Page 8 of 8 FirstFirst ... 45678
Results 176 to 192 of 192

Thread: ARHEOLOGIJA CRNE GORE

  1. #176
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default 24. novembar 2012.

    LUTOVAC: Tumuli u Banjanima su decenijama pljačkani i devastirani


    U Riječanima u Banjanima tumuli su decenijama uništavani i od ogromnog broja ostalo je sačuvano samo desetak.
    Mislim da su i sami arheolozi krivi što se ovo dogodilo, jer su posljednji put istraživali u Riječanima 1977. godine. U potrazi za srivenim blagom nepozvani istraživači su uništili grobove, tako da se trudimo da pronađemo i istražimo one koji su u potpunosti očuvani, kako bi više saznali o vremenu nastanka ovih humki iz daleke prošlosti, kaže arheolog Predrag Lutovac.

    Da su tumuli u Banjanima ranije istraživani sigurno je da bi arheolozi mnogo više saznali o vremenu nastanka ovih grobnih humki, o ritualima posvećenim smrti, i svemu onom što još uvijek nije razjašnjeno kada je jedan od najneistraženijih dijelova našeg nasljeđa u pitanju. Poslije punih trideset pet godina arheolozi su ponovo u Riječanima i tim kojim rukovodi arheolog Predrag Lutovac trudi se da otkrije što više od onog što je ostalo netaknuto nakon godina devastacija i pljačkanja. Od ogromnog broja tumula u Banjanima ostalo je samo desetak sačuvanih.
    -Arheolozima su zanimljivi upravo netaknuti grobovi, jer se trudimo da utvrdimo, bar približno, vrijeme njihovog podizanja, i da odredimo kom periodu pripadaju. Na cijelom području Riječana veliki broj tumula je uništen i naišli smo samo desetak koji nisu dirani i oni su predmet našeg interesovanja, kaže za Portal Analitika arheolog Predrag Lutovac, rukovodilac istraživanja.

    Objašnjava da su arheolozi otvorili jedan tumul u Riječanima, a uskoro će i drugi prema Smrduši. Jedna od humki je prečnika 16 metara, a visine nešto više od metra, dok je druga prečnika tridesetak metara i planiramo je da i ona bude istražena tokom kampanje, koja se završava polovinom decembra.
    Na pitanje kako je došlo do tolike devastacije tumula, da li je to možda učinjeno zbog neznanja, slučajno tokom nekih radova, ili više namjerno, naš sagovornik kaže da ovdje slučajnosti nema i da su tumuli u Banjanima namjerno devastirani.
    „Nažalost, mislim da smo i mi arheolozi pomogli da se unište te kamene gomile, jer u Riječenima je samo jednom boravila arheološka ekipa i to 1977. godine i vršila arheološka istraživanja. Od tada više niko od stručnjaka nije došao u Riječane. Tumuli nisu zaštićeni kao spomenici kulture, bili su dostupni svima. Mnogi nisu u potpunosti devastirani, ali su arheolozima za podatke potrebne nedirnute grobnice. Uložiti novac u istraživanja, a ne otkriti ništa, nije dobar izbor. Zato želimo da otvorimo one humke koje do sada niko nije dirao, kaže arheolog Lutovac.
    Ne iznenađuje što su tumuli u Banjanima uništeni, jer je slična sudbina bila i onih u Zeti, ili Bjelopavlićima na primjer. Kod samozvanih „istraživača“ preovladala je pohlepa, želja da se dođe do skrivenog blaga i u toj potrazi mnogi od tumula su uništeni, a dragocijeni predmeti za arheologiju zauvijek nestali.
    Naš sagvornik kaže da su samozvani “istraživači” tražili vrijedne predmete, jer je poznato da su starije kulture pokojnika sahranjivale sa grobnim prilozima. U većini slučajeva se u tim grobnicama nađu bronzani predmeti, keramičko posuđe, a iz želje da se vidi što ima u unutrašnjosti, humke su uništene.
    Na konstataciju da se smatra da su u tumulima u Banjanima bili sahranjivani viđeniji predstavnici plemena Dokleata, arheolog Predrag Lutovac kaže da je to tačno i da vrše sondiranja od početka istraživanja.

    „Još 1907. godine objavljena su dva natpisa iz Riječana i konstatovano je da se radi o familiji Epikada. Riječ je o dva nadgrobna spomenika posvećena dvojici braće od kojih je jedan bio komandant utvrđenja rimske stanice, a drugi senator u Duklji. To su bili viđeniji ljudi i s obzirom da je bio velikodostojnik Dokleata, smatra se da su se Dokleati prostirali do Riječana. Ono što je zanimljivo je da smo našli mjesto gdje su pronađeni ti nadgrobni spomenici. Nevjerovatno, ali jedan spomenik je preklesan i danas se nalazi u Riječanima, a poslužio je kao korito za stoku. To je urađeno još tridesetih godina prošlog vijeka. Drugi je natpis, na sreću, sačuvan i nalazi se u Muzeju u Nikšiću, kaže Lutovac.
    Pored tumula arheolozi istražuju i Budetinu glavicu gdje sondiraju bedeme.To je uzvišenje nad Riječanima koje je udaljeno svega jedan kilometar i s razlogom je pobudilo pažnju arheologa, jer je riječ o utvrđenju.

    Naš sagovornik naglašava da su na Budetinoj glavici bedemi široki nešto više od dva metra i da je to bilo utvrđeno mjesto smješteno pored važnog rimskog puta od Salone do Anderbe.
    Arheolog ističe da mogu biti zadovoljni dosadašnjim istraživanjima. Pronašli su, kaže, monumentalne memorijalne grobnice, što znači da pokojnici nisu u njima sahranjeni, već da je to vrsta nadgrobnog spomenika. Otkrili su i ostatke staklenih posuda, keramiku, ali i osam bronzanih fibula, koje pripadaju kraju prvog vijeka p.n.e. i prvog vijeka n.e. Primjerci su jedinstveni po načinu ukrašavanja, po obliku, a pronađeno je i pet bronzanih novčića, ali su oni neprepoznatljivi. Na osnovu fibula i keramike pouzdano znamo da radimo u temeljima velikog objekta koji pripada prvom i drugom vijeku naše ere, kaže Lutovac.
    Ondje gdje ima grobova bilo je i života, i zato su s razlogom tumuli u Banjanima određeni kao jedan od projekata „Puteva kontinuiteta“, koje realizuje Narodni muzej Crne Gore. U Riječenima, jednoj od stanica na rimskom putu od Salone do Anderbe, može se još mnogo toga otkriti, što je pokazala i ova kampanja koja će biti završena narednog mjeseca.


    S.Kapetanović

    http://www.portalanalitika.me/drustv...astirani-.html

  2. #177
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default www.vijesti.me -- Objavljeno: 25.11.2012 u 13:57

    Arheološko nalazište

    Na pomolu značajna otkrića u Svaču: Spomenički dragulj niče iz pepela

    "Na prostoru od Skadra pa sve do Bara, ne postoji značajniji lokalitet"


    Svač prevazišao sva očekivanja istraživača (Foto: Samir Adrović)

    Arheolog Mladen Zagarčanin i njegova ekipa su trenutno angažovani u Starom gradu Svaču i smatraju da će se vrlo brzo desiti promjene u turističkoj ponudi grada koje će udesetostručiti broj domaćih i inostranih turista.
    On je kazao da je Svač, koji je star oko dvije i po hiljade godina, jedan od naših najznačajnijih spomenika i svojevrsno svjedočanstvo bitisanja na ovim prostorima. Zagarčanin je vođa sistematsko-arheoloških istraživanja Svača, koja su počela krajem septembra, a biće okončana za nekoliko dana

    "Na prostoru od Skadra pa sve do Bara, ne postoji značajniji lokalitet, a ubijeđen sam da je taj grad možda i jedno od ključnih mjesta za odgonetanje nekih važnih pitanja, ne samo iz naše prošlosti, nego i prošlosti šireg okruženja-od Italije do Grčke".
    "Zbog toga je grad neizmjerno važan za Opštinu Ulicnj i samu oblast koja gravitira oko Vladimira, sa selom Šas. Valorizovanjem turističko-spomeničkog dragulja, promijeniće se mnogo u turističkoj ponudi, a broj inostranih i domaćih turista će se udesetostručiti" kazao je Zagarčanin "Vijestima".
    Ovaj arheolog je radio na na puno lokaliteta u Crnoj Gori, ali da je ovo s čim se sreo u Svaču prevazišlo sva njegova očekivanja u svakom pogledu.



    "Mi u našoj arheologiji imamo problem nedovoljno dobrog poznavanja srednjovjekovnih lokaliteta, tako da je period s kojim smo se susreli (6-11 vijek) prilično veliki izazov. To se odnosi i na istoriju ovog razdoblja, pa su nam pronađeni materijalni podaci umnogome pomogli da počnemo jedno novo poglavlje u shvatanju našeg srednjovjekovlja. Takođe, srednjovjekovni grad Svač leži na Ilirskom utvrđenju sa kiklopskim zidovima pa je samim tim izazov bio mnogo veći jer će jedna od faza biti i proučavanje ovog perioda" kazao je Zagarčanin.
    On je kazao da su istrživanja bila koncipirana u okviru Podgrađa grada, koje se prostire na preko 4 hektara, i koje je 99% je nepoznato u arheološkoj nauci. Zbog toga su, kako je naveo, istraživanja razdvojili po fazama pa su se ove godine prvenstveno bazirali na otrkivanju fortifikaciiong sistema sjevernog suburbijuma, i određivanju hronologije življenja na ovom prostoru.
    Grad je prema predanju imao 365 crkava, koliko dana u godini.
    Zagarčanin je naveo da su arheolozi pronašli i neke grobnice za koje se može kazati da su bile masovnog karaktera.
    "Nerijetko se u jednoj grobnici sahranjivalo i po nekoliko osoba, a neke od njih su imale strijele u predjelu tijela. Groblje je pokriveno, to jeste nasuto sitnim kamenjem, u periodu kada se preko njega pravi novi sistem utvrđenja, palisadnog karaktera. To je prilično veliko utvrđenje koncipirano od velikih kamenih blokova i sitnog šljunkovitog kamenja između kojih se postavlja drveno kolje koje se zatim povezuje".



    "Ovakva utvrđenja su karakteristična za Slovene 10-12. vijeka na mnogim drugim mjestima, ali ovo je prvi put da je pronađeno u našoj sredini. Pronašli smo istočnu i zapadnu liniju spoljnjeg palisadnog bedema koje okružuje manje utvrđenej. Ne postoje dokazi da ono postoji nakon 13. vijeka, nema ni materijala iz ovog perioda".
    "Jednostavno grad je napušten u jednom periodu i mi pretpostavljamo da su Mongoli ti koji su zapečatili život u podgrađu razarajući grad 1242. godine", ocijenio je Zagarčanin. On je naglasio da su na manjem stjenovitom uzvišenju pronašli crkvu-kapelicu, sa usjekom za smještaj kostiju ili sarkofaga.
    Crkva ima najmanje dvije faze, a jedna faza bi mogla da bude rana, ne prije 7. vijeka, dok se druga obrazuje u periodu 9. do 11. vijeka.
    "Crkvi je dodata priprata, koja je takođe porušena a zatim obnovljena. Drugu kapelu pronašli smo van gradskih zidina, ali opet dovoljno blizu da možemo i te kako govoriti o pripadnosti gradu".
    "I ona ima sličnu koncepciju; usjek u stijeni za smještaj kostiju, način organizovanja prostora u kripti itd. Radi se o privatnim kapelama, kojih samo u liniji oko spoljnjeg bedema ima 12. To dokazuje veoma jak aristokratski sloj koji se ovdje razvija u periodu 9. do 12. vijeka. Nije nemoguće da je neka od kapela, ova najvisočija na stijeni možda, funeralno mjesto nekog iz dinastije Vojislavljevića".
    "Treću crkvu smo otkopali ispod kapije, i ona je nešto starija sudeći po njenojj arhtektonskoj koncepciji. Ona ima pod od lijepo rađenih ploča, i dvije grobnice u unutrašnjosti sa monolitnim kamenjem preko. Između crkava postoji groblje, koje je na nekim mjestima ukopano u kasnoantičke slojeve" istakao je Zagarčanin.
    Na drugom kraju grada Dejan Drašković i Miloš Živanović, arheolozi barskog Kulturnog centra i Podgoričkog muzeja, otkopavaju ranovizantisjku kapelu iz kraja 6. vijeka, koja je stradala tokom 7. do 8. vijeka.



    "To je izuzetno važan kompleks kojeg Miloš i Dejan rade veoma polako, jer sadrži ogroman broj materijala, prvenstveno grnčarije romejske i slovenske proizvodnje. Pronašli su kopče sa lavljim prikazima, djelove češlja od kosti, staklo i veliki broj ulomaka amfora; takođe i mnoge druge stvari iz svakodnevnog života. Kapela ima monumentalni prilaz, nalazi se uokviru pravougaonog objekta sa prostorijom za sada nepoznate nemjene".
    "U istraživanjima učestvuje i Anton Ljuljđuraj, mladi arheolog-master iz Ulcinja koji je sepcijalista za period 3-2. vijeka prije nove ere, ali koji radi na svim započetim punktovima u gradu. Takođe, kao volonter na terenu je prisutna Barbana Draga, arheolog iz Sukobina, bez čije pomoći oko stotinu veoma bitnih “malih” poslova ne bi mogli biti ostvareni. Radnici su iz Vladimira i Murićana, i atmosfera u ekipi svih ovih mjeseci je bila izvanredna" kazao je Zagarčanin.
    On je ocijenio da istraživanja stvaraju mogućnost da se razviju mnogi propratni sadržaji koji će animirati veliki broj mještana i ljudi iz okruženja.
    "Veliki arheološki lokaliteti u svijetu donose novac, edukuju ljude, promovišu mjesto, razvijaju turizam.... Iz tog razloga su i arheolozi na Svaču. Nije to samo puko jurenje za artefaktima i zidovima, strast i znatiželja. Poslije nas nešto mora i da ostane", kazao je on.
    Ministarstvo kulture finansira istraživanja u okviru projekta Putevi kontinuiteta, dok je organizator posla Narodni muzej Crne Gore, od koga arheolozi, kako ističe Zagarčanin, imaju izvanrednu logističku podršku.

  3. #178
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default .......

    Misteriozni grobovi

    "Prvi i najznačajniji nalaz u okviru ovog stepena proučavanja je velika kula-kapija, koja ima nekoliko faza. Kapija je sagrađena u okviru manastirsko-vladarskog kompleksa, i nalazila se na zapadnom dijelu podgrađa. U njoj smo otkrili veliki broj fresaka najraznovrsnijeg kolorita. Sa strane velike kapije napravljene su velike kosturnice datovane novcem Manojla I Komnina (1143-1180) , a zatim se u jednom periodu nakon rušenja velike kule kapije formiralo groblje".
    "Istražili smo oko 50-tak grobova sa preko 100 pokojnika, i možemo da kažemo da se groblje formira unutar srušenog objekta sa očuvanim podom na nekim mjestima, i da je karakteristično po tome što su oko 70 odsto sahranjenih djeca. Ima veliki broj beba i to nas zbunuje u ovom trenutku, jer znajući da se djeca kao bezgrešna stvorenja u hrišćanskoj dogmi uvijek sahranjuju unutar crkvenih objekata, prevashodno blizu oltara, ili u oltaru".



    "Ne možemo da shvatimo zbog čega ih je toliko oko tada već srušenog ili napuštenog objekta-ukoliko se ne radi o nekoj veoma bitnoj kapiji povezanoj sa kultom mučenika, ili nekim ratom Vojislavljevića protiv Vizantije 1035. i 1042, dinastičkim sukobima unutar dukljanskog kraljevstva, koji su kulminirali nakon Bodinove smrti, ili Nemanjinim osvajanjima oko 1183. godine" kazao je Zagarčanin, napominjući da su prije ovih istraživanja bili vidljivi ostaci osam crkava od kojih su crkva Sv, Marije i crkva Sv. Jovana, iako u ruševinama, odoljele zubu vremena.

    Jedan je Svač, terena ima na stotine

    Osvrćući se na posljednje događaje kada je grupa nepoznatih mladića postavila kamenje po putu onemogućavajući arheolozima da autima dođu do kontejnera, Zagarčanin je kazao da je sve to nepotrebno.
    "Ma koliko god fudbal bio lijepa i korisna igra jer ima glasina da su barikade postavljene da ne bi došlo do devastacije stadiona, on ne može biti preči od državnog projekta koji donosi benefit svima nama ma koje vjere ili nacionalnosti bili, i koji nas ujedinjuje. Zato su barikade nepotrebne, jer moramo imati stvari koje nas spajaju a ne razdvajaju. Fudbalskih terena ima na stotine, ali jedan je grad Svač" rekao je Zagarčanin.

    http://www.vijesti.me/kultura/na-pom...-clanak-102013

  4. #179
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default 01. decembar 2012.

    Sa arheolozima na Prečistoj Krajinskoj: Mjesto gdje su se sreli istorija i legenda



    Arheolozi istražuju ostatke manastira za koji se veže priča o Vladimiru, prvom dukljanskom vladaru i svecu. Nadaju se da će istražujući groblje otkriti ostatke Vladimirove žene Kosare, o čijoj je ljubavi nastala jedna od najljepših legendi. Pored Prečiste Krajinske treba istražiti i okolna mjesta, kao što je Kraljić na kom je bio Vladimirov dvor, smatraju arheolozi. Priča o Prečistoj Krajinskoj je i priča o Vladimirovom neobičnom putu, i sudbini čovjeka koji je još za života postao svetac poštovan od svih.

    Koliko je Sveti Vladimir poštovan u Ostrosu uvjerili su se ovih dana i arheolozi koji istražuju kompleks čuvenog manastira Prečista Krajinska. Tu na mjestu gdje je stolovao dukljanski knez Vladimir, istorijska ličnost o kojoj su ispričane čudesne legende, njegov kult je i danas živ i poštovan. Uz sami manastir nalazi se livada koja je u privatnom vlasništvu i arheolog Vilma Kovačević priča da je vlasnik prilikom sadnje maslina otkrio skelet. Odmah je prestao sa radovima i odlučio da na cijelom prostoru uz južnu stranu manastira više ništa ne radi. Ponuđeno mu je i da taj komad zemlje proda, ali ni to nije želo da učini. To je za njega sveto mjesto, jer je pripadalo Vladimiru.



    O Prečistoj Krajinskoj i Vladimiru pričala je i istorija i legenda, a arheolozi su ovih dana tu da saznaju više o genezi manastira, istraže ga, jer još uvijek njegov nastanak nije na pravi način definisan. Arheolozi koje smo zatekli kako istražuju groblje uz južnu stranu manastira kažu da su svoj rad usmjerili upravo na nekropolu, jer ona do sada nije istraživana.
    Rukovodilac istraživanja arheolog Vilma Kovačević kaže za Portal Analitika da bi posebno interesantno bilo da nađu grob Vladimirove žene Kosare. Samuilova kćer Kosara se nakon Vladimirove smrti zamonašila u Prečistoj Krajinskoj i smatra se da je tu sahranjena. Vladimir je mučenički stradao tako što je na prevaru doveden kod sinovca makedonskog cara Samuila, koji mu je odrubio glavu. Priča o Vladimiru je priča o državničkoj hrabrosti i posvećenosti svom narodu, i čudesnim moćima čovjeka koji je za života postao svetac.



    Od Prespe, preko Krajine do Albanije: Arheolog Vilma Kovačević podsjeća da je profesor Rajko Vujičić istraživao kult Svetog Vladimira i zabilježio da je bio vrlo poštovan u Albaniji. Poslije ubistva u Prespi, Kosara je Vladimirove kosti prenijela u Prečistu Krajinsku, ali kako je bio proglašen za zaštitnika grada Drača, njegove kosti su prenijete u Albaniju. Mošti su se nalazile u crkvi Šin Đon (Sveti Jovan) kod Elbasana, a danas su pohranjene u pravoslavnoj crkvi u Tirani. Njegov kult je toliko poštovan i kod nas i u Albaniji, Makedoniji, pa i Hrvatskoj, i iz "Ljetopisa popa Dukljanina" saznajemo dosta o Vladimiru, kaže Vilma Kovačević.



    Govoreći o istraživanjima Prečiste Krajinske objašnjava da im je cilj, odnosno ideja vodilja, da otkriju temelje starije crkve Svete Marije iz 11. vijeka i samostana, jer u istraživanjima rađenim posljednji put prije tridesetak godina nisu pronađeni ostaci ranije crkve.
    - To je razumljivo jer je u tom periodu manastir bio potpuno urušen i tada se prije svega morao raščistiti prostor. Tom prilikom je manastir konzerviran, izuzev kule koja nije dovršena. Arhitektura kakvu danas vidimo je s kraja 14. i početka 15. vijeka. i tokom starih istraživanja u ruševini je otkriven dio krsta enkolpiona, koji se datira u period od 9. do 11. vijeka. Prema ranijim istraživanjima smatra se da se temelji starije crkve nalaze ispod postojeće, jer je poznato da se kultno mjesto poštovalo i da se na temeljima stare zidala nova crkva, dodaje Kovačević.
    Na temeljima stare podignuta novija crkva: Arheolozima je bio cilj da pronađu strariju crkvu, Kosarin grob i istraže nekropolu, ali kako kaže naša sagovornica, kada su došli na teren shvatili su da to neće biti moguće uraditi u jednoj kampanji. Mnogo je vremena potrošeno na raščišćavanje terena i pripremu, počele su i kiše koje ni idu na ruku istraživačima, i stoga će predložiti da se iduće godine urade reviziona istraživanja same crkve. U onim urađenim 1985. godine nije se išlo dovoljno duboko da bi se mogli otkriti temelji ranije crkve, a i rezultati tadašnjih istraživanja nisu objavljeni, kaže Kovačević.



    Stoga su se kako, objašnjava arheolog Nikola Borovinić, usmjerili na istraživanje nekropole. Pronašli su dosta grobova, od kojih neki imaju kamenu konstrukciju.
    - Ovo je monaško groblje, i tu se sahranjivalo tokom dugog perioda. Ne čudi zato što ima dosta grobova i što su isprepletani. Skeleti su orjentisani istok-zapad. U nekim slučajevima kamena ploča išla je preko groba, a u nekima je nema. Nisu pronađeni nikakvi grobni prilozi, ništa što bi pomoglo pri datovanju. Pronašli smo samo parčiće cigle i skromne keramičke predmete koji se vezuju za život manastirskog konaka, ali naše istraživanje se nastavlja, istakao je Borovinić.



    Čitanje života iz nekropole: Arheolog Mitra Cerović podsjeća da se kroz groblja često može rekonstruisati cijeli život i da zato pokušavaju da determinišu načine sahranjivanja. Nekropola je, kaže, pratila intenzivan život manastira. Ipak, naglašava da je važno otkriti temelje starije crkve, ali to zahtjeva veću ekipu, više novca i mora se raditi duže.
    - Od 1985. nije u Prečistoj Krajinskoj ništa istraživano i na osnovu ovoga do sada otkrivenog vidi se da se moraju nastaviti istraživanja. Poenta je da se urade i rekognosciranja okolnog područja. Obišli smo u literaturi poznate lokalitete u blizini kao što je Kraljić, gdje je bio Vladimirov dvor. Pored njega treba istražiti još neke mjesta u okolini, a to će biti prilika da osvježimo memoriju, podsjetimo se naše istorije koju nedovoljno poznajemo. Kroz ta mjesta podsjećamo se važnih uporišta naše kulture. Vladimir je prvi dukljanski knez i svetac, a na ovom mjestu se poslije srećemo sa Balšićima, čuvenom vlastelinskom porodicom, koja je dala veliki doprinos i u državnom i u graditeljskom smislu, kaže Cerović.



    I ona i Vilma Kovačević ističu da je u pitanju reprezentativan lokalitet i da bez njega nema praćenja puteva kontinuiteta, kako se i zove projekat koji su inicirali Ministarstvo kulture i Narodni muzej Crne Gore.



    I kako to biva kada je u pitanju prošlost, o njoj se uvijek nedovoljno zna, ali ono što je sigurno jeste da je Prečista Krajinska bilo jedno od najzanačajnijih svetilišta prve crnogorske države Duklje. Za Prečistu Krajinsku vezana je i čuvena legenda o ljubavi Vladimira i Kosare, koja se smatra za jedno od najljepših djela srednjevjekovne literature, ne samo kod nas, već i u Evropi. U ovom manastiru se, u crkvi Svete Marije, prema "Ljetopisu popa Dukljanina", nalazila knjiga dobrih djela i čudesa Svetog Vladimira. Knez Vladimir je u Dukljaninovom djelu više puta nazvan beatus (blaženi), što je prvi stepen svetosti i tri puta sanctus (sveti). No, suština Vladimirovog kulta je u tome što je on svetac koga poštuju svi, što je bliži od ijednog drugog ljudima svih vjera.
    Sa takvim osjećanjem smo i napustili Prečistu Krajinsku. Spuštajući se prema Baru, gledajući prema Rumiji na koju se vjekovima iznosio krst njemu u čast, tom mučeniku Vladimiru koji je želio da pripada svima, ostaje vam samo da primjetite da crkvi na Rumiji nije mjesto. Vladimir je jednostavno više od crkve. No, to je tema za neku drugu priču...

    Suzana KAPETANOVIĆ

    http://www.portalanalitika.me/drustv...i-legenda.html

  5. #180
    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    2,147
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Dje se naalzi ova Kranjska ?
    Sreca tvoja sto si gad pa te niko ne voli! fcuk yeah!

  6. #181
    Join Date
    Dec 2007
    Location
    Belgrade
    Posts
    9,909
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    4 Posts

    Default

    Odje nedje:

    https://maps.google.co.uk/maps?hl=en...22724&t=h&z=16


    I nije Kranjska, nego Precista Krajinska.
    Last edited by RotfLmaOmGg; 01-12-12 at 22:34.

    I am so post-rock I shit sad birds.


  7. #182
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default 5. 12. 2012.

    Stari grad Svač: Veo misterije traži dalja istraživanja


    ULCINJ - Završeno je šezdesetodnevno istraživanje arheološkog lokaliteta Svač kod Ulcinja. Iskopavanja, koja su vođena u okviru projekta „Putevi kontinuiteta“, čiji je finansijer Ministarstvo kulture Crne Gore a organizator Narodni muzej Crne Gore, bila su više nego uspješna.



    - Ovo je početak priče o Svaču, kao jednom od sjedišta Slovenskog kraljevstva tokom srednjevizantijskog perioda, odnosno od perioda od arhonta Dokleje do kraljeva Mihajla i Bodina i poslije – kazao je za Pobjedu rukovodilac istraživanja arheolog Mladen Zagarčanin.

    Najznačajniji nalaz

    Najznačajniji nalaz ovogodišnje kampanje je ostatak manastira iz perioda od 9.do 11. vijeka (napravljen na ostacima neke građevine iz 6. vijeka), koji je uništen u mongolskom napadu1242. a možda i prije. Ruševine nekada impozantne kapije- zvonika (ili kule), sa svečanim ulazom, svjedoče o do sada nepoznatom manastirskom kompleksu koji se nalazio u zapadnom dijelu Podgrađa. - Sama građevina koja je imala preko 15 metara visine .Sada je očuvana i do visine od dva metara. Prostirala se prema jugozapadnom dijelu Pograđa, a od zidova konaka i ostalih prostorija očuvalo se veoma malo, jer je materijal upotrijebljen za izgradnju objekata nakon nasilnog stradanja – kaže Zagarčanin. Ispred porušenog manastirskog kompleksa, arheolozi su pronašli veliko groblje koje su istražili u planiranom obimu. Na prostoru od oko 30 kvadrata otkopano je oko 50 grobova u kojima je najviše bilo djece (odojčadi prije svega). - Među grobovima su i oni masovnog tipa (kosturnice i masovni ukopi), sa više pokojnika u jednoj raki, ponegdje i sa strijelama u predjelu tijela. Vrijedno je istaći da su svi grobovi ukopani u pod objekata u unutrašnjosti manastira, to znači da se groblje formira nakon rušenja kule-kapije, čiji je ulaz freskodekorisan.Grobovi su pokriveni slojem 12-13. vijeka. U jednom trenutku, nakon rušenja ovog objekta prostor se niveliše i gradi se palisadno utvrđenje. Da li su se građani Svača spremali za neki napad, nemožemo kazati. Ali je evidentno da je angažovan prilično veliki broj ljudi koji su obezbijedili dva prstena odbrane u liniji koja se nalazi prije zaravnjenog prostora Podgrađa – ističe Zagarčanin.

