treba nekako zamazat narodu ochi,a patriotizam vazda pali
Uvijek kažem da neću napisat ništa što ima veze politikom, da neću ni da pričam o tome.
Jednostavno me ne zanima, želim da imam normalan život, bavim se sportom, uživam u životu...
Ali ono što meni smeta na neki način, a tome sam bezbroj puta pokušao da okrenem leđa i pravim se da ne postoji, uvijek me stigne i navede da razmislim o sredini u kojoj živim, uvijek sa sve gorim emocijama.
Stvari koje mi smetaju, koje me svakodnevno koče, a siguran sam i druge ljude koji imaju slične stavove meni, su pojave u "našem društvu" koje se rađaju i isplivavaju u zadnje vrijeme. Možda su one bile tu i od prije, možda sam nekad i sam bio takav pa ih nisam vidio.
Govorim o neopatriotizmu, društvu koje je zasnovano na laži i društvu koje se boji sopstvenog odraza, pa se uvijek njime ponosi gledajući kako je drugome gore.
Posebno bih se osvrnuo na neopatriotizam, nadam se da ću imat sagovornika na forumu povodom ove pojave.
Ne znam tačno kako je nastala, ali previše je, sad već na nacionalnom nivou, osjeća se u vazduhu na svakom koraku. Ljudi koji su ubijeđeni da žive u najljepšoj državi na svijetu, od koje su gore "čak i zemlje u okruženju", ljudi koji to sa ponosom ističu i ukoliko im samo pomeneš da nešto nije u redu, odma postaješ strani plaćenik, izdajica, mrzitelj svog naroda. Još gore, svi koji kažu nešto protiv onih koji danas "vode zemlju", postaju strani obavještajci, a njihov grijeh je kao "grijeh osobe koja radi protiv svoje porodice", jer SAMO JE JEDAN NAŠ OTAC, I KAKAV GOD DA JE, ŠTA IMA KO DA SE ŽALI PROTIV NJEGA TAMO NEĐE U SVIJETU KOJI JE CIO PROTIV CRNE GORE.
Međutim, u "modernom neopatriotisti" sadržani su i drugi kvaliteti, kao što je sposobnost da bude odan "onima koji ga hrane", da je uvijek spreman da odbrani njihove stavove i nada se boljem životu, a još niko od njih nije dočekao Godoa.
To su ljudi koji nikad nisu pročitali Fantea, Sabata, Dostojevskog, nikad nisu čuli Pink Floyd i pjesmu "Us and them", ljudi koji nisu osjetili šta znači ljepota života iz svog ugla, već ljepotu života vide u patnji drugih ljudi.
Ovo je činjenično stanje, da li će se ikad promijenit...
Nemojte zamjerit na možda gruboj terminologiji ili tome što nisam patriota, (ps. šta to uopšte znači?), samo sam morao da kažem šta mislim, pa ako se nađe barem još jedna osoba sličnih stavova ovo neđe bit uzaludno pisanje.
I za kraj mog "post-a", predlažem isječak intervjua sa Balšom Brkovićem iz zadnjeg broja monitora:
treba nekako zamazat narodu ochi,a patriotizam vazda pali
http://nebojsacelebic.b0x.me/
Patriotizam je dusevna bolest po meni.
Look upon my works ye mighty and this pear...
cpu, odlicna ti je tema. ponekad pomislim da nemam sagovornike kojima ovakve 'pojave' bodu oci. meni, nazalost, koce zivot svakodnevno, u ovom ili onom smislu. imao sam prilike da zivim i u drugim sredinama, koje ne idealizujem, ali objektivno su mnogo uspjesnije nego nasa, pa se ipak ljudi ne 'busaju' stalno kako zive u najljepskoj zemlji svijeta u kojoj tece med i mlijeko i u kojoj svaka kritika samo narusava idilu koju kolektivno dijelimo.
nekako je moje iskustvo da su ljudi najcesce ili 'pristalice' trenutnih kvazikulturnih i kvazinacionalnih trendova, ili su ostrasceni opozicioni kriticari, a ni jedni ni drugi mi nemaju dovoljnu dozu autentitcnosti.
rijec patriotizam je, po mom misljenju, prevazidjena, a oni koji nekome spocitavaju nepatriotizam imaju prilicno usko shvatanje morala i vrijednosti.
osim toga, moj problem je sto ne uspijevam da nadjem dovoljno nezavisne (da kazem avangardne?) intelektualne uzore u crnoj gori, a bez beskompromisne avangarde (prethodnice promjena koja je ikonoklasticna - odnosno rusi uvrijezene slike) - ko pametnim ljudima kod nas moze da predstavlja model/uzor?
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks