o ovome bi se moglo pricati danima...jedan moj drug je rekao jedno:nemoj uzivati mnogo u ovom zivotu,ostavi nesto za onaj "zagrobni zivot"
e sad,posatvlja se pitanje gdje mi to idemo,a gdje smo bili prije ovog zivota?ja se barem ne sjecam!!!
Evo, samo ime topica kaze o cemu se radi, ali da isto malo pojasnim. Ovo je pitanje koje je ujedno i filozofsko, a moze bit i religiozno. Pod ovim mislim, sta vama zivot znaci u odnosu na zagrobni zivot, naravno, ukoliko vjerujete u to.
Inspiraciju sam dobio gledajuci Dr. House-a. Naime, u epizodi, jedan pacijent, svestenik, ga je pitao zar njega tjesi da misli da je zivot sve sto dobije, da nema nista poslije toga. I, naravno, House je imao super comeback, i uzvratio pitanjem da li tog pacijenta tjesi pomisao da je zivot samo test, za nesto sto mozda slijedi poslije. Da svaka odluka koju je donio u zivotu je ustvari kontrolni koji mu je Bog dao.
Sad... Vase misljenje?
DICIOTTO
o ovome bi se moglo pricati danima...jedan moj drug je rekao jedno:nemoj uzivati mnogo u ovom zivotu,ostavi nesto za onaj "zagrobni zivot"
e sad,posatvlja se pitanje gdje mi to idemo,a gdje smo bili prije ovog zivota?ja se barem ne sjecam!!!
Ja imam ogromni utisak da sam ovaj zivot vec jednom ili vise puta prozivio,da mi je data sansa da ispravim greske...ali ja ih ponovo pravim...
Ovaj zivot, kakav god da je, jedino je mjerilo nase postojanosti i kao takav on je za nas najvrijedniji u univerzumu.
Ako nema Boga, i kad umremo onda za nas nema vise niceg. Kakva je vajda od toga, za bilo koga ko umire jer umrijece za vjecnost?
Ja bih postavio jos bolje pitanje, da li je bolje zivjeti u paklu u vjecnosti ili ne postojati za vjecnost?
Ako je bolje imati zivot u paklu, zar onda nije jos bolje birati zivot u raju? Ali ne kazem da treba zivjeti da budemo u pakao, naravno.
Ali opet se otvara i drugo pitanje jel pakao vjecni zapravo smrt?
U svakom slucaju ja biram zivot, za mene je najvrijedniji i ako je Bog davalac zivota i nesto sto je zivot On sam, onda ja biram da slusam Njega.
Prosto...ŽIVOT.
Hajde, ne luduj odmah, imas li ti smisla za humor? Dr. House kao inspircije mi je stvatno smesno. Hajde da si imao iz svoje glave inspiraciju, ali na tako smesnu inspiraciju morala sam da odgovorim sa salom. Verovatno si veoma mlada osoba, pa te razumem onda.
Dakle, on topic, da ne dobijes srcani udar, a ja opomenu:
Nisi precizirao na kakav nacin zagrobnog zivota mislis. Covek je cak i to, kako je njegov obicaj, zakomplikovao.
Dakle, ako mislis na budusticki nacin zagrobnog zivota da cemo u sledecem zivotu biti travke ili mravi ili nesto deseto, u to ne mogu nikako da verujem, jer mi je to glupo. Neki ljudi nalaze utehu u tome, ali ja ne.
Ako mislis na hriscanski nacin vaskrsenja posle smrti, i to ima svojih nelogicnosti, pre svega zato sto bi gresnik u tom slucaju dva puta primio kaznu za svoje grehe, a to je smrt, jer je jednom vec bio umro, pa ne vidim logiku podizanja i ponovnog usmrcivanja, ali to je siroka tema, pa da te ne uznemiravam sa detaljima.
Ako mislis na staroegipatski nacin zagrobnog zivota, to je previse komplikovan koncept, jer telo mora da ti je neosteceno, a i tvoji moraju da se pobrinu za stvari koje ce da ti trebaju na "onom svetu" da ti ih stave u tvoju piramidu, sto nas opet stavlja pred problem prakticnog izvrsenja.
Trenutno sam na raskrsnici razmisljanja o tome, jer trazim neki odgovor koji bi mi bio logican i prihvatljiv. Obicaj je da postavljac teme napise svoje misljenje, pa onda da trazi tudja misljenja i mene interesuje sta TI licno mislis o tome? Mozda mi tvoje razmisljanje pomogne u mom razmisljanju i trazenju odgovora. Ne znam dali je identifikovanje sa americkim serijama pravi odgovor, zbog toga pitam tebe licno.
Ali, zasto to mislis, zar ne smatras sebe jedinkom vrednom postojanja? Zar ne bi bilo steta da sve sto si ti nestane za uvek? Ja mislim da svaki covek doprinese po nesto ovom svetu i da svako ima nesto od postojanja onog drugog. Tako i ti imas svoju vrednost u nekom smislu i za nekoga, ako ga vec nemas sam za sebe.
Prvo, kakve veze ima sto me Dr. House inspirisao? To me je podstaklo na razmisljanje, ne vidim nista cudno tu. Nije stvarno da svaki dan razbijam glavu o transcedentalnom svijetu i ne znam ni ja cemu. Dok sam gledao, to kad je rekao, zainteresovalo me. Ne vidim nista smijesno tu.
Drugo, pitam za zagrobni zivot u koji vi vjerujete. Mozda svako vjeruje u razliciti. E pa sta zivot predstavlja vama u odnosu na zagrobni zivot u koji vi vjerujete? Mozda tako.
A ja sto mislim o tome. E ovako. Ja ne vjerujem da je ovo ikakav test, niti da ima ista poslije ovoga. Ovo je sve sto dobijemo, i treba ga iskoristit najbolje sto se moze. I ne vjerujem u sudbinu prije svega. Vise je to slucajnost, ili neka "sreca/nesreca". Ne mogu da se pomirim sa tim da je svaka odluka koju ja donesem vec bila "predodredjena". To je po meni glupost cista. Ja lomim glavu oko neke odluke, i odlucim na kraj, i onda mi neko kaze: "To je sudbina". E nije.
DICIOTTO
Pustimo se Dr. Housa, meni je interesantno tvoje razmisljanje. Ne verujem ni ja u sudbinu, ali verujem u coveciju slobodnu volju i u to da smo svakim udisajem vazduha stavljeni na jednu raskrsnicu gde treba da odlucimo kojim putem cemo da podjemo. U zavisnosti od nase odluke, redjaju se i dogadjaji koji usledjuju. Ako to zamislis na kompjuterski nacin kako se pisu programi sa IF, THEN, OR i slicno, ako ti to nesto kaze, onda mozes da zamislis kompleksnost naseg zivota. Ta kompleksnost ne moze da postoji sama od sebe, ona mora da ima nekoga ili nesto sto je iznad svega toga i sto upravlja i vodi to sve, jer bi inace nastao haos u svetu/svemiru, a ti vidis da haosa ipak nema, jer sve ima svoje odredjene tokove. Mi, koji smo vernici, to sto upravlja svetom nazivamo Bog. Ti, mozda drugacije. Kada stvori neku individuu, Bog zna unapred sve odluke koje ce ta individua da donese, ali on ne utice na njih, nego dopusta individui da ona sama donese svoje odluke, jer ona sama i snosi posledice za njih, sto opet ne znaci da Bog to unapred nije znao. Razumes o cemu se radi? Ta sloboda izbora koja nam je data je najveci poklon i dokaz Ljubavi koju nam je Bog dao, jer se on ne mesa u nase odluke. Mi sami odredjujemo kvalitet svog zivota donosenjem svojih odluka, to je Boziji poklon nama koji ljudi ne znaju da cene. Zar ti mislis da bi Bog dozvolio da sve to nepovratno nestane, sav taj trud oko coveka i njegovog postojanja? Slucajnost donosi haos i razresava nas odgovornosti prema Bogu i prema nama samima. Medjutim i sam si video tokom zivota da covek mora da plati za svoje odluke, da li pred samim covekom ili pred Bogom. Primer: Prevario si devojku i ona je to saznala. Tvoj slobodan izbor je bio da je prevaris, na to niko nije mogao da te natera, ali si tu svoju odluku morao da platis ili skandalima sa njom ili rastankom od nje, u svakom slucaju gubitkom poverenja kod nje. Nije bila slucajnost sto si je prevario, jer ti nisi idiot, nego osoba sa mozgom koja je u stanju da sagleda posledice svog cina i opet si to svesno uradio sto si uradio. Da li me razumes sta mislim? Rec je o tome da covek MORA da ponese odgovornost za svoje postupke i da ni neka "visa sila", ni neka nedefinisana slucajnost nisu odgovorni za njegove postupke. To otezava nas zivot, ali nas i cini vrednijim osobama, odgovornijim prema sebi i svetu, a pre svega prema Bogu.