    Tragovi stradanja


    On vjeruje da je pronađena kapija-kula, bila dio manastirskog kompleksa, ali i vladarskog dvora, koji se vjerovatno nalazi ispod kulturnih slojeva u zapadnom dijelu. - Sve je zapreteno velom tajne, iako imamo prilično dosta arheoloških podataka istraživanja se moraju nastaviti što prije, jer izgubiti kontinuitet sa istraživanjem značilo bi kao da ništa nismo radili jer indicija imamo i samo je potrebno da dalja istraživanja potvrde naše navode. Posljednji dani istraživanja su pokazali da je kula stradala nasilno, da je porušena i izgorela, a slične slojeve sa paljevinom nalazimo i na drugim mjestima, prvenstveno oko crkve B. Ova kapela imala je kriptu, u kojoj je bio smješten grob neke aristokratske familije, ili episkopa – kaže Zagarčanin. Kapela je napravljena na mjestu koje dominira. Sa manastirskim zdanjem povezana je zidom koji se prati sve do kapije. Istraživanjem je dokazano da je Crkva B je u drugoj fazi dobila pripratu. Zatim je došlo do nekog stradanja. - Sloj gari i šuta svjedoči o velikom rušenju, a materijal pokazuje da se to desilo negdje oko sredine 13. vijeka, što bi mogli povezati sa Mongolima premda ostaje mnogo prostora za različite interpretacije. U ovom sloju rušenja pronašli smo nesahranjeni ljudski skelet koji je jednostavno zatrpan i ostavljen na bok u zgrčenom pložaju, bez hrišćanskog obreda. Pronađena je još jedna takva kapela, na 50 metara od grada, a situacija je gotovo identična sa situacijom kod crkve B: nasilno stradanje, formiranje sloja rušenja, ista grnčarija itd. Treću crkvu smo otkopali ispred kompleksa. Prema preliminarnim istraživanjima crkva priprada ranoj romaničkoj epohi i ne bi trebalo da se datuje poslije 11-12. vijeka. Radi se po prelijepoj crkvi sa velikim prostorom za bogosluženje, grobovima u unutrašnjosti i djelimično očuvanom časnom trepezom, kubičnog oblika – naglašava Zagarčanin. Takođe, osim istraživanja sakralnih objekata i arhitekture povezane sa monaškim zajednicama, tim ne čijem je čelu Zagarčanin započeo je iskopavanje jedne velike zgrade koja je uništena u 8-9. vijeku. Pronašli su slovenske strijele tipa „lastin rep“. To svjedoči o nasilnom zauzimanju grada od slovenske populacije koja je uništila i jednu vizantijsku kapelu na drugom kraju Podgrađa.

    Najveća misterija



    Najveće iznenađenje u ovoj kampanji je postojanje jednog „misterioznog“ naselja koje se formira na velikoj površini sa istočne i zapadne strane. - Kada kažem misterioznog svakako ne mislim da provučem jednu populističku crtu koja traži senzaciju. Želim da ukažem na pojavu koja nije zabilježena kod naših srednjovijekovnih gradova. Ovo stanište je svakako do sada bilo potpuno neopaženo, i pravo je čudo što dosada niko nije obratio pažnju na arhitekturu ovih objekata. Naime, radi se o kompleksu utvrđenja i zgrada koje su nikle negdje nakon 13 vijeka, a koje svjedoče o nekoj za sada nepoznatoj populaciji, koja ima svojstvenu graditeljsku koncepciju, drugačiju od one zatečene u Podgrađu ili one koja je do kasnog srednjeg vijeka postojala (i još je uvjek postoji) u Gornjem gradu i prema jezeru – kaže Zagarčanin, Zidovi su rađeni od velikih gromada odlomljenog kamenja. Spajani su izuzetno znalački. Utvrđeno je nekoliko desetina kućišta, manji trgovi koji se obrazuju oko crkvi, terasasti platoi ograđeni velikim uredno poređanim stijenama, čitav defanzivni sistem koji je branio grad sa istoka, pa onda još jedan koji je naselje branio sa zapada, veliki palisadni zid… -Na prostoru Crne Gore nije evidentirano ništa slično, makar u istraženim cjelinama. Da li su ovo naseljenici nakon mongolskog napada ili se radi o poznijem staništu, teško je reći. U svakom slučaju, iako kućišta imaju ruralan izgled kao i sam tip zgrada rađenih bez upotrebe maltera, radi se o izuzetno organizovanoj etničkoj grupi koja dolazi u napuštene djelove grada ali koristi svoj mudus vivere. Isključujemo mogućnost da ovo pripada praistorijskoj epohi, a zato postoji sijaset dokaza. Nije nemoguće da je način „helenističkog graditeljstva“ uticao na graditeljski koncept, ali svakako je da ove kuće nastaju u srednjem vijeku – zaključuje Zagarčanin.

    Timski rad


    Sumirajuću rezulate ovogodišnje kampanje arheoloških istraživanja u starom gradu Svaču,osim Dejanu Draškoviću i Milošu Živanoviću, odaje priznanje i konzervatoru Centra za konzervaciju i arheologiju na Cetinju Željku Čelebiću. On je tokom velikog vremenskog perioda radio na čišćenju fresaka, keramike i metala, a pomagao je i da se izvrše manje intervencije na nekim loše stojećim objektima. Po riječima Mladena Zagarčanina, izuzetnu pomoć je pružili su i arheolzi Anton Ljuljđuraj iz Muzeja u Ulcinju, Dragan Radović iz Muzeja u Podgorici i Barbana Draga iz Sukobina.

    Keramika i grnčarija lokalne romejske i slovenske proizvodnje


    Miloš Živanović i Dejan Drašković otkopali dio kapele iz ranovizantijskog perioda i moćan sloj iz perioda od 8.do 9. vijeka. -Na hiljade fragmenata keramike i grnčarije lokalne romejske i slovenske proizvodnje ukazuju na ritual daće, odnosno trizne-svakako slovenskog karaktera, jer je grnčarija pomješana sa relativno velikom količinom životinjskih kostiju među kojima ima skoro svih lokalnih vrsta divljači i domaćih životinja. Ovako izmiješan materijal govori o svetkovinama u slavu pokojnika sahranjenih u kapeli iz 6 vijeka koja je stradala nasilno negdje u periodu 8-9. vijeka. Predstoje C14 datovanja – kaže Zagarčanin.

    http://www.pobjeda.me/2012/12/05/sta...-istrazivanja/

  8. #183
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Izdanje: 09-01-2013

    ARHEOLOŠKI LOKALITET U LIPCIMA SA CRTEŽIMA IZ GVOZDENOG DOBA PREPUŠTEN ZUBU VREMENA I LJUDSKIM ĆUDIMA



    Turisti lutaju da bi pronašli jelene

    ■ Postoji drveni putokaz, ali tek na kraju lokalnog puta koji se od proširenja kod kuće Vukasovića, iznad crkve Sv. Ivana, pretvara u koziju stazu. Mnogi ljudi dolaze tokom ljeta, ali i u jesen i zimu, kada je čak i najbolje, nema skoro nikoga

    Praistorijski crteži scene sa jelenima u pokretu, „svastikama” i jednom lađom, oslikanim na okomitoj stijeni okapine u Lipcima, plijeni ljepotom i jednostavnošću likovnog izraza davnih predaka stanovnika Boke kotorske. Posmatrač u tom prostoru može i danas da doživi dio atmosfere u kojoj je živio i stvarao čovjek gvozdenog doba. S obzirom na neprocjenjivu kulturno-istorijsku vrijednost, ovaj arheološki lokalitet nije dostojno predstavljen javnosti, a do danas arheološki nije ni istražen. Strani turisti s pravom su zainteresovani za ovo kulturno dobro, ali za njih nema organizovanog obilaska sa stučnim vodičem. Zato lutaju, traže, raspituju se, a veliku sreću imaju ako naiđu na studentkinju Mariju Vukasović, mještanku koja ih volonterski vodi do lokaliteta i priča priču iz davnina. Info-tabla koja je stajala pri magistrali još kad je Marija bila u petom razredu, odavno više tamo nije. Postoji drveni putokaz, ali tek na kraju lokalnog puta koji se od proširenja kod kuće Vukasovića, iznad crkve Sv. Ivana, pretvara u koziju stazu. Mnogi ljudi dolaze tokom ljeta, ali u jesen i zumu, kada je čak i najbolje, nema skoro nikoga. Kada sunce obasja crteže, milina ih je vidjeti, u prisojnoj dolini koja je zaštićena sa sjevera, nema velike hladnoće, u januaru ovdje cvjetaju visibabe.
    - Ljudi bi došli ovdje a onda se zbune jer ne znaju gdje da skrenu, a kad ne znaju ni jezik, ili seljani ne znaju engleski, šta da rade... mnogi su se vraćali. Prošle godine su dolazili ljudi iz Srbije, kasnije su došli Amerikanci, koji su bili zaprepašćeni crtežima. Ljudi se oduševe kad vide da jedno malo mjesto ima staru istoriju. To je svjedočenje o nama, našim precima, našoj kulturi, može cijela istorija da se napiše, sve iznova - kaže Marija.
    Mjesto bi „živnulo” kada bi se na pravi način vrednovala njegova istorija. U blizini stijene sa crtežima zatekli smo i starosjedioca Rajka Vukićevića, koji je zajedno sa mještanima čistio put i kresao žbunje pored staze, ali na samoj stijeni.
    - Put treba poravniti, očistiti kamenje da posjetioci noge ne slome. Ovdje nemaju gdje da sjednu i da uživaju, a trebalo bi napraviti jedne stepenice da mogu izbliza da vide crteže na visini od tri-četiri metra - kaže Vukićević.
    On je pomenuo da je ovdje u vrijeme bombardovanja Lipaca, 1944. godine, u maloj okapini zazidanoj kamenom, skrovište našla porodica Nika Seferovića, njih petoro su tu bili mjesec i po dana. Danas ovo mjesto koriste mještani kada prave roštilj za Novu godinu, Božić...
    Prvi put lokalitet Lipci se pominje u listu „Danas”, za jun 1961. godine, a bio je predmet rasprave na sedmom kongresu arheologa Jugoslavije 1966. godine u Herceg Novom. O njemu su najiscrpnije pisali akademci Ilija Pušić i Pavle Mijović. „Slikarstvo u Lipcima je najkompletniji ansambl balkanske preistorijske umjetnosti, čitav jedan hram pod vedrim nebom, dekorisan kompletnim kultnim repertoarom. Po tome hramu i njegovom parietalnom slikarstvu može se proučavati jedna veoma daleka epoha duhovnog života stanovnika Bokokotorskog zaliva, epoha u kojoj su lov i pomorstvo bili osnovni izvor egzistencije koja je uslovljavala i njihov duhovni život”, piše Mijović 1987. godine u knjizi „Pradavne i davne kulture Crne Gore”.
    Ovaj istaknuti arheolog upoređuje scenu u Lipcima sa sličnim crtežima pri dnu jedne okapine Žute stijene u koritu Komarnice, na sjevernom kraju kanjona Nevidio, scenama lova na stijeni Vezirova brada na krajnjem sjevernom ogranku Prokletija, ali i na južnom ogranku Prokletija u okapini Spile, u mjestu Tren kod Korče (Albanija), zatim, sa onima na litici okapine Žlijeb, kod Višegrada, kao i sa scenom lova na irvasa u Donjem Amuru, u Sibiru, i crtežima u Sahari. Mijović pravi paralelu i sa scenama lova prikazanim na kaniji mača nađenog u grobnici u Provinciji Viterbo, u Italiji. Lađu na jedra sa svastikama upoređuje sa glasinačkim knemidama datiranim u VIII vijek prije nove ere, sa ilirskim lembusom kojim su Iliri prešli na suprotnu južnoitalijansku obalu.
    „Po tehnici izvođenja i sadržaju, crteži u Lipcima predstavljaju jedinstvenu pojavu ne samo na teritoriji Crne Gore, već i čitavog Balkanskog poluostrva. Predstave su prvobitno bile datovane u bronzano doba, u vrijeme između 1600. i 1200. godine prije nove ere, da bi u novije ovo datovanje bilo pomjereno u epohu gvozdenog doba, oko 800. godine prije nove ere, što ima opravdanja u analognim predstavama jelena na dijelovima oružja i oruđa iz starijeg gvozdenog doba”, pišu dr Čedomir Marković i dr Rajko Vujičić u publikaciji „Spomenici kulture Crne Gore”.
    Ovo mjesto povezano je i sa brojnim legendama. Jedna od njih govori da je u podnožju stijene bilo zakopano blago, što je podstaklo maštovite „tragače” da u novijoj istoriji ispod stijene sa crtežima iskopaju rov od tri metra. Druga legenda pominje da je skočivši sa vrha litice iznad crteža svoj život ovdje okončala i ilirska kraljica Teuta. Stručna javnost još nije dala sud, jer nisu urađena detaljna arheološka istraživanja.

    M.D.P.

    Lov pećinskog čovjeka ili kult

    Crteži su na stijeni 500 metara udaljenoj od morske obale, poviše priobalnog magistralnog puta, a ispod novoizgrađene ceste Morinj-Grahovo-Nikšić. Stijena je nekada bila u sklopu veće okapine, sa otvorom okrenutim ka jugozapadu. Na njoj je prikazan motiv lova pećinskog čovjeka sa predstavama jelena u hodu, koji se kreću s lijeva na desno. Životinje duge od 35 do 50 centimetara naslikane su krajnje šematizovano („skeletno”) sa nogama u vidu patrljaka, sa vertikalnim prugama po tijelu i rogovima u vidu grana. Samo jedan jelen pri dnu scene prikazan je sa horizontalnom linijom, te potsjeća na sputanog (upregnutog) jelena. Pored njih na stijeni su naslikane i nekoliko „svastika” - simboli rituala poštovanja sunca, munje i groma, kao i šema lađe. Svi motivi izvedeni su „štokovanjem” (ugravirane su tvrdim kamenom) i nalepljivanjem glinaste, svetlooker zemlje - mješavine kaolina i kazeina.

    Promjene vidljive

    - Od djetinjstva se uvijek rado vraćam stijeni sa crtežima i primjećujem promjene na njima: jedan jelen, onaj na početku, je „otišao”, nazire se samo njegova polovina, izgleda da ga je vrijeme izbrisalo. Čini mi se i da su stijene malo propadale, a tome nije krivo samo vrijeme, nego i sam čovjek. Kada je građen put sve stijene su bile izložene velikim potresima prilikom miniranja. Ni stijena koja drži jelene nije sigurna, ko zna koliko će još godina ona tu da stoji. Ovdje jedino mještani čiste put, to je jedino što ga održava, inače, sve ode u zaborav. Voljela bih da dođe neki tim istraživača i naučnika da ovo dobro izuči i pruži više informacija, mi smo mještani, nismo arheolozi ni naučnici, možemo da pretpostavimo ono što piše u knjigama i ono što se vidi, što se od davnina priča. Bilo bi lijepo da se malo više pripazi na ovu stazu, kao što vidite, nije baš najsigurnija, kaže Vukasovićeva.

    Zaštićeni na papiru

    Ljilja Jovović:
    - Lipci, kao jedan od značajnijih lokaliteta i kapaciteta na području Bokokotorskog zaliva i šire, nisu valorizovani. Neophodno je uložiti, investirati, učiniti ih dostupnim širim masama, zato što je Kotor kulturno-turistička destinacija, da omogućimo ljudima koji dolaze u Boku da istraže neke specifičnosti naše kulture, istorije, praistorije, a vrijeme je i da počnemo da edukujemo našu djecu po principima očigledne nastave - da ih nastavnici dovode na lokalitet i održe im čas o praistorijskom čovjeku Boke. Da bi se to učinilo dostupnim za početak ne trebaju velika sredstva, te lokacije treba da budu prirodne, to je njihova draž. Dosta dobre volje, malo investicija i rada i možemo da pružimo dosta i nama i drugima.

    Vido Drašković:
    -Ti crteži uopšte nisu vrednovani, ne onoliko koliko bi trebalo. To je jedinstvena prilika i potreba opštine da to revalorizuje, zaštiti i privede turističkoj namjeni kao jedan od osnovnih resursa.

    Marina Brainović:
    - Mnogi ljudi sigurno i ne znaju za to, kao što ni ja nisam (iako sam rođena u Perastu), saznala sam slučajno prolazeći kolima kroz Lipce, pa sam primijetila info-tablu i to je sve što znam o tome. Crteži imaju svoje vrijednosti, zavređuju više pažnje kulturne javnosti, i da budu pristupačni turistima.

    Gojko Andrijašević:
    - Lipci su odavno na mapi svih udžbenika praistorije, tako da zaslužuju mnogo veću pažnju. Kao dio Kotorskog zaliva, oni su pod zaštitom Uneska, ali njihova valorizacija nije urađena na adekvatan način, nisu čak ni zaštićeni dovoljno, dostupni su svakom, ne samo dobronamjernom, te su moguća i oštećenja. Shodno ambijentu i terenu, treba da se zaštiti kao neka vrsta otvorenog muzeja, kao što je urađeno sa Mozaicima u Risnu. Tu bi bilo i nekoliko zaposlenih koji bi, zašto ne, naplaćivali ulaz, to nije neuobičajeno, a od tih sredstava lokalitet bi mogao da se održava. Veliki je problem što su oni praktično nezaštićeni.

    http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika...tum=2013-01-09

  9. #184
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default 15. januar 2013.

    REVALORIZACIJA PRAISTORIJSKIH CRTEŽA U LIPCIMA ZAHTIJEVA ANGAŽOVANJE INSTITUCIJA KULTURE, PROSVJETE I TURIZMA

    Arheološki biseri pod velom letargije


    Stijena u Lipcima sa scenama lova na jelene iz 8. vijeka prije nove ere kategorisan je kao arheološki spomenik kulture druge kategorije, te zbog hronoloških i drugih vrijednosti značajnih za poznavanje kulturne prošlosti, zaslužuje izuzetnu pažnju. To podrazumijeva i da lokalitet u kojemu je ona milenijumima opstajala, bude na adekvatan način zaštićen, proučen i prezentovan javnosti, kažu autori sajta Siti Unesco dell’ Adriatico, na kome su predstavljeni istaknuti spomenici kulture Kotora. Do nadležnih u Upravi za zaštitu kulturnih dobara na Cetinju nismo uspjeli da dođemo, te je izostao komentar direktora Đorđija Vušurovića, te arheologa Dejana Gazivode i Mileta Bakovića. Za 30 godina, koliko arheolog mr Vilma Kovačević radi u Regionalnom zavodu za zaštitu spomernika kulture, na Lipcima se nikad ništa nije radilo.
    - Ništa se nije uradilo da bi se prije svega istražio taj lokalitet, jer izuzev tih crteža na stijeni, bilo bi neophodno da se obave arheološka istraživanja u podnožju okapine, koja je nekada bila pećina. Cjelokupan nalaz je još uvijek podložan istraživanju i reviziji, a arheološka istraživanja koja bi pomogla da se bolje datuje taj lokalitet nisu nikad obavljena. Postoje izvjesna osciliranja u literaturi što se tiče datacija. To je prije svega bilo neko kultno mjesto, tu se dolazilo pješice, lađama, a predstave treba posmatrati u vezi s kultom sunca i lova. Ta datacija još može da ima varijacije zavisno od analize rezultata arheoloških istraživanja crteža i same boje – paste, mješavine kazeina i kaolina - kaže Kovačević.
    Inicijativa da se lokalitet uredi je bilo, a Vilma Kovačević je zajedno sa komisijom Zavoda, u saradnji sa Mjesnom zajednicom „Morinj”, izlazila na lokaciju, jer je, kaže ona, evidentan interes turista za Lipce.
    - Poslednjih godina uređen je prilaz, inače se prolazilo kroz makiju. U jednom momentu izgradnje puta ka Grahovu, Lipci su bili ugroženi. Sa puta je gurnuta gomila kamenja, mi smo reagovali i upozorili graditelje na potencijalnu opasnost i to je tako ostalo. Pokušali smo Lipce da stavimo na listu za finansijsku podršku koju dodijeljuje Ambasada SAD (USAID), međutim kada je njihova komisija izašla i vidjela tada svježe obrušeno kamenje poviše arheološkog nalazišta, odustali su i kasnije su finansirali projekat zaštite Risanskih mozaika – navela je Kovačevićeva.
    Učestvovala je i u izradi projekata u saradnji sa arhitektom Zoranom Milošević i mr Ilijom Laloševićem, sa ciljem da se staza obilježi i upriliči, ali da se ništa ne zida, da se poštuje ta prvobitna staza koja postoji.
    - Njima najmanje smetaju atmosferalije, ali sam pristup, dolazak i obilazak treba dovesti u red. Samo da se po neki kamen još stavi i da se plato ispred stijene sredi za posjetioce da imaju gdje da sjednu, uz info-turistički punkt. Predlagala sam čak da se tu stavi i jedan dvogled, jer se odatle pruža divan pogled na peraške otoke, da se može doživjeti taj prostor. Taj lokalitet se nalazi u jednom prirodnom amfiteatralnom prostoru gdje se može i danas doživjeti doba u kome su crteži nastali, da se uživa ne samo u njihovoj ljepoti nego, kad se sjedne u toj tišini, da se u tom ambijentu može doživjeti i nešto od tog kulta, tih žitelja tadašnje Boke Kotorske, koji su tu dolazili – istakla je Vilma Kovačević i dodala da je do sad bilo nekoliko pokušaja da u saradnji sa Turističkom organizacijom grad Kotor uradi nešto za Lipce, ali „nikada nismo uspijevali do kraja”
    Ranije je ulogu vodiča samoinicijativno bio preuzeo jedan srednjoškolac, ali za tu priču je potrebno stručno lice sa adekvatnim znanjem, kaže ona, predlažući da se u turističkoj ponudi Kotora povežu praistorijsko nalazište u Lipcima, Carine i Mozaici u Risnu, koji su u jednom geografsko-istorijskom hronološkom nizu.
    - Još nismo došli na nivo da bi se arheološki lokaliteti uvrstili u turističku ponudu i valorizovali- treba da se uvežu Opština Kotor, Turistička organizacija, Ministarstvo kulture, Ministarstvo prosvjete, Uprava za zaštitu kulturnih dobara - u ta dobra treba i uložiti da bi se ona dugoročno vrjednovala.

    M.D.P.

    Uglačane izbočine - tragovi penjanja

    Arheolog Pušić je prije 50 godina na stijeni primijetio karakterističan trag koji je pripisao ritualu lova i kultu sunca: od podnožja stijene pa do na domak prvih crteža nekoliko izbočina na stijeni so po gornjoj površini toliko uglačane, da se ta pojava ne može pripisati nikakvom prirodnom fenomenu. Prilikom penjanja čovjek se mora prihvati za njih rukom ili nasloniti nogu na njih – to je utabani trag dugog penjanja našeg preistoričara, tvrdi Pušić. Da su te izbočine u stijeni zaista uglačane i dan-danas, uvjerili smo se i sami pri (neuspjelom) pokušaju da se iz podnožja uspnemo na strmu stijenu sa crtežima.

    Filozofija praistorijskog čovjeka

    „Crtanje životinja od kojih zavisi egzistencija tog čovjeka predstavlja jednu vrstu homeopatične magije kojom se utiče na žrtvu da bi postala njegov plijen. Naš preistorijski lovac nacrtao je jelene u onom poretku kako ih je vidio slobodne u prirodi - u galopu. Na tim crtežima ili oko njih, lovac je vršio određene rituale da bi obezbijedio sebi obilan lov”, piše arheolog Ilija Pušić 1966. godine u „Godišnjaku Centra za balkanološka ispitivanja” – Sarajevo. Klima i flora praistorijskog doba na ovom području pogodovale su opstanku Sredozemnog jelena – Cervus mediteranis, koji je, pretpostavlja Pušić, prikazan na ovom crtežu.

    Lipci, Carine i Mozaici turistička ponuda

    - Kad su u pitanju Carine, tek predstoji veliki posao. Treba konzervirati, konsolidovati, privesti turističkoj namjeni, treba uraditi i projekat. Dio kod škole skoro je završen, ali to ne treba ostaviti tako, a zatrpati ga bilo bi šteta. Po svim našim planovima to je predviđeno za otvoreni arheološki park - turisti tu dolaze isto kao i u Lipce. Ljudi koji hoće nešto da vide, dolaze dok se kopa, interesuju se, evidentan je interes za te arheološke lokalitete, međutim, svi se vade na tu krizu, ali treba samo pogledati šta rade zemlje u okruženju i koja se tu dobit može ostvariti- tu se zapošljavaju ljudi, ubire se prihod. Naročito Amerikanci cijene ovu vrstu starine, a i drugi turisti - vidjeti ovako nešto za njih je prvorazredni događaj – kazala je ona.

    http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika...tum=2013-01-15

  10. #185
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Izdanje: 10-02-2013

    ANTIČKE AMFORE SA BRODA „HERKULES“ I RIMSKI NOVČIĆI IZ MUZEJA U BUDVI NA RADNOM STOLU KONZERVATORSKE RADIONICE BORISA KUSTUDIĆA U KOTORU




    Novi sjaj tragova prošlosti

    Dvije amfore i na stotine antičkih novčića imaju prioritet u obradi i zaštiti koju u ateljeu Centra za koncervaciju i arheologiju u Kotoru trenutno obavljaju vrijedne ruke Borisa Kustudića, diplomiranog konzervatora za kamen, metal i staklo. On je za sada zamrzao raniji rad na novčićima kralja Balajosa, nađenim u risanskim Carinama, zato što pristiže ogroman broj eksponata, a on radi sam.
    -U ime Centra za konzervaciju u Kotoru prihvatio sam dvije keramičke amfore, koje su prošle godine u graničnom akvatorijumu Bara i Budve pronašli članovi ekipe arheologa američkog istraživačkog broda “Herkules”. Jedna amfora je slomljena i nju ću restaurirati u sklopu konzervacije. Druga je očuvana i skoro godinu dana stajala je u kadama u procesu desalinizacije, radili smo sa destilovanom vodom uz kontrolu soli. Kada su štetne soli nestale, po čitavoj površini amfore postale su vidljivi ostaci svih vrsta algi, a unutrašnjost je bila puna mulja i školjki. Napunio sam čitavu zdjelicu školjkama (lepeza, vongola...) i koralima, čiju starost biolozi procjenjuju na 2000 godina, objašnjava Kustudić, koji sada obavlja završnu konzervaciju i dijelom restauraciju.
    - Restauracija se obavlja do određene estetske forme, da nema ovakvih “grozdova” algi koji deformišu njen izvorni oblik. Ali neke alge ne smiju da se skidaju zbog toga što one prodiru duboko u strukturu keramike i razaraju je. One se neutrališu i u završnoj fazi se amfora premaže paraloidom, nakon čega je obezbijeđena njena zaštita za narednih 50-ak godina. Taj postupak se mora obnavljati (reverzibilnost). Ona će vjerovatno pripasti Muzeju grada Kotor, budućoj lapidarnoj zbirci koja se planira ili Pomorskom muzeju, kaže konzervator.
    Paralelno sa ovim, on radi i na evidenciji, registrovanju i pravljenju konzervatorskih kartona za sve novčiće, uz fotografije sa obje strane – sa aversa i sa reversa. U pitanju je oko 140 novčića u vlasništvu JU Muzeji-Budva, od kojih je 80 srebrnih, a ostali su bronzani i datiraju u period Rimskog carstva. Nađeni su odavno na nekropoli u Budvi kod starog hotela Avala i na drugim nekropolama gdje su vršena arheološka istraživanja, a dio su zbirke u fundusu budvanskog Muzeja. Dio njih je konzerviran prije 25 godina, pa su ponovo došli na konzervaciju u Kotor, što je i poželjno, s obzirom da se radi o veoma vrijednoj zbirci. Na novčićima su likovi brojnih rimskih imperatora koji su vladali od prvog do trećeg vijeka prije nove ere, a na nekima smo pročitali imena Cezara Trajanusa Augustusa, Sabine Auguste Hadrijani, imperatora Aureliusa Antoniusa Augustusa, Servusa Pertinaks i mnogih drugih. Bronzani novčići su više oštećeni no srebrni, što je potkrepljeno i dokumentovano fotografijama, kao i obavljenim istraživanjem – probom na hloride dalima štetnih soli- dok god ih ima, ne može da počne faza konzervacije, objasnio je konzervator.
    -Srebrni novčići su u solidnom stanju, imaju očuvano metalno jezgro, na manjim mjestima korodiraju ili su napukli, ali su bronzane monete, pored svega toga, mnogo više oštećene i to u nekom ranijem procesu konzervacije. Obrada se vrši mehaničkom i elektrohemijskom metodom. Ispod mikroskopa sam obavljao analize, gdje se vidi da su čišćeni nekim grubim predmetom, jer imaju milion ogrebotina. Takođe, nije mi se dopalo što su u izložbenom prostoru Muzeja u Budvi novčići bili lijepljeni na reversu, pri postamentu, što se nigdje u svijetu ne radi. Oni se jednostavno postave u poseban žlijeb, nikako nisu smjeli da ih lijepe. Proces konzervacije tako je iskomplikovan jer sam morao da čistim taj lijepak, kazao je Kustudić.

    M.D.P.

    http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika...tum=2013-02-10

  11. #186
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default 25. jun 2011.

    ISKOPAVANjA NA DUKLjI BLIŽE SE KRAJU

    "Izronili" još stariji Rimljani


    Ni vrućina koja je juče već ujutro bila nepodnošljiva za ikakav ozbiljniji fizički rad nije omela nova arheološka iskopavanja na Duklji, jednom od najznačajnijih lokaliteta iz perioda Rimskog carstva. Ova kampanja trajaće do kraja mjeseca, kako nam kažu članovi stručne ekipe podgoričkih Muzeja i galerija - Dragan Radović, rukovodilac projekta i arheolog Miloš Živanović. Pored njih uključeni su i stručnjaci iz Centra za arheološka istraživanja.
    Kako nam objašnjavaju radovi na terenu traju do 14 časova, a nakon toga pronađene ostatke dijelova keramike, stakla, metala, kostiju, peru i primarno konzervatorski obrađuju. Naravno, primarnu konzervaciju "prolaze" i ostaci kamene plastike kao i zidovi.
    - I ove godine nastavili smo da istražujemo objekat IX - nekadašnji kapitolni hram, koji je bio u žiži pažnje prošle godine. Sada se istraživanja oko osnove objekta proširuju na tri strane - istočno, sjeverno i zapadno. Otkrivene su nove prostorije oko centralnog dijela hrama, objekat se širi - kaže Radović.
    Kako dodaje Glavni grad im je ponovo izašao u susret opredijelivši finansije za nastavak istraživanja i arheoloških iskopavanja na Duklji. Nastavak radova planiraju za jesen, i tada će kamapanja trajati oko mjesec dana.
    - Opet ćemo otkopavati na istom mjestu, jer, očigledno je da je u pitanju veliki kompleks, koji zahtijeva velika, obimna, dugogodišnja istraživanja - kaže Radović.
    Više detalja o nalazima ovih iskopavanja pruža arheolog Živanović.
    - Nastavili smo istraživanja u hramu od prošle i pretprošle godine. Prilikom otkopavanja okolnih prostorija naišli smo na čitav sloj koji potiče iz još ranijeg perioda, nego što je hram. Odnosno iz 1. i 2. vijeka nove ere. Ovi ostaci ukazuju na građevine starije od hrama koji se može datirati negdje krajem 2. vijeka. Znači, postoje nivoi stariji od hrama - kaže Živanović. Dodaje da je teško odrediti da li je ta prethodna građevina bila svjetovnog ili sakralnog karaktera, jer je kapitolni hram nikao na njenim – njihovim temeljima.
    - Mi nalazimo samo tragove, i sa te strane u potpunosti ne možemo sagledati dok se sve ne istraži. Ipak, bitno je da sada znamo i da imamo dokaze da postoje starije građevine, i da je u jednom trenutku taj prostor bio potpuno srušen, pa je tek onda počeo tu da se gradi hram, koji je potom živio svoju priču. Stariji nivoi jako su nam interesantni jer se pojavljuje drugačiji materijal i način gradnje u odnosu na hram - kaže Živanović. Do sada, na osnovu istraživanja može da se uoči da je hram bio povezan sa drugim zgradama, sa forumom, a vide se i ostaci termi gdje su se građani Duklje kupali. Odnosno, kako kaže Živanović svi ostaci ukazuju na jedan tipičan rimski grad i rimski način života. No, arheolozi ne rade samo na iskopavanju.
    - Usput radimo i preventivnu konzervaciju, odnosno svaka prostorija koja se otkopa ponovo se zaspe zemljom da bi se konzervirala, sačuvala. Na isti način štitimo i zidove, a koje će dodatno obraditi i konzervatori. Bilo bi lijepo kada bi mogla da se napravi neka laka konstrukcija koja bi štitila ovo što smo do sada otkopali. Inače, i ove godine pronalazimo dijelove akvaterija, odnosno ukrasne kamene plastike. Ovo što se vidi najvjerovatnije je bilo na ćošku krova hrama. A, rekonstrukcija objekata i hrama, kao što je recimo u Atini, zahtijeva mnogo novca, to je želja i cilj, ali sa ove disitance teško ostvariva - kaže Živanović.

    Zbornik tekstova o Duklji

    Radović navodi da će biti objavljen i zbornik stručnih radova o dosadašnjim nalazima sa ovog lokaliteta - "Nova antička Duklja II".
    - Novi broj zbornika najvjerovatnije će izaći na kraju ovog ili početkom narednog mjeseca. U završnoj je fazi, radi se finalni dizajn. Krajem ljeta će biti promovisan i javnost upoznata sa njim - kaže Radović.

    Očuvan malterni pod

    Prošle godine jedno od najznačajnijih otkrića pored kapitolnog hrama bio je i mozaik na podu te zgrade.
    - Nalazili smo i ove godine kockice iz mozaika, uglavnom plave boje od stakla. Najvjerovatnije su padale sa hrama za vrijeme zemljotresa. Ali, ove godine našli smo izuzetno dobro sačuvan malterni pod. Nama nije bitan samo mozaik, već svaki komadić, ali da je što bolje sačuvan kako bismo prikupili što više informacija, i da bismo rekonstruisali. Nastojimo da sakupimo svaki fragment, odredimo kome pripada, jer nam donose obilje podataka koji nama u arheologiji puno znače - kaže Živanović.

    Ž. JANjUŠEVIĆ

    http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika...tum=2011-06-25

  12. #187
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default 29. mart 2013.

    Priča o arheološkom lokalitetu Gostilj kao svojevrstan čas istorije



    “Briga o očuvanju kulturne baštine ne bi smjela da bude samo obaveza nadležnih ustanova kulture, već je to moralni zadatak čitavog društva, koje tek kada prepozna značaj kulturne baštine može da stvara uslove za njeno očuvanje, kazala je Tatjana Piperović, novinarka i arheološkinja na sinoćnoj promociji kataloga „Helenističke posude za ulje i druge supstance “ (III-II vijek .p.n.e.), posvećenom Labeatskoj nekropoli u Gostilju. Predstavljanje publikacije o čuvenom arheološkom nalazištu otkrivenom još 1956.godine, na kome su pronađeni brojni nalazi u grobovima: helenistička grnčarija, nakit, oružje i novac, koji pružaju značajne nalaze o stepenu helenizacije Ilira u basenu Skadarskog jezera- najava je radionice koja će danas biti održana u JU Muzeji i galerije Podgorice.
    Cilj radionice je da se kroz priču o Gostilju unaprijedi saradnja između Muzeja i škola, kao bi djeca shvatila, odnosno izgradila pravi odnos prema kulturnom nasljeđu.
    Tatjana Piperović je kazala da je u publikaciji o Gostilju dato mnogo informacija o keramici, kao i njenoj konzervaciji, te da je to odličan vodič i za profesore, kao priprema prije vođenja učenika na izložbu, te za pripremu naučne jedinice koja se odnosi na antički period.
    Jedna od autorki publikacije, mr Milena Vrzić naglasila je da je lokalitet Gostilj tema kojoj se često iznova vraća i koju nanovo otkriva.
    -Što sam više proučavala predmete sa Gostilja, sve više sam shvatala da će ostati reper prema kome će se druga istraživanja upravljati, naglasila je Vrzić i podsjetila da je lokalitet otkriven slučajno, prilikom vađenja šljunka, kada je otkrivena nekropola ilirskog plemena Labeata. Istraživanja je od 1956. do 1958. godine vodio bosanski arheolog Đuro Basler, uz pomoć crnogorskih kolega.



    Vrijedni nalazi sa Gostilja čuvaju se u Muzeju u Podgorici, a o njima brigu vodi konzervator Zorica Stijepović, koja je na predstavljanju publikacije ukazala na kompleksnost zaštite helenističke grnčarije.
    Riječ je o predmetima rađenim od gline različitih vrsta, različitim tehnikama, a neki od predmeta su i ranije konzerviran, prije gotovo šezdesetak godina. No, kako je Stijepović naglasila, neke od ovih čudesnih starih posuda morale su biti ponovo konzervirane.
    -U vrijeme kada su zaštićeni to je učinjeno po svim konzervatosrskim standardima, ali vrijeme je učinilo svoje, i ponovna konzervacija već tretianih predmeta predstavljala je svojevrstan izazov- kazala je Stijepović. Ona je objasnila specifičnost posla, te primjenu materijala, boja za toniranje restauriranih djelova, kao i da je nedostajuće djelove popunila konvencionalnim ili savremenim vrstama punioca. Podsjetila je da ovakvi predmeti, iako stručno zaštićeni, zahtijevaju stalan nadzor, te odgovarajuće uslove i u depou i u ekspoziciji.
    Stijepović je istakla da sačuvani predmeti ostaju osnova za dalje čitanje, čime se ide u susret novoj muzeološkoj paradigmi, novom muzeju.
    Nesumnjivo da se ka novom muzeju ide i otvaranjem njegovih vrata za mladu publiku, a radionica koja će danas biti organizovana za profesore i koju će voditi Lida Vukmanović- Tabaš, usmjerena je upravo na uspostavljanju čvršće saradnje između Muzeja i škola.
    O ovoj saradnji, kao i o promociji kulturnog nasljeđa i značaja njegovog prezentovanja učenicima osnovnih škola, biće riječi i na današnjem okruglom stolu.
    Čudesne posude sa Gostilja, u kojima su se, u nama dalekoj prošlosti, čuvali ulje, mlijeko, med, vino, ali i ljekovito bilje, mirišljava ulja i masti, plijene jednostavnošću i ljepotom i, na poseban način, pričaju priču o načinu života Labeata, tu, kraj obala Skadarskog jezera. Po svemu sudeći Gostilj nije slučajno izabran da bude tema za jedan nezaboravan čas istorije.

    S.K.

    http://www.portalanalitika.me/drustv...-istorije.html

  13. #188
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Objavljeno: uto, 09. april 2013.

    Baština

    Arheološko rekognosciranje Podgorice: Praistorija u mitraljeskom gnijezdu


    PODGORICA – Stručni tim Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore sa Cetinja, u cilju izrade Arheološke karte Crne Gore nastavio je rekognosciranje teritorije opštine Podgorica. Tim sačinjavaju rukovodilac istraživanja mr Dejan Gazivoda i arheolozi Marija Jabučanin, Nikola Borovinić i mr Anton Ljujđuraj. Stručni nadzor povjeren je arheologu dr Čedomiru Markoviću.



    Stradali tumuli


    Novi ciklus radova počeo je 23. marta. Uprkos nepovoljnim vremenskim prilikama, završeno je pretraživanje područja Tuzi i Zeta. Ovih dana biće završeno područje Pipera. - Do sada smo locirali 69 lokaliteta različitog karaktera i stanja očuvanosti – kazao je za Pobjedu Dejan Gazivoda.



    Da podsjetimo, prema dozvoli koja je izdata od Uprave za zaštitu kulturnih dobara, bilo je predviđeno da rekognosciranje opštine Podgorica traje do 31. decembra. Međutim, zbog veličine teritorije opštine Podgorica posao je nastavljen i ove godine. - Rekognosciranje je planski rađeno. Pored lociranja pojedinih lokaliteta, prikupili smo informacije od mještana, čija je pomoć bila dragocjena i u identifikaciji arheoloških lokaliteta – napominje Gazivoda. On ističe da na područjima Malesije i Zete dominiraju ostaci praistorijskih tumula. Nažalost, uglavnom su devastirani. - Vjekovima je materijal sa tumula uklanjan i podizane su među između komuna i privatnih imanja. Ni vojska ih decenijama nije štedjela. Kamen sa praistorijskih grobnica uglavnom je korišten za izgradnju mitraljeskih gnijezda i grudobrana za artiljerijska oruđa. Čak smo se, na nekoliko mjesta, uvjerili da su na praistorijskim tumulima podignuti stubovi dalekovoda ili repetitori kakve koriste operateri mobilne telefonije. Tumuli su najviše stradali – kaže Gazivoda.



    Dobra praksa

    Za razliku od gradskog dijela opštine Podgorica, gdje je rekognisciranje rađeno u decembru, na područjima Malesije i Zeta nijesu zabilježeni primjeri ugroženosti arheoloških lokaliteta i objekata procesom urbanizacije. Najbolje su očuvani objekti koji se nalaze na privatnim posjedima. - Ljudi se drže tradicionalnog vjerovanja da ne valja razgrađivati kućišta i objekte sakralne namjene. Dobra je vijest da dio vlasnika ima i svijest da na imanju imaju arheološku lokalitet ili kulturno dobro, pa spječavaju devastaciju – kaže Gazivoda. Čitavo područje opštine Podgorice biće rekognosticirano do kraja aprila.

    Prethodnica arheološke karte Crne Gore

    Stručni timovi nekadašnjeg Zavoda za arheološka istraživanja, do 2010. godine pregledali su 16 crnogorskih opština, dok je preostalo još pet. Potom je završeno rekogonosciranje opštine Rožaje. Nakon Podgorice, počeće istraživanja na teritoriji opština Bijelo Polje, Kolašin i Mojkovac. Taj posao prethodi izradi arheološke karte Crne Gore.

    V. S.

    http://www.pobjeda.me/2013/04/09/arh...skom-gnijezdu/

  14. #189
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Objavljeno: 13.04.2013 u 17:04

    Praistorija

    Arheolozi nastavljaju istraživanja na Trlici

    Lokalitet pored puta Pljevlja-Prijepolje još jednom zainteresovao domaće i strane stručnjake

    Pećina na Trlici (Foto: Goran Malidžan)

    Na arheološkom lokalitetu Trlica, koji se nalazi pored puta Pljevlja-Prijepolje, gdje su prije nekoliko godina pronađene fragmenti kostiju životinja iz ledenog doba, ovih dana nastavljena su paleontološka istraživanja.
    Prema tvrdnjama arheologa koji rade na toj iskopini, to nalazište je jedno od najstarijih na Balkanu i seže 1,7 miliona godina unazad. Iako je registrovano prije nekoliko decenija, nalazište tek posljednjih godina privlači veću pažnju arheologa.

    Mihail Vasiljevič Šunkov, zamjenik direktora sibirskog odjeljenja Instituta za arheologiju i etnografiju ruske Akademije nauka, istakao je da je arheološki lokalitet Trlica jedan od najstarijih i najzanimljivijih za proučavanje početaka kvartarne faune na prostorima Jugoistočne Evrope.
    Ove godine je četvrta sezona istraživanja i rada na arheološkom lokalitetu Trlica, a Šunkov je istakao dobru saradnju ruske i Crnogorske akademije nauka na polju arheoloških istraživanja na teritoriji Crne Gore.
    Lokalitet Trlica, koji je jedini te starosti u Crnoj Gori, čak i u bližem okruženju, pronađen je slučajno prilikom probijanja puta Pljevlja-Prijepolje, a prva iskopavanja su počela 1989. godine. Arheolozi su do sada pronašli veći broj kostiju, koji će narednih dana biti poslati na analizu u neki od istituta, kako bi se ustanovila njihova starost i vrsta životinje kojoj su pripadale.



    Predstavnici Instituta za tehnička istraživanja iz Podgorice i Instituta za regionalnu geologiju i paleontologiju Rudarsko-geološkog fakulteta iz Beograda u fosilnoj pećini na lokalitetu Trlica, tokom paleontoloških istraživanja 2001. godine, pronašli su ostatke predačkih vrsta slonova i nosoroga koji su prije 700 hiljada godina živjeli na tom području.
    “To je fosilna pećina u kojoj su nataloženi sedimenti sa zubima i kostima kičmenjaka izumrlih predačkih vrsta današnjih životinja. Riječ je o predačkim vrstama slona, nosoroga, bizona, medvjeda, dviju vrsta konja, jelena, koze, kao i jedne predačke vrste džinovske ovce. U pećini su još pronađene predačke vrste hijene, vuka, nekih krupnih glodara kao što je bodljikavo prase, dabar i neke vrste sitnijih glodara. Sve te životinje na tom prostoru su življele prije 700 hiljada godina”, kazala je tada dr Vesna Dimitrijević, profesorica beogradskog Rudarsko-geološkog fakulteta. Dimitrijević je istakla da je ta starost prilično dobro određena, jer je riječ o karakterističnoj fauni
    Ona je istakla da je ta starost prilično dobro određena, jer je riječ o karakterističnoj fauni.
    Prisustvo slonova i nosoroga na području Pljevalja, iako ih nema nigdje u Evropi, Dimitrijević je objasnila činjenicom da je ta fauna tu bila autohtona i da je krajem ledenog doba došlo do njihovog izumiranja, odnosno povlačenje sa tog područja i nastanjivanja u Africi i Aziji. Ona je tada rekla da od pronađenih djelova životinja najveću vrijednost imaju zubi dabra i medvjeda.
    Osim profesorke Dimitrijević, u istraživačkom timu su bili geolog iz Instituta za tehnička istraživanja Crne Gore Jugoslav Žic, kao i Goran Ćulafić i Katarina Bogićević sa beogradskog Instituta za regionalnu geologiju.

    http://www.vijesti.me/kultura/arheol...-clanak-123168

  15. #190
    Join Date
    Feb 2004
    Location
    Donja Lastva
    Posts
    12,526
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

  16. #191
    Join Date
    Dec 2012
    Posts
    168
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Cuvajte dobro te lokalitete jer Amfilohijeve brigade sve sto nema znak serbski pretvaraju u prah i pepeo...naravno uz blagoslov udbe...kakva kombinacija hahahahahahah

  17. #192
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Jedinstveno otkriće kod nas: Arheolozi našli zlatni novčić iz Kartagine

    Objavljeno: 08. 07. 2014 - 09:16

    Jedinstveno otkriće kod nas: Arheolozi našli zlatni novčić iz Kartagine

    Komentari (6)



    Istražujući crkvu Svete Neđelje u Kumboru arheolozi Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore došli su do interesantnog otkrića. U podu crkve podignute na ostacima najvjerovatnije antičke vile, otkrili su zlatni novčić Kartagine, kovan između 320 – 350 godine prije nove ere. Na novičiću je prikazana Tanit, vrhovno božanstvo Kartagine i zaštitnica grada Kartagrine koji se nalazio nedaleko od današnjeg grada Tunisa, priča o otkriću za Portal Analitika rukovodilac istraživanja arheolog Nikola Borovinić.
    “Do sada u Crnoj Gori nije pronađen novac iz ovog perioda niti novac iz Kartagine što naš primjerak čini jedinstvenim i izuzetnim. Novčić je veoma dobro očuvan i visokog je kvaliteta izrade. Postoji nekoliko hipoteza o tome kako je dospio do nas, ali ih još razrađujemo. Poslije završenih istraživanja uradićemo detaljnu analizu novčića i dobijenih rezultata i nakon toga će slika biti mnogo jasnija”, kaže Borovinić.



    On naglašava da su krajem juna nastavljena arheoloska istraživanja crkve Svete Neđelje u Kumboru, koja se nalazi u kompleksu nekadašnje kasarne, u kome se gradi jedan od najluksuznijih rizorta u Evropi, čiji je investitor Azerbejdžanska firma Azmont investments.
    Borovinić objašnjava da su apsida crkve, sjverni i južni zid podignuti na ostacima zidova starijeg objekta, te su njihova istraživanja bila fokusirana na unutrašnjost crkve radi utvđivanja funkcije i starosti objekta.



    “Ispod nivoa na kojem su obustavljeni radovi prošle godine naišli smo na dva nivoa malternog poda. Mlađi malterni pod je pokrivao cijelu površinu crkve i vjerovatno je iz perioda kada je crkva produžena i kada je dobila današnji izgled. Stariji materni pod ima kamenu supstrukciju, istovremen je sa zidovima objekta na kojem je podignuta crkva, a sačuvan je samo u pojedinim djelovima u unutrašnjosti crkve i spolja na južnoj strani. Objekat je bio veći od prostora pokrivenog crkvom, na što ukazuju temelji zidova sa južne i sjeverne strane crkve, koji izlaze iz okvira istraživane površine, tako da nijesmo uspjeli da defnišemo kompletne gabarite. Na osnovu načina gradnje objekat pripada periodu antike, a najvjerovatnije se radi o ostacima antičke vile na kojima je u kasnijem periodu podignuda crkva”, naglašava sagovornik Portala Analitika.



    Arheolozi nastavljaju istraživanja, a zlatni novčić Kartagine je zaista vrijedan nalaz, tim prije što do sada u Crnoj Gori nije pronađen ovakav novac, što otkriveni primjerak čini izuzetnim.



    Crkvu Svete neđelje u Kumboru pored arheologa Nikole Borovinića istražuju i arheolog Mile Baković, Iva Mastilović, apsolvent arheologije, Boris Kustrudić, konzervator i Adelhaida Redžović, tehnički crtač.



    http://portalanalitika.me/clanak/153...kartagine-foto

Page 8 of 8 FirstFirst ... 45678

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •