„DAN“ U POSJETI KATUNU NA BOGIĆEVICI

Mjesto gdje se sunce rađa i gubi

■ Ko god dođe u Plav a ne vidi Bogićevicu, on se vraća poluslijep jer nije vidio njedra plavsko-gusinjskog kraja, kaže Bajram Redžepagić

PLAV – Planina Bogićevica, na oko 22 kilometra od Plava, sa Tromeđom i drugim vrhovima, stočarskim stanovima, jezerima, florom i faunom i svim onim što samo božija ruka može urediti, nešto je što fascinira svakog ko se nađe na njenom prostoru.
Ovih vrelih avgustovskih dana na Bogićevici možete sresti stada ovaca i krda goveda. Čobani negdje u njihovom okruženju kako bi ih nadzirali od napada predatora, a u stanovima obično nejač. Ali, splet okolnosti čini da su se na tom visu, kao gosti Zuvdije Jasavića, doktora veterine i direktora veterinarske ambulante u Plavu, koji na ovom prostoru ima svoj imetak, našli ljudi koji su se tu rađali, rasli i srasli sa ovim prostorima.Doktor medicinskih nauka, književnik, i poodavno stanovnik Australije, Bajram Redžepagić, došao je u zavičaj, mjesto ispod samog vraha Bogićevice, parčeta planete gdje je, kako kaže, prvi put udario čelom od ledinu i bio obasjan najsvjetlijom nebeskom svjetlošću.
– Ovo mjesto je impresija. Ovdje izvire bezbroj izvora, potoka i rječica i sve one se slivaju u Bogićevićku rijeku. Sam Bog dragi tim svojim ljepotama darivao je ovdje krajeve. Tu su planine koje su nazvane proklete, a koje su tako lijepe da ih se čovjek ne može nagledati. Mnogo ljudi, mnogo vojski ovje je izgubilo živote u sniježnim lavinama. Na mjestu smo gdje se dodiruju nebesa, gdje se sunce i pojavljuje i gubi a njegovi zraci prosto obljubljuju prokletijska gorja. Tu su najbrojnija i najljepša gorska oka na svijetu, na domaku hridskih krša sa čuvenim Hridskim jezerom, među još desetinom prokletijskih jezera –onako alegorično, melanholično i emotivno priča Redžepagić.
Ovdje je nekad, sjeća se on, bilo zadružno dobro. Nema ga više. Sad je tu, kako se vidi, pored brojnih ljetnih stanova za stočare, na desetine vikendica, pa sve to skupa i te kako privlači turiste i mami poglede željne prirodne ljepote.
– Ko god dođe u Plav a ne vidi Bogićevicu, on se vraća poluslijep jer nije vidio njedra plavsko-gusinjskog kraja, što važi i za Hridsko, a i ostala jezera Prokletija. Jednom riječju ovdje su svi uslovi za ljetnji a i zimski turizam. Za ljeto ne treba trošiti mnogo riječi. Ali, uzmite vrhove Starac, Hrid, Tromeđu, mogle bi tu da se prave staze za spust i do 1.500 metara dužine. Tu su sjajni tereni i za veleslalom i slalom pa čak i za spust, a Starac bio bio najveći teren spusta na svijetu, što nemaju čak ni Alpi. Nego, ovdje nema zimskog turizma, a narod ipak dolazi da se skija. A vidite da ništa tu nema niti je zajednica šta uložila od Kraljevine Jugoslavije do današnjih dana, ne samo ovdje nego ni na ostale planine u okruženju – kaže Redžepagić.
Takođe čovjek Bogićevice, Bajram Šehović, ovdje je poslije 15 godina. Kaže da je kao mali dugo godina ovdje boravio i čobanovao. Danas pogledom prosto guta prostor i puni pluća vazduhom koji ga je odnjihao i uputio u svijet života i nauke.
- Već je 30 godina kako ovdje nijesmo sa stokom ali danas provodim izuzetan dan i sjećam se cijelog vremena djetinjstva provedenog na planini – kazuje Šehović.
Zufer Jasavić, stalni stanovnik katuna na Bogićevici, koji je društvo ugostio jardumom, kaža de je zadovoljan kada neko ovako dođe i napravi skup. Drži četrdesetak ovaca i nešto govedi i ne misli da napušta blagodeti Bogićevice.
– Ovdje je sve prekrasno. Život nije baš lak, ali si svoj na svome i daleko od svih onih gradskih ujdurmi. Ima toga dosta što nam ovdje treba obezbijediti i nadamo se da će opština jednom sagledati i naše probleme i krenuti se nabolje u svakom pogledu –optimista je Zufer Jasavić. Svoje zadovoljstvo izrazili su i gosti Miodrag –Migo Komatina, doktor veterine, i Branislav Otašević, književnik. Na kraju pao je dogovor da ovo druženje bude i naredne godine.

N.VUJAČIĆ

Opština ništa nije uradila

Čovjek koji često boravi u Bogićevici i ovdje ima svoj katun i stado ovaca, dr Šefket Krcić primjećuje kako je opština zapostavila, kako kaže, jedno najveće živuće planinsko naselje koje ovdje egzistira od kraja aprila pa do početka novembra.
– Ovo mjesto je zaslužilo da ima i bolji prilaz i trafostanicu i vjerski objekat i sve što je potrebno jedom naselju. Ali, ovdje Opština Plav nije uradila ništa. Ljudi su sami doveli vodu, uradili objekat za turističku ponudu, i mnogo toga. A, ovdje je najbolji kajmak, sir i jardum ne samo u Crnoj Gori već i u svijetu. Na visini od blizu 2.000 metara i svega 22 kilometra od Plava. Bogićevica je za stočarstvo najbolja planina u regionu.

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika...tum=2012-08-29