Page 1 of 8 12345 ... LastLast
Results 1 to 25 of 192

Thread: ARHEOLOGIJA CRNE GORE

  1. #1
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    1,464
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default ARHEOLOGIJA CRNE GORE

    [size=6]Arheologija Crne Gore[/size]



    Piše: G. RADOVIĆ



    Posljednja gozba lovačke skupine u Crvenoj stijeni



    Pećina Crvena stijena se nalazi iznad lijeve obale rijeke Trebišnjice, danas Bilećkog jezera, u neposrednoj blizini sela Petovića, na samoj granici Crne Gore sa Hercegovinom. Ime je dobila po okomitim stijenama koje se uzdižu iznad nje, a koje su prevučene crvenom patinom koja je najvjerovatnije nastala usled tzv. suvog patiniranja krečnjaka. Pećina se nalazi na oko 700 metara nadmorske visine i okrenuta je prema jugu. Njen otvor je širine 24 metra, visine oko 25 metara i dubine u osnovi oko 15 metara.
    Mjesto na kojem se pećina nalazi, blizina vode, mogućnost bogatog ulova kao i bogati majdani kamena potrebnog za izradu alatki pružalo je odlične uslove za život paleolitskog čovjeka.
    Arheološka istraživanja na Crvenoj stijeni su počela još 1954. godine, kada je lokalitet otkriven, i trajala su do 1964. godine. Za razliku od većine paleolitskih lokaliteta koji su usled klimatskih promjena doživjeli eroziju kulturnih slojeva u Crvenoj stijeni se srećemo sa izvanrednim fenomenom: od trećeg ledenog doba, tzv. Risglacijala, u pećini nije došlo do erozije, već je kulturna zaostavština ostala netaknuta do danas, pećina je konzervirala sve što je u njoj deponovano. Dešavalo se prilikom iskopavanja da se iz ognjišta neandertalskih ljudi starih preko 100.000 godina osećao miris vlažnog pepela ili su kosti preostale od posljednje gozbe neke lovačke skupine ostale na svom mjestu do trenutka kada su postale predmet interesovanja arheologa.
    Istraživanja su otkrila kulturni depozit debljine 20, 30 metara, koji je uz lokalitet El Castillo u Španiji najdublji u Evropi, u kome je na osnovu različite strukture, boje, sastava i sadržaja izdvojen 31 različit kulturni sloj. Slojevi od DžDžDžI do DžDžVI pripadaju kulturama koje prethode srednjem paleolitu, odnosno premusterijenu, u rasponu slojeva od DžDžIV do DžII prepoznaje se musterijen (srednji paleolit) u najširem smislu riječi. U sloju DžIII zatečen je musterijen sa nazupčenim sječivima koji je poznat na širem evropskom području i za čije obilježavanje se koristi izraz "nazupčeni musterijen". Slojevi od Dž do V pripadaju mlađem paleolitu, sloj IV mezolitu,slojevi III i II neolitu dok sloj I pripada metalnom dobu.
    Arheološki materijal pronađen u Crvenoj stijeni sačinjavaju uglavnom kamene alatke različitih tipova i oblika. Samo su u slojevima koji pripadaju mezolitu i neolitu pronađene alatke napravljene od kosti a u slojevima III, II i I pronađeni su ostaci keramičkih sudova. Pored ogromnog broja nalaza koštanih alatki Crvena stijena je i nalazište sa najvećim brojem pronađenih ostataka kostiju izumrlih životinja iz perioda kvartara u jugoistočnoj Evropi. Istraživanjem su utvrđeni ostaci oko 60 rodova, vrsta i podvrsta raznih životinja koje su u jednom veoma dugom vremenskom periodu živjele na prostoru današnje Crne Gore.
    Istraživanja su pokazala da je život na lokalitetu Crvena stijena započeo prije više od 100.000 godina, a da je pećina napuštena negdje oko 1500. godina prije nove ere. Na osnovu geoloških činjenica slojevi od DžDžDžI do DžDžV pripadaju krugu trećeg ledenog doba (ris-glacijala), sloj DžDžIV smatra se sedimentom iz trećeg međuledenog doba (ris-virm-interglacijala), dok slojevi od DžDžIII do V pripadaju četvrtom ledenom dobu (virm-glacijalu).
    Značaj lokaliteta Crvena stijena je mnogostruk i on se može posmatrati sa aspekta arheologije, geologije, paleontologije i drugih naučnih disciplina i kao takav, bez sumnje predstravlja jedno od najznačajnijih staništa pračovjeka na svijetu.


    Pećina Odmut


    Jedan od najkompletnije istraženih lokaliteta u Crnoj Gori je pećina Odmut - lokalitet koji se prije građenja akumulacionog jezera u Pivi nalazio tri kilometara od starih Plužana. Pećina se nalazi na samom ušću rijeke Vrbice u Pivu. Širina otvora pećine u osnovi iznosi 20 metara, a visina 14 metara. Od otvora prema dnu pećina se levkasto sužava i na udaljenosti od 11 metara prelazi u kanal širine 2,30 do 2,50 metara.
    Arheološka istraživanja koja su vršena od 1972. do 1975. godine, pokazala su da je čovjek ovo pećinsko stanište naseljavao, povremeno ili stalno, u dugom vremenskom periodu između 8300 i 1800 godina prije nove ere. Dvije rijeke koje protiču u blizini pećine koje su prebogate ribom, kao i guste šume pune raznovrsne divljači, pružile su optimalne uslove da jedna manja ljudska zajednica opstane na ovom prostoru u tako dugom vremenskom periodu.
    U kulturnom sloju prosječne debljine oko 4 metra izdvojeno je sedam stratuma (slojeva) od kojih najstariji pripada srednjem kamenom dobu - mezolitu, a poslednji ranom bronzanom dobu.
    Najstariji sloj (Odmut I), debljine 1,50 metara leži na aluvijalno-eolskim nanosima i žutom bojom i lesolikom strukturom jasno se odvaja od mlađih slojeva (Odmut II-VII) koji se sastoje od mrke rastresite zemlje izmiješane sa većom količinom gara, pepela i izlomljenog kamena. U sloju Odmut I pronađene su isključivo kosti divljih životinja (kozoroga, jelena, medvjeda, divljih svinja, srna i dr.) što nam ukazuje da su se prve generacije stanovnika Pive bavile lovačko- sakupljačkom privredom.
    Među kamenim oruđem sloja Odmut I, izrađivanim pretežno od zelenkastog rožnjaka ili sivkastog kamena, može se izdvojiti pet osnovnih vrsta: noževi strugači, strugalice, šiljci i tzv. geometrijski mikroliti.
    Harpuni od jelenjeg roga daju osoben pečat najstarijoj kulturi pećine Odmut. U sloju I nađeno je 56 cijelih i fragmentovanih harpuna. Uočavaju se dva osnovna oblika: pljosnati harpuni (52 primjerka) i cilindrični harpuni (četiri primjerka). Svi harpuni su jednoredni tj. sa jednim ili dva zupca na jednoj strani. Pljosnati harpuni imaju redovno jednu ili dvije rupice za vezivanje užeta koje su uvjek perforirane u korijenu zupca.
    Metodom mjerenja izotopa radio aktivnog ugljenika (C14) utvrđeno je da sloj Odmut I pripada razdoblju između 8300 i 5200 godina prije nove ere.
    Najstarija kultura Pive, zastupljena u sloju Odmut I, ima sve karakteristike kulture srednjeg kamenog doba - mezolita. Alatke od okresanog kamena slične su oruđima iz Crvene stijene, dok predmeti od kosti i zuba divlje svinje i harpuni od jelenjeg roga imaju sasvim posebne oblike koji se ne srijeću ni u jednoj mezolitskoj kulturi Balkanskog poluostrva. Pljosnati i cilindrični harpuni iz sloja Odmut I mogu se povezati jedino sa harpunima iz azilijenske kulture jugozapadne i zapadne Evrope.
    Arheološki nalazi iz sloja Odmut II - glineno posuđe, uglačane kamene alatke i kosti pripitomljenih životinja (ovca, koza, goveče), pokazuju koliko je kultura Pive doživjela dubok preobražaj oko 5200. godine prije nove ere.
    Kultura koja je zastupljena u sloju Odmut II pripada starijoj fazi mlađeg kamenog doba (stariji neolit). Metodom C14 nalazi pronađeni u sloju Odmut II datirani su u period između 5200 i 4900 godina prije nove ere.
    Arheološki materijal pronađen u sledeća tri sloja (Odmut II-V) potvrđuje jednu dužu etapu kulturnog razvitka u oblasti Pive čije je trajanje, metodom C14, određeno u vrijeme između 4900 i 2500 godina prije nove ere. U ovom periodu pećina Odmut više nije stalno boravište, već povremeno sezonsko stanište vrsnih pastira i lovaca. Uz mnoge fragmente keramičkog posuđa (monohromne, neukrašene zdjele i lonci) u ovim slojevima nađen je veliki broj kamenih sjekira i strelica od kamena.
    Kultura Odmut III-V srodna je međuneolitskoj kulturi srpskog Podunavlja (vinčanska kultura) i južnog Jadrana (danilska i hvarska kultura). Poslednje razdoblje u ranoj istoriji Pive vezano je za slojeve Odmut VI-VII, datiranih, metodom C14, između 2500 i 1800 godina prije nove ere čija kultura označava potpuni prekid s lokalnim tradicijama. Ona je stranog porijekla, odnosno vezana je za nomade koji su se u prvim stoljećima trećeg milenijuma stare ere pokrenuli iz južno ruskih stepa i oko 2500 godine prije nove ere stigli do jezgra balkanskog poluostrva. Njihova keramika se razlikuje od one iz prethodnih slojeva, izrađivana je od neprečišćene zemlje i redovno je loše pečena. Ostaci faune pokazuju da su žitelji Odmuta u ovo vrijeme posjedovali velika stada sitne stoke i da su lovili divlje svinje, medvjede, dabrove i zečeve.
    Pećina Odmut je napuštena oko 1800 godina prije nove ere. Živim etno-kulturnim kretanjima u oblasti Pive su prenesena nova znanja i vještine. Pridošli stanovnici su poznavali vrijednosti novih sirovina - bakra, zlata, srebra. Sa oružjem od metala vrsni pastiri brzo su postali hrabri ratnici, napustili su pećine i zaklone ispod stijena i podigli prva naselja u drugim područjima Pive.


    Neolitsko naselje Beran-krš


    Arheološki lokalitet koji je u nauci poznat pod imenom Beran-krš nalazi se na području Beran-sela, udaljenom oko tri kilometra od centra Berana. Lokalitet se nalazi na istoimenom brežuljku, koji dominira okolinom i na čijem se grebenu nalazi duguljasti plato sa blagim poprečnim sjedlom. Na zapadnom dijelu brežuljka, iznad koga se uzdiže masivna kupasta stijena, zaklonjeno od hladnih sjevernih vjetrova, formirano je neolitsko naselje, koje je zauzimalo površinu od oko 350 metara kvadratnih. Naselje je brojalo najviše 20 kuća i sudeći po debljini kulturnog sloja, koji prelazi četiri metra, naselje je stradalo i ponovo obnavljano čak sedam puta.
    Istraživanja koja su na Beran-kršu vršena u dva navrata, 1961. i 1976. godine otkrila su moćan kulturni sloj koji svojom bogatom stratigrafijom, raščlanjenom na dva stratuma sa sedam stambenih horizonata, pokazuje razvoj mlađeg neolita u crnogorskom Polimlju.
    Bogat arheološki materijal, među kojim se posebno ističe keramika različitih oblika i načina ukrašavanja, pokazuje da je kultura Beran-krša srodna sa mlađeneolitskim kulturama Podunavlja, odnosno sa vinčanskom kulturom.
    Plodna limska dolina je omogućavala stanovnicima Beran-krša da se intenzivno bave zemljoradnjom, o čemu svjedoče brojni nalazi kamenih žrvnjeva za mljevenje žita i figurine od pečene zemlje koje predstavljaju Veliku Boginju Majku, karakterističnu za zemljoradničke kulture.
    Poseban značaj lokaliteta u Beran-kršu ogleda se u pronalasku ostataka nadzemnih kuća, po prvi put otkrivenih u neolitu na prostoru Crne Gore. Kuće su bile pravougaone osnove, širine između tri i četiri metra i dužine između pet i šest metara, sa zidovima od uspravno pobodenih i gusto zbijenih oblica koje su najčešće sa obje strane premazane glinom.
    Krov koji se oslanja na bočne zidove formiran na dvije vode, bio je pokriven slamom dok se pod sastojao od dobro nabijene gline. Kuće, kojih je bilo sedam ili osam, imale su kružne peći sa kalotom, napravljenom od kamena i gline koje su služile za zagrijavanje prostorija, a hrana se spremala na otvorenom ognjištu.
    Na osnovu analize radioaktivnog ugljenika metoda (C14) može se zaključiti da je život u neolitskom naselju Beran-krš trajao u periodu od 4500. do 3000. godina prije nove ere.


    Mala gruda


    Među velikim brojem kamenih tumula (humski) rasutih po brdima Boke Kotorske dva su uvjek privlačila posebnu pažnju. Za razliku od ostalih, one su bile smještene usred tivatskog polja, a u narodu ih nazivaju Velja i Mala gruda, dok su humke u narodu nazivali "gomile". Sačuvano je predanje da su grude nastale kao rezultat kamenovanja prestupnika, zbog čega ih često zovu "proklete gomile". Toj činjenici, vjerovatno, treba zahvaliti što su gomile ostale gotovo netaknute do našeg vremena.
    Arheološka istraživanja Male grude vršena su tokom 1970. i 1971. godine. Humka je u sjevernom djelu bila oštećena ukopavanjem austriskog bunkera. Njena visina u centru je oko četiri metra, a prečnik oko 20 metara. Istraživanja su pokazala da je sahranjivanje na Maloj grudi vršeno s kraja III i početkom II milenijuma stare ere.
    Ispod površinskog sloja humusa tumul je imao kameni omotač kupastog oblika koji se sastojao od rečnog kamena - oblutka, a čija se debljina kretala od 0,30 do 0,50 metara. Ispod kamenog omotača nalazio se nasip od žuto - mrke glinaste zemlje. Prije nego što je postavljena kamena obloga čitav zemljani nasip je spolja spaljen veoma jakom vatrom, u toku žrtvenog obreda, na šta ukazuju tragovi paljevine u kojoj je pronađen najveći dio keramičkih nalaza i kremenih alatki.
    Na 4,05 metara dubine od najviše tačke tumula pronađen je centralni grob. Orjentacija groba je bila u pravcu sjever - jug, a napravljen je od velikih kamenih ploča vertikalno postavljenih u raci koja je iskopana u zdravici. Gornja ploča, kojom je grob bio pokriven, je pronađena naslonjena na istočnu ivicu grobnice. Dno grobnice je bilo pokriveno jednom velikom kamenom pločom. Skelet koji se nalazio u grobu je bio veoma slabo očuvan tako da nije bilo moguće utvrditi njegov tačan položaj, ali je najvjerovatnije bio položen u zgrčenom stavu.
    U sjevernom dijelu centralnog groba, pored lobanje pokojnika pronađeno je pet zlatnih privezaka koji su, najvjerovatnije bili dio neke dijademe. Pored nogu pokojnika, uz samu istočnu ivicu groba, pronađeni su keramički sudovi dok je u istočnom dijelu groba, otprilike u predjelu pojasa pokojnika pronađena srebrna sjekira i zlatni bodež.
    U centralnom grobu tumula pronađena je fragmentovana plitka konična zdjela na slabo izraženom prstenastom postolju kao fragmentovan pehar sa jednom drškom. Oba suda su izrađena od crvenkasto - mrke gline, dosta grube fakture ali su spolja dobro obrađene i uglačane do jakog sjaja. Keramika sa Male grude pokazuju sve tipične osobine vučedolske inkrustrirane keramike sa specifičnom urezanom ornamentikom, ispunjenom bijelom pastom.
    Od metalnih nalaza po ljepoti izrade i materijalom od kojeg su izrađeni, izdvajaju se: zlatni bodež, lisnatog oblika sa ravnim stranama i malo zaobljenim vrhom koji ima mali jezičak za pričvršćivanje drške i plastično rebro trostruko profilisano.
    Srebrna sjekira sa uskim sječivom koje se trougaono širi i koja ima cilindrični tulac čiji vrh je pokriven okruglom kapicom izrađenom od zlata i ornamentisano urezanim motivom u obliku kruga sa ukrštenim linijama.
    Spetografska analiza ovih nalaza pokazala je da su napravljeni od legure srebra, zlata i bakra u razmjeri 3:2:2 za bodež i 4:1:1 za sjekiru zbog čega bodež izgleda kao da je napravljen od zlata, a sjekira od srebra.
    Pet zlatnih privezaka pripadaju tipu "noppenring". Izrađeni su u tehnici livenja, sa dugmastim završecima koničnog oblika. Najvjerovatnije su se nosili našiveni na traku kao dio diademe.
    Na osnovu grobnih nalaza i analogije sa humkama iz drugih područja tumul Mala gruda se može datirati između 1900. i 1800. godina prije nove ere.


    Ilirska istorija u Momišićima



    U toku radova na izgradnji stambene zgrade u podgoričkom naselju Momišići 1959. godine otkrivena je nekropola čije je ime, kao i ime naselja pored kojeg se nalazila, ostalo potpuno nepoznato. U toku arheoloških istraživanja konstatovano je da se radilo o jednoj velikoj zemljanoj humci i nekoliko manjih koje su znatno ranije potpuno zaravnjene. U toku iskopavanja u Momišićima otkriveno je ukupno 214 pokretnih arheoloških objekata, koji iako raznoliki po namjeni, oblicima i izradi pripadaju jednom periodu ilirske istorije pod jakim grčkim uticajem.
    Arheološki materijal koji je pronađen na nekropoli u Momišićima može se podijeliti u tri veće grupe: keramika, nakit i oružje i oruđe.
    U toku iskopavanja u Momišićima pronađena su 83 komada cijelih i fragmentovanih keramičkih sudova. Skoro sav pronađeni materijal ima tipične grčko-helenističke karakteristike i najvećim dijelom je importovan ili je proizvod grčkih keramičkih radionica iz gradova ili kolonija sa jadranske obale. Sve posude su rađene na grnčarskom vitlu od fino prečišćene žutosmeđe zemlje, dobro pečene, tankih zidova. Površina sudova bojena je firnisom od crnih do smeđih tonova i ukrašena je plastičnim i dekorativnim urezanim ornamentima. Samo se nekoliko komada po načinu izrade i po ukrašavanju razlikuju od ostalih i vjerovatno su izrađeni u domaćim radionicama.
    Keramika se ne odlikuje raznovrsnošću formi. Najčešći oblici su plitke ili dublje čaše - skifosi, dublji pehari - kantarosi i vretenaste posude u kojima su se sakupljale suze prolivene za pokojnikom - lakrimarijumi.
    Ostale keramičke forme: zdjele, šolje, krčazi zastupljeni su u znatno manjem broju. Nekoliko komada keramike se po fakturi razlikuje od ostalog materijala i vezuje se za rimsku provincijalnu keramičku proizvodnju.
    Najinteresantniju i najraznovrsniju grupu predmeta predstavlja nakit. Izrađivan je od bronze, gvožđa, srebra i staklene paste. Među pronađenim nakitom nalaze se i sledeće vrste: fibule (kopče), ukrasne igle, prstenje, narukvice, privjesci i drugi predmeti čija namjena nije sasvim jasna, iako pripada grupi nakita.
    Sve fibule su izrađene od bronze i sve su različitog oblika. Ipak se mogu grupisati u tri osnovne varijante: orijentalno - grčki tip, trački tip i latenoidni tip.
    Prvoj grupi pripada šest pronađenih fibula. Ovaj tip je poznat od VII do III vijeka p.n.e. na prostoru od Male Azije do sjevernog Balkana. Iako se razlikuju od klasičnog prototipa zadržale su opšte karakteristike kao što su luk sa zvjezdastim ukrasima, stopom ukrašenom palmetom i karakterističnom profilisanom glavom. Tračkom tipu pripada samo jedna fibula. Među latenoidnim fibulama izdvajaju se one zmijolikog oblika, listolikog oblika, kopljaste i fibule sa profilisanom glavom.
    Među iglama pronađenim u Momišićima izdvajaju se omega ukosnice, dvopetljaste ukosnice i igle sa različito profilisanim glavama.
    Dva prstena koja su pronađena razlikuju se mađusobno i po obliku i po ukrasu, iako su izrađeni od istog materijala. Jedan od njih je klasičnog oblika sa diskom na kome je urezane tri figure od kojih središnja ima dugu haljinu, dok odjeća druge dvije figure nije detaljno prikazana. Glave figura su jako stilizovane. Sam crtež je dosta nevješto urađen, dok je kompozicija odnosno raspored figura riješen na način koji je već bio poznat grčkim umjetnicima arhajskog perioda. tj. podjelom površina horizontalnom trakom na dva nejednaka dijela čime je omogućen pravilan raspored figura u prostoru. Među nalazima koji pripadaju grupi oružja najzastupljenija su koplja i noževi. Prema obliku, koplja se svrstavaju u tri osnovne grupe. Prvu čine koplja sa jako izduženim listom i kratkim tulcem. U drugoj su koplja sa kratkim listom i dugim tulcem, a trećoj pripadaju koplja sa dugačkim i širokim listom i kratkim i tankim tulcem odnosno usadnikom. Noževi su sa ravnom oštricom i povijenom gornjom ravnom stranom i kraćim usadnim dijelom.
    Među pronađenim materijalom iz Momišića karakteristična su dva novčića. Iako veoma slabo očuvana na jednoj od njih se može prepoznati lik Herkula na jednoj strani i Pegaza na drugoj.
    Arheološki materijal sa nekropola u Momišićima, bez obzira na raznorodnost, pripada u potpunosti istom vremenskom periodu i uklapa se u sličan materijal sa ilirskih teritorija na jadranskoj obali i drugim krajevima Crne Gore, gdje takođe postoji jasna podjela na strani importovani materijal, lokalne proizvode i proizvode rađene u domaćim radionicama, ali pod stranim uticajem.
    Ista situacija je uočljiva i u Momišićima, s tim što su na ovom mjestu zajedno uočeni oblici koji pripadaju trima osnovnim etničkim grupacijama na Balkanu: Ilirima, Keltima i Tračanima, sa dominantnom ilirskom komponentom iz vremena III i II vijeka prije nove ere, kada je tzv. ilirska država bila u procvatu.



    "Podgorička čaša" sa Duklje u Ermitažu



    Najznačajniji antički lokalitet na prostoru današnje Crne Gore je rimski grad Doclea. Smešten je na samom ušću Zete u Moraču na oko četiri kilometra udaljenosti od centra Podgorice. Za mjesto na kojem će podići grad rimljani su izabrali prostrani potpuno zaravnjen plato koji se nalazi između ušća Zete u Moraču i Širalije u Zetu. Razlozi zbog kojih je grad podignut baš na ovom mjestu su prvenstveno strategijski. Prostor oivičen koritima triju rijeka tokom većeg dijela godine je, zbog visokog vodostaja, bio nepristupačan i lak za odbranu.
    U periodu rimske dominacije Doclea je bila najznačajniji urbani centar na prostoru današnje Crne Gore. Bio je lociran u neposrednoj blizini glavnog rimskog puta koji je spajao Skadar sa Naronom i sa kojim je bio povezan lokalnim krakom što se potvrđuje činjenicom da se grad ne pominje ni u Pojtingerovoj karti ni u Itinererum Antonini.
    Ime Doclea grad je dobio po ilirskom plemenu Docleati na čijoj je teritoriji podignut. I pored značajne uloge koju u ovom periodu grad ima istorijski izvori ga relativno kasno pominju. Prvi ga pominje Ptolomej kao grad u unutrašnjosti pod imenom Doclea, a neki kasniji izvori ga pominju pod imenom Dioclia što se često dovodi u vezu sa imenom cara Dioklecijana o čemu ne postoje istorijski dokazi.
    Osnivanje ovog grada se vazuje za sami početak prvog milenijuma. Osnovan je najvjerovatnije poslije devete godine za vrijeme dinastije Flavijevaca, najvjerovatnije u doba Vespazijana kada se i osniva najveći broj municipija na prostoru rimske provincije Dalmacije.
    Istraživanja na Duklji su počela još u drugoj polovini DžIDž vijeka. Naročito je pažnju evropske naučne javnosti pobudilo objavljivanje tzv. "Podgoričke čaše" 1873. godine, koja je pronađena negdje na Duklji i koja se danas nalazi u Ermitažu u Petrovgradu. Prva arheološka istraživanja na Duklji vršio je po nalogu knjaza Nikole, Pavle Rovinski od 1890. do 1892. godine, zatim engleska ekipa na čelu sa M.Munrom 1893. godine, da bi 1913. godine Pjero Stikoti objavio u Beču do sada najkompletniju monografiju o Duklji. Istraživanja su nastavljena poslije Drugog svjetskog rata u periodu od 1954. do 1962. godine, kad se radilo više na istraživanju nekropola nego na otkopavanju arhitekture grada.
    Iako prirodno zaštićena koritima triju rijeka koje je okružuju, Duklja je bila opasana masivnim bedemima, debljine dva do dva i po metra sa kulama i grudobranima na najznačajnijim mjestima i utvrđenim mostovima preko rijeka. Najmoćniji bedemi i kule nalazsili su se na sjeveroistočnoj strani koja je bila prirodno nezaštićena i koja je osim bedema imala i odbrambeni rov.
    Grad je podignut po klasičnoj urbanističkoj šemi koju su Rimljani najvjerovatnije preuzeli od starih Grka koju su na Duklji primjenili u skladu sa terenom na kojem se grad nalazi. To je tzv. plan "šahovske table" sa dvije glavne ulice kardo i dekumanus koje se sijeku pod pravim uglom dok sve ostale ulice idu paralelno sa njima praveći na taj način kvadratne stambene blokove. Na mjestu gdje su se dvije glavne ulice ukrštale nalazio se gradski trg - forum.
    Glavna gradska ulica via prinsipalis išla je pravcem istok - zapad od mosta na Širaliji do mosta na Morači. S lijeve i desne strane glavne ulice pružali su se najvažniji gradski objekti. Nedaleko od mosta na Širaliji u pravcu centra grada bio je postavljen slavoluk posvećen imperatoru Galijenu. Sa desne strane slavoluka nalazio se hram pored čijih je ostataka pronađena statua boginje Rome, pa se pretpostavlja da je hram njoj posvećen.
    Nedaleko od ovog nalazio se hram posvećen boginji Dijani. U produžetku je veća palata sa striumom oko koga su druge prostorije: sobe, kuhinje, kupatila sa bazenima za hladnu vodu tzv. frigidariumi, za toplu i mlaku tzv. kaldariumi i lakonikumi. Prema centru grada nalazilo se gradsko kupatilo - terme, izrađeno po poznatoj rimskoj šemi. Terme su imale salu za gimnastiku tzv. palestra, svlačionice, sale sa toplom i hladnom vodom, biblioteku, sobe za odmor. Sve prostorije u termama su bile raskošno dekorisane podnim mozaicima, skulpturama čiji tragovi i danas postoje.
    Nasuprot termi na lijevoj strani glavne ulice nalazio se glavni gradski trg - forum sa bazilikom. Forum je pravougaoni prostor kojeg sa zapadne strane zatvara duža fasada bazilike orijentisane sjever - jug, a sa ostale tri strane bio je zatvoren tremovima. Bazilika je bila podužna građevina sa tri broda osvijetljena odozgo, građena u monumentalnoj kamenoj konstrukciji. Veći dio bazilike činio je jedinstven svečano koncipiran prostor od koga su na kraćim stranama dvijema tročlanim kolonadama bile odvojene dvije manje prostorije. Iz sjevernog dijela se ulazilo u jednu zatvorenu pravougaonu prostoriju sa polukružnim apsidom. Glavna fasada bazilike okrenuta prema trgu imala je dekorativnu kolonadu. Na epistilu bazilike sačuvan je dio natpisa koji govori o posveti ove građevine petnaestogodišnjem dječaku Flaviju Frintanu Balbinu, čija je pozlaćena statua na konju ukrašavala forum.
    Iako se nalazio pored tri rijeke grad je imao vodovod, koji je vodu dovodio sa izvora Cijevne. Ostaci vodovoda vidljivi su i danas.
    Od IV vijeka u istočnom dijelu grada počinje da se izdvaja prostor na kome žive hrišćani sa crkvama i velikom episkopskom bazilikom. Iz ovog perioda potiče "Podgorička čaša", zapravo široki stakleni tanjir sa oslikanim predstavama iz Starog i Novog zavjeta. Na IV vaseljenskom saboru održanom na Halkidonu 451. godine, kao učesnik se pominje Dioklijski episkop Evandros.
    Nakon gotskih razaranja 490. godine i naročito poslije razornog zemljotresa iz 518. godine Doclea gubi svoj značaj i polako pada u zaborav.


    Nekropole antičke Duklje


    Interesovanje evropske naučne javnosti za proučavanje ostataka antičkog grada Duklje seže još u drugu polovinu XIX vijeka. Taj interes je još jače izražen nakon objavljivanja "Podgoričke čaše" 1879. godine. Prvi opis grada i njegovih nekropola dao je Francuski konzul Priko de Sent-Meri koji je 1879. godine, posjetio Duklju. U svom izvještaju on opisuje, pored arhitekture, i trideset tumula koji se nalaze u okviru gradskih bedema. U jednom od njih on je otkrio grob pokriven opekama u kome su bila dva skeleta sa mačem, staklenom bocom i velikim staklenim tanjirom kao grobnim prilozima.
    Kraj XIX vijeka je donio intenzivnija istraživanja na Duklji koja su radili Ruski naučnik Rovinski 1890/1892. godine, zatim Munro 1893. godine, da bi Pjero Stikoti sistematizovao sva do tadašnja istraživanja u monografiji"Rimski grad Doclea u Crnoj Gori" iz 1913. godine.
    U toku arheoloških iskopavanja vršenih u periodu od 1959. do 1962. godine na prostoru lokaliteta antičke Duklje istražena je jugoistočna i zapadna nekropola. Na prostoru jugoistočne nekropole, koja se nalazi na najvišoj od tri terase u naselju Zagorič i koja je zahvatala prostor od oko 4000 kvadratnih metara, otkriveno je ukupno 351 grob od kojih 226 sa kremiranim (spaljenim) pokojnikom i 125 sa inhumiranim (skeletno sahranjenim) pokojnikom.
    Po broju i vrsti grobnih priloga, grobovi na Duklji se mogu svrstati u dvije osnovne vrste; prilozi koji su zajedno sa pokojnikom spaljeni na lomači i prilozi koji su stavljeni u grob poslije prenošenja ostataka lomače.
    Prvoj grupi pripadaju obično oni predmeti koji su bili lična svojina pokojnika, odnosno oni predmeti koji su se u momentu spaljivanja nalazili na njemu (odjeća, nakit) ili uz njega (bočice za miris, oružje).
    Drugu grupu karakterišu predmeti koji su se koristili u svakodnevnom životu (čaše, staklene i keramičke posude, muzički instrumenti, toaletni pribor, ratnička oprema).
    Najveći dio predmeta koji su pronađeni u grobovima jugoistočne nekropole izrađen je u nekoj od radionica širom carstva što govori o živoj trgovini koja je trajala od početka I vijeka do sredine IV vijeka. Prema materijalu od kojeg su izrađeni predmeti se mogu podijeliti u tri grupe: predmeti od stakla, predmeti od keramike i predmeti od metala, kosti i staklene paste
    Predmeti od stakla su najčešće prilog u grobovima sa jugoistočne nekropole. Prema obliku mogu se podijeliti na sudove za držanje tečnosti (boce), za izlivanje tečnosti (krčazi), za piće (čaše i pehari), za držanje hrane (zdjele i tanjiri), za čuvanje mirisa i ulja (balsamarijumi, unguentarijumi, toaletne bočice), za smještaj ostataka spaljenih pokojnika (urne), i sudovi nejasne namjene.
    Sem jednog izuzetka svi predmeti od stakla rađeni su tehnikom izduvavanja.
    Za razliku od staklenih predmeta na jugoistočnoj nekropoli Duklje nađen je relativno mali broj keramičkih predmeta. Prema obliku i funkciji oni se mogu razvrstati na: krčage, lončiće, pehare, zdjele, tanjire, amfore, urne i lampe.
    Od navedenih keramičkih vrsta, u grobovima, spaljenih pokojnika nalažene su urne, pehari, lončići i amfore, dok su krčazi, zdjele i tanjiri nalaženi isključivo u skeletnim grobovima. Svi predmeti od keramike, osim urni, korišćeni su u svakodnevnom životu. Jedan broj primeraka ukrašen je barbotinom, žigosanjem i slikanjem, dok je samo jedan pehar sa reljefom izrađen u kalupu.
    Na nekropoli su najčešći grobovi sa keramičkim urnama u koje su polagani ostaci pokojnika sa lomače i potom spuštani u kružnu jamu sa popločanim dnom i kamenim vijencem oko urne. U njima se skoro redovno, uz ostale priloge nalaze i rimski bronzani novčići na osnovu kojih se sa sigurnošću datiraju u I i II vijek nove ere.
    Najstariji grobovi (I vijek), često su raspoređeni u manjim ili višim ograđenim prostorima. Grobovi III vijeka su u pravilnim redovima, na skoro pravilnom međusobnom rastojanju, dok se oni grobovi iz IV vijeka ukopavaju bez određenog reda, što je svakako posledica promijenjenih etničkih i socijalno- ekonomskih odnosa u ovom vijeku.


    Municipijum S. u blizini Pljevalja


    I pored dugogodišnjeg istraživačkog rada i većeg broja naučnika koji su se bavili ovim problemom još uvjek nije otkriveno pravo ime ovog starog rimskog grada. Jedino što je do sada otkriveno od njegovog imena je početno slovo S.. Jedna od mogućih varijanti njegovog imena je Saloniana, zbog tijesnih veza koje je grad održavao sa salonitanskim područjem. Grad se nalazio u neposrednoj blizini današnjih Pljevalja u naselju koje se zove Komini na blagim padinama rječice Vezičnice.
    Prve podatke o epigrafskim spomenicima iz Komina dali su još Dubrovački poslanici koji su 1792. godine prolazili kroz Teslidžu (Pljevlja) na putu za Carigrad. Pedeset godina kasnije pruski konzul u Sarajevu O. Blau sakupio je prve natpise a jedan dio je objavio Momzen u korpusu rimskih natpisa. Poslije toga je M. Hernes posjetio Komine, a krajem DžIDž vijeka je A. Evans sakupio i objavio neke epigrafske spomenike dajući i komentar za njih. Godine 1899. austrijski oficiri su vršili prva arheološka istraživanja na nekropoli, a njihove rezultate je objavio Karlo Pač. Od 1964. godine, uz više prekida, započinje istraživanje nekropole ovog značajnog lokaliteta iz perioda rimske dominacije u provinciji Dalmaciji kojoj su i ovi krajevi pripadali.
    Već na samom početku istraživanja pokazalo se da se radi o ostacima dvije nekropole koje su pripadale Municipijumu S.. Starija nekropola (nekropola I ) locirana je na maloj zaravni Bijelog brda, na približno 300 metara jugozapadno od rimskog grada. Mlađa nekropola (nekropola II) nalazi se na blagim padinama Bijelog brda i u manjoj udolici prema lijevoj obali Vezičnice.
    U toku višegodišnjih istraživanja otkriveno je, na obije nekropole, preko šesto grobova, nekoliko hiljada primjeraka grobnih priloga, veliki broj reprezentativnih nadgrobnih spomenika, ostaci arhitekture i dr.
    Na nekropoli na kojoj je otkriveno 390 grobova, nađeni su samo grobovi spaljenih pokojnika. Na osnovu otkrivenog materijala može se zaključiti da potiče iz I vijeka i da je na njoj sahranjivano samo domorodačko, neromanizovano stanovništvo. Po konstrukciji i ritualnom načinu sahranjivanja izdvaja se nekoliko tipova grobova: pravougaone jame sa nagorelim stranama i ostacima sa lomače, pravougaoni kameni sanduci za pepeo pokojnika, kružne jame ispunjene ostacima sa lomače pokrivene pločom ili bez nje, kružne jame sa keramičkom urnom.
    Najčešće zastupljeni tip su kružne jame sa keramičkom urnom i kružne jame ispunjene ostacima sa lomače. Grobovi su gusto iskopani bez ikakvog određenog reda, izuzev grobova sa manjim pravougaonim kamenim sanducima za pepeo pokojnika koji su koncentrisani na jednom manjem dijelu nekropole i sa određenim rasporedom i daleko bogatijim grobnim prilozima, među kojima ima zlatnih i srebrnih minđuša i lančića, lijepo urađenih bronzanih fibula, ukrasnih igala, noževa itd.
    Sasvim drugačiju sliku pruža nekropola II na kojoj je otkriveno 295 grobova kako spaljenih, tako i skeletno sahranjenih pokojnika. Osim grobova spaljenih pokojnika, otkrivene su monumentalne grobnice i grobne konstrukcije sa nadgrobnim spomenicima raznih oblika, kao i bogat epigrafski materijal i raznovrstan pokretni arheološki materijal. Na osnovu toga, moguće je nekropolu II datovati u vrijeme II vijeka do sredine, možda i kraja IV vijeka.
    Na ovoj nekropoli je otkriveno deset monumentalnih grobnica. Bogatim prilozima se ističe grobnica Dž koja je velikih dimenzija sa više odaja i komora. U njoj su se nalazili sandučići za pepeo u kojima je otkriven skupocjeni zlatni i srebrni nakit minđuše, ogrlice, fibule. U okviru grobnice nalazio se i grob inhumiranog pokojnika, napravljen od opeka velikog formata vezanih malterom, a u njemu se nalazio olovni sarkofag sa skeletom pokojnika i prilozima. U grobu se uz druge staklene predmete nalazila i čuvena staklena čaša - dijetreta koja je najvjerovatnije proizvedena u Kelnu i datirana je u IV, a moža i u V vijek. Sve ovo nam ukazuje na izuzetan društveno-ekonomski značaj pokojnika i njegove porodice.
    Grobni prilozi u nekropoli I sastoje se od keramičkih sudova, staklenih posuda i metalnih predmeta koji su raskošniji i raznovrsnijih oblika od priloga iz nekropole I.
    Na osnovu grobnih priloga sa nekropole II može se zaključiti da je stanovništvo Municipijuma S.. bilo ekonomski veoma snažno i da je održavalo trgovačke veze sa većim centrima Rimskog carstva. Na to nam, prije svega, ukazuju predmeti od stakla izrađeni u kelnskim radionicama ili staklena čaša sa listićima od zlata koja najvjerovatnije potiče iz Aleksandrije.

    (Kraj)

  2. #2
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    1,464
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Pronađen privezak od kardium školjke

    26.07.2005. Kultura


    ARHEOLOšKA ISTRAžIVANjA NA LOKALITETU CRVENA STIJENA

    Pronađen privezak od kardium školjke



    Nikšić,25. jula-Reviziona arheološka istraživanja na lokalitetu Crvena stijena u Petrovićima nedaleko od Nikšića, nastavljena su početkom jula mjeseca. Tokom kampanje istraživanja su započeta proučavanjem gornjih holocenskih slojeva, koji su najvećim dijelom devastirani, ali u svojoj sadržini imaju dosta ostataka kamenog i koštanog materijala. Cjelokupan materijal se prosijava na sitima, kako bi se prikupio maksimalan broj podataka potrebnih za kvalitetnu spoznaju ovog značajnog arheološkog nalazišta. Pored većeg broja kamenih alatki, pronađeno je nekoliko koštanih igala, a i nekoliko privezaka za ogrlicu napravljenih od ljuštura puževa i školjki ( kardium)-kaže Lenka Bulatović direktor Centra za arheološka istraživanja Crne Gore jedan od rukovodilaca projekta ,pored prof. dr Robert Vejlona, Zvezdane Vušović Lučić, dok je rukovodilac terenskih istraživanja Mile Baković. U timu stručnjaka tokom ovogodišnje kampanje još su se našli prof. dr Dušan Mihailović, Bojana Mihailović i studenti arheologije. Geološke analize obavlja univerzitet iz Mančestera, zapravo stručnjaci prof. dr DZejni Vudvord i Majkl Morli, a iz Prirodnjačkog muzeja u Podgorici Goran Ćulafić, dok funkcionalne analize kremenih artefakata radi prof. dr Stiven Kun, sa Arizona univerziteta. Cilj projekta je, kaže Lenka Bulatović, da primjenom savremene metodologije i sveobuhvatnim analizama rekonstruišemo život praistorijskog čovjeka na ovom prostoru. Ovaj momenat je značajan pošto se zna da je jedan od puteva naseljavanja Evrope savremenim čovjekom prolazio prostorom današnje Crne Gore o čemu svjedoči i nekoliko registrovanih, djelimično istraženih lokaliteta u kanjonu Morače, Ćehotine i Lima. Ako uz ovaj podatak dodamo i činjenicu da lokalitet Crvena stijena ima vrlo dugačak kontinuitet arheoloških slojeva, sediment debljine preko 20 metara, značaj ovog nalazišta postaje prvorazredan, ističe Bulatović. Otežavajuća okolnost ovogodišnjim istraživanjima su veliki kameni blokovi koji pokrivaju cijelu površinu nalazišta, a tu su dospjeli padom sa oboda stijene u nekom od toplih perioda. Ona podsjeća da je u prošlogodišnjoj kampanji na ovom lokalitetu pronađen zub neandertalca, pračovjeka iz doba srednjeg paleolita. Ovo je za sada jedini fizički ostatak čovjeka iz ovog perioda na prostoru centralnog Balkana. Ovaj nalaz nam daje i za pravo da očekujemo pronalaženje još nekih kostiju neandertalaca, što bi bilo veoma značajno kako za antropološka studiranja, tako i za veći značaj Crvene stijene.
    Istraživanje Crvene stijene je višegodišnji projekat koji se realizuje u saradnji Centra za arheološka istraživanja Crne Gore i Univerziteta Mičigen, a u projekat je uključen Zavičajni muzej iz Nikšića. Projekat se realizuje sredstvima Ministarstva kulture Crne Gore, Nacionalne geografske asocijacije i Univerziteta iz Mičigena.



    O.U.

  3. #3
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    1,464
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Otkriven grob iz četvrtog vijeka

    ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANjA NA MIHOLjSKOJ PREVLACI

    Otkriven grob iz četvrtog vijeka



    Arheološka ekipa predvođena prof. dr. Đorđem Jankovićem, juče je na Miholjskoj prevlaci otkrila dva groba koji datiraju iz 4. vijeka, odnosno iz vremena ranog hrišćanstva. Ovim otkrićem mjenja se i teorija po kojoj se do sada mislilo da je najstariji crkveni objekat na Prevlaci iz 9. vijeka. Istraživanjem u dubljim slojevima, došlo se do saznanja da je tu bila sagrađena crkva još u 6. vijeku, a jučerašnje iskopavanje i otvaranje dvije grobnice potvrdile su da potiču iz 4. vijeka, što je veliki uspijeh arheološke ekipe koja već nekoliko dana neumorno istražuje ovo arheološki bogato područje.
    - Prilikom istraživanja otkrili smo niz grobova, među kojima su neki veoma zanimljivi i osobeni za epohu i ukazuju na datovanje samog ovog svetilišta. Tu je jedan dječiji grob u amfori, koji pripada 5. vijeku, ili nešto stariji. Takvi grobovi kod nas nisu poznati, jedan je nađen u dolini Neretve, a inače ih ima u Italiji Grčkoj, i u drugim krajevima Vizantijskog Carstva. U toku je istraživanje još jednog groba, koji je pokriven kamenim polačama i čeramidom, pa se nadamo da će nam on reći nešto više o datovonju ovog groblja, istakao je prof. dr. Đorđe Janković. On je dodao da su u pojedinim grobovima našli neke predmete koji potiču iz 8. i 9. vijeka.
    - Imamo jedan grob koji je ranije nađen, a koji potiče sa početka 4. vijeka i taj grob je početni koji je pokrenuo sahranjivanje na tom mjestu. Riječ je o crkvi iz Rimskog vremena iz doba progona hrišćanstva i pošto je taj sveštenomučenik tu sahranjen ovde je počelo sahranjivanje, koje je trajalo u kontinuitetu, do 9. vijeka. Nakon toga je prekinuto, pošto je manastir razoren, a groblje je pod Nemanjićima obnovljeno i trajalo do razaranja manastira u 15. vijeku, kaže prof.dr. Janković.
    Istraživanja na lokalitetu Prevlake usmjerena su isključivo na temeljima porušenog manastira Sv. Arhangela Mihaila, koji će prema odluci Mitropolije Crnogorsko - Primorske biti etapno obnovljen.

    B.Čavor

  4. #4
    Join Date
    Dec 2004
    Location
    Sverige
    Posts
    127
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Smile

    Quote Originally Posted by G R A D
    ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANjA NA MIHOLjSKOJ PREVLACI

    Otkriven grob iz četvrtog vijeka



    Arheološka ekipa predvođena prof. dr. Đorđem Jankovićem, juče je na Miholjskoj prevlaci otkrila dva groba koji datiraju iz 4. vijeka, odnosno iz vremena ranog hrišćanstva. Ovim otkrićem mjenja se i teorija po kojoj se do sada mislilo da je najstariji crkveni objekat na Prevlaci iz 9. vijeka. Istraživanjem u dubljim slojevima, došlo se do saznanja da je tu bila sagrađena crkva još u 6. vijeku, a jučerašnje iskopavanje i otvaranje dvije grobnice potvrdile su da potiču iz 4. vijeka, što je veliki uspijeh arheološke ekipe koja već nekoliko dana neumorno istražuje ovo arheološki bogato područje.
    - Prilikom istraživanja otkrili smo niz grobova, među kojima su neki veoma zanimljivi i osobeni za epohu i ukazuju na datovanje samog ovog svetilišta. Tu je jedan dječiji grob u amfori, koji pripada 5. vijeku, ili nešto stariji. Takvi grobovi kod nas nisu poznati, jedan je nađen u dolini Neretve, a inače ih ima u Italiji Grčkoj, i u drugim krajevima Vizantijskog Carstva. U toku je istraživanje još jednog groba, koji je pokriven kamenim polačama i čeramidom, pa se nadamo da će nam on reći nešto više o datovonju ovog groblja, istakao je prof. dr. Đorđe Janković. On je dodao da su u pojedinim grobovima našli neke predmete koji potiču iz 8. i 9. vijeka.
    - Imamo jedan grob koji je ranije nađen, a koji potiče sa početka 4. vijeka i taj grob je početni koji je pokrenuo sahranjivanje na tom mjestu. Riječ je o crkvi iz Rimskog vremena iz doba progona hrišćanstva i pošto je taj sveštenomučenik tu sahranjen ovde je počelo sahranjivanje, koje je trajalo u kontinuitetu, do 9. vijeka. Nakon toga je prekinuto, pošto je manastir razoren, a groblje je pod Nemanjićima obnovljeno i trajalo do razaranja manastira u 15. vijeku, kaže prof.dr. Janković.
    Istraživanja na lokalitetu Prevlake usmjerena su isključivo na temeljima porušenog manastira Sv. Arhangela Mihaila, koji će prema odluci Mitropolije Crnogorsko - Primorske biti etapno obnovljen.

    B.Čavor

    I ja sam ucestvovao u ovim istrazivanjima na Ostrvu Cveca kao student profesora Jankovica . Stvarno fascinantno mesto po broju ostataka i arheoloskih slojeva razlicitih civilzacija a i lepoti samog ostrva .
    Last edited by Sthlm; 31-08-05 at 01:28.

  5. #5
    Join Date
    Dec 2004
    Location
    Brlja
    Posts
    6,509
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    samo da kazem da se nalazi iz Crvene stijene mogu naci u Zavicajnom muzeju u Niksicu i da je zbirka zaista impresivna...
    Kako Vaša bolest ?

  6. #6
    Join Date
    Sep 2005
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    922
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default Novi Materijal Iz Crvene Stijene

    Pobjeda, 16.10. 2005. Društvo


    NOVI MATERIJAL IZ CRVENE STIJENE

    Školjke za ogrlice pračovjeka



    Da je Crvena stijena nepresušno arheološko nalazište i da bi mogla postati ključni lokalitet kontinuiteta života u jugoistočnoj Evropi za čitav srednji paleolit, sve do početaka neolita, pokazuju i najnovija iskopavanja. Lani je, na primjer, pronađen prvi antropološki materijal u Crvenoj stijeni – zub, za koji se pretpostavlja da je pripadao neandertalcu, a minulog jula iskopano je dosta predmeta, koje tek treba da ispitaju svjetski stručnjaci. Pažnju posebno skreću školjke kolumbele, koje su perforirane (probušene) i služile kao perlice za ogrlice pračovjeka, kao i komadići impreso (iscrtane) keramike.
    U sklopu lani započetog projekta „Reviziono istraživanje Crvene stijene“ minulog ljeta je, kako objašnjava arheolog u Zavičajnom muzeju u Nikšiću Zvezdana Vušović Lučić, nastavljeno iskopavanje tog lokaliteta. Pored nje, projektom su rukovodili i Robert Vejlon (Antropološki institut Univerziteta u Mičigenu) i Lenka Bulatović (Centar za arheološka istraživanja Crne Gore), a radove je organizovao Podgoričanin Mile Baković. U ekipi su još bili: Dušan i Bojana Mihailović (Filozofski fakultet i Narodni muzej u Beogradu), Majkl Morli, geolog iz Mančestera i Goran Ćulafić (Prirodnjački muzej Crne Gore), kao i studenti arheologije Gordana Grabež i Dejan Đukanović.
    Zvezdana Vušović ukazuje da je i u ovoj kampanji, kao i u minulim, glavni dio radova izvođen na površini, tako da se od nalaza, kojih je zaista dosta, ne može očekivati neko veliko otkriće. Materijal (kosti, školjke, puževi, keramika, alatke od kosti i kremena još nije obrađen, ali su, sasvim je izvjesno, značajni sada otkriveni primjerci školjke kolumbele, do kojih se nije došlo prilikom prethodnog jednodecenijskog iskopavanja, pod vođstvom Alojza Benca i Đura Baslera. Tada je otkrivena jedna druga, takođe morska školjka – kardijum. Ona se prvi put javlja u mlađepaleolitskim kulturama Crvene stijene, perforirana je (izbušena) i služila je kao nakit ili amulet, o čemu je već pisano u «Pobjedi».
    - Školjka kardijum je značajna za Crvenu stijenu i ostala nalazišta duž Mediterana, jer je njenim rubom ukrašavana keramika, pa se po njoj naziva i cijela ta kultura. U Francuskoj se, na primjer, kultura koju karakteriše keramika ukrašena školjkom zove – kardijal. U Crvenoj stijeni, posuđe od pečene zemlje je, pak, ukrašavano utiskivanjem nokta, prsta i kosti, ali i (iako znatno rjeđe) školjkom kardijum i to je prepoznatljiva impreso keramika za cijelo područje jadranske obale. Međutim, školjka columbella rustica, koja je ljetos pronađena, prepoznata je po literaturi o starijem neolitu Provanse. Naime, i naše školjke su perforirane, što ukazuje da su imale ulogu perlica za ogrlice. Budući da to nije moj domen rada, na osnovu literature pretpostavljam da su i kardijum i kolumbela rustika morske školjke, a ovdje je riječ o vremenu od kraja sedmog do sredine petog milenijuma, kad je bilo prisutno mlađe kameno doba, odnosno impreso-kardijum kultura, objašnjava Zvezdana Vušović Lučić.
    U Crvenoj stijeni su, inače, nađeni predmeti koje je čovjek uradio od kremena, kosti i pečene zemlje (keramike). U iskopavanju šezdestih godina nađeno je oko 15 hiljada takvih predmeta, što za izlaganje, što studijskog materijala. U taj broj nijesu uračunati kremeni nalazi koje je prilikom prvog iskopavanja istraživač Mitja Brodar odnio u Ljubljanu, a tek prošle godine ga u depou Instituta za arheologiju Slovenačke akademije znanosti i umjetnosti otkrio prof. dr Mitja Gustin i vratio ga Zavičajnom muzeju u Nikšiću. Arheološka zbirka Crvene stijene znatno je upotpunjena i poslednjim iskopavanjem, a dostignuća u geologiji, arheologiji, palezoologiji i paleobotanici otvorila su put ka novim mogućnostima otkrivanja tajni arheoloških nalazišta, što će, kada je u pitanju ovaj lokalitet, pomoći razumijevanju mnogih otvorenih problema iz arheoloških perioda paleolita, ranoholocena i početaka neolita.
    Sudeći po dosadašnjim istraživanjima, sasvim je moguće da Crvena stijena posjeduje najduži arheološki kontinuitet u Evropi, počev od najranijeg neolita, pa sve do početaka srednjeg paleolita. Stoga je ovo potencijalno jedno od najznačajnijih arheoloških nalazišta na kontinentu, jer pruža, takoreći, jedinstvenu priliku za otkrivanje informacija o proto-kulturnoj organizaciji srednjeg paleolitskog (neandertalnog) perioda, o dugim promjenama do savremene ljudske kulture i društva koje su se dešavale od srednjeg do novijeg paleolita, te o ekonomskoj i socijalnoj adaptaciji do kraja pleistocena i početka savremenih klimatskih uslova i, konačno, do zemljoradničkog načina života. Ni jedan lokalitet u Evropi, kako smatraju stručnjaci, ne pruža tako širok spektar arheoloških mogućnosti i obećanja, kao što to omogućava Crvena stijena.




    Gojko Knežević


    ------------------------------------------------------------------

  7. #7
    Join Date
    Jul 2005
    Location
    Three Kocke Shechera
    Posts
    459
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    kod mene na selo nedaleko od kuce postoje neke simetricno postavljne bash velike kamene ploche,shto je u narodu ostalo kao 'Grchko groblje'.Neko prije je bio otkopao jednu i ispostavilo se da je to bio grob,ali je chudno bilo kako je skelet bio polozhen.Tih ploch ima jedno 10-12...

  8. #8
    Join Date
    Sep 2005
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    922
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Quote Originally Posted by Kobaz
    kod mene na selo nedaleko od kuce postoje neke simetricno postavljne bash velike kamene ploche,shto je u narodu ostalo kao 'Grchko groblje'.Neko prije je bio otkopao jednu i ispostavilo se da je to bio grob,ali je chudno bilo kako je skelet bio polozhen.Tih ploch ima jedno 10-12...
    A dje ti je selo?

  9. #9
    Join Date
    Jul 2005
    Location
    Three Kocke Shechera
    Posts
    459
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    djurdjevicha tara

  10. #10
    Join Date
    Dec 2004
    Location
    Brlja
    Posts
    6,509
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    kako je skelet bio položen? u principu ne treba otkopavati bilo kakve nalaze jer kad se izvade iz zemlje zahijeveju poseban tretman i uslove kakve kod nas rijetko imaju i muzeji a pogotovo štetno na njih djeluje vazduh.
    sasvim je moguće da je grčko groblje jer je takvih sluačjeva bilo još po našim selima.
    Kako Vaša bolest ?

  11. #11
    Join Date
    Jul 2005
    Location
    Three Kocke Shechera
    Posts
    459
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    chini mi se da je bio postavljen kao u sjedechem polozhaju.to je otkopao neki chovjek iz Pljevalja,valjda cho'ek iz znatizhelje.Mislim da nije ni znao shta che nachi.

  12. #12
    Join Date
    Dec 2004
    Location
    Brlja
    Posts
    6,509
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    taj način zakopavanja su imali i Sloveni prije nego što su primili hrišćanstvo pa ne mora značiti da su u pitanju grčka groblja.
    a je li to groblje prijavljeno nadležnim organima za ispitivanje?
    Kako Vaša bolest ?

  13. #13
    Join Date
    Jul 2005
    Location
    Three Kocke Shechera
    Posts
    459
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    ne.moj otac je vishe puta prijavljivao,ali ostalo je na tome 'biche ispitano u narednih mjesec dana'

  14. #14
    Join Date
    Dec 2004
    Location
    Brlja
    Posts
    6,509
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    pa da.... treba da dođu neki poljaci ili ko li već da bi nam onda sinula ideja da tu ima šta da se istražuje
    Kako Vaša bolest ?

  15. #15
    Join Date
    Jul 2005
    Location
    Three Kocke Shechera
    Posts
    459
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    a atvarno mislim da ima...jer takvog da kazhem 'nalazishta' nema u shiroj okolini

  16. #16
    Join Date
    Dec 2004
    Location
    Brlja
    Posts
    6,509
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    a kad kažeš "šira okolina" misliš na?
    Kako Vaša bolest ?

  17. #17
    Join Date
    Sep 2005
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    922
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Quote Originally Posted by Kobaz
    chini mi se da je bio postavljen kao u sjedechem polozhaju.to je otkopao neki chovjek iz Pljevalja,valjda cho'ek iz znatizhelje.Mislim da nije ni znao shta che nachi.
    Moguce je da je to neko ilirsko groblje.

  18. #18
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Lazio/PG
    Posts
    398
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Ja mnim bice da je srpsko :smile:

  19. #19
    Join Date
    Jul 2005
    Location
    Three Kocke Shechera
    Posts
    459
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    @ milicaaaaa,mislim na predio zabljchke opshtine i na prekotarsko podruchje
    @regi,ne znam za Ilire,evo sad pitah oca i reche mi da su glavu(kiloko je to bitno sad,ne znam)nashli na istochnoj,dok su noge bile na zapadnoj strani
    @niko II laki,ajd' seri na neke politichke topice,chasti ti

  20. #20
    Join Date
    Sep 2005
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    922
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Sloveni su, kolko ja znam, prije primanja hriscanstva, spaljivali svoje mrtve.
    E sad, ima li pored groblja kakvo naselje, je li groblje izdvojeno, usamljeno...?
    Naziv mu je grcko groblje? Mozda i jes, grcko-vizantijsko.
    Je li nadjeno ista u grobu, osim skeleta ?

  21. #21
    Join Date
    Dec 2004
    Location
    Brlja
    Posts
    6,509
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    svašta su Sloveni radili sa mrtvima u svojoj istoriji. čak su ih sahranjivali ispod praga zbog čega se vjerovalo da je prag jako opasan prostor u određenim situacijama (napr. odatle potiče i običaj prenošenja mlade preko praga) nego da vas ne davim time
    u svakom slučaju, to je materijal za istraživanje a mi ovako jedino možemo da nagađamo ili da napravimo naučnu ekspediciju u te krajeve
    Kako Vaša bolest ?

  22. #22
    Join Date
    Sep 2005
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    922
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default U KOŠUTIĆU KOD ANDRIJEVICE OTKRIVENI TEMELjI STARE CRKVE

    Pobjeda, 17.10.2005. Društvo


    U KOŠUTIĆU KOD ANDRIJEVICE OTKRIVENI TEMELjI STARE CRKVE

    Arheolozi potvrdili predanje




    Andrijevica, 16. oktobra - U narodnom predanju i literaturi sačuvano svjedočenje da je na području Potkomovlja, tačnije u Košutiću, selu koje pripada MZ Konjuhi kod Andrijevice, postojala veoma stara, srednjovjekovna crkva, potvrđeno je nedavno sondažnim istraživanjem koje je sprovela stručna ekipa Polimskog muzeja iz Berana sa saradnicima.
    Prema saopštenju koje je direktor muzeja Slobodan Obradović dao novinarima, sedmodnevno arheološko iskopavanje obavljeno je početkom oktobra, a temelji stare crkve pronađeni su i otkriveni na imanju Spasoja Đerkovića, u zaseoku Kršine. Na lokalitetu koji je u narodu ovog kraja poznat pod nazivom „Namastir”, uočeni su ostaci zida crkve dimenzija 8,50 h 5,20 metara, sa apsidom i debljinom zidova od 0,60 metara. Sa južne strane zid crkve dostiže visinu od 1,20 metara, dok su sjeverni djelovi zida sačuvani u visini od 0,70 metara. U apsidi crkve zidovi su dosta oštećeni, vjerovatno prilikom obrade i oranja imanja, ali su vidljivi do 30 centimetara. Prilikom sondiranja lokaliteta nijesu pronađeni neki bitni pokazatelji na osnovu kojih bi se sa sigurnošću mogla utvrditi starost crkve. Sondažno iskopovanje u unutrašnjosti crkve otkrilo je ostatke maltera koji nije bio freskopisan, ali prema mišljenju arheologa Predraga Lutovca, postoji mogućnost da je bila oslikana apsida crkve, a sami otkriveni gabariti pokazuju da je ovo vjerovatno bila vlastelinska crkva. Međutim, ništa se sa sigurnošću ne može reći sve dok se ne obave sistematska arheološka istraživanja.
    Zadatak Polimskog muzeja prilikom ovog sondažnog ispitivanja bio je da se samo utvrdi postojanje crkve na ovom lokalitetu. Prikupljeni su i osnovni parametri za sačinjavanje projektne dokumentacije i elaborata vezanog za sistematska arheološka istraživanja, kao i za konzerviranje ostatka zidova crkve. O samom nalazu biće obaviješten i Zavod za zaštitu spomenika kulture Crne Gore, sa ciljem da se ovaj lokalitet uvrsti u registar arheoloških nalaza. Muzej planira da istraživanja ovog lokaliteta uvede u redovne aktivnosti za 2006. godinu, a obim radova biće sačinjen na osnovu budžetskih sredstava SO Berane, jer je ona osnivač Polimskog muzeja. „Nadamo se da će i opština Andrijevica na čijoj teritoriji se i obavljaju istraživanja, učestvovati u realizaciji ovog projekta”, kaže Slobodan Obradović.


    T. Šoškić

  23. #23
    Join Date
    Sep 2005
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    922
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Pobjeda, 05.11.2005. KULTURA i DRUSTVO


    Susreti:
    Mladen Zagarčanin, arheolog


    Tragovi prošlosti drugih kultura



    Stari grad Bar i njegova tri milenijuma postojanja predstavlja ne samo multikulturološki fenomen Crne Gore, nego to sa pravom možemo reći jedan od značajnijih lokaliteta medijevalne Evrope. Na ovom prostoru oko 600 kuća, ostaci desetina javnih, sakralih objekata i monumentalna fortifikaciona rješenja svjedočanstvo su graditeljske moći u svim epohama vjekovnog mediteranskog nasljeđa. O grandioznim ruševinama Starog grada i njenim tajnama nedavno je objavljena knjiga "Stari Bar - keramika venecijanskog doba" Mladena Zagarčanina, arheologa. To je bio povod za razgovor sa autorom o mogućnostima istraživanja ovog i drugih lokaliteta, o stanju u crnogorskoj arheologiji...

    *Nakon 43 godine ovo je prva publikacija ovog tipa o Starom Baru. U knjizi se govori samo o srednjem vijeku. Do kakvih i koliko značajnih podataka ste došli kada kažete da je Stari Bar Crnogorska Pompeja?
    -Kao prvo, naziv „Crnogorska Pompeja“ nastao je davno. Meni se čini možda već u toku pedesetih, dok je još prof. Bošković radio prva istraživanja na ovom mjestu. Kasnije je ovo ime najviše koristio Pavle Mijović, zauzimajući se za baštinu Crne Gore, ma kojem vremenu pripadala. Zbog toga naziv „Crnogorska Pompeja“ izgleda malo izvikano, ali uopšte nije tako. Ovaj naziv tek sada poprima svoje pravo značenje jer se u stručnoj svjetskoj literaturi počeo koristiti kao sinonim za značaj starog Bara koji on ima među spomencima medijevalne arheologije i arhitekutre u Evropi. Taj značaj postaje sve veći i nije nimalo pretenciozan, čak šta više. Svi znamo kakvu sudbinu je imala prava Pompeja, i šta ona sada predstavlja za spomeničko nasljeđe Italije. Međutim da bi se došlo do današnjeg izgleda Pompeje - sa restauriranim javnim i privatnim kućama, freskama ... i da ne nabrajam šta sve trebalo, da prođe mnogo vremena, i jedna ogromna angažovanost nauke iz cijeloga svijeta. Da ne kažem koliko je italijanska vlada uložila da ovo postane jedno od najposjećenijih mjesta na svijetu. Mi imamo Stari grad Bar koji je prestao da živi profanim životom poslije oslobođenja od Turaka 1878. godine, pa su njegove skeletne vizure ostale preko jednog vijeka, stvarajući dojam zaboravljenog grada. Ako izuzmemo velike poduhvate raščićavanja glavnih objekata i saobraćajnica kao i radove na restauraciji nekoliko objekata, što je stvarno gigantski posao, Stari grad stalno zaostaje u odnosu na značaj koji on ima za sve nas, za državu prvenstveno.
    Što se tiče knjige, ja sam već nekoliko puta ponovio da mi uopšete ne imponuje ako kažem da je to prva naučna publikacija o Starom gradu Baru poslije 43 godine. O gradu koji broji 600 objekata –sakralnog, profanog i javnog karaktera-nije napisan niti jedan članak koji se ne oslanja na rezultate objavljene u knjizi Đurđa Boškovića (Stari Bar, 1962). Zbog toga i ne iznenađuje činjenica da se veliki evropski univerziteti zaprepašćuju pred realnošću da nešto tako postoji pred njihovim nosem-3000 godina istorije Mediterana na jednom od najčudesnijih pozicija koje ima jedan „primorski grad“ na Jadranu. Moja knjiga je samo jedan segment. Tesela u ogromnom istorijskom i arheološkom mozaiku grada, i bavi se kasnim srednjim vijekom kroz proučavanje importovane keramike za vrijeme Venecijanske vladavine 1443-1571. god, ali i perioda 13. i 14. vijeka.

    *U čitav projekat su bili uključeni stručnjaci iz Italije i Slovenije. Kako je došlo do saradnje?
    -Saradnja je započela prije dvije godine u Kopru, nakon skupa profesora mnogih univerziteta Evrope (Venecije, Inzbruka, Ljubljane, Ciriha, Southepmtona, Kopra, Zadra). Na ovom skupu su određene smjernice istraživanja u okviru projekta „Baština Serenissime“i prioritetna mjesta na kojima bi trebalo da se istražuje. Među nekoliko desetina arheoloških lokaliteta koji imaju vrlo bogatu venecijansku kulturu Stari grad Bar je jednoglasno proglašen za broj jedan.. Nosioci projekta su Univerzitet Ca’ Foscari u Veneciji-odjeljenje za arheologiju srednjeg vijeka Mediterana, pod rukovodstvom profesora dr Saura Đelikija i Univerzitet Primorska u Kopru – Institut za proučavanje Baštine Mediterana, čiji je rukovodioc prof. dr Mitja Guštin. Ova dva univertziteta započela su novo poglavlje u istraživanju grada koje nije niti izbliza jednostavno, niti se preko ovog projekta može pokupiti kajmak slave za jednu noć. To je jedan veoma kompleksan posao, koji involvira ne samo arheologiju kao takvu, nego i pomoćne nauke koje će pomoći da se dođe do što egzaktnijih podataka o najstarijoj prošlosti ovog mjesta-razne fizičko-hemijske analize materijala za apsolutno datovanje kao što je radiokarbonska C 14, minerološko-petrografske analize keramike, maltera....
    *Ovom knjigom je napravljena svojevrsna promocija Starog Bara. Da li planirate njeno predstavljanje u Italiji ili nekoj drugoj zemlji, s obziorm da je vezana za venecijanski period?
    -Početkom novembra ove godine u Izoli je veliki skup medijevalista Italije, Slovenije, Španije , Srbije i Crne Gore, Hrvatske. Cilj ovog simpozijuma je promocija “Baština Serenisima” kao i promocija dosada urađenog u okviru projekta. Knjiga će se svakao promovisati i tamo, premda je ona već nekoliko mjeseci prisutna u naučnoj javnosti Evrope. Takođe će biti promovisana i druga knjiga Stari Bar, Archeological edžcavation 2004. Preliminary report "koju je radila grupa autora (Diego Calaon, Fulvio Baudo, Erica D’Amico i ja, a uredili je profresori Sauro Đeliki i prof. Mitja Guštin).
    Ove godine grupa Slovenaca pod rukovodstvom mr Zrinke Mileusnić i dr Vesna Bikić sa Arheološkog Instituta u Beogradu rade na trećoj knjizi, Stari Bar u vrijeme Osmanske uprave. Osim keramike koja će preovlađivati bogatstvom i ljepotom egzotičnih predmeta, knjiga bi trebalo da se bavi i metalnim predmetima svakodnevne upotrebe kao i arhitekturom i natpisima. To će biti prva knjiga o arheologiji postmedijevalnog perioda grada Bara i jedina arheološka monografija o postmedijevalnom periodu uopšte u Croj Gori. Multikulturalnost nam ne služi ničemu ako je prazno slovo na papiru ili ako je demagogija koja se čuje preko TV- a. Multikulturalnost se „pravi“ na taj način što se naučno obrađuju tragovi prošlosti drugih kultura. Mi smo svjesni toga da su i Venecija i Osmansko carstvo na neki način okuprirali naše srednjovjekovne gradove, ali nam civilizacija nalaže da sve to shvatimo kao dio neumitnih istorijskih procesa koje moramo da valorizujemo. Vjerujem da će oni koji budu imali priliku da iduće godine vide knjigu biti prijatno iznenađeni bogatstvom predmeta iz vremena od kraja 16. do kraja 19. vijeka.Treba da izađe i četvrti volumen iz edicije koja se radi u okviru projekta. To će biti veoma obimna studija o koja se bazira na započeta istraživanja ove godine. Knjigu će realizovati grupa autora, a urediće je prof. Sauro Đeliki. Ovdje treba da bude obrađen članak i o proučavanja životinjskih kostiju. To su ove godine radila dva docenta sa Univerziteta u Kembridzu i na taj način moći ćemo da počnemo sa praćenjem načina ishrane stanovnika u svim periodima Starog grada Bara. Stalno ponavljam, ali i to je po prvi put u okviru medijevalne arheologije u Crnoj Gori.

  24. #24
    Join Date
    Sep 2005
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    922
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Arheologija je veoma popularna u svijetu

    *Da li planirate neki sličan projekat sa istom ekipom stručnjaka?
    -Nakon prošlogodišnjeg sondažnog istraživanja izašla je još jedna knjiga, druga u ovoj seriji, koja je bila promovisana u Baru i. u Podgorici. Riječ je o preliminarnom izvještaju sa sondažnog istraživanja objekta 161, u citadeli grada i zove se Stari Bar, Archeological edžcavation 2004. Preliminary report. Knjiga je publikovana na engleskom jer je prvenstveni cilj bio da se i projekat i grad promovišu u svijetu u vidu dobro urađene studije arheološkog istraživanja citadele grada i načina zidanja kroz vjekove u cijelom gradu. Rezultati su pokazali do koje nevjerovatne hronološke granice može ići stratigafija življenja na ovom lokalitetu. Izdvojeno je nekoliko perioda koji okvirno pripadaju periodu od kraja 13. do kraja 19 vijeka. Ako se uzme u obzir da se knjiga nalazi ili je na putu ka 400 biblioteka u svijetu onda to svakako ona nije samo domenu nauke- arheologije, već involvira mogućnost i turističke prezentacije. Svi mi dobro znamo da je arheologija veoma popularna i da se na osnovu posjećenosti arheoloških lokaliteta ubira veliki prihod od turizma svuda u svijetu.

    Praviti prioritete

    *Crna Gora ima mnogo arheoloških lokaliteta. Međutim, oni su djelimično istraženi. Kako pospješiti i valorizovati naučno-istraživački rad u ovdašnjoj arheologiji?
    -Crna Gora ima toliko arheoloških lokaliteta da je fizički skoro nemoguće istražiti sve. Za to bi bile protrebne najmanje tri ili četiri generacije punog staža, uz svu adekvatnu finansijsku i kadrovsko tehnički pomoć, da ne pričam o organizciji. Međutim, po mome mišljenju to nije potrebno i treba praviti prioritete. Treba istraživati ona mjesta koja mogu pomoći u razrješavanju nekih istorijskih zavrzlama jer arheologija, koja se sve više bliži egzaktnosti, zbog veće mogućnosti apsolutnog datovanja, je ipak pomoćna istorijska grana. Uz to kao što sam naveo arheologija ima nevjerovatnu mogućnost turističke prezentacije i pri biranju prioriteta treba misliti i na projekte koji će omogućiti da se otkopano konzervira i prezentuje na način gdje bi se posjetiocu što više uprostio lokalitet na kome se nalazi. Hoću da kažem, nije dovoljno samo dovesti nekoga na ruševine i reći mu evo to je Rim, ili Vizantija…, potrebno je osmisliti idejne rekonstrukcije koje bi vizuelno omogućile da se posjetilac snađe u određenom arheološkom prostoru. Skoro smo na sastanku Društva arheologa Crne Gore pogledali jednu izvanrednu CD animaciju prvobitnog izgelda Ćipura – manastira Ivana Crnojevića koju je osmislio istoričar umjetnosti Branislav Borozan. To je izvanredna stvar.

    Na pitanje kako pospješiti arheologiju je veoma teško reći. Ponekad nije dovoljno da se dovedu ni najveći evropski univerziteti kao što je Ca’Foscari ili Kembriđž, sa nekoliko doktora nauka i uz svu tehničku pomoć koju traži moderna nauka. Uvijek se nađe neko ko pravnim spletkama pokušava da stopira i to malo mogućnosti koje nam se pruži. Dok se na sve strane devastira spomeničko nasljeđe Crne Gore, dok se brodovima preko Skadarskog jezera prenose razgrađene ruralne cjeline po Crmici, dok nestaju na stotine amfora duž Jadranske obale najpoznatiji… Univerziteti nisu poželjni.
    U Starom gradu Baru svake zime nevrjeme sruši barem nekoliko srednjovjekovnih zidova što je nevjerovatno za civilizovan svijet. Romanogotička crkva iz 14 vijeka samo što nije pala, o ostalim kućama da i ne govorim. Skoro 70 odsto objekata treba da se sruši unutar zidova najznačajnijeg spomenika kulture u Crnoj Gori, Starog grada Bara. A gdje je Svač, Ratac, Žabljak Crnojevića, šta se dešava sa Perstom, gdje su tu naši revnosni zaštitari kojima su “arheolozi trn u oku”.


    Olivera Ugrin

  25. #25
    Join Date
    Sep 2005
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    922
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    06.12.2004. AGORA

    Istraživanje prošlosti

    Predrag Malbaša:
    Arheologija vraća u život




    U ogromnom razdoblju svoga društvenog i kulturnog razvitka, čovjek je iz svakodnevne potrebe i životnog intenziteta proizvodio i stvarao najraznovrsnije predmete, nepregledan broj objekata, namenjenih ličnim ili društvenim potrebama, radu, životu, uživanju, prenošenju iskustava, saznanja, postignuća, misli i osjećaja.
    Objekti, predmeti, ideje, imaju doba svog stvarnog i aktivnog života, kada žive sa čovjekom, sa nekoliko generacija, a onda neumitno i nepovratno nestaju iz njegovog života u onoj osnovnoj formi i namjeni zbog koje su nastali.
    Taj proces odabiranja, odbacivanja, propadanja i neprestanog novog stvaranja jednako se odnosi ne samo na pokretne nego i na nepokretne objekte.
    Što dalje idemo u prošlost; predmeti, ili čak i njihovi delovi, sve su ređi. Tako se zatiru tragovi i svedočanstva postanka, upornih borbi, za opstanak, tragovi razvoja i cvjetanja prošlih epoha, usred čega danas nismo u mogućnosti sagledati njihov život u cjelini, osetiti njihov izraz i smisao.
    Zbog te retkosti mi se danas zadovoljavamo i najobičnijim ostatkom, davno odbačenim predmetima, odlomkom posuda, slomljenom statuetom, jedva čitljivim kratkim zapisom, komadom obrađenog gvožđa, drveta ili kamena dakle onim predmetima koje u doba njihovog postanka, njihovog aktivnog života često ne bi ni pogledali, osim zbog njihove obične i neposredne korisnosti. Tako se ceo niz vekova života mnogih ljudskih zajednica, država ili civilizacija svodi danas na nekoliko skromnih spomenika.
    Najčešće se u potrazi za ovim materijalnim tragovima susrećemo sa arheologijom. Arheologija je komplikovan sistem znanja i vještina i njen je djelokrug ogroman. Ona po opštoj klasifikaciji spada u grupu istorijskih nauka i nije ograničena tematikom već se od ostlih istorijskih nauka razlikuje po svom specijalnom i karaketirističnom metodu.
    Uopšte se svi istorijski metodi određuju na osnovu izvora, pisanih koje koristi istorijska nauka, tradicije koju koristi etnologija i materijalnih izvora koje koristi arheologija. Svaka nauka sadrži dozu neobjektivnosti i protežiranja jednog pogleda, ali tamo gdje se umješaju materijalni dokazi za koje se posebno zanima arheologija nestaju narodna predanja, nagađanja i lične simpatije.
    Interesovanje arheologije kreće od onog trenutka kada čovjek počinje da proizvodi predmete materijalne kulture Od tog trenutka, on u ustvari postaje društveno biće, pa se taj momenat označava kao gornja hronološka granica arheologije. Mnogo je teže odrediti donju granicu arheologije, zato što u određenom momentu (recimo DžIV vijeku) arheološki nalazi gube u svojoj dokumentarnosti a zamjenjuju ih kao kompleksniji i pouzdaniji istorijski izvori. Očigledno je da sam slogan arćaios-logos i konvencionalne definicije tipa da se radi o nauci koja se bavi pronalaženjem, sređivanjem i objašnjavanjem ostataka društvene kulture ranijih istorijskih perioda, arheologiju predstavljaju dosta skromno. Zadaci kojima se bavi ova nauka i metode kojima se ovi zadaci rješavaju sigurno je predstavljaju kao jedan od najljepših zanata na svijetu.
    Ljepoti arheologije svakako doprinose razni izvori informacija i izazov koji sakupljanje informacija nosi, priroda kao ambijent u kojem se radi, ciljevi i metode rada i najvažnije donošenje suda o informacijama sa kojima arheolog raspolaže i njihov značaj.
    Ciljevi arheoloških iskopavanja i istraživanja su što tačnje datovanje nalazišta i pokretnih nalaza, određivanje materijalne i duhovne kulture, privrednih i društvenih odnosa i rekonstrukcija istorijskih zbivanja. Treba uvijek imati na umu da je arheologija moćna nauka, te da njena dostignuća moraju biti primijenjena u pisnju istorije. Zadovoljavanje prilikom objavljivanja iskopavanja davanjem podataka o izgledu nalazišta nalaza, datovanjem i kulturnim opredjeljenjem danas je prevaziđeno i nedovoljno.
    Kako je arheologija neposredno vezana za materiju, ona pogotovo u našem vremenu koje obiluje snažnim razvojem prirodnih nauka, postaje sve više interdisciplinarna. U njenim okvirima sudjeluju stručnjaci različitih spcijalnosti, pored arheologa i arhitekata, biolozi, fizičari, antropolozi, sedimentolozi i drugi specijalisti. Kao filozofija i arheologija svoje carstvo saznanja djeli sa prirodnim naukama, istorijom i umjetnošću. Sa religijom, danas arheologija nema što da djeli. Nju arheologija posmatra kao jedan fenomen, kao jedan bitan istorijski proces i događaj i na kraju kao psihičko stanje koje će biti savladano.
    Osim što daje odgovore na mnoga pitanja iz prošlosi, kroz povratak u prošlost pokušavaju se naći odgovori i na pitanja bitna za sadašnjost i budućnost. Puno je pitanja, ko smo, zašto smo ovdje, koliko smo važni, koja je naša misija. Sve su to pitanja na koje sadašnjost nema odgovora. Mi danas nemamo nikakavih saznanja o nekom životu koji bi bio nezavistann od materije, takođe nemamo saznanja o nekom vječnom životu. Zato tragajući za materijama iz prolosti pokušavamo da saznamo kada je prvi put materija uzela živi oblik. Istražujući prošlost možda nam se poekad učini da su naši preci imali odgovore na mnoga pitanja koja nas sada muče.
    U društvu se otvara pitanje gdje je potreba istraživanja prošlosti i zašto je to važno. Da li je suštinski smisao u podsjećanju i istraživanju procesa kroz koje je prolazio ljudski rod na putu prema sadašnjosti. Da li je suštinski smisao u obrazovanju i afirmaciji patriotskog i nacionalnog?
    Istina je da sve što prošlost ponese sa sobom, vraća se kroz arheologiju mnogo bogatije i vrednije nego što je u svom vremenu bilo. Arheologija vraća život starim gradovima, utvrđenjima, crkvama, običnim predmetima. Dolazak nekog predmeta u ruke arheologa znači preseljenje u muzej, to jeste u vječnost.

Page 1 of 8 12345 ... LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •