gradnje, početno u saradnji i sa kotorskim arhelogom mr Jovanom Martinovićem. On je, međutim, digao ruke od tog nadzora, zbog nemoći, jer mu nije bio omogućen stručni rad.
    A Prevlaka zaista ima obiman arheološki značaj. Koristim se mojim svojevremenim elaboratom za uređenje tog prostora: Brda sa Prevlakom. Karakteristično je da su do kraja srednjeg vijeka svi glavni spomenici tivatske opštine koncentrisani baš tu i u neposrednoj okolini. O ranoj naseljenosti tog atraktivnog prostora svjedoče okolni ilirski tumuli. U Solilima je pronađena arhaična grčka keramika. Rimskih spomenika ima na Prevlaci: fragmenti arhitektonske plastike od uvezenog alabaster-mermera, krovne tegule i dio jednog podnog mozaika sa ostacima zidova. Rimski žrtvenik, čuvan na krajnjem otoku arhipelaga, sigurno potiče isto sa Prevlake. Tu ima tragova i jedne rimske nekropole: primijećeni su fragmenti urni za spaljene pokojnike. Na Brdima isto ima nekih starih ruševina, viđeni su i zidovi u moru. Nešto dalje, na lokalitetu Pijavica, pronađena je rimska opeka sa žigom prekomorske industrije „TI PANSIANA“, a na Glavici i ostaci rimskog utvđenja. Po svim ovim tragovima sluti se da se ovdje nalazila nepoznata lokacija rimskog grada Akruvium.
    Pomenuti mozaik, doduše već odranije poznat, pronašli smo ponovo u jednom kutu južnog podnožja ispod Sv. Trojice, prilikom zemljanih radova za jedan paviljon, kog smo odmah nešto izmjestili. Oko 2-3 kvadratna metra mozaika činili su jednobojni žućkasti kamenčići, vrlo slabo vezani, tako da su se prstima mogli vaditi. Stoga smo to mjesto opet prekrili zemljom. Jedan mali keramički poklopac za posmrtnu urnu identifikovao je Martinović – i danas ga čuvam.
    Prevlaka je ostala takva ruševina, dok u 13. vijeku ne biva ponovo izgrađena kao mitropolitsko sjedište, na temeljima koje sada vidimo arheološki konzervirano. Nema sigurnog saznanja o tome kada je pravoslavni mitropolit napustio Prevlaku. Smatra se krajem 14. do sredine 15. vijeka. Sigurno je da je na Prevlaci opet bilo stradanja, od zemljotresa i opsada, ali su monasi tu još životarili do kraja 17. vijeka. Manastir je prije i poslije toga uglavnom služio kao majdan kamena. U pomenutoj napuštenoj kući, arheolozi su bili sakupili neke sitnije fragmente kamena i odlomke maltera sa freskama. Prilikom mojih dolazaka na Prevlaku, ti su predmeti bili lako dostupni, bez čuvanja.

    Hrišćanski začetak

    Prvi pisani pomen manastira nalazi se u pismu pape Klimenta VI caru Dušanu, 1346. godine, pod nazivom „S. Mićael de Tumba“. Ovaj nadimak upućuje na glavni centar kulta arhanđela Mihajla u Avranšu – jednom od najstarijih naselja francuske Normandije. Čini se da se hrišćanski začetak na Prevlaci još svodi na jednu rimsku građevinu, koju su prije 6. vijeka razorili Avari. Miholjski kult su obnovili benediktinci, a zna se da su oni bili glavni nosioci kulture ranog srednjeg vijeka, oslonjeni i na uzorno vođenu poljoprivredu. Po tome, Prevlaka bi bila žarište postrimske obnove na Crnogorskom primorju!

    Otkud vojsci pravo da poklanja i rasprodaje "Ostrvo cvijeća"

    Spomenuo sam već povod mojih dolazaka na Prevlaku, krajem 60-ih godina: tada je počela gradnja paviljonskog hotela, pod nazivom „Ostrvo cvijeća“. Koliko znam, skoro je svo zemljište bilo privatna svojina, samo sa nešto malo crkvene imovine. Na svaki način: vlasnik onog kućišta što sam adaptirao, žalio mi se lično zbog uzurpacije te ruševine, zajedno sa okolnim zemljištem - prilaznim prostorom na ostrvo. Sada sa iznenađenjem čitam da je vojska poklonila pola ostrva SPC, a drugu polovinu rasprodaje. Kako je vojska tu postala vlasnik, i otkuda pravo SPC da dograđuje kao konak onu svojevremeno napuštenu kuću sa arheološkom pohranom?

    Biser ranosrednjovjekovne plastike

    Prvobitna benediktinska crkva je vjerovatno uništena saracenskom najezdom 841. godine, da bi uslijedila novogradnja jedne preromanski bogato ukrašene crkve, svrhom sjedišta Zetske episkopije. Pa sad treba smisliti, zašto je i ova crkva propala? Razgrađena je po svoj prilici namjerno, da bi joj ukrasi bili raznešeni. U Kotoru je sačuvan jedan natpisni fragment na latinskom jeziku. No, najljepši je detalj ipak sačuvan tu, u crkvici Sv. Trojice.

    To je jedna cijela parapetna ploča. Profesor Đurđe Bošković je bio došao iz Beograda da je fotografiše, uz moju asistenciju. Dugo smo se zabavili oko tog velikog kamena, rekao je, to je pravi biser ranosrednjovjekovne plastike. Inače, prilikom zemljanih radova naokolo, nailazilo se i na druge ukrašene fragmente – znam da su razneseni. Jedan malo veći komad sam prosto oduzeo od jednog radnika. Čuvam ga i ovdje prikazujem. To je po svoj prilici fragment neke izbušene prozorske ploče.

  5. #30
    Join Date
    Sep 2005
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    922
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Pobjeda, 17.12.2005. Specijalni dodatak - Kultura i drustvo


    Arheološka istraživanja: Konzervacija i prezentacija Duklje


    Dokumenta naše daleke prošlosti



    Stručni tim arheologa i konzervatora, tokom dvije faze radova, obavio je pripremne radove i projekat sistematskih arheoloških istraživanja i preventivne konzervacije nalaza

    JU "Muzeji i galerije Podgorice" nedavno je završila projekat "Arheološka istraživanja, konzervacija i prezentacija Duklje". Stručni tim arheologa i konzervatora, tokom dvije faze radova, na ovom poznatom antičkom lokalitetu obavio je pripremne radove (uređenje prostora Foruma i velike Bazilike) i projekat sistematskih arheoloških istraživanja i preventivne konzervacije nalaza.
    Sredstva za navedene radove obezbijedila je Opština Podgorica. Pri iskopavanjima na Duklji izdvojen je sav materijal na osnovu kojeg je moguće hronološki datovati bitisanje ljudi na Duklji i sagledati stepen njihove kulture. Od ukupnog broja iskopanog materijala najkarakterističniji su: bronzani predmeti (novac i fibule), gvozdeni predmeti različite upotrebne namjene, mnoštvo fragmentovane keramike i stakla. Svi ovi nalazi predstavljaju značajna dokumenta naše daleke prošlosti i zaslužuju neophodnu obazrivost pri iskopavanju i preventivnu konzervatorsku intervenciju.
    U skladu sa metodološkim pristupom u arheološkim istraživanjima odvajani su svi artefakti koji su se koristili u prošlosti, a imaju umjetničku ili upotrebnu vrijednost. Ranije je često bio izražen problem rapidnog propadanja arheoloških predmeta usled neblagovremene konzervatorske intervencije. S toga je značajno i neophodno učešće stučnjaka ovog profila, jer se time smanjuju ili potpuno odstanjuju određeni rizici pri iskopavanju osjetljivog materijala, posebno onog organskog porijekla (kao što su kost, drvo ili tekstil) ali i predmeta od metala, keramike i stakla. Poznato je da arheološki predmeti koji se često nalaze pod zemljom više stotina pa i hiljada godina kada "ugledaju svjetlost dana" nađu se u potpuno drugačijim uslovima. Dok su boravili u zemlji na neki način uspostavljena je ravnoteža sa okolinom, što usporava njihovo propadanje. Degradacija se ubrzava promjenom postojeće sredine.
    Sa stanovišta konzervatora najproblematičniji su korodirani metalni predmeti. Treba napomenuti da su ugroženiji i brže propadaju predmeti napravljeni od manje plemenitih metala (gvozdeni, olovni, bronzani i srebrni) dok oni od zlata ne zahtijevaju nikakve posebne intervencije. Svaki metal vremenom podleže prirodnom procesu pretvaranja u mineral iz kojeg je dobijen i što ga je bilo lakše dobiti to je njegovo vraćanje u isti brže. Slojevi korozije kod metala, posebno bronze, veoma su složeni te konzervatori primjenjuju saznanja egzatnih nauka: hemije, fizike i biologije, jer korozija predstavlja produkt hemijskih i elektrohemijskih procesa koji se odigravaju na površini metala dok je on u zemlji. Brzina kojom će određeni metal korodirati zavisi od vrste metala, sastava zemlje u kojoj boravi, stepena kiselosti i poroznosti zemlje, prisustva topivih soli, klimatskih uslova podneblja kao i od položaja drugih metalnih predmeta koji su u njegovoj neposrednoj blizini. Koroziju prati i promjena u izgledu predmeta što je sa konzervatorskog stanovišta povoljna okolnost jer upozorava stručnjaka na činjenicu da se u metalu odigravaju hemijske promjene. Zahvaljujući napretku prirodnih nauka i dostignuća u tehnologiji danas poznajemo sve tokove korozije i njen hemijski sastav što olakšava, ili bolje reći određuje, vrstu konzervatorskog postupka. Ipak, i pored svih ovih saznanja u konzervaciji arheoloških metalnih predmeta ne postoji jedinstvena metoda koja se može primijeniti za određenu vrstu metala. Svaki predmet zahtijeva pojedinačnu, detaljnu analizu, nakon čega se konzervator opredjeljuje za najprihvatljiviju. Naravno, neophodno je predmetu sačuvati onaj oblik i izgled koji je imao kada je napravljen. Mada ga ne možemo vratiti u prvobitno stanje i funkciju, osnovni cilj jeste da se, upotrebom djelotvornih, a stabilnih sredstava, uspori dalji tok starenja.
    Pronađeni metalni predmeti zahtijevaju brzu primjenu konzervatorsih analiza, preventivnu zaštitu, određivanje vrste i načina postupka i njegovu blagovremenu primjenu. U daljem konzervatorskom postupku ne treba insistirati na brzini, jer ovaj složen proces, u zavisnosti od stanja materijala, može potrajati i duži vremenski period.
    Saradnja arheologa i konzervatora značajna je i kod očuvanja prvobitnog izgleda predmeta, jer, pored trenutnog stanja, konzervatoru je bitan opis i mišljenje arheologa o nekadašnjem izgledu predmeta da bi precizirao tok i vrstu intervencije. Ni nakon određene intervencije, kojom je produžen život predmetu, konzervatorski posao se ne završava. Naime, potrebno je da učestvuje u obezbjeđenju optimalnih uslova za čuvanje arheoloških predmeta u muzejima, bez obzira da li će oni biti izloženi ili deponovani. Isto tako potrebno je njegovo mišljenje i u određivanju parametara (relativne vlažnosti vazduha, jačine i vrste osvjetljenja, temperature prostorije,odgovarajuće ambalaže, vrste materijala od kojeg su napravljene vitrine ...) koji utiču na stabilnost obrađenog predmeta.


    Magdalena Radunović



    ---------------------------
    Last edited by Regi; 20-12-05 at 17:00.