E, sada da li se to nosenje odgovornosti za svoje postupke i u kojoj meri odrazava na nas posle smrti, to je za mene jos nedefinisano, ali ako idemo logikom placanja za svoje grehe, onda mora da postoje i sankcije za njih posle smrti, zar ne?
Prije par godina naucila sam jednu tesku i debelu lekciju... zivot nije ni proslost ni buducnost vec zivot je trenutak. Neko taj trenutak protraci razmisljajuci o proslosti,neko o buducnosti (o tom zagrobnom zivotu)...
Cesto puta sam tu pricu o zagrobnom zivotu dozivljavala kao sputavanje pojedinaca koji mozda vide dalje i mogu vise od onih ljudi iz cijih usta prica o zagrobnom zivotu izlazi.Puna pluca u ovom zivotu pa taj zagrobni ako postoji ok dobrodosao ... u ovom cu da uzivam,necu dati da mi sole pamet i da mi neko izigrava malog boga i da mu niko nije ravan po intelektualnom nivou i sve da nije neka ne sputava druge oko sebe... Ne treba mi neko svesteno lice da bih sagledala ovaj svijet i njegove zakone... sto da mi prica o nekom zagrobnom zivotu ...da ga nije mozda vidio ? da nije mozda bio tamo? ( da stvar bude crnja na par sahrana u poslednje vrijeme mi se desilo da se od pokojnika pop oprasta stihovima Miroslava Antica... ) S obzirom ko je danas sve svesteno lice i ko tu
odoru i cin dobija ... hvala lijepo moja vjera ostaje licna konekcija izmedju mene i vise sile...
Ima jedan citat Anthony Robbins koji kaze sustinu u koju i ja vjerujem.
"Vjerujem da je život poput rijeke i da većina ljudi uskače u tu rijeku nikada zaista ne odlučivši gdje žele završiti. I tako za vrlo kratko vrijeme oni bivaju uhvaćeni u struji: struji događaja, struji strahova, struji izazova. Kada stignu do mjesta gdje se rijeka račva, oni ne odlučuju svjesno kamo žele poći ili koji im smjer odgovara. Oni jednostavno "idu kako ih voda nosi". Postaju dio gomile ljudi koju usmjeravaju događaji umjesto njihovih vlastitih vrijednosti. Zbog toga osjećaju da nemaju nadzor. Ostaju u tom nesvjesnom stanju sve dok ih jednog dana ne probudi zvuk razbješnjele vode. Tada otkrivaju da se nalaze dva metra od slapova Nijagare u čamcu bez vesla. U tom trenutku kažu: "Oh, k vragu!" Ali, tada je već kasno. Nalaze se pred padom. Ponekad je to emocionalan pad. Ponekad je pad tjelesan. Ponekad je riječ o financijskom padu. Velika je vjerojatnost da je ono što vas trenutno opterećuje u životu moglo biti izbjegnuto boljom odlukom uzvodno."
i jos bi samo dodala u rijeci pored vas prepustili su se snazi i pravcu oni koji nemaju hrabrosti da se bore za svoje snove a zbog svoje slabosti gledaju i vas sa sobom da odvuku da ne budu sami u svom padu...
Imate neprijatelje? Odlicno! To znaci da ste se borili za neki sopstveni stav u zivotu!
A zar nije shtos zivotu razbit nos?
I nisam zidar, ali eto
oko mene ceo zivot cigle, zgrade, blokovi i beton
Stvorio me otac
I nisam zidar, ali eto
oko mene ceo zivot cigle, zgrade, blokovi i beton
Neko taj trenutak protraći u besposlice, ogovaranje itd. a neko ga iskoristi na način što obavi molitvu, udijeli sirotinji itd. za što će imati nagradu na onom svijetu. Zaista je jadan život bez nade, život koji se treba proživiti (čuvena parola). Kakva je razlika, umrijeti sada ili za 20-30 godina, sve jedno ćeš biti mrtav/mrtva? Za mene je mračnjački živjeti život bez nade, život koji se svodi na prebrojavanje i skupljanje novca, život u kojem želiš biti neko i nešto, a opet od toga nikakve koristi, jer ćeš opet sjutra biti mrtav/mrtva, život u kojem ti jedina nada ostaje nakon smrti podizanje spomenika, a opet ni od toga nikakve koristi. Neko će za tebe nakon smrti kukati i plakati, neko će reći da si bila dobra, ali ni od toga nikakve koristi jer ćeš jednog dana biti zaboravljena.
Koliko god izlazaka napravila, koliko god partnera promijenila, koliko god putovala i gradova obišla, opet ćeš se jednog dana vratiti ispred svog računara. Ni od kakve ti koristi neće biti provod za razliku od nekog ko to nije radio, jer je došao trenutak kada i ti i on sjedite u sobi ispred svog televizora i gledate Atlas tv. Ostaju samo sjećanja, koja se i sama sa godinama zaborave. I na kraju, jednog dana kada ostariš i kada ti se smrt približi, razlika između tebe i nekog ko nije lutao bit će samo u tome što ćeš u svojoj podsvijesti imati grijehe koje si činila i sumnju šta će biti sa tobom na onome svijetu.
A zašto bi te priča o zagrobnom životu sputavala o ovom stvarnom životu? Zar je to toliko strašno da se čovjek od šoka ne može mrdnuti, zar je to toliko bolno da čovjek nije u stanju na posao otići? Da, zaista je lakše reći svemu NE i prepustiti se uživanjima, upaliti tv i slušati Cecu i 39'2. Jeste to je olakšanje, ali lažno i trenutačno. Istina je da ćeš jednog dana biti mrtva, a prije smrti pod velom sumnje šta te tamo čeka. Što je najgore od svega, neće te spasiti ni to ako postaneš vjernica, ako budeš vjerovala pogrešno. Ima li većeg gubitnika od onoga koji je svoje vjerovanje protraćio u ono što nije istina? Ima li većeg gubitnika od onoga koji je vjerovao i pare za svoje vjerovanje trošio i ulagao i pomagao, a osnova mu pogrešna i ništa mu se od toga ne primi? Ovaj život je jedno veliko iskušenje. Potrebno je mnogo vremena i odricanja da bi se razumio, pronašao i shvatio Gospodar svjetova, a ti nisi ni na samom početku, već lutaš u svome mnenju, samu sebe obmanjujući.
Last edited by Mabus; 24-07-10 at 16:34.
Pokusaj da razumes to na ovaj nacin: Ti zivis u ovom svetu, zivis normalno kako znas i umes postujuci svetovne zakone. Jednog dana odlucis da uzmes sekiru i pobijes sve koji ti se nadju na putu. Sta mislis sta te ceka posle toga u ovom svetu? Ogresio si se o zakon i ceka te, ako si u Americi smrtna kazna, ako si negde drugde, dozivotni zatvor, u svakom slucaju ne ceka te nista dobro i lepo. Da li ti tu vidis negde licemerstvo i sadizam drugih ili samo svoj? Da li ti je jasna potreba kaznjavanje zbog tvojih pogresnih odluka/postupaka?
Pazi da ne padnes u zamku plitkosti, jer si postavio pitanje da tebe neko kaznjava zbog tvojih odluka. NE, ti bivas kaznjen zbog tvojih POGRESNIH odluka. Ako te je Bog stvoro i dao ti je uputstva kako trebas da zivis, a ti se ponasas kao divlja zivotinja u toru, unistavajuci sve oko sebe, zar mislis da bi ti taj isti Bog rekao - odlicno si to uradio, pobio si par ljudi, unesrecio si par osoba, oterao si par siromaha i slicno? Tu nema ni sadizma, ni licemerja. Da li si ti licemeran i sadista, ako vaspitavas svoje dete da ne bude kriminalac i los covek i ako se ispostavi da se iz besa napio i pretukao nekog slabijeg? Sta bi ti kao otac uradio, mozda bi mu rekao - odlicno sine, sledeci put idemo zajedno da to radimo, ili bi ga kaznio za njegovo dobro da nauci kako treba da se ponasa, kako bi imao kvalitetniji zivot?
Ne mozes sebe i svoj EGO uvek i na svakom mestu da stavljas na pijedastal i da se samo pitas kako bi tebi bilo i zasto je Bog ovakav i onakav prema tebi, ah tako nevinom. Ti si Bozije stvorenje i clan drustva i kao takav moras da postujes odredjena pravila. Ako neces, ovozemaljski svet ima svoje mesto za takve, u zatvoru, ako ne mozes, ovaj svet ima mesta i za takve, u ludnici, a ako si protiv onoga koji te je stvorio i za takve postoji mesto - u paklu.
:lolblue:A bas vala....
Last edited by Djevojka; 24-07-10 at 17:27.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks