“Senzacionala” arheološka otkrića


Fragment mermernog komada arhitravne grede bio je dekorisan po klasičnom principu koji odlikuje rimsku sakralnu, ali i svetovnu arhitekturu, zrelog imperijalnog perioda


Antički Bar mit ili stvarnost



Dogodilo se još jedno u nizu “senzacionalih” arheoloških otkrića na prostoru ispred starog hotela Agava u Baru pronađeno je jedno od najjasnijih svjedočanstava antičkog graditeljstva prostoru grada. Na samo stotinak metara od mora, bukvalno je “izronio” komad arhitravne grede sa nekog rimskog hrama ili bazilike. O čemu se zapravo radi?
Još je pedsetih godina prošlog vijeka prof. Bošković najavio mogućnost da se kod stare željezničke ložionice u Novom Baru kriju ostaci mozaičkog poda nekog antičkog objekta otkopanog na dubini od oko dva metra. Ovaj do kraja nikada potvrđeni podatak najviše se zadržao u spekulativnim tvrdnjama o postojanju ili rimskog vicusa (sela), na obali Barskog zaliva, ili da je u pitanju vila rustika (luksuzna farma sa pratećim objektima- termama npr), koja je pripadala nekom latifundijskom posjedu.
Međutim ako zanemarimo ovaj podatak, prostor užeg i šireg okruženja oko Barskog polja ima podosta dokaza koji svjedoče o razvijenom životu u doba Rima. Antički nalazi kao: amfore najrzličitije mediteranske provenijencije, razna druga keramika i novac, uvijek su pružali jasna svjedočanstva o razvijenom životu na ovom djelu Jadrana. Da je kojim slučajem postojao arheološki nadzor prilikom izgrdnje Luke Bar 60-tih mi bi danas imali mnogo brojnije dokaze rimske civilizacije sa prostora nekadašnjeg Pristana. Samo je pražnjenjm gaza luke u toku radova na izgradnji, otišlo u nepovrat neprocjenjivo mnogo arheoloških predmeta koji su se vjekovima taložili na dnu gradskog porata. Ono svjedoči o različitim ishodištima importovanih roba, čije porijeklo seže od najudaljenijih crnomorskih obala pa sve do sjeverne Afrike i Galije.
Šta je sa prostranim barskim poljem i da li stvarno postoji realna mogućnost da je blizina mora i bujica rijeke Rikavac, koja je plavila obalu, duboko sakrila tragove jednog antičkog mjesta koje se zagubilo čak i u pisanim izvorima?
Na ovo pitanje odgovor može dati samo arheologija, ali za sada još nedostaju konkretni tragovi naselja pored mora, pa se postavlja pitanje kako je moguće da je jedan ovakav komad arhitekture pronađen na prostoru gdje osim sakralnog objekta (5-6 v.), ne postoje gotovo nikakvi tragovi graditeljstva. Odgovor na ovo pitanje može da otvori novo poglavlje antičke arheologije na teritoriji Crne Gore.

Ovaj nedavno pronađeni arheološki nalaz pobudio je veliku pažnju u naučnim krugovima jer je to prvi trag neke impozantne rimske građevine na prostoru od Ulcinja do Bara.
Fragment mermernog komada arhitravne grede bio je dekorisan po klasičnom principu koji odlikuje rimsku sakralnu, ali i svetovnu arhitekturu, zrelog imperijalnog perioda. Po dužini, u zonama teku ornamenti u vidu stilizovanih akantovih listova, lezbijske ili jonske kime, kao i pseudokonzola između kojih se provlače klesane rozete različitih oblika. Ako se uzme u obzir način na koji je ukrašena ova mermerna greda, mora se doći do zaključka da se ovdje svakako radi o veoma kvalitetnim majstorima, koji su ovakve komade klesali u blizini majdana ovog kamena daleko, a zatim ih transportovali do naručioca.
Jedan dio grede je odlomljen po dužini, pa je moguće pretpostaviti da je to urađeno namjerno i da je iskorišten kao građevinski materijal na nekom obližnjem objektu. Vrlo blizu mjesta nalaza, kao što smo rekli, otkopani su ostaci hrišćanskog hrama iz polovine petog vijeka, napravljenog u vidu trolisne, trikonhosne crkve, sa grobom u jednoj konhi. Upravo je ovdje tokom istraživanja 60-tih, pronađen i jedan kapitel, koji po načinu klesanja i strukturi mermera odgovara nedavno pronađenoj gredi, pa se nameće zaključak da je protomajstor koristio gotove arhitektonske komade sa neke obližnje građevine. Možda baš sa građevine sa koje potiče ovaj mermerni komad.Međutim, spekulacija o porijeklu ovog nalaza može biti još dvije. Za sada je najrelevantnija ova prva, koja se odnosi na postojanje reprezentetivnog paganskog hrama u blizini morske obale, ali dok se arheološki ne istraži cjeli prostor, i druga i treća mogućnost mogu ostati u „naučnoj igri“.
Tako se druga pretpostavka odnosi na neke ranohrišćanske primjere koji imaju analogije sa nalazima iz Duklje. Konkretno poređenje je sa nalazom idetntično ukrašene široke konzole koja je pripadala tz. bazilici B u Duklji . Ova Bazilika koju je prvi publikovao Englez Munro još davne 1896. datuje se u petom ili početak šestog vijeka u zavisnosti od naučnog pristupa. Ako se uporede načini klesanja ova dva komada, može se uvidjeti velika sličnost, što navodi na mogućnost pomjeranja vremenskog oredjeljenja grede iz Bara, najkasnije do prve polovine šestog vijeka. Na taj način bi postojala arhitektonska koncepcija slična Saloni, tj. Marusincu, sa dvije crkve od kojih je jedna urbana bazilika (možda pretvorena u takvu iz paganskog hrama) a druga memorija, sa grobom sveštenika u sjevernoj konhi. Takav je i i kompleks crkava u Petropavlovom manastiru kod Trebinja itd...
Treća pretpostavka je najmanje vjerovatnija. Ona se odnosi na blizinu mora i mogućnost sa je komad dospio u more posle neke oluje u kojoj je stradao brod koji je prenosio gotove mermerne komade za neko drugo gradilište. Takvih slučajeva ima po Merditeranu ali se skoro na svima bez izuzetka vide tragovi valjanja po morskom dnu. Međutim, naš nalaz je perfektno ravnih ivica i bez vidljivog dodira raznih morskih parazita.
Krajem IV vijeka limes počinje da popušta pred silinom invazija raznih “varvarskih” populacija potisnutih od strane Huna 375. godine. Neki narodi nadiru u raznim pravcima prema rimskim kastrumim i gradovima dok drugi traže dozvolu da se nasele na teritoriji imperije i postanu njihovi federati. Stihija ratobornih plemena željna rimskog bogatstva najednom uslovljava da se život sa bezbjednih agrarnih posjeda premjesti u utvrđena naselja. To bi ukratko mogao da bude scenario propasti antičkog mjesta pored mora i početak stvaranja novog bezbjednijeg i utvrđenog mjesta tj. današnjeg Starog Bara, odnosno njegovog obnavljanja nakon ilirske epohe. Burni događaji posle pada rimskog carstva uništili su mnoge gradove na jadranskoj obali. Jedan drugim nestajali su najblistaviji centri moći a bujica plemena sa sjevera je bila nezaustavljiva. Sve to može biti uzrok nestajanja jednog malog mjesta koje je imalo hram, ili baziliku pored same obale. Na istočnoj obali takvi hramovi su brojni a investicija u gradnji hramova zaista je impozantna ako uzmemom brojčanu ograničenost sačuvanih epigrafskih potvrda. Tako su od manjih mjesta hramovi postojali u Senju gdje je hram bio posvećen božanstvu Liberu, u Nadinu posvećen lokalnoj boginji Latri, u Muću su bili hramovi Kastoru i Poluksu u Vidu kod Metkovića (nekadašnja Narona), u Humcu... Mnogi od nas nisu ni čuli za ova mjesta a kamoli da i pretpostavimo da su mogli imati velike hramove o kojima postoje epigrafski i istorijski zapisi.
Iako je prošlo već podosta dana od ovog nalaza, mi smo zaprepašteni činjenicom da neko ko je to izvadio nije obavijestio nijednu nadležnu instituciju o ovom nalazu. Iznenađeni da Zavod za zaštitu spomenika nije zaštitio potencijalno ugroženo arheološko nalazište, ni ovo niti još najmanje deset u Crnoj Gori. Tačno je da imamo loš i zastareo zakon o zaštiti spomenika. Tačno je da u zakonu piše da investitor mora obavijestiti nadležne ustanove. Tačno je da u zakonu piše da nema arheološkog nadzora. Ali zar je to opravdanje.

Ilirski etnos

Arheološka istraživanja na širem području crnogorske obale dokazuju da su ilirski primorski gradovi već u prvim decenijama I vijeka nove ere oživjeli, i da su se teritorijalno proširili. To je period kada romanizacija počinje sve čvršće da obuhvata ilirski etnos i taj proces će u dva sljedeća vijeka biti skoro potpuno završen. Sahranjivanje se mijenja, tj. prelazi se na spaljivanje pokojnika i polaganje njegovih ostataka u urne, što je najvažnija odrednica u presudnom duhovnom preobraćenju, ali će osjećati još uvjek jaki uticaji na domorodačko. Ponajviše kroz sinkretizam zvaničnog rimskog državnog Paneteona sa nizom lokalnih božanstava.


Mladen Zagarčanin