  6. #31
    Join Date
    Sep 2005
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    922
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default Stari grad Bar: Zapostavljeno nasljeđe, Tajne zakopane vjekovima

    Stari grad Bar: Zapostavljeno nasljeđe

    Tajne zakopane vjekovima


    Ostaci Starog Bara nagovještavaju da se radilo o gradu izuzetne i produhovljene ljepote. Ali, ono što su stvorili preci, mi smo neopravdano zapostavili. Očigledno, slijepi pored očiju. Zato raduju pokušaji istraživanja Starog grada Bar, koji pod zemljom skriva mnogo više nego što smo zasad kadri i da naslutimo

    Osobenost Starog grada Bara ogleda se i u njegovom položaju. Nije kraj mora kao ostali primorski gradovi, što mu daje posebno obilježje. Smješten je u podnožju Rumije, na krečnjačkoj stijeni, s pogledom na prostranu ravnicu koju je od vajkada kontrolisao utvrđenjem. Od praistorije pa do 19. vijeka.
    I ostaci nagovještavaju da se radilo o gradu izuzetne i produhovljene ljepote. Ali, ono što su stvorili preci, mi smo neopravdano zapostavili. Očigledno, slijepi pored očiju. Zato raduju pokušaji istraživanja Starog grada, koji nudi možda mnogo više nego što smo zasad kadri i da pretpostavimo.
    -Jedana od karakteristika Starog grada Bara njegova je dobra komunikacija s unutrašnjošću. Preko karavanskih puteva bio je dobro povezan s basenom Skadarskog jezera, odakle se priključivao srednjovjekovnim putevima zvanim ''Via de Zenta'' na kontinent. S druge strane, imao je luku koja je poslije Boke bila jedina pogodna za pretovar veće količine tereta. Takva pozicija omogućila je Starom gradu da procvjeta u 13. i 14. vijeku, -kaže za Republiku arheolog Mladen Zagarčanin.
    Bogata istorija grada u ozbiljnim turističkim ponudama bila bi dragulj za hiljade turista. Podsjetimo da su Dubrovčani od svog Starog grada napravili kult. Ponos Dalmacije i čitave Hrvatske.
    Možda će zvučati nevjerovatno, ali brojni razgovori s turistima pokazuju da malo njih zna i da postoji Stari grad Bar. Još je nevjerovatnije da ima Crnogoraca koji dolaze u Bar, a da ne znaju za ostatke među ambijentalnim zidinama.
    -Ako se uzme u obzir istorijski i kulturni značaj koji je imao, zatim njegova monumentalnost i mogućnost turističke prezentacije, Stari grad Bar nemjerljivo je mnogo zapostavljen. One koji se bave njime i osjećaju njegovu vrijednost te zapostavljenosti, prosto boli -ističe Zagarčanin.
    -Zamislite grad koji se prostire na preko četiri hektara, sa svih svojih 600 javnih, profanih, sakralnih i vojnih građevina. Pomnožite to sa 2.800 godina njegove dokazane materijalne kulture. Bez sumnje, radi se o jednom od najvećih arheoloških lokaliteta u Evropi.
    -U prošlosti su veliki radovi izvedeni u cilju njegove fizičke zaštite. To je bilo vrijeme velikih investicija o kojem danas možemo samo da sanjamo. Ukoliko želite novac i dobru kadrovsku strukturu, koje ovdje nema dovoljno, morate ponuditi stvarno valjan razlog zašto bi stručnjaci došli i istraživali Stari Bar. Na taj način, ipak ne baš lako, došlo je do saradnje s univerzitetima iz Venecije i Kembridža, te Arheološkim institutom u Beogradu. Na našu, odnosno sreću grada, počelo je nešto da se dešava i to veoma pozitivno -rekao je Zagarčanin.
    Konačno su počela istaživanja Starog grada, koja već daju valjane rezultate. Ipak, kad nešto konačno krene uzlaznom linijom, javlja se ''balkanski sindrom''. Peripetije, ometanja, komplikacije…
    -Na žalost, moramo da pokažemo našu drugu stranu. Stranu koja nam kopa lagume, potkopavajući sigurnost a ponekad i vjeru. Tako na svijetlo dana isplivava poslovična ljubomora, praćena jeftinim podmetanjima. Od ljudi koji se tobože bave zaštitom. Preko novina dobijamo prijetnje kako će univerziteti biti tuženi, a ''samovoljni kopači'' će se naći iza rešetaka. Moram istaći da posao na istraživanju rade ozbiljne institucije iza kojih stoje ministarstva, koja su položila garancije pa ne moraju da strepe da će ih poluobrazovani advokati i arhitekte juriti po Starom gradu, šireći priče kako su to ''privatna iskopavanja'' -kaže Zagarčanin, ističući da je u ovogodišnjim istraživanjima otkriven najstariji vizantijski horizont, otkopan jedan objekat sa slojem iz dukljanske države (period od 11. do 12. vijeka), koji do sada nije bio ni konstatovan ni na jednom mjestu u gradu i urađeno fotogrametrijsko snimanje crkve sv. Đorđa.
    -Istovremeno smo radili i na izradi knjige Stari Bar-arheološki materijal iz vremena Otomanskog carstva. S knjigom Stari Bar istraživanja 2005, to će biti ukupno peta knjiga za tri godine - kaže Zagarčanin.
    -Naše knjige nalaze se u preko 400 biblioteka u svijetu. Otkrili smo mnoge lijepe predmete i konstatovali istorijski veoma intrigantne stvari, koje će da zamisle naučnu javnost. Završili smo rad na proučavanju ishrane u srednjem vijeku, što se prvi put radi u Crnoj Gori. Takođe, završili smo tehničku obradu materijala iz turskog perioda. Konzervirali preko 500 premeta od metala, stakla i keramike, rekao nam je Zagarčanin.
    S Ministarstvom kulture Crne Gore, uz pomoć SE u okviru regionalnog programa za kulturno nasljeđe jugoistočne Evrope, urađena je preliminarna tehnička procjena, što bi bio uvod u buduću studiju izvodljivosti.
    -Imali smo materijanu i moralnu podršku SO Bar. Moram naglasiti da je 20 arheologa iz Italije, Engleske, Slovenije, Makedonije imalo dobre uslove i srdačan doček. Sada radimo na studiji, koja bi omogućila što bolji vizuelni kontakt između posjetilaca i Starog grada a to podrazumjeva i neke druge načine prikazivanja i prezentacije -kaže Zagarčanin, uz nadu da će u 2006. godini interesovanje za Stari grad pokazati i drugi univerziteti, što bi omogućilo nova otkrića.

    Biljana Boljanović

  7. #32
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    1,464
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default ARHEOLOšKA KARTA GRBLjA

    ARHEOLOšKA KARTA GRBLjA



    Arhološko bogatstvo cjelokupnog područja Grblja bilo je već devetnaestog vijeka predmet naučnog interesovanja brojnih istraživača, najčešće lokalnih istoričara - sveštenika, kao što su Mlade Crnogorčević, Savo Nakićenović i Ivo Stjepčević, koji su do sredine dvadesetog vijeka postavili temelje svih daljih istraživanja


    Mit od iskona


    Razapeta između dva velikana - u oblake zamotanog Lovćena i valovito kovrdžavog Jadrana, već milenijuma gori na suncu plodna župa Grbalj. Deset sela Gornjeg Grblja penju se uz lovćenske obronke, deset sela Donjeg Grblja prostrlo se po hrptu oniže gorske kose uz strmu obalu otvorenog mora, a po sredini se proteže bogomdana ravnica - Grbaljsko polje, podijeljeno na dva kraka: Soliocko polje prema Tivatskom zalivu i Mrčevo polje prema plaži Jaz. Desetine izvora i potoka natapaju to jedino plodno tlo između Kotora i Budve, a činili su ga pogodnim za naseljavanje od iskona. Upravo zato su u takozvanim "kneževskim" grobovima u tumulima usred polja, zvanim Mala i Velika Gruda, otkriveni prilozi keramike i metala - bronze, srebra i zlata, koji se vezuju za egejsku i kritsko - mikensku kulturu iz vremena prelaza iz trećeg u drugi milenijum prije Hrista. Postavlja se pitanje: nisu li ovo grobovi heroja iz grčke mitologije, tebanskog kralja Kadmosa i njegove žene Harmonije, koji su nakon razaranja Tebe u Beotiji došli u ove krajeve na kolima koja su vukli "brzi volovi", osnovali grad Budvu i dobili sina Ilirija, herosa eponimusa svih Ilira, a grobovi su im se nalazili na "modro-dubokoj ilirskoj rijeci" - Bokokotorskom zalivu, kako su to napisali putopisac Pseudo-Skilaks i pjesnik Apolonije Rodoski iz četvrtog, odnosno, trećeg vijeka prije Hrista.
    Po vrhovima brežuljaka Gornjeg i Donjeg Grblja leže razasuti pozniji kameni tumuli, za koje se često vezuju legende o kamenovanjima oceubica ili preljubnica, a u stvari su grobovi glavara ilirskih plemena ovoga kraja, Enheleja ili Ardieja, iz vremena od petog do trećeg vijeka prije Hrista, dakle, prije nego što je ilirska kraljica Teuta iz svoje prestonice u Rizonu (Risnu) započela nih ratova sa Rimljanima, što je dovelo do pada ilirske države pod kraljem Gencijem, do potpunog pokoravanja ovih oblasti i do prodiranja rimske kulture, jezika i religije, kako nam to svjedoče istoričari Polibije i Tit Livije iz drugog, odnosno prvog vijeka prije Hrista, te Plinije Stariji i geograf Strabon iz prvog, odnosno drugog vijeka poslije Hrista. Upravo tada se u tim antičkim izvorima javlja ime jednod naselja koje na grčkom jeziku zvuči: Akruion, a na latinskom Akruvium ili Agruvium, za koje se, pored starije teze da se nalazilo pod današnjim Kotorom, sve više i češće u nauci smatra da je ležalo negdje u području župe Grbalj. I zaista, cjelokupno to područje dalo je znatne dokaze razvijenog života u antičko doba: zidove antičke građevine u Orašću ispod crkve Svetog Stefana u Vranovićima, zatim ostatke antičkih zidova na Gomilici i Brdištima, antičke i kasnoantičke mozaike na Prevlaci ("Ostrvo cvijeća"), zidove i keramiku na lokalitetu Mirine u Sutvari i legendarnim naseljima Kretingrad u Radanovićima i Šebegrad u Lastvi, kao i sigurne temelje jedne trikonhalne građevine u Lastvi i antičke mozaike ispod Manastira Podlastva, tog duhovnog i kulturnog centra župe Grbalj, kao i najnovije nalaze mozaika u eventualnoj vila rustica u Kavču, nadomak Grbaljskog polja.
    No, izgleda da je ovaj bujan i raznovrstan život antike bio prekinut u petom vijeku naše ere u provalama varvarskih plemena, zapadnih i istočnih Gota, a da su preživjeli stanovnici ovih otvorenih naselja našli zaklonište u prirodno zaštićenom i lako branjivom Kotoru, gdje se do epohe humanizma sačuvala tradicija o doseljenju iz nekog ranijeg naselja po imenu Akruvium ili pak Askrivium, kako je to napisao kotorski pjesnik Ivan Bona Bolica u šesnaestom vijeku.
    Arhološkog bogatstvo cjelokupnog područja Grblja bilo je već devetnaestog vijeka predmet naučnog interesovanja brojnih istraživača, najčešće lokalnih istoričara - sveštenika, kao što su Mlade Crnogorčević, Savo Nakićenović i Ivo Stjepčević, koji su do sredine dvadesetog vijeka postavili temelje svih daljih istraživanja.
    No, već od sredine šezdesetih godina dvadesetog vijeka počinje pravo i relativno sistematsko istraživanje prostora Grblja, koje se odvija u organizaciji Pomorskog muzeja Crne Gore iz Kotora i Arheološkog instituta iz Beograd, a sastojalo se od reambulacije i rekognosciranja šireg prostora Tivta, Krtola i, posebno, Donjeg Grblja. U tim istraživanja je konstatovano preko 90 lokaliteta značajnih za arheologiju, zatim su na dva lokaliteta (Gomilica i Orašće) izvršena sondažna iskopavanja, dok su na dva kamena tumula (Milovića gumno u Lješevićima i Milovića lokve u Radovićima - Krtole), te na zemljanom tumulu Mala gruda u Grbaljskom polju izvršena sistematska arheološka istraživanja, jednako kao i na nizu objekata kod granice Sveti Luka u Gošićima (Krtole). Rezultati svih ovih istraživanja objavljeni su u "Starinaru" Arheološkog instituta iz Beograda (br. 27-29), a ekipu su sačinjavali: dr Maja Parović-Pešikan, dr Vojislav Trbuhović i mr Leposava Savić-Trbuhović iz Arheološkog instituta iz Beograda i mr Jovan Martinović iz Pomorskog muzeja iz Kotora, te povremeno i mr Ilija Pušić iz Zavičajnog muzeja iz Herceg Novog.
    Sljedeća kampanja arheološkog rekognosciranja odvijala se tokom 1984-1986. godine u organizaciji Crnogorske akademije nauka i umjetnosti iz Podgorice (tadašnjeg Titograda), a kostur ekipe su činili: Vilma Kovačević iz tada Opštinskog, sada Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Kotora i mr Ilija Pušić iz Herceg Novog. Rezultati rekognosciranja za sve tri bokeljske opštine: Herceg Novi, Tivat i Kotor, unutar kojeg je posebno izdvojeno područje Donjeg i Gornjeg Grblja (sa Mircem) sabrani su i izrađeni u vidu kartona kartoteke, sa katastarskim brojevima parcela do kojih se moglo doći. Originali kartona se nalaze u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti kao dio dokumentacije za izradu arheološke karte Crne Gore, dok se kopije svih kartona nalaze u dokumentaciji Regionalnog zavoda u Kotoru.
    Konačno, na inicijativu Društva za obnovu Manastira Podlastva iz Grblja, dolazi u septembru 2000. godine do, otprilike, četvrte kampanje arheoloških rekognosciranja i sonažnih iskopavanja područja Grblja od strane grupe studenata arhologije i arheologa sa Filozofskog fakulteta u Beogradu, pod rukovodstvom docenta dr Mihaila Milinkovića. Logističku podršku i organizaciju pružilo je pomenuto Društvo, ali je nosilac dozvole za ta istraživanja bio Regionalni zavod iz Kotora, zakonski nadležan za tu teritoriju. U dozvoli su kao ravnopravni rukovodioci figurirali dr Mihailo Milinković i viši konzervator Vilma Kovačević, dok je za konsultanta bio određen mr Jovan Martinović. Međutim, u gradu ekipe na terenu izmijenjene su propozicije; oblast Grblja je podijeljena na četiri stare kneževine, koje nisu navođene redom, već prvo jedna donjogrbaljska, pa dvije gornjogrbaljske i na kraju, preostala donjogrbaljska knežina. Izmijenjen je i način obilježavanja, tako što su uzete rimske i arapske brojke. Ubilježavanje, odnosno kartiranje, vršeno je na kartama veoma sitne razmjere 1:25000, što bi moglo stvoriti poteškoće kod guste koncentracije znakova. Navedene su i sve crkve, ali ne kao reperi za orijentaciju. U cjelini, rezultati ove kampanje logički se nadovezuju na dosadašnja saznanja o arheologiji ovog područja i u najvećem broju slučajeva preklapaju se dosadašnjim saznanjima o arheologiji ovog područja. Konačno, u zakonskom roku je predat izvještaj Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture na Cetinju, ali ne i kopija Regionalnom zavodu (Kotor), kao nadležnoj instituciji i nosiocu dozvole za istraživanja. Ovaj izvještaj je trebalo da bude plod rada dvoje rukovodilaca istraživanja, uz korišćenje svih relevantnih podataka iz ranijih istraživanja, a posebno uz kartiranje na kartama - sekcijama velike razmjere, ali je naknadno dostavljen samo kao jednostrani izvještaj dr Mihaila Milinkovića, te već predat za štampanje u časopisu "Muzejske sveske" iz Herceg Novog, takođe bez koautorstva. Iz svega ovoga bi trebalo izvući neke pouke za budućnost, jer se ne smije zaboraviti činjenica da rekognosciranje i reambulacija jednog ovako bogatog kraja nije nikada završena i da će biti potrebno možda još mnoge generacije stručnjaka, arheologa i istraživača da iz ovog bogatog "rudnika" izvuku sve podatke i kažu konačnu riječ o arheologiji Grblja, o njegovoj arheološkoj karti, o razvoju i napretku ovoga kraja - od iskona do naših dana.

  8. #33
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    1,464
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default ........................nastavak.................. ........

    Troja, san i stvarnost

    Regionalni zavod u Kotoru je u saradnji sa Pra i protoistorijskim odjeljenjem Univerziteta u Cirihu (Švajcarska) izveo sistematska istraživanja tumula Velika Gruda od 1987. do 1989. godine, a dragocjeni nalazi iz ovog tumula i njegovog parnjaka Mala Gruda, istraživanog 1970-1971. godine, bili su na velikoj svjetskoj izložbi "Troja, san i stvarnost" u Njemačkoj (Štutgart, Braunšvajg i Bon), zajedno sa nalazima iz Hisarlika u Turskoj, iz Grčke, Španije i Italije.
    Nadalje, u sklopu svojih godišnjih planova rada, a u cilju stvaranja baze podataka za izradu arheološke karte opštine Kotor, arheolozi Regionalnog zavoda iz Kotora Vilma Kovačević i mr Jovan Martinović su od 1994. do 1998. godine izvršili revizionu reambulaciju i rekognosciranje sjevernog područja Opštine (Crkvice, Krivošije, Dragalj), a posebno njenog jugoistočnog dijela (Donji Grbalj), pa Krtola i Luštice u tivatskoj, odnosno hercegnovskoj opštini, za koje je ovaj Zavod takođe nadležan. Pored upisivanja neophodnih podataka (prečnik i visina tumula), areal prostiranja keramičkih ulomaka, pravac pružanja zidova, na primjer), ekipa je vršila precizno kartiranje lokaliteta na aerofotogrametrijskim kartama velike razmjere 1:5000 (takozvana osnovna državna karta). Pri tom su brojne crkve služile kao osnovni reperi za lociranje pojedinih lokaliteta (udaljenost, smjer strana svijeta itd.), tim više što su pojedini crkveni objekti podizani u neposrednoj blizini kamenih tumula kao logičko nasljeđivanje kultnih mjesta.



    Jovan Martinović, Vilma Kovačević

  9. #34
    Join Date
    Feb 2004
    Location
    Donja Lastva
    Posts
    12,526
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    Ima li kakvih podataka o istraživanjima Solila u Boki s obzirom da je to područje bilo u upotrebi (proizvodnja soli) još u doba starog Rima

  10. #35
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default ARHEOLOGIJA JEDNOG NENASELjENOG GRADA, STARI BAR

    Mladen Zagarčanin:
    ARHEOLOGIJA JEDNOG NENASELjENOG GRADA, STARI BAR


    Kasnosrednjovjekovni lokalitet je ne samo biser crnogorske kulture nego je s pravom ponos evropske i svjetske kulturne baštine


    Biser crnogorske kulture


    Da je Stari grad Bar uvjek neiscrpna arheološka priča, dokazali su rezultati istraživanja koji su i ove godine, publikovani u knjizi koja nosi simboličan naslov: Arheologija jednog nenaseljenog grada, Stari Bar projekat 2005.
    Grupa autora, mladih arheologa iz ekipe profesora Saura Đelikija, šefa katedre za klasičnu i srednjovjekovnu arheologiju na univerzitetu Ka Foskari u Veneciji, objavila je u ovoj publikaciji rezultate istraživanja iz prošlogodišnje kampanje. Na 136 strana, jedne veoma moderno koncipirane naučne publikacije posvećene arheologu Milanu Praviloviću, sažeta je priča o 25-o dnevnom radu na možda najvećem kasnosrednjovjekovnom lokalitetu u Evropi, koji je ne samo biser crnogorske kulture nego je s pravom ponos, kako je to rekao profesor Đeliki u noći prezentacije knjige, evropske i svjetske kulturne baštine.
    Prošle godine vršena su multidisciplinarna arheološka istraživanja u Starom gradu Baru. Pod pokroviteljstvom univerziteta u Veneciji i Kopru, oko dvadeset učesnika iz Italije, Engleske, Slovenije, Srbije i Crne Gore, obavili su najopsežnije arheološke studije od 50-tih godina, kada je, pod vođstvom profesora Đurđa Boškovića vršeno i poslednje veliko proučavanje ostataka ovog drevnog srednjovjekovnog grada.
    Prvi glavni cilj istraživanja, koji je vodio iz nekoliko hronološki odvojenih pravaca, objedinio se u jednu cjelinu, a to je utvrđivanje početka urbanizacije ovog grada, odnosno odgovora na pitanje kada je u stvari nastao ovaj čudesan grad. Drugi cilj, nešto pasivniji, bio je usredsređen na proučavanje strukturalnih pitanja vezanih za socio demografske preobražaje jedne ili više abitativnih cjelina. Prostim rječnikom govoreći: na koji način se jedna srednjovjekovna palata, manastir, ... transformisala u vrijeme Otomanske uprave i šta je dovelo do takve transformacije? Da bi se došlo do odgovora na ovo pitanje odabran je metod proučavanja na osnovu uzorka. Na ovakav način se iz logično odabranih cjelina moglo izvući nešto što će poslužiti kao dobra polazna tačka za dalja proučavanja grada, što je na kraju urodilo plodom.
    Sistemom uzoraka odabrana su i istražena tri objekta različitih arhotektonskih, funkcionalnih i drugih vrijednosti: ranosrednjovjekovna fortifikacija- kula 112, manastir iz 13-14 vijeka, i jedan privatni objekat (osam), takođe iz srednjeg vijeka. Rezultati su bili začuđujuće dobri, i na neki način se može reći da su utvrdili jedan stabilan pravac budućih istraživanja.
    Iskopavanjem kule 112A, dokazano je da grad dobio svoju prvu pravu fortifikaciju tek u 8-9 vijeku što involvira mnogo drugih istorijskih zaključaka koji se nedvosmileno podudaraju sa materijalnim dokazima. Određivanje vremena nastanka plukružnih kula utvrđeno je na osnovu analize radioaktivnog ugljenika ili tzv. metodom C14 kao i na osnovu komparativnih metoda iskopanog materijala koji se uklapa u opštu sliku nalaza iz ovog vremena.
    Najinteresantniji arheološki nalazi u kuli su svakako ostaci slovenske grnčarije iz istog perioda što obogaćuje naše znanje o prisustvu naših predaka unutar zatvorenih romejskih cjelina.
    U vrijeme konsolidacije tematske uprave u Vizantiji, mjesto na kojem je zasigurno posvjedočeno postojanje ilirske gradine u gvozdenom dobu, kao i postojanje neke vrste staništa u kasnoj antici, počinje da dobija svoje pravo i prvo utvrđenje na koje se nadovezala cijela matrica sistema odbrane u srednjovjekovnom periodu. U početku to je navjerovatnije bilo utvrđenje nalik onom na Martinićima Gradini, sa potkovičastim ili polukružnim kulama u čijem središtu je bila episkopska crkve sa staništima, da bi kasnije prerastao u jedan od centara srednjovjekovlja na Južnom Jadranu.
    Iskopavanja objekta osam su se izvanredno nadovezala na proučavanje ostataka kule 112A. Pažljivim i sistematskim istraživanjem u okviru dvorišta ispred crkve Svete Katarine dokazano je ne postojanje južnog bedema sve do 13. vijeka. Takođe, utvrđeni su ostaci drvenih staništa iz vremena koje je prethodilo ovom, i koje se nadovezuje na period od 10. do 12. vijeka. Ipak, u ovom prostoru, najznačajniji nalazi jesu gorobovi, koji pripadaju dosada najstarijem posvjedočenom groblju u okviru grada. Grobovi su datovani u period sa kraja 11. i početka 12. vijeka takođe na osnovu metode C14.
    Grad je počeo da se ekonomski budi na prelazu iz 12. u 13. vijek, što je profesor Đeliki izvanredno objasnio na osnovu luksuzno rađenih keramičkih posuda, koje su importovane iz južno i sjevernoitalskih radionica. To su uglavnom slikane posude koje je u određenom trenutku mogao da priušti samo jedan malo imućniji socijalni koji se u međuvremnu obogatio trgovinom mineralnim i prehrambrenim resursima koje gravitira prema kontinentalnom zaleđu. Ovu keramiku su u posebno određenom poglavlju proučile Erika D’Amiko i Speranza Fresia koje su takođe bile autori i poglavlja o gruboj keramici slovenske produkcije kao i keramici iz perioda otomanske uprave.
    Da je multidisciplinarnost jedino rješenje za pravilan pristup modernoj metodologiji istraživanja pokazuje i poglavlje u knjizi koje su napisala dva docenta sa Univerziteta u Kembriđu, Kriš Seta i Aleks Polkovski. Kao stručnjaci na polju arheozologije srednjeg vijeka, ova dva naučnika su napisala članak o ishrani na osnovu pronađenih životinjskih kostiju iz objekta 161, koja su obavljena 2004. godine. Ovo je prvi rad posvećen svakodnevnom životu i otpacima koji su se dosada u našoj medijevalnoj arheologiji uglavnom bacali. Koliko je značajan i ovaj segment poznavanja prošlosti jasno pokazuju rezultati studije. Na prvom mjestu to je izdvajanje pripitomljenih i divljih životinjskih vrsta koje su slučile za prehranu. Sa druge strane postoje generalni zaključci koji se oslanjaju na statistiku. Takoje npr. uprkos blizini mora, i bogatstvu hrane koje ono pruža, izveden zaključak da je Bar više kontinentalni grad, jer se oslanjao najviše (kroz obije epohe, i srednjovjekovnu i tursku) na meso kao primarnu hranu i slatkovodnu ribu a vrlo malo na „morske plodove“
    Posljednje poglavlje je posvećeno skulpturi grada od antike do srednjeg vijeka.
    Uprkos problemima koji su pratili prošlogodišnja arheološka istraživanja, rezultati su privedeni kraju. Pred nama je treća knjiga koja se opet distribuira kroz mnoge evropske i svjetske biblioteke i to je ne samo veliki doprinos nauci, u smislu proučavanja naše „medijevane Pompeje“ već je i veoma dobar marketing za upoznavanje međunarodne javnosti o crnogorskom kulturnom bogatstvu. Kada se uzme u obzir da je sada u toku i treća kampanja arheoloških istraživanja grada, onda je naš uspjeh tim veći jer sledeće godine će izaći i četvrta knjiga iz naslova Stari Bar, Arheološki projekat.

    Proučavanje Pompeje

    Jedan od najiteresantnijih djelova grada jeste prostor koji se nadovezuje na crkvu Svete Venerande 45. Ovdje je prof. Bošković pretpostavio postojanje manastira, ali pravih dokaza za njegovu tvrdnju nije bilo. U početku ovdje je postojao samo istočni dio odbrambenog zida sa kulom, da bi se u srednjem vijeku ovdje razvili objekti koji su u otomansko doba pretrpjeli velike transformacije. Tako se na mjestu koje po dispoziciji prostora može da odgovara nekoj cenobijalnoj zajednici transformisao prostor neke od turskih aristokratskih familija. Na osnovu jasno definisanog arheološkog materijala u stratigrafski zatvorenim cjelinama bilo je moguće i polarizovati periode glavnih pregradnji; prva u 17 i 18 vijeku a druga u 19..
    Sve radove na iskovapavanjima i proučavanju arhitekture obavila je ekipa na čelu sa dr. Diegom Kalaonom, dr. Fulviom Baudom Elenom Grandi i Korinom Bagato.

  11. #36
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Arheolog MiloŠ PetriČeviĆ, Pionir Aero-arheologije U Crnoj Gori

    ARHEOLOG MILOŠ PETRIČEVIĆ, PIONIR AERO-ARHEOLOGIJE U CRNOJ GORI


    ~ Aeroprospekcijom otkrili mnogo novih lokaliteta o kojima ne postoji zvanična evidencija, a zub vremena i ljudska ruka polako ih devastiraju


    Kopa po istoriji iz vazduha


    Aero-arheologija u Crnoj Gori kao multidisciplinarni pristup, koji je veoma popularan u svijetu, kod nas je "u povoju", ali obećava bolje dane za ovu naučnu disciplinu.
    Savremeni metodološki pristup otvora mogućnost cjelovitog sagledavanja arheoloških lokaliteta na tlu Crne Gore, njihove uzajamne povezanosti i upoređivanja sa nalazištima u regionu.
    Diplomski rad mladog Kotoranina arheologa Miloša Petričevića, "Mogućnosti aeroprospekcije i Geografskog informacionog sistema aplikacije", nedavno je privukao pažnju crnogorskog Društva arheologa. Petričević je student Filozofskog fakultetu u Beogradu, katedra za arheologiju, čiji je mentor Nenad Tasić, a po prvi put kod nas spojio je digitalni model reljefa i daljinsku detekciju arheoloških nalazišta, na konkretnim snimcima praistorijskih utvrđenja, gradina i tumula na potezu od Platamuna i Donjeg Grblja do Luštice.
    - Savremena GIS-aplikacija je računarski program u kome skladištimo sve prostorne informacije vezane za aero-fotografije i topografske karte, na kojima vršimo mapiranje arheoloških lokacija, trodimenzionalnom analizom infra-crvenih i satelitskih snimaka i skeniranja. Dugo se zapostavljala makro-situacija u arheologiji, nedestruktivni metod, a istraživanja se fokusirala uglavnom na fizička iskopavanja. Aeroprospekcijom smo otkrili još mnogo novih lokaliteta - kaže mladi arheolog pokazujući aero-snimke sa ucrtanim gradinama pod radnim nazivima "Ograđena gomila", "Kovačeva gomila", "Gradišta", "Velja gora", "Grabovac", "Sveti Arion", "Vrtača, Negaljevići", sa brojnim lokalitetima nekropola pod tumulusima, rimskih vojnih građevina i skorašnjih ljudskih tvorevina.
    Mnogo je lokaliteta, zvanična evidencija još ne postoji, a zub vremena i ljudska ruka polako ih devastiraju. Milošev rad začetak je izrade arheološke karte Crne Gore.
    - Cilj Društva arheologa je da se napravi kompletna arheološka karta Crne Gore, gdje ćemo moći da izvršimo bezbroj analiza - odnose u kojima stoje određeni lokaliteti, horizontalnu rasprostranjenost i koncentraciju neolitskih, paleolitskih i bronzanodopskih lokaliteta i njihovo mapiranje, a na terenu da proučimo u kakvom su stanju i mogućnost njihove zaštite. Za GIS-analizu makro situacije potrebne su vertikalne fotografije u serijama od prije 50 godina, odnosno što starije, to bolje. Takođe, i sve što ima u arhivama, jer tlo se vremenom mijenja, a čovjek i sam remeti neki prirodan slijed. Poslije toga sa aparatom se ide u avion i prave fotografije, a za detaljne analize i mape potrebni su nam računari, softveri i podloške, vazdušni snimci, topografske, geološke, hidrološke i ostale geografske karte - objasnio je Miloš Petričević.
    On kaže da se mapiranje lokaliteta mora posmatrati u jedinstvenom praistorijskom arheološkom korpusu, povezano sa arheološkim kartama regiona - neki od susjeda imaju svoje karte, ali mi to još nemamo.
    - Želja mi je da specijalizujem praistorijsku arheologiju - kaže Miloš.
    Prije par godina on je kotorskoj javnosti predstavio trodimenzionalnu rekonstrukciju prvobitne crkve - martirijuma sv. Tripuna Rotunda, koju je realizovao u saradnji sa Mihajlom Čelanovićem i Dušanom Vulekovićem.

    Korisna saradnja

    U istraživačkom radu koji je trajao pune dvije godine, Petričević je koristio vertikalne fotografije snimljene iz aviona, koje mu je ustupio Vojno-geografski institut u Beogradu, sarađivao je sa Darjom Grosman, profesorkom na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Ljubljani, Nikolom Stripčevićem, predavačem na Katedri za antropologiju pri Univerzitetu Santa Barbara u Kaliforniji (porijeklom sa Luštice), prof. Branislavom Trivićem sa Katedre za rudarsko-geološka istraživanja u Beogradu, te stručnjacima Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Crne Gore u Kotoru. Pomogao mu je i prof. Lodeko Račkovski, sa Odsjeka za aero-arheologiju pri Institutu za praistoriju u Poznanju.


    M. D. P

  12. #37
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    DR ĐORĐE JANKOVIĆ, ČLAN DRUŠTVA ARHEOLOGA CRNE GORE, UPOZORAVA DA JE ZAPUŠTEN PRČANjSKI SPOMENIK KULTURE IZ IX VIJEKA


    ~ Zbog specifične arhitekture, crkva svetog Tome u Prčanju je izuzetna, neobična, interesantna i veoma važna, ne u lokalnim i državnim, nego u evropskim granicama


    Crkva svetog Tome obnovljena, pa zaboravljena


    Zidovi crkve sv. apostola Tome u Prčanju, registrovane u Regionalnom zavodu kao spomenik druge kategorije iz IX stoljeća, doskora su bili potpuno "kamuflirani" bodljikavom kupinom, granama lovorike, šibljem i korovom.
    Ni mnogi žitelji mjesta, posebno oni mlađi, ne znaju da ovakvo kulturno blago postoji u njihovom mjestu, na privatnom zemljištu, tek dvadesetak metara udaljeno od obale. Često se ljeti mogu sresti ljubitelji starina koji dolaze na odmor u Prčanj kako lutaju tražeći ostatke najstarijeg hrama u ovom mjestu.
    Tek sada ostaci crkve postali su vidljivi i dostupni, jer su planinari "Pestingrada" iz Kotora napravili jednodnevnu radnu akciju i raščistili zapuštene fundamente.
    - Crkva svetog Tome je zbog specifične arhitekture izuzetna, neobična, interesantna i veoma važna, ne u lokalnim i državnim, nego u evropskim granicama. Prije pedesetak godina je konzervirana, pa zapostavljena - problem je što nema domaćina da je čuva, očisti, napravi razglednicu, naplati ulaznicu, postavi tablu sa putokazom, kad dođe turista da vidi gdje da je nađe. Grehota je da to tako stoji, jer je kulturna baština vrijednost za hiljadu godina, rudnik se vremenom iscrpi, ali je arheologija neiscrpni izvor prihoda, naravno, uz dobru reklamu i aranžman - kaže dr Đorđe Janković, arheolog, profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu, član Društva arheologa Crne Gore. Evropa je, kaže Janković, još prije 20 godina donijela Konvenciju o zaštiti arheološkog nasljeđa. U njoj stoji da je baština zajednička, te da je izvor proučavanja prošlosti svih Evropljana.
    - Vlasnik spomenika kulture, država ili privatno lice, dužan je da čuva kulturno nasljeđe i učini ga dostupnim javnosti, samo što je to u našem zakonu nespretno riješeno. Ukoliko lice nema sredstava za restauraciju i konzervaciju, država treba da to finansira i sačuva, a vlasnik ima pravo da od naplate ulaznica stekne lični prihod. Spomenik kulture nije neka nedodirljiva svetinja - to je nešto što donosi prihode. Na žalost, nijedna država bivše Jugoslavije ne poštuje te zakone - kaže prof. Janković.
    Pored stručnog znanja, koje iz oblasti praistorije i srednjeg vijeka stiče uži krug ljudi, arheologija se može posmatrati i sa ekonomskog gledišta - ona otkriva spomenike kulture koji mogu da se eksploatišu.
    Crkva Rize Bogorodice u Bijeloj jedna je od nekoliko crkava na ovom području, građenih po principu trolista. Takvu arhitekturu arheolozi nazivaju trikonhos, a to je bila tema proučavanja dr Jankovića.
    - Crkva Rize Bogorodice, crkva u Doljanima- u Zlatici kod Podgorice, hram u Drivastu, na granici Albanije i Crne Gore, te crkva sv. Jovana u Zatonu na Limu, podignute su u IX i X stoljeću i imaju istovjetni tip gradnje - tri apside međusobno spojene, niesu prislonjene na pravougaonu osnovu kao one iz V i VI vijeka - tako formiraju trolist, kao djetelina - objašnjava Janković.
    Crkva u Bijeloj je episkopska crkva, ima grčke napise i živopis datovan u XII vijek. Sačuvana apsida stare crkve, koja se i danas može vidjeti ispod staklenih ploča, po mišljenju Jankovića, prezidana je u IX-X vijeku, u jednom periodu je postradala i nakon toga uz nju je prizidan jednobrodni dio koji je u XII vijeku oslikan živopisom.
    - Takvih crkava ima još na Skadarskom jezeru, a kada se stave na kartu, daju teritoriju Arhiepiskopije Prve Justinijane iz vremena Arhiepiskopije Klimenta Ohridskog (oko 900. godine). Glavna crkva bila je ona u Doljanima (Duklja), po njenom uzoru građene su ostale crkve - objasnio je naš sagovornik.
    Trikonhosi, ili crkve sa tri apside, trolisne osnove sa apsidama na istoku, sjeveru, jugu i ulazom sa zapada, potiču još iz kasno rimskog- rano vizantijskog perioda, od IV do VI vijeka. One po pravilu na jedan pravougaoni brod imaju prislonjene tri apside. Tako su građeni Petro-Pavlov manastir kod Trebinja, crkva u Baru, takva je i Prečista Krajinska na Skadarskom jezeru, u kojoj su, po predanju, sahranjeni kralj Vladimir i Kosara.
    - Suština je da ove crkve, koje su u prethodnim iskopavanjima datirane u XII i XV vijek, u stvari potiču iz ranijeg perioda - V i VI vijeka. Prečista Krajinska, koja je sada u ruševinama, zapravo je sagrađena u IV i V vijeku i koristila se u kontinuitetu sve dok je Turci nisu spalili, vjerovatno u XVI vijeku, što je rezultat mojih istraživanja - naglasio je Janković.

    M. D. P.

  13. #38
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    STAV: POZNATI ARHEOLOG UPOZORAVA NA SVE UČESTALIJE UNIŠTAVANJE ARHEOLOŠKOG BLAGA U RISNU


    Brutalno kasapljenje arheoloških lokaliteta


    U svim udžbenicima istorije piše crno na bijelo da je naš Risan (grčki Rizon, latinski Rizinium) bio prijestonica ilirske kraljice Teute pred kraj III vijeka prije Hrista, da je kasnije postao grad rimskih građana sa brojnim nalazima kao što su natpisi, novci, keramika, vile sa mozaičnim podovima, da je u doba ranog hrišćanstva imao svoju episkopiju, da je krajem srednjeg vijeka pao pod vlast Turaka, da je bio izlazna luka širokog zaleđa...
    Izgleda, međutim, da su ove notorne činjenice pomalo isčezle iz svijesti ljudi, da je u ovom zahuktalom vremenu nastalo osnovno pravilo da se cilj mora postići po svaku cijenu, mimo svih pravila, uz sve moguće žrtve. Tako se desilo da je zaštićeno arheološko područje antičkog grada Risna ostalo izloženo svim mogućim vrstama divljanja i devastacije, da je postalo pravi poligon najtežih pustošenja, te da svi - pa čak i oni koji su po zakonu zaduženi da vode brigu o dragocjenom kulturnom blagu iz prošlosti - sami krše ili izigravaju propise, koji vrlo jasno štite integritet ovog potvrđenog arheološkog lokaliteta, postavljajući kao jedan od prvih postulata to da niko ne smije da izvodi zemljane radove u Risnu bez prisustva i stalnog nadzora arheologa.
    Posljednji slučaj koji se dogodio potvrđuje pravilo. JKP Vodovod Kotor je započeo iskop kanala za polaganje vodovodnih cijevi na imanju Ćatovića uz rijeku Spilu i odmah naletio na ostatke antičkih zidova i fragmente keramike. Ti hitni radovi su zaustavljeni i prebačeni na drugu trasu, duž koje će dežurati arheolozi i nastojati da ublaže posljedice ovoga nekontrolisanog zadiranja u za sada netaknuto tlo toga područja.
    Prethodni slučaj devastacije desio se krajem prošlog ljeta u prelijepom ali neodržavanom risanskom parku, gdje je trebalo da se izgradi nova mrtvačnica ili kapela za sahrane na obližnjem groblju, iznad barokne crkve sv. Petra i Pavla. Odgovarajuća služba Opštine Kotor izdala je potrebne papire, ali nije našla za shodno da o toj gradnji obavijesti nadležni Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture iz Kotora, iako je na to po zakonu obavezna. Bager je počeo da skida gornji sloj zemlje i odmah naletio na rimsku nekropolu, antičko groblje sa nadgrobnim spomenicima, natpisima i kamenim urnama, pa su sami građani Risna, svjesni onoga bogatstva koje leži pod našim nogama, zahtijevali obustavu daljih radova, odnosno, stalno prisustvo arheologa. Ne zna se još kako će se ovaj slučaj razriješiti, no jedno je jasno čak i analfabetima: u Risnu se ne smije divljati, ne smije se rovati nasumice po bogatom tkivu naše prošlosti, a pogotovo nije dozvoljeno davati izjave kakvu je, na primjer, dao jedan od potpredsjednika Opštine da oni u toj kući pojma nemaju da je Risan naše najdragocjenije arheološko nalazište i spomenik kulture prve kategorije, iako već dvadeset godina na nekoj zaboravljenoj polici u Odjeljenju za urbanizam leži debela studija o istorijskoj baštini Risna. Prekratka pamet za dvadeset tri stoljeća istorijskog pamćenja!
    Međutim, treći slučaj je još karakterističniji i drastičniji: Turistička organizacija Kotora je naručila, a jedan od prokušanih arhitekata - konzervatora Regionalnog zavoda izradio projekat izmjene dosadašnje skromne nadstrešnice nad temeljima rimske vile urbane kod ulaza u risansku Bolnicu za koštana oboljenja. I naravno, apetiti su proradili, pa je umjesto neopterećujućeg krova od prozirnog valoplasta na prozračnoj rešetkastoj konstrukciji zamišljen paviljon od mnogo čvršćeg, nereverzibilnog materijala koji je trebalo da oponaša pravu rimsku vilu, sa imitiranim ritmom krovova koji se slivaju unutar peristila, sa visokim zidovima oko čitavog kompleksa, pa čak sa zamišljenim muzejskim prostorom. Međutim, tokom izvođenja ovog glomaznog i predimenzioniranog projekta došlo je do novog, teškog skrnavljenja tkiva i duše rimske vile: svi zemljani radovi za iskop temelja masivnih betonskih stopa željeznih stubova krovne konstrukcije, kao i trakastih temelja koji su te stope povezivali i sasvim iskasapili podzemlje naše vile, izvođeni su sa blagoslovom Regionalnog zavoda, ali bez stalnog prisustva i nadzora zavodskog arheologa, što je ravno zločinu ili najtežem kriminalnom aktu ubistva arheološkog lokaliteta sa predumišljajem.
    I sada, kada oni što su direktno nadležni za naše nacionalno bogatstvo ne obavljaju svoje zakonske funkcije zbog kojih i postoje, kada idu naruku sitnim prekršiocima koji prave krupne greške, što se može očekivati da će se desiti sjutra kada se nekome od novokomponovanih bosova prohtije da nasred polja Carine podigne neki sedmospratni glamurozni hotel ili apartmansko naselje, ne gledajući dalje od nosa, ne prezajući ni od čega, ne hajući za propise? Upravo sada naša služba zaštite spomenika kulture treba da položi drugi ispit zrelosti, upravo je sada prilika da odbaci dosadašnju politiku nezamjeranja i gledanja kroz prste, upravo sada mora da otkloni sve sumnje u svoju nepokolebljivu odlučnost da sačuva ovo neokrnjeno blago za buduća pokoljenja. Međutim, ni to neće imati nikakve vajde ukoliko ovakvu opredijeljenost ne podrži lokalna samouprava i opštinski stručni i izvršni aparat, te ukoliko ovu strukturu svijesti ne prihvate svi građani, kako oni što budno motre da se ne okrnje spomenička svojstva pojedinih lokaliteta ili objekata, tako i oni što taktikom sitnih koraka u izigravanju propisa i krupnih grešaka sa nesagledivim posljedicama prijete da ugroze integritet spomenika kulture i dignitet službe zaštite, te da u cjelini obesmisle činjenicu postojanja Kotora na Listi svjetske prirodne i kulturne baštine UNESCO.



    Mr sci. Jovan MARTINOVIĆ

  14. #39
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    LOPOVI POKUŠALI DA UKRADU VRIJEDNI EKSPONAT IZ ZAVIČAJNOG MUZEJA U PLJEVLJIMA

    Sef odolio, diatreta sačuvana


    Pljevlja - Lopovi su u noći između subote i nedjelje pokušali da ukradu luksuznu staklenu posudu - diatretu, najvredniji eksponat Zavičajnog muzeja u Pljevljima, ali na sreću u tome nijesu uspjeli.
    Prema riječima istražnog sudije pljevaljskog Osnovnog suda Branka Pejovića, provalnici su u muzej, smješten u pljevaljkom Domu kulture, ušli nakon što su obili ulazna vrata, a potom su pokušali da nasilno otvore metalni sef u kojem se čuva diatreta.
    Pejović je kazao da su lopovi prerezali metalne ručke na sefu i pokušavali da presijeku tri metalne šipke kojim je sef zaključan, ali u tome nijesu uspjeli.
    Provalnici su prethodno , pošto nijesu uspjeli da otvore metalna vrata, krampom ili nekim drugim predmetom probili zid i ušli u prostoriju u kojoj je smješten sef.
    Pokušaj krađe vrijednog eksponata u nedjelju popodne primjetio direktor muzeja Risto Manojlović, koji juče nije želio da daje izjave novinarima.
    Prema nezvaničnim informacijama, provalnici su iza sebe ostavili više stvari i tragova koji će istražnim organima pomoći u rasvjetljavanju ovog slučaja.
    "Vijesti" saznaju da će biti urađene DNK analize nađenih uzoraka, a svi zaposleni u muzeju biće podvrgnuti testu na poligrafu.
    Zavičajni muzej u Pljevljima, iako raspolaže vrijednom zbirkom, nema video nadzor.
    Dijatreta koja se čuva u Zavičajnom muzeju u Pljevljima pronađena je tokom velikih arheoloških iskopavanja Municipijuma S. u pljevaljskom selu Komini 1975. godine.
    Kominska diatreta jedna je od pet potpuno sačuvanih diatreta u svijetu. Pripada drugom tipu mrežastih diatreta. Čini je zvonoliki pehar od prozračnog bezbojnog stakla i kobaltno plava mreža koja u tri reda prstenova obavija prehar.
    Slova iznad mreže su iste boje kao i mreža, mada natpis nije povezan sa mrežom, već stoji slobodno i sastoji se od 19 slova. Visina dijatrete je 14,9 cm. Potiče iz IV, ili sa početka V vijeka n.e, a izrađena je u čuvenoj Kelnskoj radionici.
    Osim svoje primarne, praktične namjene, ovi luksuzni pehari bili su i odraz pripadnosti određenom staležu, porodici, a vrlo je bitna i estetska kategorija, jer se kroz njih reflektuju i ukus i moda jedne epohe, životni stil.
    Predanje kaže da su majstori diatreta bili pod posebnom zaštitom rimskih careva i imali specijalni tretman, jer je jedan majstor za života mogao da napravi najvjerovatnije samo jednu takvu posudu.



    G. MALIDŽAN

  15. #40
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default "Pobjeda", 12. jun 2007.

    Neuspio pokušaj provalne krađe u Zavičajnom muzeju u Pljevljima


    Dijatreta nije ukradena


    http://www.pobjeda.cg.yu/slike/119981.jpg


    Pljevlja, 11. juna - Proteklog vikenda, za sada nepoznati izvršioci, pokušali su da ukradu vrijedne eksponate iz Zavičajnog muzeja u Pljevljima. O tome se nijesu mogle dobiti zvanične informacije, a cilj provalnika u Zavičajnom muzeju u Pljevljima vjerovatno je bio da dođu do čuvene staklene čaše sa armaturom iz četvrtog vijeka, zvane dijatreta. Jer, kako su nedavno pisale naše novine, još postoji samo jedna takva u svijetu i čuva se u Kelnu, a pljevaljska je na sigurnom mjestu.
    Provaljeno je dvoje vrata, a zatim je prokopan zid, da bi se došlo do sefa u kome se pretpostavljalo da se nalazi dijatreta. Prema prvim procjenama, iz Muzeja nije nestao ni jedan važniji eksponat. Inače, dijatreta potiče iz rimskog grada Municipijum S koji je nastao u drugom vijeku nove ere u Kominima kod Pljevalja. Bio je jedno od najznačajnijih naselja u unutrašnjosti provincije Dalmacije, u čiji sastav su ulazile sve ilirske oblasti.



    M. Jelić

  16. #41
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default "Danas", ponedeljak, 8. januar 2007.

    Željko Milović: Mleci u posjeti drevnim precima



    Ekipa arheologa sa venecijanskog univerziteta Ka Foskari i prošle je godine, treću sezonu zaredom, otkopavala u tvrđavi u Starom Baru. Radovima je rukovodio dr Sauro Đeliki, profesor na četiri univerziteta, jedan od najvećih svjetskih medievalista. Saradnja barskog Zavičajnog muzeja i evropskih univerziteta započela je prije četiri godine u Kopru, nakon skupa arheologa u okviru projekta "Baština Serenisime". Prioritet istraživanja, među nekoliko desetina lokaliteta duž Mediterana, dobio je Stari grad Bar, "jedno od najvećih nepoznanica u sveukoupnoj evropskoj kulturnoj baštini", kako je navedeno u zaključku sa skupa.
    "Stari Bar je jedan od najznačajnijih lokaliteta u Evropi, jer je faktički konzerviran na nivou 19. vijeka, te je kao takav raj za arheologe", veli on, dodajući: "Nije se mnogo razlikovao od Ulcinja, Budve i drugih naselja na obali, ali je grad ostavljen i napušten nakon 1878, tako da je mnogo lakše arheološki projekat raditi ovdje, nego u gradu koji je nastavio da živi".
    Prošlogodišnja ekspedicija je bila multinacionalna i brojala je 15 ljudi, od čega četiri doktora nauka. Dvanaest je Italijana, jedan Španac, dva Engleza, a dio tima su i studenti iz Bara, uz arheologa Mladena Zagarčanina, kustosa barskog Muzeja koji je iskopavanjima prisustvovao u svojstvu domaćina. "Istraživanja su se nastavila po programu iz 2004. godine, i odvijala su se u dva pravca. Prvi je obuhvatao rekonstrukciju istorije stanovanja na ovom mjestu od praistorije do danas, a drugi aspekt je analiza promjena koje se dešavaju unutar habitativnih prostora svakodnevnog života kroz stoljeća, od sigurno potvrđene vizantijske faze, preko faze vladanja lokalnih feudalaca, zatim venecijanske faze, do turske vladavine", kaže Đeliki.
    Mladen Zagarčanin, kustos barskog Muzeja, kaže da je ekspediciju prošle godine ponovo poslužila sreća. "Na samom ulazu u grad, u unutrašnjosti kuće pronađeno je groblje iz 13. vijeka, naslonjeno uz ostatke arhitektonske cjeline koja je gotovo sigurno bila crkva. Groblje je smješteno na staništu iz gvozdenog doba prepunom keramike iz sedmog vijeka prije nove ere", veli on.
    Zagarčanin navodi da je groblje, pronađeno pretprošle godine, metodom C14 sa sigurnošću datovano u doba Vojislavljevića, prve crnogorske dinastije. Uz to, po prvi put u Crnoj Gori rađena je analiza ostataka biljnih vrsta korištenih u ishrani, i vrsta drveta korištenih u izgradnji objekata. Rezultati ovih istraživanja, kojim je rukovodila arheobotaničar Aleksandra Forti, biće publikovani, pored ostalih novih saznanja, u Zborniku o radovima u Starom Baru koji nekoliko godina zaredom publikuje Univerzitet Ka Foskari.
    U arheološkoj ekspediciji se nadaju da će iduće godine moći u tri dimenzije rekonstruisati izgled rane fortifikacije grada, jer su pronašli i drugu vizantijsku kulu, oko koje se decenijama spori naučna javnost. Sada znaju, kažu, pravac kretanja bedema, i njihov izgled odgovara Martinićima i vizantijskim gradovima u Albaniji. I prošle je godine projekat arheoloških iskopavanja u Starom Baru u cjelosti finansiran od strane Evropske unije, Provincije Veneto i Ministarstva inostranih poslova Italije. Velika je sreća što se, nakon pretprošlogodišnjih mučnih scena oko nadležnosti crnogorskih institucija za ovaj lokalitet i prijevremenog prekida radova, u projekat uključila i jedina mjerodavna instanca - podgorički Centar za arheološka istraživanja. Time je mlada država pokazala da joj je stalo da se Stari Bar na ovaj način promoviše u svijetu kao vanredno zanimljiv arheološki lokalitet.

    http://www.danas.co.yu/20070108/kultura1.html#10

  17. #42
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default "Pobjeda", 07.07.2007., KULTURA I DRUSTVO

    Vilma Kovačević: Segment kulturnog nasljeđa, Arheološki lokaliteti



    U opštem civilizacijskom i istorijskom nasljeđu Mediterana, antičke kulture predstavljaju vrijednost, koja se trajno sačuvala u svojoj snazi, ljepoti i dubokom humanističkom smislu



    Blago antičke Boke



    Arheološki lokaliteti, kao segment kulturnog nasljeđa, od izuzetnog značaja za istoriju i kulturu jednog naroda u našoj državi su veoma malo iskorišćeni. U bogatim arheološkim slojevima našeg okruženja, nalaze se materijalni ostaci starijih civilizacija, koje su baza za civilizacijski kontinuitet, koji smo naslijedili i na njima izgradili sopstveni kulturni identitet. Područje Crne Gore, a posebno Boka Kotorska predstavlja jedan od najbogatijih arheoloških resursa u Evropi. Mediteransko okruženje koje je pulsiralo starim civilizacijama, imalo je svoj odraz i na našim obalama. U opštem civilizacijskom i istorijskom nasljeđu Mediterana, antičke kulture predstavljaju vrijednost, koja se trajno sačuvala u svojoj snazi, ljepoti i dubokom humanističkom smislu. Refleksije antičkih civilizacija su se rasprostirale duž obale Mediterana, u početku su do nas dopirale trgovačkim putevima starih Grka, moreplovaca. Kasnije, osvajački pohodi Rimljana donose novine u načinu života i kulturi.
    Prvobitni interes starih Grka je bio prvenstveno trgovački kako zbog plasiranja svojih proizvoda, tako i za nabavkom sirovina, naročito rudnih. I ostali autohtoni proizvodi, naročito so, bila je jedna od interesnih sfera za dolazak u Bokokotorski zaliv. Svjedočanstva o ovim putovanjima i plovidbama ostala su zapisana u djelima antičkih pisaca koji su nam dragocjeni za proučavanje istorije i civilizacije antičkog perioda. Pored ovih pisanih izvora, veoma su dragocjeni, odnosno neizbježni, matrijalni izvori, kroz koje dolazimo arheološkim iskopavanjima. Sintezom ova dva izvora dolazi se do sigurne naučne interpretacije. Boka Kotorska je po svojim karakteristikama, klimatskim uslovima, konfiguraciji terena, moru koji čini zaliv pogodan za život i komunikaciju sda svijetom, uvijek bila pogodna za život ljudi. Zbog toga je bila naseljena od iskona. To potvrđuju mnogobrojni arheološki lokaliteti iz svih perioda. Jadransko more su stari Grci nasljednici Egeokritejaca, poznavali još prije prvog miloenijuma p.n.e. Već u 7. vijeku p.n.e. pjesnik Alkman spominje jadranske Enete, a Herodot spominje da su Fokejci biloi prvi Heleni koji su prošli u Jadransko more. Izvjesno je da su Grci u 6. vijeku p.n.e. plovili po Jadranu i zalazili u njegove sjeverne krajeve. Hekatej zna za grad Adriju koja se nalazila na moru i po kojem je Jadransko more i dobilo ime. I u 5. vijeku p.n.e. Grci dobro poznaju Jadran, što se vidi iz pisanja Herodotovog, gdje on dobro razlikuje Enete na Jadranskom moru od onih koji su bili susjedi Grka.
    Antički mit koji govori o legendarnom osnivaču beotske Tebe Kadomsu i njegovoj ženi Harmoniji dovodi se u direktnu vezu sa Bokom Kotorskom. Pseudo Skilaksov "Periplus" iz 4. vijeka p.n.e. pominje Risan, gdje kaže da su ilirsko pleme Enheleji bili nastanjeni u Iliriji kod Rizona i Rizinske rijeke gdje su se nalazile stijene Kadmosa i Harmonije. Mitologija o Kadmu govori da je u Tebi srećno živio sa Harmonijom, koja mu je rodila petoro djece. U dubokoj starosti supružnici su bili prinuđeni da napuste grad; prepustili su presto unuku Penteju, a zatim otišli u zemlju Enhelejaca. Proročište je objavilo da će Kadmo i Harmonija, na volovskim kolima i u vidu zmija, predvoditi silnu varvarsku vojsku, koja će pobjeđivati dok ne pokuša da otme delfijsko blago. Kadmos je izvojevao pobjedu nad Ilirima i zagospodario njihovom zemljom. Harmonija je tu rodila sina Ilirija.
    Jedan od najboljih poznavalaca geografije i etnografije starog vijeka Strabon, daje nam najiscrpnije podatke o dijelu naše obale u svojoj "Geografiji", i kaže da se poslije obale Plereja i Ardijeja nalazi Risanski zaliv kojeg on naziva "Sinus risonicus", na čijim obalama leži grad Ridzon i drugi gradići. Od rimskih pisaca o ovom djelu naše obale pisao je Plinije i Klaudije Ptolomej. Plinije, opisujući put od Epidaura do Ulcinja, nabraja gradove koji se nalaze na tom putu: "ab Epidauro sunt oppida civium Romanorum Rhdžinium, Acruium, Butua, Olcinium... Plinije takođe tvrdi da su duž obale od Epidaura do rijeke Drilon (Drim) postojala mnogobrojna grčka naselja koja su u njegovo vrijeme već pala u zaborav. Naročito se pominje grad Acruium, pored Risna, koji se kod njega zove Rhidžinium. Nabrajanje gradova i naselja u Boki Kotorskoj u antičkom periodu je prisutno kod antičkih pisaca i uglavnom se spominje Risan, Budva i Akruvium negdje između ova dva grada. O ubikaciji ovog grada u arheološkoj nauci su mišljenja podijeljena. Pojedini naučnici (P. Mijović) ga smješta na mjesto današnjeg Kotora, i to argumentuje kako starim nalazima tako i nalazima antičke kamene plastike u postzemljotresnim radovima u starom gradu Kotoru. Drugi autori i istraživači antičke arheologije (J. Martinović), Acruvium lociraju u plodnu ravnicu Grbalj, i eventualno na mjesto današnjeg Bigova. Aplonije Rodski u svom djelu "Agronautika" iz 3. vijeka p.n.e. pominje naseljavanje nekih Kolhiđana na ilirskoj rijeci u oblasti Enheleja, gdje se nalazi grob Kadma i Harmonije. Već je u nauci dokazano da se ovdje ne radi o rijeci već o Bokokotorskom zalivu.
    Priča o argonautima je veoma stara i događaj se imao zbiti negdje prije 1200. godine p.n.e. Agronauti grčki junaci, koji su pod Jasonovim vođstvom, oplovili Kolhidu da bi se domogli zlatnog runa, ime su dobili po lađi Argo. Njihov dugi plovidbeni put, pun raznih opasnosti i iskušenja opisan je po raznim verzijama. I o povratku postoje nekoliko predanja. Jedan od njih kaže da su se od zapada kretali rukavcem Dunava (Sava), odakle su morali da nose lađu na ramenima, ili da je guraju na oblacima, sve do jedne rijeke koja se uliva u Jadransko more. Grci su ploveći od iskona Jadranskim morem preuzeli i jantarski put od svojih prethodnika koji su dobro poznavali jadransku obalu. Jantar je kopnenim putem dolazio do sjevernih obala Jadrana, gdje su ga preuzimale lađe i odvozile morem do grčkih gradova. Taj put nijesu mogli odjednom preći, pa su na Jadranu mogli imati luke, u koje su mogli bez bojazni zalaziti. Jedna od njih je mogla biti Korkira Melaina, druga Heraklea, a treća možda Buthoe, Rizon, Acruvium... Ovi gradovi južnog Jadrana su još u 5. vijeku p.n.e. bili pogodni za naseljavanje, na putu Grka prema obalama i otocima sjevernog Jadrana. Grci rano počinju kolonizovati jadransku obalu. U 8. vijeku p.n.e. Korinćani osnivaju naseobinu Korkiru na istoimenom ilirskom ostrvu današnji Krf. U 7. vijeku p.n.e. Korkirani su stvorili dobru bazu za dalju kolonizatorsku aktivnost prema sjeveru uz jadransku obalu. Tako na susjednoj ilirskoj obali osnivaju Apoloniju i Epidamnos kasniji Dyrrhachion, današnji Drač.
    Dalja kolonizacija je išla relativno sporo i zabilježena je tek u 4. vj.pn.n.e. Jedna od prvih kolonija je Faros koga su osnovali stanovnici grčkog Parosa, uz pomoć sirakuškog tiranina Dionisija Starijega. Kao sirakuška kolonija spominje se i Vis. Iz ove kolonije su se razvile i druge naseobine kao Tragurion i Salona. Kao grčka naseobina se kod Pseudo Skilaksa, Polibija i Strabona spominje i knidska kolonija na Korčuli. Ove kolonije su prije svega imale ulogu u daljem razvoju trgovine sa domorodačkim stanovništvom, koje je i dalje nastanjivalo gradove. Kao što se vidi prve kolonije su bile na ostrvima, dok je tendencija širenja prema kopnu stalno postojala. Samo najjača od ovih kolonija, Isa, uspjela je da stvori i svoje kolonije na kopnu. Arheološka iskopavanja na ovim lokalitetima su potvrdila grčke naseobine, kako u ostacima arhitekture, tako i u nalazima novca grčkih gradova i brojnih keramičkih nalaza.
    Na obali južnog Jadrana nalazila su se mjesta sa domorodačkim ilirskim stanovništvom, i mjestima gdje su se nalazili emporijumi trgovi na kojima se razmjenjivala roba sa grčkim trgovcima. Tu se, prije svega, pominje Budva, Risan, Ulcinj... Osnivanje grčkih kolonija na ovom prostoru, vjerovatno nije moglo da uspije, zbog dosta zategnutih odnosa ilirskog stanovništva i jačanja njihove države, naročito u 3. vijeku p.n.e. Sam zaliv Boke Kotorske predstavlja nepoznanicu i rizik, za tuđinca koji prvi put uplovljava u njega. On može biti dobro sklonište od nevremena, dobro mjesto za trgovinu, ali i mjesto velikih neizvjesnosti. Plovidba duž južnojadranske obale na putu od grčkih otoka prema sjevernom Jadranu prilično je izložena jakim vjetrovima, pa je zaliv Boke Kotorske morao biti zapažen i korišćen već u najranijim krstarenjima Jadranom.

  18. #43
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default .....................nastavak..................

    Nastanjenost Bokokotorskog zaliva u ilirskom periodu je našao poznatija, jer su evidentirani brojni lokaliteti sa tragovima života i boravka ilirskih plemena. Iliri su u početku bili nomadski narod, koji nije imao svoja stalna staništa, već su migrirali u okviru određene teritorije, i uglavnom su bili stočari. Prva naseljena mjesta bile su utvrde na uzvišenjima, tzv. Ilirske gradine. Zauzimale su dominantna mjesta, bile opasane kiklopskim zidovima u suhozidu, i imale dobar pregled okoline. Na ova mjesta su se sklanjali u slučaju opasnosti zajedno sa stokom. Na području Boke gradine su evidentirane na nekoliko lokacija, od kojih su istražene Gradina u Risnu i Gradina sv. Luka u Gošićima. U objema je konstatovana arhitektura kao i prisustvo gradinske keramike. Ove naseobine su imale vizuelni kontakt tako da su se mogli signalizirati dolasci tuđinskih brodova u zaliv.
    Najveća od svih gradina na ovom području je gradina Krimalj na Mircu. Ova gradina dominira cjelokupnim zalivom i ima vizuelni domet od plaže Jaz, do konavoske teritorije, a istovremeno ima pogled na dobar dio pučine. Istraživanja ove gradine bi sigurno dala dosta podataka o životu u ovom periodu. Blizina mora je ilirska plemena preorijentisala na pomorstvo i gusarenje tako da postaju opasnost na Jadranu. Istovremeno kontakti sa antičkim svijetom Grčke i južne Italije mijenjaju dotadašnji način života. Naselja počinju da se formiraju po ugledu na grčke polise, pa dobijaju akropolu i podgrađe, najbolje sačuvano u Risnu. Risan postaje ilirska prijestonica sa svim karakteristikama utvrđenog grada.
    Rimska naselja uglavnom nasljeđuju ista mjesta za dalji razvitak naselja koje sada prerastaju u gradove koncipirane po rimskom uzoru. Grad dobija formu, centralno mjesto za izgradnju javnih građevina koje su bogato ukrašene dekorativnom plastikom. Bogati rimljani grade vile rustike ukrašene mozaicima, gdje uživaju u ladanjskom životu. Naseljavanje se širi i na plodno zemljište gdje se organizuje agrarna proizvodnja u gajenju poljoprivrednih kultura prvenstveno maslina i vinove loze. U ovome prednjači plodna ravnica Grbalj, na prostoru od Tivta do Budve. Fortifikacioni sistemi i dalje ostaju na dominantnijim mjestima, gdje se grade kule stražare, od kojih se neke koriste i do srednjeg vijeka.

    Mediteranski kulturni milje

    Pogodnosti cjelokupnog okruženja Bokokotorskog zaliva svakako su uslovili njegovo nastanjivanje već u praistoriji. Međutim, veoma su oskudni podaci iz tih ranijih predilirskih faza i civilizacija na ovom prostoru. Sporadični nalazi kao što je kamena neolitna sjekira, slučajni nalaz sa poluostrva Luštica, i jedna bronzana sjekira, koji se nalaze u Zavičajnom muzeju Herceg-Novog, nedovoljno je uporište za donošenje zaključaka. Izuzetak čine dvije istražene pećine, Spila iznad Perasta i Vranjaj iznad Herceg-Novog. Ove dvije pećine, arheološki istražene, dale su dosta arheoloških nalaza, naročito keramike iz neolitskog i eneolitskog perioda. Analogne nalaze su dale i još dvije rekognescirane pećine u Boki: Deletina pećina iznad naselja Dobrota, i Brštanova pećina iznad lokaliteta Carine u Risnu. O duhovnoj kulturi stanovnika bronzanodopskog perioda svjedoče pećinski crteži sa prizorom lova na jelene i svastikom u okapini arbiju u Lipcima. Ove scene se vežu za mediteranski kulturni milje prema sličnim lokalitetima u Italiji.

  19. #44
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default "Pobjeda", 12.07.2007. Kultura

    Arheološka istraživanja u Risnu


    Hram posvećen Medauru na Gradini ?


    Na Gradini evidentno višeslojno arheološko nalazište iz ilirskog, helenističkog, rimskog i turskog perioda. Pretpostavka da se na ovom lokalitetu nalazi i hram posvećen Medauru, i dalje je aktuelna

    Kotor, 12. jul - Arheološka istraivanja u Risnu su realizacija projekta „Rissinium-prijestonica kraljice Teute“ i vrše se na kopnu i u podmorju Risanskog basena. Kao i do sada, istraživanja su sprovodile ekipe arheologa iz Poljske i iz Crne Gore a u obje ekipe su bili uključeni i studenti, kazala je Ružica Ivanović, direktorica Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Kotor. Inače, istraživanja se sprovode se na osnovu Sporazuma o naučno istraživačkoj saradnji u oblasti arheologije, zaključenog između Varšavskog univerziteta i Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Kotor za period do 2010. godine.
    Kampanja je dala izuzetne rezultate o čemu najbolje govore brojni arheološki nalazi poput nastavka, prošle godine pronađene ulice na Carinama nekadašnjeg grada iz vremena grčke dominacije s kraja četvrtog i početka trećeg vijeka prije nove ere, sa objektima i manjim ulicama, velika količina bronzanog novca iz rimskog i helenističkog perioda, kao i mnoštvo keramičkih fragmenata i manjih posuda. U gradskom parku, nekropoli, pronađeni su djelovi zida za koje se pretpostavlja da pripadaju ogradnom zidu nekropole iz rimskog perioda.
    Obimnija istraživanja ove godine urađena su na Gradini sa posebnom pažnjom na utvrđenja iz rimskog perioda. Na lokaciji je evidentno višeslojno arheološko nalazište iz ilirskog, helenističkog, rimskog i turskog perioda. Pretpostavka da se na ovom lokalitetu nalazi i hram posvećen Medauru, i dalje je aktuelna s ubjeđenjem da će naredna istraživanja potvrditi ovu tezu.
    Cilj arheoloških istraživanja u Risnu je da se ovo područje što prije istraži kako bi se dobila slika nekadašnjeg antičkog grada, otkrili i sačuvali materijalni dokazi minulih epoha, civilizacija i kontinuitet življenja i stvaranja na ovim prostorima. To se mora uraditi što je moguće prije pred talasom prekomjerne urbanizacije koja bi mogla trajno uništiti svjedočanstva bogate prošlosti na ovim prostorima.
    Ovogodišnja arheološka kampanja, na kopnenom lokalitetu u Risnu počela je 14. juna i trajaće do kraja nedjelje.


    Arheolozi iz Poljske i Crne Gore


    Pored profesora Piotra Dičeka, poljsku ekipu sačinjavaju i arheolozi mr Januš Reclav, mr Martin Lemke, mr Tomaz Koval i mr Rafal Karpinski. U crnogorskoj ekipi su Vilma Kovačević, arheolog iz Regionalnog zavoda koja je i rukovodilac istraživanja, Predrag Lutovac, arheolog iz Polimskog muzeja Berane, Magdalena Radunović, konzervator JU „Muzeji i galerije Podgorice“ i Miloš Petričević, arheolog. Tu su i studenti arheologije Bogdan Lompar, Aleksandra Mićunović i Biljana Belušević. Nadzor nad arheološkim istrživanjima vršio je arheolog Dejan Gazivoda. Ovogodišnjim istraživanjima obuhvaćeni su lokaliteti na Carinama, Gradini i u Gradskom parku, na mjestu rimske nekropole


    Slavko Mandić

  20. #45
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Pobjeda, 29. 09. 2007. KULTURA I DRUSTVO

    Arheološka istraživanja na Sinjačkom kršu i Močilima



    Na tragu najstarije ljudske nasebine u Crnoj Gori ?


    Pronađen veliki broj fragmenata keramičkih posuda, različite vrste i porijekla, od onih grubo i primitivno rađenih bez dekoracija do nekih primjeraka poput ulomaka amfora i tanjih djelova posuda finije izrade, kao i fragmenti životinjskih kostiju i vilica-kaže Predrag Malbaša i Dejan Gazivoda

    Sondažna arheološka istraživanja otpočela su ovih dana na lokalitetima Sinjački krš i Močila, u selu Zagori, Riječka nahija - Opština Cetinje. Ispitivanja sprovodi, prema planu i programu za ovu godinu, Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Crne Gore sa Cetinja. Radovima rukovode Predrag Malbaša, viši kustos i arheolog i Dejan Gazivoda arheolog-konzervator iz Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Crne Gore.
    Oblast sela Zagore, koje je granično selo Cetinjske opštine prema Podgorici, čini sasvim podesnu geografsku cjelinu, koja je na sjeveru u tijesnoj vezi sa Zetskom dolinom a na jugu sa Skadarskim jezerom. Zagora se nalazi u prilično lijepoj kotlini na čijim obroncima su razbacane kuće Pavlićevića i Božovića. U samom selu nalazi se crkva posvećena Sv. Stefanu koja je iz 16-tog vijeka, mada se na na seoskom groblju nalaze i tragovi mnogo starijeg sahranjivanja. Kroz selo prolazi i karavanski put koji vodi od Skadarskog jezera prema Katunskoj nahiji. Put je ograđen zidom koji je na nekim mjestima ograđen zidom visine i do dva metra. Na obroncima oko sela i u samom selu nalaze se tragovi humki.
    Sinjački krš je brežuljak iznad sela i karavanskog puta koji dominira kotlinom. Na ovom mjestu su pronađeni brojni fragmenti keramike iz vremena velike seobe naroda.
    - Ova arheološka ispitivanja su praktično nastavak mini-sondažnih ispitivanja koja su izvođena juna mjeseca 2003. godine. Nalazi koji su tada pronađeni uslovili su potrebu da se ispred pećine na prostoru od 16 metara metara obave dodatna istraživanja kao i da se nastavi sa sondažnim istraživanjima. Istraživanja su bila nužna kako bi se jasnije determinisao vremenski raspon života na ovom lokalitetu i dobili bliži podaci o stanovništvu ovog područja iz vremena pred istorije.Tada, kao i sada je pronađen veliki broj fragmenata keramičkih posuda, različite vrste i porijekla, od onih grubo i primitivno rađenih bez dekoracija do nekih primjeraka poput ulomaka amfora i tanjih djelova posuda finije izrade, kao i fragmenti životinjskih kostiju i vilica - kaže Predrag Malbaša.
    Ispitivanja lokaliteta su u toku i trajaće desetak radnih dana.
    - Ispitivanja se vrše na prostoru koji predstavlja prirodno utvrđenje sa brojnim pećinama, okapinama, vodama i bujnom vegetacijom koji je u vremenima kada je bio u funkciji male ljudske zajednice bio nepristupačan za „nepozvane posjetioce“ i lako održiv sa aspekta odbrane. Za sada je otvoreno četiri sonde, koje su bogate keramičkim materijalom. Dalji tok arheoloških ispitivanja pokazaće konačne rezultate ovog prirodnog utvrđenja i svrstaće ga u određeni kulturno-istorijski period ljudske civilizacije - smatra Dejan Gazivoda.
    Dvojica istraživača su uvjereni da postojanje brojnih tumula na ovom prostoru i preliminarna analiza pronađenog materijala, ovaj lokalitet mogu svrstati u vrijeme najstarijih ljudskih civilizacija na tlu Crne Gore.


    V. Simunović

  21. #46
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    NA ARHEOLOŠKOM LOKALITETU DUKLjA


    Počinju sondažna istraživanja



    Geo-fizička snimanja na arheološkom lokalitetu Duklja počinju danas, a poslove će obaviti stručnjaci iz Britanske škole u Rimu. Uslijediće i sondažna istraživanja koja će uraditi stručnjaci sa univerziteta „Karlo Bo" u Urbinu, obavijestila je Zorica Mrvaljević, v.d. direktora podgoričkih Muzeja i galerija.
    To je samo dio radova predviđenih projektom „Nova antička Duklja", koji finansiraju Evropska agencija za rekonstrukciju i Glavni grad Podgorica, a predviđeno je da projekat košta 100.000 eura. Cilj je – ističe Mrvaljevićeva - prvenstveno fizička zaštita i turistička valorizacija lokaliteta.
    Podsjetimo, projekat je dio međunarodnog plana nazvanog "42. paralela" koji ima za cilj obnovu i turističko vrednovanje najzanačajnijih antičkih lokaliteta u Italiji, Crnoj Gori i regionu.
    Mrvaljevićeva kaže da je do sada završena tenderska procedura za one poslove koji podliježu zakonom o javnim nabavkama, a koja se odnosi na izgradnju i postavljanje zaštitne ograde i montažno demontažne scene. Nakon sondiranja terena na lokalitetu će raditi i naši stručnjaci.
    - Ekipa sastavljena od naših stručnjaka, arheologa, konzervatora i arhitekata konzervatora, odradiće dio stručnog posla koja se odnosi na uređenje i djelimičnu konzervaciju Foruma. Rok za završetak svih poslova predviđenih ovim projektom je kraj maja 2008. godine - kaže Mrvaljevićeva.
    Podsjetimo, projektom predviđa istraživanje 25.000 metara kvadratnih ovog lokaliteta.

    Ž.J.

    http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...&clanak=121249

  22. #47
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Pobjeda, 25.10.2007. Kultura

    Na lokaciji Municipijum S. završena prva faza zaštitnih arheoloških istraživanja


    Grad na ilirskim temeljima



    Tokom zaštitnih arheoloških iskopavanja koja su proteklih sedmica rađena lokaciji antičkog grada Municipium S. u pljevaljskom selu Komine, arheolozi su našli tragove još starije naseobine, sagrađene, moguće, i u ilirskom periodu.
    - Tokom istraživanja, na jednom od kupastih uzvišenja otkriveni su tragovi domorodačkog naselja koje je postojalo prije nego što je grad dobio status municipijuma - saopštila je prof. dr Mira Ružić, naučni savjetnik odjeljenja za arheologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu i rukovodilac istraživanja na lokaciji Municipijum S.
    Rukovodilac projekta direktor Zavičajnog muzeja u Pljevljima, Radoman Manojlović, naglašava značaj ovog otkrića i najavljuje istraživanje lokacije koje će možda trajati više decenija.
    - Ovo je dokaz da je Municipijum S. kao naseobina, nastao na temeljima urbane cjeline koja datira iz vremena prije dolaska Rimljana na ovo područje. Antički grad se, prema našim saznanjima prostirao na području od oko 40 hektara. Ove godine mi smi radili iskopavanja gradskog bedema sa spoljne strane. Dimenzije posla koji valja obaviti na lokalitetu koji je jedan od najugroženijih u Crnoj Gori, i to je dodatni razlog da ga obilježimo i zaštitimo, ilustrovaću podatkom da bi radovi trajali četrdeset godina ako bi petnaestak radnika ovdje radilu u prosjeku po dva mjeseca godišnje. Ove godine izdvojena iz lokalnog budžeta za istraživanja je izdvojeno deset hiljada eura. Iuće godine terba izdvojiti mnogo ozbiljnija sredstva. Po potrebi ćemo ekipu proširiti drugim stručnjacima: arhitektama, geolozima, antropolozima i stručnjacima drugih profila- naglašava Manojlović.
    Istraživački radovi na lokaciji Municipijuma S. posljednji su put obavljani sedamdesetih godine prošlog vijeka kada su izvršena sondažna istraživanja manjeg obima.
    - Polazna osnova za naš projekat bila su, u ovom trenutku već davna, sondažna istraživanja manjeg obima na koja su na ovom terenu vršili akademik Dragoslav Srejović i profesorka Aleksandrina Cermanović Kuzmanović. Na jednom od kupastih uzvišenja gdje su otkriveni domorodačkog naselja pronašli smo i ostatke jedne potkovičaste peći, ostatke južnog bedema iz rimskog perioda i kule koja je, po svemu sudeći, bila element rimskog fortifikacionog objekta. Takođe smo, na drugom kupastom dijelu utvrdili da se, pod naslagama zemlje, nalaze ostaci druge kule sa južnog dijela grada - kazala je prof. dr Mira Ružić, rukovodilac istraživanja na lokaciji Municipijum S.
    Stručni nadzor radova na lokalitetu gdje se nekada nalazio rimski grad obavljao je Dejan Gazivoda, arhelog konzervator iz Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Crne Gore.
    - Radilo se na veoma kompleksnom terenu Dobar dio prostora na kom se prostirala antička naseobina bitno je devastiran gradnjom objekata. Sa aspekta nadzora imam samo riječi pohvale za organizaciju. Što se samih istraživanja tiče, radi se dnevnik ispitivanja, nivelmanski dnevnik, obrađuje se foto dokumentacija i vrše iskopi po svim propisnim pravilima - rekao je Dejan Gazivoda


    V.S.

  23. #48
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    NOVA ANTIČKA DUKLJA – GRAD KOJI NE POZNAJEMO


    Misterija omeđena rijekama



    ~Moguće je da je najveći dio stanovnika Duklje zapravo živio na prostoru gdje se danas nalazi stari rimski akvadukt ili na farmama oko grada, a arheolozi su otkrili na forumu, odnosno pored, zgrade za koje se nije znalo

    ~Korišćenje kamena sa Duklje za savr

    Duklja je jedan od najinteresantijih antičkih arheoloških nalazišta u ovom dijelu Evrope. Danas, nakon više od dvije i po decenije, u Podgorici se ponovo sprovode istraživanja...
    Tročlana stručna ekipa iz Italije iz Britanske akademije za arheologiju iz Rima (British school of archeology) istražuje Duklju "prečešljavajući" svaki pedalj njenog tla. Arheolozi Sofi Hej, Stiven Kej i Lejon Pet trebalo bi da urade tačnu mapu grada. Tako bi u znatnome olakšali sva dalja istraživanja i radove na ovom lokalitetu.
    Zatekli smo ih u Rogamima dok snimaju dio lokaliteta koji do sada nije istraživan. Na omeđanom prostoru veličine 30 sa 30 metara, oni magnetometrom snimaju po 25 cm na svakih pola metra. Zadovoljni osmjesi istraživača svjedoče da je novi način istraživanja donio i nova saznanja, možda otkrića i da je projekat sa punim pravom dobio ime Nova antička Duklja...
    - Na forumu, odnosno pored, pronašli smo neke zgrade za koje se do sada nije znalo. Na zapadnoj strani od Duklje, sada gdje se nalazimo - Rogami, ima manje građevina, jer se nalazimo na samoj obali rijeke. Pretpostavljamo da je to zato što su Dukljani nekada, poput današnjih stanovnika, ovdje držali i napasali stoku. Možda je ovo bio agrarni dio grada, koji nije bio naseljen, već služio kao poljoprivredno dobro. To je bilo uobičajeno za rimske gradove tog vremena. Ali, ipak, i ovaj dio bio je zaštićen kompleksom zidina s jedne i rijekom sa druge strane. Mi pokušavamo da utvrdimo nije li ovdje možda bilo nekih zgrada. Ovaj dio istraživanja interesantan je jer dokazujemo da su i u Duklji postojale otvorene površine - kaže Hej.
    Sa druge strane, kada je riječ o pretpostavkama o glavnom urbanom "smjeru" centralno mjesto grada sigurno je bio forum sa administrativnim i trgovačkim dijelom. No, moguće je da je najveći dio stanovnika Duklje zapravo živio na prostoru gdje se danas nalazi stari rimski akvadukt - most, ili na farmama oko grada.
    - Odnosno, da je rezidencijalni dio grada bio smješten ka jugu, ka Cijevni i Zeti ili da se protezao čak prema istoku - pretpostavlja Hej.
    Vođa arheološke ekipe kaže da se nada da neće ništa propustiti, jer zahvaljujući ovoj vrsti snimanja mogu čak da zabilježe i urne.
    - Ovo je istraživanje visoke rezolucije, dodala je Hej.
    Uprkos izraženom interesovanju evropske i domaće naučne javnosti i relativno čestim arheološkim istraživanjima, arheološki lokalitet Duklja, nadomak Podgorice, u toku XX vijeka intenzivno je devastiran. Korišćenje kamena sa Duklje za savremenu gradnju, bio je ustaljeni običaj, pa je tako jedan broj kuća u Podgorici od materijala sa drevnog grada.
    Takođe, divlja gradnja koja je karakteristična za savremenu Podgoricu, nije zaobišla ni Duklju, na čijem prostoru je bespravno podignut veliki proj stambenih objekata. Ipak, najdrastičniji primjer devastacije ovog lokaliteta učinjen je prilikom izgradnje pruge Podgorice – Nikšić čija trasa, odnosno nasip koji nosi šine, prolazi centrom lokaliteta i preko hramova koji su se nalazili južno od glavne ulice na Duklji.
    Prva faza projekta nazvanog "Nova antička Duklja" podrazumijeva geofizička istraživanja, snimanja uz pomoć magnetometra.
    - Mi pokušavamo da mapiramo cijeli grad, ono što se nalazi izvan granica poznatog foruma. Veoma je važno znati gdje se grad prostirao, gdje su mu bile granice. Naša dosadašnja saznanja o Duklji su prilično limitirana. Za sada, znamo da je Duklja sa tri strane bila omeđena rijekama, a na to nam ukazuju veoma jasni i vidljivi ostaci gradskih zidina. Još niko nije istraživao ovaj dio gdje smo mi, odnosno van foruma. Nadamo se da će ovo biti prvo uspješno istraživanje izvan centra Duklje. Pokušavamo da pronađemo ostatak grada i da sačinimo mapu tog dijela urbanog prostora, možda pronađemo rezidencijalni dio, teatar... - kaže Hej.
    Na prvi pogled, istraživanje ni malo ne sliči poslu arheologa. Nema iskopavanja i tajnih hodnika, kao u filmovima... No, prvi utisak u ovom slučaju zaista vara. U to nas uvjerava Hej, koja objašnjava šta zapravo rade.
    - Mi veoma sistematično istražujemo. Ali, to nije invanzivna i destruktivna metoda kao iskopavanje. Zato mislim da je veoma dobra, jer sve na površini ostaje onako kako jeste. Aparat kojim snimamo, zove se magnetometar i uz pomoć njega radimo geofizička - prospektivna istraživanja. Način na koji on funkcioniše jeste u stvari da reaguje na magnetsko polje onoga što se nalazi pod zemljom, i to na oko metar i po dubine. Tako se stvari kao što su zidovi, udubljenja, jarkovi, temelji, niše, cigle, ugalj... svaka na svoj način ocrtavaju. Sve ima svoje specifično magnetno polje, pa mi to "vidimo". Ne uvijek jasno o kojoj vrsti materijala je riječ, da li je mozaik ili obični pod, ali obrise i izgled, vidimo. Tačno znamo šta je pod a šta zid i slično... Mi čak vidimo i gdje su postojali zidovi, gdje su temelji, iako znamo da je odatle odnesen kamen - kaže Hej.
    Kako najavljuju britanski arheolozi nakon snimanja na terenu, u Italiji im naredna četiri mjeseca predstoji još mnogo posla - sortiranje snimaka, pisanje izvještaja... i naravno, izrada preliminarne karte ovog arheološkog lokaliteta.
    Međutim, ovo nije njihova posljednja posjeta Crnoj Gori. Na Duklji će ponovo snimati naredne sezone, ali duži vremenski period. Tada bi trebalo da kompletiraju ovu vrstu istraživanja.
    Projekat se finansira sredstvima Evropske agencije za rekonstrukciju i Glavnog grada Podgorice, a dio je velikog međunarodnog projekta pod nazivom „42. paralela" u kojem učestvuju regije i gradovi iz Italije i Crne Gore. Projekat za cilj ima turističku valorizaciju i prezentaciju kulturnih i prirodnih potencijala.

    Sa slikom nema lutanja

    - Mi ne radimo iskopavanja, služimo se samo ovom, nedestruktivnom metodom. Kada počnete sa iskopavanjima, sve što uradite i nađene morate i da konzervirate. A za to vam treba mnogo novca. Zato je ova tehnika mnogo bolja. Pored toga, kada sakupite novac, zahvaljujući ovim snimanjima, tačno znate gdje vam se što nalazi i gdje ćete otkopavati, bez lutanja - kaže Hej.
    Zato ona prednost daje gofizičkim snimanjima. Kaže, kada bi iskopavala radila bi to na rezidencijalnim područjima, iako su istraživači najčešće usredsređeni na forume, bazilike...
    - Ali, o svakodnevnom životu ljudi iz tog vremena mnogo više naučite ako iskopavate na nekim drugim mjestima, recimo gdje su njihove kuće - kaže Hej.
    Ekipa je jedna od rijetkih koja u Evropi rade uz pomoć ovog aparata, i zato su veoma traženi.

    Uzbudljiv boravak u Crnoj Gori

    Stiven Kej, Sofi Hej i Lejon Pet čine u timu koji za sobom ima dug spisak odrađenih projekata. Kada je riječ o geo-fizičkom istraživanju, kaže da se ono u Italiji praktikuje već dugo. Skoro je već uobičajena ova vrsta istraživanja.
    - Ipak, veoma smo zadovoljni i uzbuđeni istraživanjima na Duklji i boravkom u Crnoj Gori. Takođe, zaposleni u podgoričkom Muzeju veoma mnogo su nam pomogli i pokazali su veliku predusretljivost, kao i veliki entuzijazam za ovo istraživanje - kaže Kej.
    - U ovom trenutku nošenje magnetometra je moje glavno zaduženje - našalila se mlada Lejoni Pet, koja je arhoelogiju diplomirala prije godinu dana.
    - Za Britiš skul sam već radila ovakva istraživanja, kao i u Engleskoj. Više volim kada radim na otvorenom. Voljela bih da dobijem priliku za iskopavanja, i usredsredila bih se na pronalaženje dokaza i rekonstrukciju svakodnevnog života ljudi iz tog vremena - kaže Pet.



    Ž. JANjUŠEVIĆ

    http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...&clanak=122921

  24. #49
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    SENZACIONALNO OTKRIĆE


    Ostaci grčke civilizacije



    Italijanski stručnjaci pronašli su na brdu Majlika kod Bara ostatke grčke kulture iz četvrtog vijeka prije nove ere i utvrdili da je maslinjak na planini Rumija stariji od dva milenijuma. Ovo senzacionalno otkriće rezultat je nedavno okončanih laboratorijskih analiza na Univerzitetu "Ka Foskara" u Veneciji. Dosad je bila poznata stara maslina na Mirovici kod Bara, za koju je utvrđeno da je starija od dve hiljade godina, najstarija na Balkanu, i kao svojevrsna turistička atrakcija prikazana je na svim promotivnim fimovima o Crnoj Gori, prenosi Tanjug.
    Kustos Zavičajnog muzeja u Baru, arheolog Mladen Zagarčanin rekao je da je zatečen senzacionalnim otkrićem stručnjaka iz Venecije i ocijenio da bi te novosti mogle promijeniti turistički imidž Bara, koji važi za jedan od najljepših gradova na južnom Jadranu.

    On je rekao da je istraživanje obavljeno na lokalitetu Džidžarin u Starom Baru, koje su od 16. do 31. oktobra zajedno obavili istraživači "Ka Foskara" koje je predvodio prof. dr Klaudio Negreli i Zavičajnog muzeja Kulturni centar u Baru.
    U maslinjaku imanja Metovića u Džidžarinu, pored ostataka srednjovjekovne crkve koja se u mjesnoj tradiciji vezuje za Svetog Đorđa, na nekoliko mjesta gdje su vlasnici iskopali rupe za zasade maslina, na dubini do 70 centimetara, pronađeni su fragmenti grčke keramike, i to u ogromnim količinama, navodeći da su to bile "na desetine finih ulomaka vaza rađenih tehnikom crnofiguralnog stila, karakterističnog za peti i četvrti vijek p.n.e.".
    Zlatičanin je istakao da su dokazi grčke kultura iz 4. vijeka prije nove ere na toj lokaciji velika novost za sve arheologe i dodao da su "svuda oko tog iskopa velika stabla maslina za koje se i ranije pretpostavljalo da su veoma stara".
    Ogroman broj ulomaka na imanju Metovića dokazuje postojanje vile ili ekonomata u ovom živopisnom mjestu, ili je u vezi sa ilirskim stanovništvom koje je tada počelo da kultiviše stablo masline.
    Rezultati iz laboratorije "Ka Foskara" vezuju taj materijal za Atiku ili Krf, i to je sada drugi trag grčke civilizacije u Baru, koji se može uporediti sa grčkim nalazima pored Luke Bar, koje je Odjeljenje za arheologiju Zavičajnog muzeja otkrilo 2005. godine, naveo je Zagarčanin.

    http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...&clanak=125507

  25. #50
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    Iskopan komadić antičkog Bara

    Dio mermerne arhitralne grede antičkog hrama otkopan je ispred ulaza u Luku Baru, u blizini Pionirskog parka i stare autobuske stanice, objavljuje današnja štampa.

    Riječ je, prema tvrdnjama stručnjaka, o najznačajniji arheološki nalazu u barskoj opštini posljednjih decenija.

    Dio antičke građevine pronađen je na dubiti od dva metra prilikom kopanja kanala za vodovod krajem lanjske godine.

    Mermerni artefakt, težak oko 500 kilograma, dugačak oko 1,80 metara i širok oko 50 santimetara, najvjerovatnije potiče iz drugog ili trećeg vijeka nove ere, iz rimskog imperijalnog perioda.

    http://www.pcnen.com/detail.php?module=2&news_id=27270

Page 2 of 8 FirstFirst 123456 ... LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •