Balša Brković: Paranoja u Podgorici

[Ćipur]

Petak, 06 Avgust 2010 intervju - Broj 1033

BALŠA BRKOVIĆ: Ovo društvo je bolesno ravnodušno




Na svakom crnogorskom kiosku ovih dana sačekaće vas Paranoja u Podgorici, novi roman Balše Brkovića. Nakon samo dva mjeseca, roman je doživio drugo izdanje, što je prava rijetkost za crnogorsko izdavaštvo. Brković je objavio pet knjiga poezije, zbirku priča Berlinski krug, kao i roman Privatna galerija za koji je dobio nagradu Miroslavljevo jevanđelje. S jednim od najistaknutijih crnogorskih pisaca, sreli smo se u Maestru, gdje kao i u romanu glavni lik svako jutro ispija kafu i čita novine.
MONITOR: Vaš novi roman počinje ,,Tehnički, gledano, svi, ili gotovo svi događaji u ovoj priči su čista fikcija... Opet, sve to ne umanjuje njihovu istinitost". Definitivno je ,,Paranoja u Podgorici" izazvala još veću buku od Vašeg prvijenca. Šta mislite zašto je to tako?
BRKOVIĆ: Zapravo riječ je o napomeni prije početka samog romana - koja je takođe u funkciji aktiviranja nekih mehanizama paranoje kao takve... Ali, to su igrice uobičajene u modernoj literaturi. Uostalom, priča o uvjerljivosti i istini u literaturi, o stvarnom i mogućem, traje još od Aristotela. Moja namjera je bila da ukažem na neke socijalne mehanizme i manire, da se na taj način dočara slika jednog vremena, da se prepoznaju rubni toposi današnjeg crnogorskog društva. Povodom buke - u principu dobro je kad knjige izazivaju buku, kako ste to rekli. Na jedan perverzan način ovo je društvo – bolesno ravnodušno. I sve je manje, ne samo knjiga, već bilo čega, što može izazvati buku. Tako da to i nije loše – tišina koliko god ponekad može biti ljekovita, zna da bude i vrlo opasna. Posebno ako je to način da jedno društvo, da jedna zajednica svojom tišinom potpiše moralnu kapitulaciju.
MONITOR: Iako su u romanima potpuno različiti likovi, ,,Paranoja" predstavlja svojevrsni nastavak ,,Privatne galerije". Oba romana smještena su u današnju Podgoricu, Crnu Goru u kojoj obitavaju policajci, tajkuni, ministri, jedan gradonačelnik... ali i autsajderi, džezeri. Da li je roman kritika crnogorskog društva ili omaž toj drugačijoj Podgorici?
BRKOVIĆ: Ja se nadam da je i jedno i drugo. Meni je izuzetno važno da svjedočim postojanje te Druge Podgorice. I inače, svi pravi gradovi imaju tu vrstu dvojstva. Takozvana Druga Podgorica je znak da nije sve poklopila jeziva banalnost.
MONITOR: S obzirom na to da je roman za dva mjeseca doživio dva izdanja, slobodno možemo reći da je postao pravi bestseler u Crnoj Gori, što predstavlja svojevrsni presedan bar što se tiče beletristike. Da li kod nas pisac bestselera može da živi samo od pisanja?
BRKOVIĆ: Vrlo je malo prostora u današnjem svijetu gdje može da se živi samo od pisanja. Pogledajte prostor regiona, koliko god bili uspješni, većina pisaca radi i u medijima, pišu kolumne, bave se univerzitetskim radom i slično. Ali, piscu je važno da ima što više čitalaca. Tako je od Homera, i to se nikada neće promijeniti, bez obzira na retoriku ili pozu. Tiraži mojih romana su, najblaže rečeno, nevjerovatni za ovaj prostor. Znate, kada u zemlji od 650.000 stanovnika imate tiraž od deset hiljada primjeraka, to je kao da u Francuskoj prodate – milion primjeraka. Opet, u određenom smislu, pisac i živi samo od pisanja, bez obzira koliko od toga zarađuje. Može da se hrani i od nekih drugih poslova, ali, pravi pisac živi samo od pisanja. I tako je uvijek bilo. Ja se, u svakom slučaju, dobro osjećam u takvoj poziciji i nemam se namjeru nikome izvinjavati zbog toga što sam vjerovatno najčitaniji crnogorski pisac danas.
MONITOR: Nakon prvog romana, a i ,,Paranoje u Podgorici", mnogi su se prepoznali... S obzirom na to da je ovo mala sredina, kakav je osjećaj živjeti u istom gradu zajedno s tim ljudima?
BRKOVIĆ: To bi za pisca bilo idealno – da živi u istom gradu sa svojim likovima. Ali, naravno, nikada nije tako. Stara je istina da nijedan književni lik nije čovjek.
MONITOR: Vaš glavni junak je bibliotekar, nekadašnji gimnazijalski profesor skandalozne prošlosti. Svakodnevno ispija jutarnju kafu u ,,Maestru", izlazi u ,,Berlin"... Mnogi pisci odlaze iz rodnog grada, zemlje, kako bi mogli da pišu. Definitivno je Podgorica veoma inspirativna za vas.
BRKOVIĆ: Moglo bi se reći. Mada, da pojasnim: dva do sada objavljena romana, jedan koji će uskoro biti gotov, ali i jedan koji je tek u planovima, činiće zamišljeni –Podgorički kvartet. Ta četiri romana biće objedinjena samo prostorom i vremenom u kojem se radnja dešava, a to je baš ovaj grad i baš ovo vrijeme. Znate, Podgorica ima jednu prednost za literaturu – to je grad koji gotovo da ne postoji u književnosti. Ili je do skoro bilo tako. Jer starovaroške anegdote ne računam u ozbiljnu literaturu. Ovaj grad se nevjerovatno promijenio u samo pola vijeka, tako da je to jedna otvorena socijalna laboratorija, a to za pisca zna biti vrlo izazovna situacija. Latinoamerički pisci su, u ozračju booma pisali o tome – kada gradite na čistini ne postoji ništa što ograničava vašu imaginaciju.

[Ćipur]

MONITOR: Pokeraška mudrost je spasila junaka vašeg romana. Kako vi spašavate sebe od podgoričke paranoje?
BRKOVIĆ: S paranojom je nezgoda u tome što vas od nje mudrost ne spašava. Mudrost vas, na jedan paradoksalan način, upravo gura u ralje paranoje. Paranoja je privilegija onih koji znaju. Nikada nećete sresti glupog ili neznavenog paranoika. Ali, koliko god mi paranoja, upravo zbog svega toga, bila zanimljiva, književno zanimljiva, ja baš i ne spadam u paranoike. Kako da vam kažem – ako pišete o samoubistvu ne znači nužno da ste i samoubica. Ali, pokeraška mudrost koju ste spomenuli, može pomoći u mnogim drugim stvarima. Zanimljive su mudrosti, zanimljiv je nauk koji ima genezu u igri. Ponekad vjerujem da su neka od najdubljih saznanja rođena upravo iz igre...
MONITOR: O romanu su već izrečene izuzetno afirmativne kritike. Da li radite na tome da se knjiga pojavi van granica Crne Gore i da se prevede?
BRKOVIĆ: Na tome, ja se nadam, radi sama knjiga. To i ne pripada piscu. Već imam dogovor sa jednom ozbiljnom i zanimljivom beogradskom izdavačkom kućom, tako da će srpsko izdanje vjerovatno biti objavljeno na jesen ili do kraja godine.
MONITOR: Provokativni ste u kolumni koju objavljuju Vijesti svake subote? Da li vodite unutrašnji monolog ili imate određenu ciljnu grupu kojoj se obraćate?
BRKOVIĆ: Provokacija je legitimno i moćno stilsko sredstvo. Unutrašnji monolog ima smisla u književnosti, ali u novinarstvu bio bi potpuno besmislen. Tokom čitave nedjelje nailazim na tragove te subotnje komunikacije sa čitaocima, i moram reći da meni to mnogo znači.
MONITOR: Ima li trenutaka kad inspiracije za kolumnu stvarno nema i da li se desi da prisiljavate sebe na rad?
BRKOVIĆ: Živimo u vremenu koje je odista bogato inspiracijom te vrste. Gdje se god okrenete - teme vas same zovu... Pogledajte kako je bolesno ovo društvo, a bolesno je svako društvo koje počiva na Laži. Sada imate novopatriotski val u medijima, jer je stalno potrebno pronalaziti, markirati nove izdajnike, nove neprijatelje. Iole obrazovaniji čovjek zna što je to, i zna kako se zovu društva koja počivaju na fabrikovanju neprijatelja. Ali, moj utisak je da nigdje takozvani intelektualci, da nigdje ljudi od kojih se očekuje da misle, nisu tako voljno, srećno i bespogovorno uskočili u taj voz beščašća... Jedna od tipičnih manipulacija su takozvana identitetska pitanja. I, eto, neki dan čujem kako jedan novinar, u svojoj emisiji tvrdi, da u Crnoj Gori postoje oni koji su protiv identitetskih pitanja. Što je nonsens tipičan za priučene akcijaše: postoje kritički intelektualci koji misle da se spektar identitetskih pitanja koristi za jednu golemu manipulaciju javnim mnjenjem, a niko normalan nije protiv identitetskih pitanja načelno. Ali, ovako servirana ta pitanja postaju – mehanizmi za dalju proizvodnju neslobode. A to što crnogorski patriotski intelektualci tako radosno učestvuju u svemu tome, biće bitan detalj za neku konačnu sliku o svima njima, jednom, kad prođe ovaj medijski teror diletanata...
MONITOR: Od sredine devedesetih u Crnoj Gori postoji jedna potpuno nova književna scena, kojoj Vi svakako pripadate. Ti pisci su rasli i stvarali u Crnoj Gori, ali definitivno na njih nisu uticali oni naši književnici koje izučavamo u školama, niti tradicija. Kako biste nam objasnili tu pojavu?
BRKOVIĆ: Najvažniji momenat za tu novu književnu scenu bio je upravo – diskontinuitet, a to je ono o čemu pričate. Naša lektira bila je drugačija od ovdašnjih standarda, i to je najblagodarnija stvar koja nam se mogla desiti. Naša očekivanja od svijeta takođe su bila drugačija... A tako je bilo jer smo odrasli u jednoj kulturološki zanimljivoj zemlji, čak spektakularnoj – u kojoj se mnogo prevodilo. Zaostatak za normalnim svijetom tada je, sviđalo se to sada nekome ili ne, bio značajno manji, nego danas...
MONITOR: Balša Brković i autocenzura?
BRKOVIĆ: Što bi bila autocenzura? U društvu gdje dobar dio pisaca liči tek na hitre kelnere? Gdje je autocenzura jedan od osnovnih socijalnih modusa? Autocenzura bi ovdje bila elementarna legitimizacija laži. A meni, prirodno, u takvom kolu – nije mjesto.
Kao pisac svoj jezik neću mijenjati
MONITOR: Za Vas se zna da ste oduvijek bili za crnogorski jezik. Kakav je Vaš stav prema novom crnogorskom pravopisu i rječniku?
BRKOVIĆ: Za mene je ključno bilo ime jezika. Ostvariti pravo da svoj jezik zovemo svojim imenom. Dakle – nema spora da je jezik četiri južnoslovenska naroda lingvistički gledano jedan jezik, ali, takođe je nesporno, da nikada, u svojoj istoriji, taj jezik nije dobio jasno i svima prihvatljivo zajedničko ime... Dakle – postojeći fakticitet dao je za pravo novom imenovanju crnogorskog jezika. Svemu nakon toga trebalo je pristupiti sa više takta, sa više znanja, bez brzopletosti i tako napornog crnogorskog diletantizma, koji na žalost, provijava iz svega... Kao pisac svoj jezik neću mijenjati, to je moje pravo, ja sam i ranije pisao i mislio na jeziku koji zovem crnogorskim. A stvar ovdašnje pameti je u tome da li ćete normiranje jezika da oslonite na nepismene babe, ili na svoje pisce i intelektualce... Ovdje je, dakako, sasvim predvidljivo, da u takvom jednom sučeljavanju – babe moraju izaći kao pobjednici.

Miroslav MINIĆ

http://www.monitor.co.me/index.php?o...33&Itemid=2323

[Acherontia_Styx]

Ja procitala prve dvije strane i batalila.. nije to my cup of tea..

[cpu]

Knjigu sam pročitao za dva dana u planini, super mi je "legla". Volim Balšin stil pisanja, a knjiga je veoma dobra, čak je u nekim djelovima briljirao sa nekim mislima i metaforičnim prikazivanjem stanja društva u Crnoj Gori danas.
Pročitao sam i Privatnu galeriju od njega, dobila brojna priznanja, i ona je dobra.

[DaySleeper]

odlicna knjiga ja sam malo iznenadjen jer su njegova kolumne u vijesti dosadne,nego,jeli prepozna ko gradonacelnika u knjigu?to mi je omiljeni dio

[[kinetic]]

kad ga jashu 3-4 djevojke, naj scena.
dok na spratu nastupa pjevac sa brcicima, 'baKe'

[redlaw]

Zaboravili ste Ludviga i njegovu kucu u "Dondicima".

[stručnjak]

ja pročitao jedno 30 strana nijesam stigao dalje, ne mogu naći vremena od posla i obaveza..... jbg ubi me ovaj kapitalizam

[Walrus]

Jedan moj drug je dao najbolju recenziju ove knjige: Čim prođeš Smokovac, gubi svaki smisao... Samo pojedinim ljudima iz užeg centra Podgorice nešto znači

[[kinetic]]

onda mu vjerovatno ne znače puno ni djela Bukovskog ili Fantea, samo zato što ne zna kvartove Los Anđelesa.

[PrijekiLijek]

onda mu vjerovatno ne znače puno ni djela Bukovskog ili Fantea, samo zato što ne zna kvartove Los Anđelesa.

Kako te volim

[[kinetic]]

Kako te volim

the streets - love you more.

(no homo)

[The.Sloth]

onda mu vjerovatno ne znače puno ni djela Bukovskog ili Fantea, samo zato što ne zna kvartove Los Anđelesa.

Poredjenje Bukovskog sa Jevremovim sinom..


Ispravno!

[cpu]

Poredjenje Bukovskog sa Jevremovim sinom..


Ispravno!

Ne poredi ga u smislu pisca i pisanja, već u konstataciji koju je gore neko pomenuo da se djelo ne može razumjet ukoliko nisi iz Podgorice koja je tema djela

Što se Jevrema tiče, Balša ima drugačije stavove od oca, što se tiče politike i filozofije su veoma drugačiji i ne slažu se. Svakodnevno slušam ljude kako kažu da je Balša njegov sin i isti su, ali ko je nešto od njega čitao može da uoči distancu između njih dvojice, upravo zbog njihovih različitih shvatanja.

[Billie Jean]

Ne poredi ga u smislu pisca i pisanja, već u konstataciji koju je gore neko pomenuo da se djelo ne može razumjet ukoliko nisi iz Podgorice koja je tema djela

Što se Jevrema tiče, Balša ima drugačije stavove od oca, što se tiče politike i filozofije su veoma drugačiji i ne slažu se. Svakodnevno slušam ljude kako kažu da je Balša njegov sin i isti su, ali ko je nešto od njega čitao može da uoči distancu između njih dvojice, upravo zbog njihovih različitih shvatanja.

Naredni su i jedan i drugi,pogotovo ovaj mladji!
Jos nista fino u onu njegovu kolumnu ne procitah!

[cpu]

Dnevnik radio televizije crne gore je FIN. Ljudi vole kad je nešto fino, ili kad se predstavlja finim.
Balša piše iz drugog ugla i realno sagledava činjenice našeg društva u tranziciji, te svrha njegovih kolumni nije da ljudi pročitaju nešto fino i opuštajuće, kao što je "skandal" naprimjer, već da natjera čovjeka da se zamisli i razmišlja o stvarima oko sebe, što po meni radi na veoma dobar način.

[PrijekiLijek]

Naredni su i jedan i drugi,pogotovo ovaj mladji!
Jos nista fino u onu njegovu kolumnu ne procitah!

Probaj onda procitaj neku od knjiga mozda ti se svidi,dobro si ti odmax po kolumnama provalio kakav je..

[bojan_pg]

vala ovaj balsa da nije ciji je bas bi mi mio bio, no sam malogradajnin pa sve jevrema kroz njega gledam

[The.Sloth]

Ne poredi ga u smislu pisca i pisanja, već u konstataciji koju je gore neko pomenuo da se djelo ne može razumjet ukoliko nisi iz Podgorice koja je tema djela

Znam, ali prosto moram napomenuti da je on Jevremov sin. (A možda Walrus nije mislio samo na razumjevanje djela , već i na njegovu realnu vrijednost sa aspekta misli, jer ipak velika je razlika između djela koje koristi Podgoricu i podgoričke priče za prenošenje neke univerzalne ideje, u odnosu na djelo koje koristi iste metode da bi zabavilo lokalne narodne mase lokalnim pričama po principu trača... )
Vrijeme ce pokazati koliko je to što je on Jevremov bitno, ili nebitno. Priznajem, nije pošteno suditi bilo koga na osnovu toga, ali ja mogu lako da zaboravim na tu činjenicu i posmatram objektivno Balšino djelovanje kao intelektualca koji kroz svoje djelovanje pokušava da utiče na razvoj društva i kritikuje neke negativne pojave. E pa upravo ovaj boldovani dio (koji zvuči kao da gledate Dnevnik) je nešto u šta ja uopšte ne vjerujem, i to ne zbog Jevrema već zbog toga što se njegovo djelovanje perfektno uklapa u šablon "Crnogorskog intelektualca", koji je stvaran još od 90ih po prototipima profesora Miodraga Perovica, a danas se stvara po prototipu upravo mladjeg Brkovića, Andreja Nikolaidisa i sličnih... U kodu ovog šablona je obavezna faza napuštanja sopstvenih stavova u kojoj se jasno vidi od čega je čovjek sazdan..Mladji Brković možda još nije ušao u ovu fazu ili je uspješno prikriva, ali to ne mijenja suštinu..

(Moram napomenuti da namjerno zaobilazim davanje bilo kakvog suda o njegovom književničkom angažmanu jer sa istim nisam u potpunosti upoznat)..

Što se Jevrema tiče, Balša ima drugačije stavove od oca, što se tiče politike i filozofije su veoma drugačiji i ne slažu se. Svakodnevno slušam ljude kako kažu da je Balša njegov sin i isti su, ali ko je nešto od njega čitao može da uoči distancu između njih dvojice, upravo zbog njihovih različitih shvatanja.

Ogromna je greška reći da Jevrem ima stavove (u smislu nekakvih iskrenih uvjerenja, principa , mišljenja) jer on to nema.. S takvom pretpostavkom ne možemo doći do bilo kakvog validnog zaključka

[PatakDacha]

Knjiga je banalna i nadasve neinteligentna.
Prepuna jeftinih stosova, prizemnih opservacija i nabjedjivackih metafora.

Jednom rijecju: plitko.

Parafraziram:
"Imam druga Vinera koga zovu tako zato sto samo prica o tenisu i stalno vice Viner, Viner, ja njemu Viner. To mu je nadimak sa fakulteta (a ja sam znate studirao SVJETSKU KNJIZEVNOST!!!). A mene su na FAKULTETU zvali BORHES jer sam ja, znate, volio da citam prave knjige i svi su me smatrali BORHESOM. A Viner nije citao nistaa, znate..."

Ludilo....

[DaySleeper]

mislim da nije ni imao namjeru da napise neku visoko intelektualnu knjigu koju ce da procita 5 ljudi.ja sam je procita za jednu noc i bila mi je zanimljiva.i ne znam sto si htio da demonstriras sa tim citatom?

[PatakDacha]

Citat demonstrira banalnost. Koliko god da sam ga iskarikirao, cinjenica je da on sustinski postoji u knjizi.

Citat takodje dokazuje da je poredjenje sa Bukovskim horor.

To nije jedini Balsin momenat/citat koji dokazuje koliko je pisac netalentovan.

Postoje dokazi i u drugim knjigama.

Da nastavim?

[DaySleeper]

Citat demonstrira banalnost. Koliko god da sam ga iskarikirao, cinjenica je da on sustinski postoji u knjizi.

Citat takodje dokazuje da je poredjenje sa Bukovskim horor.

To nije jedini Balsin momenat/citat koji dokazuje koliko je pisac netalentovan.

Postoje dokazi i u drugim knjigama.

Da nastavim?

ko je poredio balsu s bukovskim,omiljenim piscem svih tinejdzera svijeta,majstorom banalnosti?ne znam,valjda se radi o ukusu meni se svidjela,no volim ja banalne stvari.

[[kinetic]]

Citat demonstrira banalnost. Koliko god da sam ga iskarikirao, cinjenica je da on sustinski postoji u knjizi.

Citat takodje dokazuje da je poredjenje sa Bukovskim horor.

To nije jedini Balsin momenat/citat koji dokazuje koliko je pisac netalentovan.

Postoje dokazi i u drugim knjigama.

Da nastavim?

što, ne piše na svakoj drugoj stranici o guljenju pomorandži ili ispijanju vina, kao Bukovski?

[DaySleeper]